Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Izložba knjiga prvih i retkih izdanja u biblioteci: Čitajući menjamo sebe

Izložba knjiga prvih i retkih izdanja u biblioteci: Čitajući menjamo sebetrg_fontane

Zahvaljujući Srpskom bibliofilskom društvu iz Beograda, bečejskoj publici je u holu Narodne biblioteke 9. novembra otvorena izložba prvih i retkih izdanja knjiga Milana Rakića i Petra Kočića. Izložbu su postavili Ivan Lazarević, predsednik Srpskog bibliofilskog društva i jedan od njegovih osnivača, diplomirani ekonomista, sa višedecenijskim stažom u zemlji i inostranstvu, bibliofil, numizmatičar i pisac, i njegov najbolji drug od detinjstva Srđan Stojančev, pisac, novinar i istraživač, prvi predsednik Srpskog bibliofilskog društva i jedan od njegovih osnivača, sada njegov počasni predsednik, kolekcionar-bibliofil sa višedecenijskim stažom i kolekcijom knjiga koja sadrži izuzetno retka izdanja srpske književnosti i čije su knjige ovde prikazane.

Milan Rakić, pravnik, diplomata, srpski pesnik i akademik, rođen je 1876. godine u Beogradu. Njegove prve pesme ugledale su svetlost dana u Srpskom književnom glasniku davne 1902. godine, a prva zbirka pesama koja je izašla iz štampe naredne godine, osvojila je simpatije i publike i književne kritike. Umro je u Zagrebu 1938. godine.
Petar Kočić rođen 1877. godine u Stričićima, bio je dramski pisac i satiričar, po mnogima jedna od najznačajnijih ličnosti srpske književnosti s početka 20. veka. Njegovo najznačajnije delo, mnogima poznato, je „Jazavac pred sudom“. Umro je 1916. godine u Beogradu.
Prilikom otvaranja izložbe Ivan Lazarević, predsednik Srpskog bibliofilskog društva, rekao je: „Kao i svaka izložba, i ova je posvećena dvojici značajnih ljudi srpske književnosti. Izložba ima širi cilj od onog koji se na prvi pogled nameće. Preko ove izložbe, pored proširenja ranije stečenih saznanja o Rakiću (pesniku i diplomati) i Kočiću (književniku i političaru), vrlo važan cilj je da se preko izložbi ovakvog sadržaja podsetimo da čitanje nije prevaziđena kategorija nego je nepobitan dokaz da je važno, jer čitajući menjamo sebe, proveravamo svoje etičke, estetske i druge sudove. Nagoni nas na razmišljanje o ljubavi, smrti, prijateljstvu, strahovima, nadanjima. To je ono što je najvrednije u književnosti“. Po mišljenju Lazarevića najznačajnije u književnosti je spoznaja sebe, preispitivanje i traženje puta da postanemo bolji prema sebi i prema bližnjima, ali i prema neznancima.
Na pitanje da li imamo vremena ili samo tražimo izgovor zbog čega ga za nešto ne nalazimo, spremno odgovara: „Nažalost, živimo u vremenu kada smo okupirani egzistencijalnim problemima i kada se nema dovoljno vremena za sve napred rečeno. Ipak smatram da se uvek može odvojiti neki trenutak samo za sebe i osloboditi se pritisaka svakidašnjice odlaskom u bajkoviti svet neke dobre knjige, jer svaka knjiga jeste bajka na svoj način“.
Građani Bečeja su do 16. novembra imali priliku da pogledaju izložbu prvih i retkih izdanja dva spomenuta autora, ali to nije sve. Prikazano je i prvo izdanje srpskog rečnika, koji je Vuk Stefanović Karadžić štampao u Beču 1818. godine. Rečnik je izdat bez cenzure u kojem se vidi da su neke reči koje su sada proskribovane, prognane iz javnog govora, u ono vreme najnormalnije prikazane, bez ikakve hipokrizije i lažnog moralisanja.
Kako je izložba stigla do Bečeja, glasilo je naše pitanje upućeno Ivanu Lazareviću.
„Bečej smo izabrali zbog toga što Srpsko bibliofilsko društvo sa lokalnim opštinskim rukovodstvom, kao i sa Narodnom bibliotekom od pre izvesnog vremena ima izuzetno dobre odnose. Smatrali smo da ćemo ovom izložbom doprineti još boljem međusobnom upoznavanju i širiti ono o čemu sam govorio, možda ne baš eksplicitno – prijateljstvo kao najveću vrlinu“, odgovorio je on.

S.E.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *