Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Da li će PIK biti kupljen sredinom decembra? – Put od sjaja do bede proizvođača hrane

Da li će PIK biti kupljen sredinom decembra? – Put od sjaja do bede proizvođača hranetrg_fontane

Prodaja PIK „Bečej“ zakazana je za 17. decembar javnom licitacijom i tako će za ovu firmu koja je nakon četiri godine stečaja i 230 dana u blokadi (u maju ove godine je bankrotirala), početi novo i drugačije računanje vremena – u slučaju da je neko kupi, ali i u slučaju da je niko ne kupi.

U vreme zaključenja Bečejskog mozaika, 9. decembra, nije se moglo sa sigurnošću znati ko će i da li će neko da kupi kombinat 17. decembra, čiji kapital je procenjen na 85,5 miliona evra, a početna cena na licitaciji treba da bude 42,7 miliona evra.
Do 8. decembra su četiri firme iz Srbije otkupile prodajnu dokumentaciju PIK-a za 250.000 dinara: „MK grupa“, „Matijević“, „Almex“, „Delta“ i jedno fizičko lice koje zastupa firmu iz Mađarske, ali se tek 10. decembra (kada je Mozaik već bio u štampi) znalo da li će PIK da bude prodat, naime, tada je istekao rok za uplatu depozita za licitaciju u iznosu od 17,1 milion evra.
Inače, obaveštenje o nameri, planu i tokovima prodaje kombinata u celini, stečajni upravnik je u novembru mesecu uputio stečajnom sudiji, odboru poverilaca, poveriocima i firmama koje su pokazale interes za imovinu kombinata. U tom dokumentu navodi se lista firmi koje su pokazale interes za imovinu PIK-a, a to su Industrija mesa „Matijević“ d.o.o, Novi Sad, „Animixa APS“, Danska,  „Ekko Globall“, Lihtenštajn, „Inno-Skill“, Mađarska, „Almex“ d.o.o, Pančevo, „Castor & Pollux investment“, Beograd, Dragan Bosiljkić, zastupnik „Bonafarma“ iz Mađarske.

Privatizacija-krediti-stečaj-bankrot  

Kako je preduzeće koje proizvodi hranu bankrotiralo? Stručnjaci nisu ozbiljno analizirali put do propasti PIK-a, ali i laik može da zaključi da problemi koji su doveli do bankrota nisu od juče, a da je jedan od uzroka i bahatost i takozvano nedomaćinsko poslovanje. Bahatost je mnogo godina bila „zaštitni znak“ Poljoprivrednog industrijskog kombinata „Bečej“. S jedne strane verovatno zbog osećaja moći ljudi koji su vodili kombinat, a s druge zbog osećaja nedodirljivosti, jer ko bi smeo da dira ili da ne vodi računa o firmi koja proizvodi hranu? Do trenutka bankrota u maju 2015. godine, kombinatu je „oprošteno“ mnogo toga, recimo, dugovi stvoreni pre privatizacije, nepoštovanje Zakona o poljoprivrednom zemljištu – nakon donošenja zakona kombinat nije plaćao zakupninu za korišćenje državnog poljoprivrednog zemljišta – čudni „manjkovi“ prasića, velike plate odabranih, direktno i indirektno učešće predstavnika kombinata u politici.
Ni nakon privatizacije 2007. godine nije bilo znatno drugačije, tada su se dizali krediti, koji su delom ili sasvim presipani u druga preduzeća (su)vlasnika PIK-a, kasnile su plate zaposlenima, kupljen je i veoma skupi trkački konj, koji do leta 2014. godine nije stigao na imanje kombinata…
O uspehu privatizacije govori podatak da za manje od šest godina pod rukovodstvom vlasnika, tada konzorcijuma firme „Irva investicije“ biznismena Đorđija Nicovića i investicionog fonda sa Britanskih devičanskih ostrva, PIK „Bečej“ bankrotirao.
Danas je firma „Irva investicije“ u stečaju i s njom upravlja stečajni upravnik. Stopostotni vlasnik firme je do marta 2014. godine bio Đorđije Nicović koji je tada preneo vlasništvo na firmu „As commerce“ iz Crne Gore.

Novcem od prodaje PIK-a država platila PIK-ove dugove

Poslovanje kombinata je i pre privatizacije bilo u najmanju ruku neodgovorno, naime, nisu plaćani doprinosi za zaposlene itd. Država zbog toga od privatizacije PIK-a nije zaradila ništa, jer je u novembru 2007. godine od novca ostvarenih od prodaje državnih akcija kombinata, državnim poveriocima platila PIK-ove dugove u iznosu od 724.183.821 dinara. Državni paket akcija prodat je za 980.680.842 dinara, što je tada iznosilo oko 12,3 miliona evra.
Nakon isplate dugova nije preostalo sredstava za prenos u budžet Republike Srbije. Samo je prenet novac na račun Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih u iznosu od 223.793.568 dinara.
Država je, dakle, umesto PIK-a platila poreze na zarade, doprinose za zdravstveno osiguranje radnika, račune za grejanje itd.
Kombinat i danas mnogo duguje državi, samo na ime poreza na imovinu krajem septembra 2015. godine trebao je da plati 9,6 miliona dinara. Taj dug će verovatno „sačekati“ i eventualnog novog vlasnika.

Zašto nije usvojen plan reorganizacije?

U toku stečajnog postupka koji je Poreska uprava pokrenula 2011. godine napravljen je plan reorganizacije PIK-a, koji je do maja 2015. godine, kada je doneto sudsko rešenje o bankrotu, nekoliko puta menjan kako bi ga poverioci – više od 2.000 – usvojili, međutim, to se nije desilo, jer najveći poverioci, pre svega banke, nisu želeli da pristanu na uslove otplate dugovanja predviđene u planu reorganizacije.
U jednoj verziji plana reorganizacije iz 2013. godine uočeno je nešto veoma interesantno, na šta je reagovala i lokalna samouprava. Naime, bivšem vlasniku PIK-a – „Irva investicije“ i investicioni fond s egzotičnih Britanskih devičanskih ostrva – učešće u kapitalu kombinata za nekoliko meseci je „poraslo“ sa 4,33 odsto na 32,07 odsto.
O „nedostacima“ prerađenog plana reorganizacije su predsednik opštine Bečej Vuk Radojević i tadašnji član odbora poverilaca PIK-a Mihajlo Ćelić uputili dopis Privrednom sudu i PIK-u „Bečej“ krajem juna 2013. godine.
U dopisu iz lokalne samouprave navodilo se da je predlog predstavnika opštine Bečej da se ne prihvati plan reorganizacije zbog ozbiljnih nedostataka. Predsednik opštine i član Odbora poverilaca smatrali su da je glavni razlog za pokretanje stečajnog postupka nastao krajem 2008. godine prekomernim zaduživanjem PIK-a „Bečej“ kod banaka u korist povezanih lica kontrolnog akcionara „Irva investicije“. Obaveze, pisalo je u dopisu iz opštine, koji je upućen Privrednom sudu u Novom Sadu i PIK-u, po tom osnovu iznose 17.264.531 evro i odnose se na povećanje zaduženosti kod banaka po osnovu kredita u iznosu od 13.349.856 evra – 11.117.457 evra kod AIK banke, 1.840.673 evra kod Alfa banke i 391.726 evra kod Komercijalne banke.
Pored toga, tu je i preuzimanje obaveza po osnovu jemstva datog Banci Intesa kao garantu za glavnog dužnika „Irva investicije“ prema Banci Koper, kao kreditoru po kreditu u iznosu od 7.350.000 evra. Po tom osnovu Banci Intesa je priznato dospelo uslovno potraživanje na teret PIK-a, kao pristupaoca dugu, od 3.914.674 evra (za obaveze koje je Banka Intesa platila Banci Koper umesto „Irva investicija“) i uslovna obaveza, po istom osnovu, za preostalu obavezu koja je dospela na naplatu 26. jula 2013. godine. Konstatuje se da se radi o velikoj obavezi od 17,2 miliona evra, a ta obaveza nema veze sa poslovanjem PIK-a. Taj iznos je, navodi se, glavna prepreka za izradu održivog plana reorganizacije PIK-a.
Od tada nije izrađen „održiv“ plan reorganizacije. Zato se čeka dan D za kombinat, 17. decembar.

Redakcija Bečejskog mozaika

Kako je PIK izgubio hotel?

Interesantno je da je zbog neotplaćenog kredita PIK „Bečej“ „izgubio“ hotel „Bela lađa“, koji je danas u vlasništvu Alfa banke.
Alfa banka je postala vlasnik hotela, jer joj je PIK „Bečej“ A.D. prestao da otplaćuje rate kredita od 6 miliona evra, koji je uzeo 2008. godine. Naime, zakonski zastupnik akcionarskog društva PIK „Bečej“ hotel „Bela lađa“ 2009. godine dao je založnu izjavu – založen je objekat hotela i okolno zemljište – za kredit koji je Alfa banka dala PIK-u „Bečej“.
Inače, veštak je procenio tržišnu vrednost hotela na 2,4 miliona evra, ali javne prodaje hotela 2013. godine nisu bile uspešne, te je poveriocu, Alfa banci, dosuđena nepokretnost i dodeljena joj je u februaru 2014. godine, u iznosu od 84.346.678 dinara.

Poverioci i odbor poverilaca

U odboru poverilaca PIK-a su Nenad Katanić (Ministarstvo poljoprivrede), Dragan Jagnjić (Elektrovojvodina), Srđan Radovanović (Alfa banka), Dejan Mihajlov (Polet dužine d.o.o), Vesna Živković (opština Bečej), Aleksandar Pešić (predstavnik zaposlenih).
AIK banka, Niš, Komercijalna banka, Beograd, NLB Srbija do.o, Beograd, Vojvođanska banka, Novi Sad, Poreska uprava RS i Republička direkcija za robne rezerve su poverioci koji imaju obezbeđeno potraživanje na imovini koja se prodaje.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *