Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Ko, kako i pod kojim uslovima koristi opštinsku imovinu? – U „dečjoj kući“ nema dovoljno mesta za decu

Ko, kako i pod kojim uslovima koristi opštinsku imovinu? – U „dečjoj kući“ nema dovoljno mesta za decutrg_fontane

U toku Dečje nedelje početkom oktobra još jednom se ukazalo na probleme s kojim se deca u Bečeju suočavaju.

Jedan od njih je i mesto gde bi deca mogla da borave u toku vannastavnih aktivnosti. U Glavnoj ulici broj 47 tim Lokalnog plana akcije za decu ima malu kancelariju za administraciju koja je povezana sa organizacijom Društva prijatelja dece, postoji, zatim, jedna veća prostorija gde se utorkom održavaju programi socijalno-pedagoške podrške za decu sa smetnjama u razvoju i jedna mala prostorija koja se trenutno ne može koristiti, jer potrepštine za socijalno ugroženu decu prikupljene na Dečjoj nedelji zauzimaju sav prostor. Pre izvesnog vremena u toj zgradi je bio smešten i MNRO (mentalno nedovoljno razvijene osobe) tim, čiji su stručnjaci takođe držali aktivnosti za osobe sa invaliditetom.

U opštinskom objektu u Glavnoj ulici osim LPA za decu, Društva prijatelja dece, opštinske Kancelarije za mlade i koordinatorke za romska pitanja, „stanuje“ i nevladina organizacija BUM i medij te organizacije.

Režijske troškove – grejanje, hlađenje, struja, voda – svih stanovnika objekta plaća lokalna samouprava.

O tome da prostor za aktivnosti dece više nije dovoljan u tom objektu, govori predsednica Društva prijatelja dece i predstavnica Međusektorskog tima LPA Izabela Šormaz.

Ispostavilo se više puta da prostor koji zauzima Lokalni plan akcije za decu nije dovoljan. Pomenuli ste da je nedavno bila organizovana dopunska nastava za decu i da nije bilo dovoljno prostora za svako dete. Kancelarija gde se nastava održava je do pre izvesnog vremena bila veća, ali je ona prezidana kako bi se od jedne prostorije dobilo dve i sada imate još manje mesta za rad. Ko je obavio tu adaptaciju prostora i šta je rešenje da bi deca kojoj je potrebna podrška imala prostora za rad?

– Mi smo ovaj prostor od opštine dobili 2008. godine uz veliku borbu u vezi sa pitanjem da li će pripasti političkim strankama ili deci i mladima. Tu postoje i određeni problemi oko vlasništva. Tadašnji koordinator Kancelarije za mlade Vojislav Prkosovački je veoma mnogo radio oko ovog objekta i na kraju smo i dobili prostorije na korišćenje. Tada je bilo sve dobro koncipirano, jer smo fleksibilno koristili ovaj prostor. Imali smo pristup različitim aktivnostima i ono što je bilo važno jeste da je MNRO koristio dve prostorije sa ulice i bili su organizovani razni programi podrške za decu sa smetnjama u razvoju. Svi smo bili dobro organizovani, lepo smo sarađivali i dogovarali se oko korišćenja tog prostora. MNRO je bio nosilac, ali smo svi bili otvoreni i otvarali vrata jedni drugima i tako proširivali prostor za razne akcije. I sastanci za decu su ovde održavani, jer je tada postojao veliki Savet za decu, pa smo morali da spajamo dve-tri kancelarije kako bismo svi fizički stali. Jedna kancelarija i tada, a i sada nam služi kao magacin, jer deca stalno dobijaju donacije i podrške u raznim potrepštinama i sada smo došli u situaciju da smo prerasli sebe. Postoji velika osetljivost lokalne zajednice da ovu priču treba podržati, a i potrebe su velike zbog velikog siromaštva u društvu i samim tim imamo mnogo više korisnika koji nam dolaze. Isto tako, utorkom radimo podršku pre podne, a od septembra utorkom posle podne, radimo to u Novom selu u domu „Fekete Maćaš“, ali to je pre svega za decu koja žive dalje od centra, jer težimo da naše usluge učinimo pristupačnim svakom detetu.

Ko je prezidao kancelariju koju su koristila deca?

– Ne znam. To je jednog dana samo tako osvanulo. Ono što znam je da mesto gde je bio MNRO sada koristi BUM i da tu postoji neki studio. Sve mi je to bilo neobično, jer smo uvek imali otvorene razgovore sa svim korisnicima ovog prostora i kada smo 2008. godine počeli da radimo to je bilo zasnovano na sasvim drugačijem konceptu.

