Čuje se klik, ugasi se svetlo, zuje upsevi od kompjutera, isključuje se gasni bojler. Ovakva slika je veoma česta u Bečeju.
Reč je, naravno, o nestancima struje, što zbog kvarova, što zbog kiše (jer i kiša uzrokuje nestanak električne energije, stručnjaci bi trebali da objasne zašto), što zbog radova, ni manje, ni više nego sredinom oktobra kako bi se oni koji se greju na struju ili gas malo smrzavali i prisetili devedesetih godina, ionako je aktuelna mantra za maloumnike: „volim devedesete“.
Na navedeno smo se već navikli. Čak i u 21. veku. Međutim, građane veoma ljuti činjenica da nisu u mogućnosti da saznaju zašto u njihovom kraju nema struje i kada će je ponovo biti. A ne mogu da dođu u posed te informacije, jer se na telefone u ispostavi Elektrovojvodine u Bečeju veoma često niko ne javlja.
Nekoliko puta je redakcija Bečejskog mozaika „istraživala“ ovu temu. Naime, kada je nestala struja, zvali smo dispečera u Elektrovojvodini, u javnom preduzeću, koje se finansira novcem građana Srbije, na sledeće brojeve telefona: 6911-680 i 6912-680. Nije bilo prilike da se na telefonski poziv dispečer, ili ko god u toj firmi barata telefonima, javi u roku od minut-dva. Da bi neko dao informacije telefonom o ponovnom uključenju struje treba da prođe od 20 do čak 55 minuta neprestanog pozivanja brojeva Elektrovojvodine. Ili, jer se i to desilo: nakon 65 minuta neprestanog pozivanja – niko vam se ne javlja na telefon.
S takvim načinom (ne)rada u Elektrovojvodini niko od nadležnih u toj firmi se ne bavi, jer da se bavi, neki bi dobili otkaz.
U Japanu bi odgovorni kaznili sami sebe. Zbog osećaja odgovornosti i sramote. Zna se kako se ljudi tamo samokažnjavaju.
K.D.F.