Zašto MNRO ne radi više u Glavnoj 47?

– Po mom mišljenju to je veliki gubitak za zajednicu. Društvo za pomoć MNRO je tada rasformirano, verujem da je zakonski ostalo da funkcioniše, ali su aktivnosti preseljene u ulicu Vuka Karadžića 21, gde su smeštena određena učila. Postoji pedagog koji tamo radi sredom. Takođe tamo dežuraju sredom od 16 do 18 časova naši članovi udruženja i Međusektorskog saveta LPA. Što se tiče nestanka MNRO, o tome ne znam detalje.

Šta ćemo sa kućama?

U širem centru Bečeja postoje dva objekta koja bi bila interesantna za opštinske organizacije, medije, ili za davanje u zakup, jedan je u Glavnoj ulici 47, a drugi je takozvani Komitet.

Redakcija Mozaika pre nekoliko meseci zatražila je podatke od imovinske službe lokalne samouprave o „stanovnicima“ tih objekata, o ugovorima o zakupu itd, međutim, iz šturog odgovora službe je jasno da se, zasad, pitanjima tih objekata niko nije ozbiljno bavio. Nepokretnost, koja se nalazi u Glavnoj ulici br. 47, sagrađena je na katastarskoj parceli broj 4564/2 k.o. Bečej i upisana je u listu nepokretnosti br. 13754 k.o. Bečej, a javna je svojina opštine Bečej. Korisnici tog objekta su,  navodi se u odgovoru imovinske službe, „Kancelarija za mlade opštine Bečej, Bečejsko udruženje mladih, Kancelarija za manjinska pitanja i Društvo prijatelja dece opštine Bečej, pri čemu ne posedujemo ugovore o zakupu sa korisnicima“.

Što se zgrade „Komiteta“ (u ul. Zoltana Čuke) tiče, sagrađene na katastarskoj parceli broj 3496 k.o. Bečej, upisana u listu nepokretnosti br. 11565 k.o. Bečej, ona je u državnoj svojini sa pravom korišćenja političke partije SPS, te, s obzirom na to da nije u posedu opštine Bečej opštinske službe ne raspolažu podacima ko i po kom osnovu koristi tu nepokretnost. Podsetimo da je pre nekoliko godina bilo reči o tome da će lokalna samouprava da pokrene postupak da bi zgrada „Komiteta“ postala javna svojina opštine, ali, izgleda da po tom pitanju dosad nije urađeno mnogo.

Ko odlučuje o korisnicima objekta u Glavnoj 47, s obzirom na to da je reč o opštinskom objektu?

– Koliko sam upoznata sa situacijom, 2010. godine je jedino Društvo prijatelja dece dobilo zvaničan dokument o korišćenju kancelarijskih prostorija, jer je tada i švajcarska fondacija tražila dokaz o sufinansiranju lokalne zajednice u vidu korišćenja prostorija i komunalnih usluga koje obezbeđuje lokalna zajednica i to je ušlo u dugoročno sufinansiranje projekta koje traje i danas, i na taj način smo uspeli da opstanemo pre svega zahvaljujući stranim partnerima koji imaju jasne pokazatelje da prvenstveno hoće da rade sa nevladinim sektorom, da jačaju nevladin sektor jer imaju veliko poverenje.

Smatrate da bi iz ugla dece bilo najbolje da sve aktivnosti koje sprovode LPA za decu, Društvo prijatelja dece i MNRO budu na istom mestu, kao i ranije, kako bi sva deca mogla da se druže, uče, te bi možda bilo najbolje sve vratiti u pređašnje stanje ili da opština obezbedi neki drugi prostor za ove potrebe?

– Jako je važno napomenuti da smo pokrenuli aktivnosti kako za decu, tako i za mlade. Taj koncept, da budemo svi zajedno, odnosno sa drugim nevladinim organizacijama koje sprovode aktivnosti za mlade je pozitivno, jer naša Pestaloci grupa radi kontinuirano preko cele godine i mladi pre odlaska u Švajcarsku i nakon povratka ozbiljno pristupaju raznim aktivnostima. Određene stvari realizuju u školama, ali imaju obavezu da rade i u nevladinom sektoru. U tom kontekstu bi bilo dobro da smo svi mi zajedno i ja bih to zaista razvijala, odnosno da pored LPA za decu, Društva prijatelja dece, BUM-a uključivala bih možda i druge nevladine organizacije koje imaju slične aktivnosti jer je to tako i zamišljeno i tako je i bilo i to je godinama odlično funkcionisalo – rekla je Izabela Šormaz.               

K.D.F.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *