Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Deca sa invaliditetom i smetnjama u razvoju u Bečeju: Od nevidljivosti do podrške

Deca sa invaliditetom i smetnjama u razvoju u Bečeju: Od nevidljivosti do podršketrg_fontane

Deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom oduvek su na margini društva i u velikom broju slučajeva ona i njihove porodice su i socijalno ugroženi. Zbog toga se dešava da roditelji nisu u mogućnosti da svojoj deci obezbede dodatnu podršku, kao što su tretmani za mentalni i motorički razvoj dece.

Situacija je slična u mnogim sredinama, tako u opštinskom budžetu u Bečeju za dodatnu podršku deci sa smetnjama u razvoju i invaliditetom godinama unazad nije predviđen novac. Prema navodima interresorne komisije takva je situacija i 2015. godine. Ne postoji čak ni pravilnik kojim bi se uredila ta oblast, mada je predlog pravilnika oktobra 2014. godine upućen nadležnima u opštini.

Razvojna grupa u vrtiću

Uslovi za inkluziju dece sa invaliditetom na teritoriji opštine Bečej godinama unazad se samo delimično obezbeđuju, te se, recimo, u školskoj 2013/2014. godini desilo da troje dece nije pohađalo osnovnu školu, koja je zakonska obaveza, jer im nije bila obezbeđena osoba koja bi ih pratila radi njihove i tuđe bezbednosti (lični pratilac, pedagoški asistent).
Interresorna komisija u Bečeju je od kraja 2010. godine do početka 2015. godine razmatrala više od 300 zahteva za procenu dece uzrasta od dve godine do punoletstva, sa različitim smetnjama u razvoju i dala mišljenje o tim zahtevima kako bi deca mogla da ostvare svoja prava iz oblasti obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite.
Iako interresorna komisija predviđa dodatnu podršku deci, recimo, tretmane logopeda, defektologa, somatopeda, tiflologa, pohađanje škole po izmenjenom individualnom obrazovnom planu itd, na te tretmane se čeka čak i nekoliko meseci, ili postoje poteškoće s njihovim obezbeđivanjem.
Ako, recimo, dete koje pohađa predškolsku ustanovu ili tipičnu školu dobije tretmane logopeda i defektologa, ti tretmani nisu učestali. Recimo, deca koja pohađaju predškolsku ustanovu, u većini slučajeva imaju jedan čas defektologa i logopeda nedeljno, a u izuzetnim slučajevima dva časa, a to je nedovoljno.
Jedna od pozitivnih stvari je da je u centralnom objektu dečjeg vrtića „Labud Pejović“ prošle godine oformljena takozvana razvojna grupa koju četiri sata dnevno pohađaju deca sa invaliditetom i smetnjama u razvoju. U toj grupi trenutno ima petoro mališana, s kojima se bave defektolog, vaspitačica i logoped. U razvojnu grupu, ali samo na individualne tretmane jednom ili dva puta nedeljno, ide i troje mališana iz tipičnih grupa predškolske ustanove.

Šta je senzorna integracija?

Senzorne informacije su sve ono što primamo iz okoline kroz naša čula (vid, sluh, dodir, miris, ukus…). Senzorna integracija je sposobnost centralnog nervnog sistema da prima, integriše i obradi informacije iz spoljnog sveta dobijene putem čula i na osnovu njih organizuje svoj način postojanja, svoje ponašanje i odnos sa spoljnim svetom i drugim ljudima. Ne postoji savršena senzorna integracija, niti ima osobe koja nema senzornu integraciju, svako od nas ima dobru, prosečnu ili slabu senzornu integraciju. Slaba senzorna integracija dovodi do problema u igranju, učenju, ponašanju deteta. Kada mozak nije u stanju da obradi informacije dobijene putem čula kaže se da postoji senzitivno integrativna disfunkcija. Ona se različito ispoljava kod svake osobe i samim tim i tretmani senzorne integracije se razlikuju i prilagođavaju se svakom korisniku ponaosob.
Terapija se sprovodi u senzornoj sobi i zasniva se na stimulaciji čula. Njeno sprovođenje nije uslovljeno godinama starosti već se može primenjivati kod dece i kod odraslih. Ovaj vid terapije pogodan je za decu i odrasle koji imaju smetnje senzorne integracije – onoj koja imaju teškoće obrade svakodnevnih senzornih informacija u celovit opažaj i koja manifestuju neobična ponašanja, kao što su izbegavanje ili preterano traženje dodira, pokreta, zvukova i svetlosnih senzacija. To su deca sa poremećajima iz autističnog spektra, deca sa ADD i ADHD,  deca sa nedovoljnom mentalnom razvijenošću, sa senzornim oštećenjima, govornim poteškoćama, smetnjama u učenju, problemima u ponašanju.

Šta je senzorna soba?

Senzorna soba se sastoji od različitih elemenata koji pomažu stimulaciju čula sluha, vida, dodira i mirisa. Razvoj senzornih soba započet je 70-ih godina 20. veka u Holandiji. Prvobitno su osmišljene sa ciljem da omoguće stimulaciju čula, pruže mir.
Rad u senzornim sobama sprovodi se u seansama koje traju između 15 i 30 minuta, rade defektolozi, fizioterapeuti, psiholozi, logopedi koji su prošli adekvatnu obuku. Oni korisniku ne zadaju komande već se podstiče i ohrabruje prirodan odgovor na stimuluse iz okruženja. Terapija podseća na igru, međutim, svaka aktivnost je osmišljena i usmerena ka postizanju samoorganizacije deteta. U zavisnosti od potreba korisnika, koriste se različiti elementi, stimulišu različita čula. Svakome se pruža prilika da samostalno istraži prostor i odabere kutak koji mu najviše prija. Terapija u senzornim sobama je vid terapije koji se sve češće koristi u brojnim ustanovama za decu sa smetnjama u razvoju. Nije reč o metodu lečenja, već metodu koji treba da stimulacijom čula omogući deci i odraslima sa poremećajem senzorne integracije da ispolje svoje potencijale. Stimulišuća i smirujuća atmosfera u ovim posebno opremljenim prostorijama omogućava poboljšanje koordinacije, unapređenje sposobnosti govora, deluje relaksirajuće na decu koja su stalno u pokretu, a usmerava pažnju neaktivne dece. Istraživanja su pokazala da je ovaj oblik terapije naročito koristan za decu sa oštećenim čulom sluha, slepe, a najveći značaj ima u rehabilitaciji autistične dece. Sprave koje se koriste u senzornim sobama prilično su skupe, međutim, na internetu se mogu pronaći i smernice i saveti kako da prostoriju u svojoj kući samostalno opremite stvarima koje nisu tako skupe, a uz pomoć kojih možete stimulisati čula svog deteta.
Sobe imaju mekani pod i zidove, strunjače i jastuke sa ciljem stvaranja sigurnog okruženja u kome se dete ne može povrediti. Stvara se bezbedna atmosfera koja detetu ili odraslom pacijentu pruža osećaj sigurnosti i daje mu mogućnost istraživanja sobe kao i svojih sposobnosti i ograničenja. Elementi mogu biti različiti. U senzornoj sobi škole „Milan Petrović“ u Novom Sadu, recimo, koriste se proizvodi britanske kompanije „Rompa“. U senzornim sobama se nalazi svetlosni projektor, koji stvara uveličane slike po zidu preko rotirajućeg diska. Na ovaj način se stvaraju prelepe, zanimljive projekcije u sobi (prelivajuće boje, „morsko dno“, „leptiri“, „kuce i mace“). Tu su zatim rotirajuća disko lopta koja se koristi u kombinaciji sa izvorom svetlosti u boji (za posebne svetlosne efekte, tačkastu svetlost po celoj prostoriji koja se vrti, ljulja, menja boje) reflektor, snop svetlećih optičkih vlakana (vlakna menjaju boju, mogu se savijati, obmotavati oko delova tela, prekrivati telo, brojati). Interesantne su i interaktivne tube sa mehurićima i lopticama. To je omiljen deo opreme za decu svih uzrasta i odrasle. Tube su ispunjene vodom i mehurići guraju loptice unutar cevi. Svetlost u tubama se menja spontano ili preko tastera koje kontroliše dete. Na ovaj način se uče boje, prostorni odnosi, uzročno-posledični odnosi. Ogledalske folije su takođe deo senzornih soba i pojačavaju efekte ostale opreme.
Čulo mirisa stimulišu raspršivači arome za aromaterapiju sa eteričnim uljima koje ispunjavaju prostoriju prijatnim mirisima.
„Nameštaj“ u sobi je vibraciona muzička fotelja, koja je mekana,ali u njoj se nalazi zvučnik povezan sa muzičkim stubom. Ova fotelja pruža višestruku stimulaciju, jer ležeći na njoj telo korisnika dobija vibracije u ritmu, sluša muziku, te se doprinosi neobičnom senzornom iskustvu. Tu je zatim jastuk-podloga, izuzetno popularna za opuštanje, udobni smeštaj deteta i terapeuta, za uvijanje deteta, pravljenje tunela.
UV lampe osvetljavaju delove prostorije UV-svetlošću, uz koju se koriste štapići od pleksiglasa, različite debljine i boje, za konstruisanje, kotrljanje, udaranje ritma.
Trambulina sa držačem je pogodna i za veoma malu decu, okrugli balanser sa masažerom služi za stimulaciju vestibularnog čula, a razni masažeri (jastuk na pritisak, eksterni valjkasti masažer, bodljikave loptice) obezbeđuju duboku stimulaciju. Tu su zatim ljuljaške, sunđeri raznih oblika, lopte…
Zanimljivo je i to da je Klinika za rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“ jedina u Srbiji koja ima i mobilnu senzornu sobu. Ona ima sve potrebne elemente specijalizovane senzorne sobe, ali je namenjena pacijentima koji, zbog vrste bolesti ili neurološkog problema, nisu u mogućnosti da se kreću.

(Ne)Mogućnosti u Bečeju

Deci sa invaliditetom i smetnjama u razvoju u Bečeju mnogo bi značili i tretmani u senzornoj sobi, takve sobe u predškolskoj ustanovi nema, doduše, postoji nešto slično u ŠOSO „Bratstvo“, međutim, nije opremljena svim potrepštinama i uređajima i zato ta soba ne može da nosi naziv senzorna soba, već je prostorija za stimulaciju psihomotornog razvoja. Od nabrojanih elemenata u senzornim sobama, u sobi škole „Bratstvo“ u Bečeju postoje samo lopte, igračke za razvijanje dodira, muzičke igračke, sunđeri raznih oblika i ljuljaška. Škola ima i „disko“ kuglu namenjenu razvojnoj sobi, ali ona nije instalirana.
Novost je da je škola učestvovala na pokrajinskom konkursu tražeći novac za izradu senzorne sobe sa mekim zidovima, međutim, dobila je samo oko 300.000 dinara. Za taj novac kupljeni su predmeti za razvojnu sobu: vibrirajuća fotelja, svetleći snopovi i interaktivna tuba sa mehurićima i lopticama. Oprema bi uskoro trebala da bude isporučena školi.
Senzorni vrt u Bečeju, jer ne postoji čak ni senzorna soba, nažalost, spada u naučnu fantastiku. Deca koja pohađaju ŠOSO „Bratstvo“ nemaju ni pristojno „obično“ igralište.
Za razliku od Bečeja, u drugim sredinama u poslednjih pet godina obezbeđene su senzorne sobe i senzorne bašte za de-
cu sa smetnjama u razvoju. Nekoliko senzornih soba u Srbiji otvoreno je, u većini slučajeva, uz pomoć društveno odgovornih kompanija ili zahvaljujući projektima. Na isti način su izgrađene i senzorne bašte. Podsetimo da 2010. godine projekat izgradnje i opremanja senzornih soba u Novom Sadu, Beogradu, Somboru i Jagodini realizovala je Narodna kancelarija predsednika Republike Srbije u saradnji sa kompanijom „Vip mobile“.

Obezbediti fizikalne terapije u Bečeju

Jedan od problema kojima se suočavaju roditelji i deca sa invaliditetom je i to što u „Jodnoj banji“ Doma zdravlja nije uobičajeno da se obezbedi mogućnost da se deci sa invaliditetom omogući kontinuirana fizikalna terapija, mada tamo rade terapeuti koji bi mogli da rade sa decom.
Problem je, međutim, to što desetinama godina unazad u Domu zdravlja nije doneta odluka da se neko od terapeuta pošalje na usavršavanje kako bi naučio vežbe po Vojti, jer se te vežbe obično preporučuju za rani razvoj dece sa motoričkim problemima u Dečjoj bolnici u Novom Sadu. Da se te vežbe rade u Bečeju, time bi se uštedeo novac roditeljima koji imaju decu sa motoričkim problemima.

Gde su ljudi sa invaliditetom?

Problem je i to što roditelji i hranitelji dece sa invaliditetom nisu informisani o pravima dece, a ukoliko jesu, ne znaju kako da ostvare ta prava, a ni organizacije osoba sa invaliditetom ne čine mnogo u interesu uključivanja dece u vaspitno-obrazovni sistem.
S druge strane, nepostojanje baze podataka o broju dece sa invaliditetom u Bečeju znači da ne postoji mehanizam za rano i sistematsko, jedinstveno registrovanje podataka o deci sa smetnjama u razvoju, o njihovom broju, uzrastu, težini smetnji, socijalnom položaju. To otežava, a u mnogim slučajeva i onemogućava da te osobe budu uključene u društvo, počev od lečenja, preko obrazovanja, do zaposlenja.
Nedostatak uključenosti u društvo, pa samim tim i u vaspitno-obrazovne ustanove, nije problem zanemarljivog broja građana (dece) u opštini Bečej. Reč je o oko 10 procenata stanovništva. Prema podacima popisa stanovništva iz 2011. godine, u opštini Bečej živi 37.351 stanovnik, od njih 3.214 ima invaliditet, to jest 8,6 odsto ukupne populacije. Po podacima iz popisa, broj osoba sa invaliditetom ispod 15 godina starosti je 62, a od 15 do 19 godina starosti je 35.  Međutim, po podacima takođe iz popisa stanovništva iz 2011. godine, u delu u kom su vrste invaliditeta navedene posebno, navodi se podatak da na teritoriji opštine Bečej živi 5.214 osoba sa invaliditetom, problemi su navedeni po kategorijama (od slabovidosti do teškoća u komunikaciji), a to je 13,9 procenata od ukupnog broja stanovništva. Prema tim podacima, u opštini Bečej živi 98 osoba sa nekom vrstom invaliditeta koji su mlađi od 15 godina i 44 između 15 i 19 godina starosti.
Statistika ukazuje na to da svaki deseti građanin opštine Bečej živi s nekom vrstom invaliditeta, mada je ta brojka nepouzdana, jer nisu sve osobe sa invaliditetom evidentirane.
Alarmantan je podatak da u opštini Bečej ne postoje arhitektonske mogućnosti da deca sa telesnim invaliditetom pohađaju neke od osnovnih i srednjih škola, a pristup učionicama i kabinetima, ukoliko škole imaju sprat, im je onemogućen; identičan je slučaj i sa predškolskom ustanovom – korak napred je to što je sada obezbeđena rampa na ulasku u centralni objekat vrtića za neurološka kolica dece sa invaliditetom – ali i sa Školom za osnovno i srednje obrazovanje „Bratstvo“ (škola za decu sa smetnjama u razvoju).
Problem je i nepostojanje kućne nastave, jer neki učenici sa invaliditetom nisu u mogućnosti da idu redovno u školu i prate nastavu.
Uprkos zakonima, kojima je predviđena inkluzija i osnaživanje osoba sa invaliditetom, o njima u velikom broju slučajeva ipak brinu porodice i socijalne ustanove i veoma često su te osobe – u velikom broju slučajeva deca – nevidljive za društvo. Posledice toga su izloženost diskriminaciji i (samo)„getoizacija“.
Kako bi se pomerilo s mrtve tačke, osim obezbeđivanja novca, od izuzetnog značaja je i informisanje/ edukacija o situaciji dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, jer je to način da ti maloletni građani opštine Bečej postanu vidljivi i da se njihova situacija popravi.                                                           

Otvoren senzorni vrt u Novom Sadu

U Specijalnoj školi za osnovno i srednje obrazovanje sa domom učenika „Milan Petrović“ u Novom Sadu 4. novembra otvoren je senzorni vrt. Senzorni vrt predstavlja prirodno okruženje u kojem se odgovarajućim aktivnostima podstiče razvoj svih čula, što omogućava lakše usvajanje novih znanja i veština koje obezbeđuju kvalitetniji život dece, njihovih porodica. Za izgradnju senzornog vrta i njegovo opremanje obezbeđeno je 77.162 evra, a izgrađen je u okviru projekta „Program podrške za decu i mlade u Srbiji: Jačanje institucija za decentralizaciju socijalnih usluga, zaštitu prava deteta i usklađivanje zakona sa zakonima EU“. Projekat su finansirali Ministarstvo spoljnih poslova Italije i italijanska pokrajina Emilija-Romanja u saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i gradom Novim Sadom. Italija je finansirala ovaj projekat u iznosu od 1,2 miliona evra. Pilot projekti izgradnje senzornog vrta u Srbiji realizovani su u Novom Sadu, Loznici i Kragujevcu, a ukupna vrednost programa je 1.176.000 evra.

R.M.

Izveštaj IRK od januara do kraja juna 2015. godine
Nema potrebnog novca za dodatnu podršku deci

U izveštaju o radu interresorne komisije za procenu potreba za dodatnom podrškom detetu/učeniku  i predloženim i pruženim podrškama od januara do juna 2015. godine piše da zahtevi po kojima je rađena i okončana  procena potreba dece su podneti izabranom lekaru određenog deteta nadležnog doma zdravlja. Izabrani lekar je u svakom slučaju obradio zahtev, uneo potrebne podatke i uputio ga Komisiji u roku od sedam dana od podnošenja. Inicijalni sastanak Komisije, radi razmatranja zahteva, održao se u predviđenom roku od dobijanja zahteva, uz određivanje povremenih članova za svako dete i uz obaveštavanje roditelja o pojedinostima i njihovim pravima u toku postupka.
Od januara do kraja juna IRK je primio 55 zahteva (i još dva su preneta iz prethodnog perioda) za procenu potreba dece za dodatnom podrškom (predlogom individualnog plana podrške – IPP), od toga je postupak procene sa predlogom IPP okončan u 48 slučajeva (i u dva slučaja iz prethodnog perioda). U vezi sa sedam zahteva postupak procene nije okončan (predlogom IPP) u izveštajnom periodu.
Što se tiče strukture podnetih zahteva u 45 slučajeva prvi put je podneto za dete, u 11 slučajeva drugi put, u jednom slučaju treći put.
Inicijatori procene dece su u 34 slučajeva bili roditelji, u 20 slučajeva škole a u tri slučaja predškolska ustanova. Sistem socijalne i zdravstvene zaštite i nadležni organi po službenoj dužnosti bez saglasnosti roditelja nisu podneli nijedan zahtev za procenu dece.
Nakon procene dece i izrade plana podrške svaki član IRK-a je dužan da prati efekte izvršavanja predložene podrške za dete iz oblasti struke i sistema čiji je predstavnik. Najviše obaveza iz te oblasti ima predstavnik sistema obrazovanja, jer su i predložene podrške bile najviše iz te oblasti. U izveštaju IRK-a piše da su obrazovno-vaspitne ustanove relativno redovno dostavljale izveštaje o realizovanoj podršci, posebno ŠOSO „Bratstvo“ vezano za usluge stručnih tretmana u okviru podrške od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Centar za socijalni rad je dostavljao nepotpune izveštaje, a od ustanove zdravstvene zaštite komisija nije dobila nikada nikakve izveštaje.
Od januara do kraja juna 2015. godine bilo je praćeno 46 zahteva.
U prvih šest meseci 2015. godine rađena je procena 6 mališana sa invaliditetom,  49 dece sa smetnjama u razvoju i dva mališana sa poremećajima ponašanja i emocija.
U posmatranom periodu nije rađena procena za decu zbog socijalne uskraćenosti (socio-ekonomske, kulturne i jezičke barijere).
Deca se razvrstavaju po dominantnoj teškoći koja zahteva dodatnu podršku. U prvu grupu teškoća – invaliditet – ubrajaju se telesni  invaliditet,  motoričke i čulne smetnje (vid, sluh i dr.).
U drugu grupu teškoća – smetnje u  razvoju – ubrajaju se poremećaji intelektualnog razvoja, razvojni govorni i jezički poremeća-
ji, autistični spektar poremećaja, razvojni poremećaji učenja.  U treću  grupu teškoća – poremećaji ponašanja i emocija – ubrajaju se  ADHD, poremećaji ponašanja u užem smislu i dr.  U  četvrtu grupu teškoća – socio-ekonomske, kulturne i jezičke barijere – ubrajaju se teškoće koje dominantno proističu iz  siromaštva, nepoznavanja jezika sredine  (na kome se odvija obrazovni proces), dužeg  boravka u  bolnici ili socijalnoj ustanovi zatvorenog tipa i drugih socio-ekonomskih  razloga.
U izveštajnom periodu radilo se o 19 dece od 3 do 6,5 godina starosti, o 16 njih između 6,5 i 10 godina, o 4 između 10 i 14 godina i o 18 osoba između 14 i 18 godina. Među njima je bilo 22 devojčica i 35 dečaka. Predškolski program (3-5,5 godina) pohađa 14 deteta, pripremni predškolski program (obavezni, 5,5-7 godina) 21 dete, osnovnu školu 21 dete i srednju školu jedno dete.
U izveštaju IRK-a se govori i o strukturi predloženih i realizovanih mera podrške i kaže se da je najviše predloženih podrški bilo iz oblasti obrazovanja, i to u vidu upisa u ŠOSO „Bratstvo“, odnosno nastavak školovanja u ŠOSO „Bratstvo“ u srednjoj školi (ukupno 19), potom je predviđen izmenjeni IOP (12), potreba za logopedom i defektologom je takođe česta (23), savetodavno-instruktivni rad sa roditeljima i stručno usavršavanje je kod većine dece predloženo, izmena nastavnog plana pored nastavnog programa je predviđena kod jednog deteta, uključivanje u razvojnu grupu za 4 deteta, odlaganje polaska u školu za petoro mališana, a usluga ličnog pratioca je bila potrebna od septembra meseca za dva nova deteta.
U izveštaju piše da su roditelji, odnosno staratelji dece redovno prisustvovali radu komisije i pružili su sve informacije o svom detetu od značaja za rad IRK. Na zahtev roditelja, u postupak procene u nekoliko slučajeva uključena je i osoba koje dobro poznaje dete.
Mišljenje IRK se dostavljalo uredno roditeljima, odnosno starateljima deteta. Protiv mišljenja komisije roditelji/ staratelji deteta su mogli izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana dostavljanja, i to se nije desilo u izveštajnom periodu, jer su roditelji u svaki deo procene bili uključeni i na finalnom sastanku su se uz dogovor predsednika IRK i roditelja korigovali, dopunili, dogovorili konačni predlozi dodatne podrške u najboljem interesu deteta, navodi se u izveštaju IRK. Interresorna komisija, kao i svake godine, i u prvoj polovini 2015. suočila se s brojnim teškoćama, a te teškoće nisu bile proceduralne prirode, jer, kako se navodi, „IRK opštine Bečej uspešno sprovodi zadatke propisane Pravilnikom o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku već skoro 5 godina“. Problema, međutim, ima na finansijskom planu. „Lokalna samouprava je do prošle kalendarske godine predvidela određena sredstva za potrebe funkcionisanja IRK i za potrebe pružanja dodatne podrške deci. Od toga su svake godine potrošena sredstva samo za honorare članova komisije, a ostala budžetska sredstva nisu korišćena usled toga što nisu stavljena na odgovarajući konto u opštinskom budžetu (što nije zadatak, niti propust interresorne komisije). Tako su članovi komisije i ove godine od sopstvenih sredstava kupovali potrošni materijal potreban za procenu dece, putne troškove su snosili sami članovi. Stručna literatura i testovi nisu kupovani. Planirano je obezbeđivanje jednog broja mobilnog telefona umreženog sa ostalim brojevima u opštini i koji bi pokrivao celu opštinu i gde bi sve relevantne ustanove, pojedinci i roditelji mogli dobiti sve važne informacije u vezi inkluzivnog obrazovanja u toku radne nedelje u određeno vreme, ali ovo nije realizovano do sada. Od sredstava koji su planirani za direktnu pomoć razvoju inkluzivnog obrazovanja nije realizovano ni dalje stručno usavršavanje na nivou opštine, asistivna tehnologija za pojedinu decu nije obezbeđena, a nije uspostavljena ni usluga ličnih pratilaca, mada su deca kojima je bio potreban pratilac tu uslugu dobili posrednim putem. Ista je situacija bila i ove godine: IRK uopšte nije konsultovana vezano za budžet, nije tražen predlog budžeta, niti je komisija izveštena o tome koliko je sredstava izdvojeno za potrebe funkcionisanja komisije za ovu kalendarsku godinu, i za potrebe inkluzivnog obrazovanja u opštini Bečej. IRK opštine Bečej je proglašena za jednu od najboljih u Srbiji do sada. Smatramo da Komisija obavlja veoma odgovoran posao, da to radi veoma profesionalno i savesno, ali ne sme biti usamljena da bi sama nosila celokupan teret inkluzivnog obrazovanja u opštini. Lokalna samouprava treba mnogo ozbiljnije da priđe pitanjima dece sa teškoćama u razvoju i da zaista stručno, sistematski planira ubuduće razvoj inkluzivne politike, inkluzivne kulture i inkluzivne prakse u Bečeju, kao i budžetska izdvajanja za ove potrebe“, piše u izveštaju IRK. Komisija ima i predloge lokalnoj samoupravi za razvoj  usluga u zajednici koje su potrebne kao dodatna podrška deci/ učenicima: „S obzirom na to da se broj zahteva povećava, to automatski znači povećanje potrebe za dodatnom podrškom, što znači da je kako moralna, tako i proceduralna i finansijska obaveza lokalne samouprave sve veća. U Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je propisano u članu 10f  ko vodi i kako se vodi evidencija koje prikupljaju interresorne komisije, sa posebnim osvrtom na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, kao i uz prikupljanje izjave roditelja/ staratelja da je upoznat sa uslovima po kojima se daju podaci o ličnosti deteta i da podatke daje dobrovoljno, kao i da su upoznati da su neki od podataka o detetu naročito osetljivi podaci. Komisija vodi zbirke podataka elektronski i u papirnom obliku na obrascima. Podaci o deci i učenicima u zavisnosti od svrhe obrade podataka se čuvaju najduže do završetka školovanja. Zakon sve više prepoznaje značaj i ulogu interresornih komisija u opštinama (dodati su neki zadaci interresornim komisija i njihova ingerencija u slučaju obrazovanja je proširena), a takođe i dodatnu podršku koja je neophodna. U Član 73. su dodate stavke da lokalna samouprava može finansirati i prevoz učenika srednje škole ’na udaljenosti većoj od četiri kilometra od sedišta škole’, a dodaju se i tačke 8) i 9) koje glase: ’8) dodatnu podršku učeniku u porodici u redovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja, u posebnoj predškolskoj grupi ili školi koja učeniku obezbeđuje prevazilaženje fizičkih i socijalnih prepreka ka nesmetanom obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti od značaja za uključivanje u obrazovni proces, život u zajednici i uspešno napredovanje; 9) uslove za rad i naknade za rad stalnih članova interresornih komisija’. S obzirom na ove eventualne izmene i dopune ZOSOV (uz napomenu da je u članu 49. Nacrta Zakona precizirano da u postupku propisivanja bližih uslova za procenu potreba za pružanjem dodatne obrazovne, zdravstvene ili socijalne podrške detetu i učeniku, sastav i način rada, interresorne komisije, koji sporazumno propisuju ministar nadležan za poslove zdravlja, ministar nadležan za poslove socijalne politike i ministar prosvete, učestvuje i ministar nadležan za poslove lokalne samouprave), kao i na činjenicu da je obaveza lokalne samouprave da uspostavi uslugu socijalne zaštite – lične pratioce, smatramo da je neophodno kvalitetno dopuniti Pravilnik o osnovnoj i dodatnoj podršci deci i učenicima u opštini Bečej i hitno razmotriti mogućnosti za izdvajanje sredstava za dodatnu podršku deci/ učenicima od septembra 2015. godine“.
Novac, međutim, uprkos potrebi i preporuci interresorne komisije, ni nakon nekoliko rebalansa opštinskog budžeta za 2015. godinu, nije obezbeđen za dodatnu podršku deci sa invaliditetom i smetnjama u razvoju.                                               

Za šest meseci 38 sastanaka IRK

Interresorna komisija opštine Bečej osnovana je u skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i Pravilnikom o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku.
Pravilnik o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku (čl. 10) obavezuje Komisiju da opštinskoj/gradskoj upravi dostavlja izveštaj o radu komisije i predloženoj i pruženoj podršci najmanje dva puta godišnje.
IRK funkcioniše u istom sastavu stalnih članova od početka formiranja: iz oblasti obrazovanja – Margarita Berček, dipl. psiholog, zaposlena kao psiholog škole u OŠ „Zdravko Gložanski“ u Bečeju, ujedno i predsednik komisije; iz oblasti zdravstvene zaštite – Kosana Nešić, pedijatar u Dispanzeru za zaštitu zdravlja žena i dece Bečej (sada v.d. direktora Doma zdravlja); iz oblasti socijalne zaštite – Ana Kemenj, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Bečej. Koordinator komisije u lokalnoj samoupravi je Ljiljana Dejanović, dipl. pravnik, šef Odeljenja za društvene delatnosti.
Za svako dete su određeni povremeni članovi (osobe koje imaju najviše saznanja o detetu za koga je podnet zahtev). S obzirom na to da su to, uglavnom, bile osobe koje svakodnevno viđaju tu decu, već rade sa njima, za svakog od njih je bilo u interesu da pomognu deci, te nije dodatno planiran honorar za njihov rad, već se to svelo na radne obaveze koje svaki član od njih svakako ima u okviru radnih zaduženja na redovnom radnom mestu. Takođe, radi pomoći i racionalizacije (a na osnovu stručnog uputstva dobijenog od Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja), povremeni članovi nisu bili dužni da na Obrascu 2 daju svoje mišljenje, već su to predavali u slobodnoj formi sa overenim potpisom, vodeći računa o snagama i teškoćama deteta i porodice, o dostavljanju dokaza o pruženoj osnovnoj podršci koju su pružili detetu, o listi podrške koju je dete već dobilo ili dobija i o predlogu kakva dodatna podrška po njima treba svakom pojedinačnom detetu.
Ukupan broj angažovanih povremenih članova komisije u izveštajnom periodu je 78.
Komisija u toku prvih 6 meseci 2015. godine održala je 38 sastanka.

B.M.

Skup o inkluziji
Inkluzija mora da postane praksa

U okviru projekta Unapređivanje obrazovanja u Srbiji kroz razvoj Mreže podrške inkluzivnom obrazovanju, koji realizuje Mreža podrške inkluzivnom obrazovanju u partnerstvu sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkolg razvoja i UNICEF-om, početkom novembra je u Beogradu održan okrugli sto „Politike i praksa inkluzivnog obrazovanja u Srbiji“.
Inkluzija će biti uspešna tek kada oni koji završe školu zaista budu negde zaposleni, izjavio je ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja dr Srđan Verbić. On je rekao da se inkluzija mora napraviti na pravi način i dodao da nije zadovoljan time što se i dalje priča o inkluzivnom obrazovanju kao posebnom vidu obrazovanja. „I danas, posle pet godina, govorimo o primerima dobre prakse umesto da je inkluzivno obrazovanje praksa. Inkluzija će biti uspešna kada budemo videli da daje efekte i to ne samo na nivou školskog programa nego i na nivou zapošljavanja jer mi želimo da ih uključimo u društvo, a ne u odeljenje“, rekao je Verbić. Prema njegovim rečima, inkluzivno obrazovanje mora da se podrazumeva i dok se ne bude stiglo do toga da obrazovanje bude takvo da svi budu uključeni, cilj nije postignut.
„Proces transformacije obrazovanja u inkluzivno obrazovanje, započeto pre više od 10 godina u Srbiji, sada daje vidljive rezultate“, rekao je Mišel Seint-Lot, direktor UNICEF-a u Srbiji.  Ovi rezultati su postignuti zahvaljujući saradnji između ministarstva, akademskih ustanova, međunarodnih i nevladinih organizacija.
„Najnoviji podaci pokazuju i da je došlo do povećanja procenta dece sa smetnjama u razvoju koja se upisuju u redovne škole u obrazovnom sistemu. Danas je mnogo veći broj romske dece i dece sa smetnjama u razvoju koja uče zajedno sa svojim vršnjacima, sa njima sklapaju prijateljstva, snaže i grade svoje samopouzdanje i osećaj pripadnosti zajednici“, rekao je Mišel Seint-Lot. Međutim, on je naveo da je potrebno obezbediti veći stepen podrške školama i nastavnicima i nastavnicama kako bi se postiglo puno inkluzivno obrazovanje za decu iz ugroženih grupa i da bi se postigao viši standard u obrazovanju za tu decu.                   

B.M.

Od 2016. godine servis ličnih pratilaca u Bečeju
„Ta usluga mora da postoji u kontinuitetu“

Prvog dana decembra okončan je tromesečni projekat javnih radova koji je opština Bečej realizovala u saradnji sa Nacionalnom službom za zapošljavanje (NSZ). Preko tog projekta je angažovano 13 ličnih pratilaca za decu sa invaliditetom i smetnjama u razvoju za 1.080.000 dinara. Ti ljudi do 1. decembra nisu primili platu – po 15.000 dinara mesečno – za svoj rad, jer Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nije uplatilo novac NSZ. Do 1. decembra ličnim pratiocima nisu plaćeni ni putni troškovi, a deo putnih troškova treba da finansira lokalna samouprava.
U utorak, 1. decembra, situacija je i dalje bila neizvesna, uprkos tome što je novinaru Bečejskog mozaika 24. novembra nezvanično rečeno da će servis ličnih pratilaca biti obezbeđen u decembru mesecu, a u opštinskom budžetu za 2016. godinu biće predviđen novac za lične pratioce. Naime, 1. decembra roditelji i staratelji mališana sa invaliditetom i smetnjama u razvoju i dalje nisu sa sigurnošću znali da li će pratioce njihove dece u decembru mesecu finansirati opština ili ne. Doduše, roditeljima je na sastanku u gradskoj kući 27. novembra saopšteno da će lokalna samouprava da finansira pratioce od januara meseca, a sadašnji pratioci mogu, ako žele, da volontiraju u decembru mesecu. U protivnom 13 dece ovog meseca ne bi moglo da pohađa škole i predškolsku ustanovu.
Novinar Bečejskog mozaika razgovarao je sa nekoliko roditelja i staratelja dece sa invaliditetom. Svi su rekli da njihovo dete ne može da pohađa obrazovnu ustanovu bez pratioca, te da, s jedne strane, ukoliko pratioci ne budu obezbeđeni, deca će prekinuti pohađanje obrazovnih ustanova, a s druge strane nekoliko roditelja je reklo da će pokušati da oni budu lični pratioci (to, doduše, propisima nije dozvoljeno). Inače, roditelj jednog mališana je 1. decembra rekao da će detetov pratilac da volontira u decembru, međutim, neće moći to da čini svaki dan, jer mora da radi i drugi posao da bi zaradio, te će dete verovatno samo tri dana nedeljno da pohađa nastavu.
Članica Opštinskog veća za projektno finansiranje i koordinatorka projekta servisa ličnih pratilaca Tatjana Avramov je 1. decembra rekla to što je tada već bilo očigledno: da u decembru mesecu neće biti obezbeđena sredstva za lične pratioce iz opštinskog budžeta, ali je dodala da su deca nastavila da pohađaju vaspitno-obrazovne ustanove, jer su lični pratioci koji su bili angažovani na projektu u većini slučajeva izbor roditelja i oni imaju interni dogovor sa roditeljima da u decembru rade volonterski.
Predsednik opštine Bečej Vuk Radojević je na pitanje da li će opština Bečej da obezbedi finansiranje ličnih pratilaca deci sa invaliditetom i smetnjama u razvoju od januara 2016. godine, tim pre što je to po propisima obaveza lokalnih samouprava, 2. decembra je odgovorio:
– Da. Opština Bečej ima čvrsto i jasno opredeljenje da omogući deci sa invaliditetom da nesmetano pohađaju vaspitno-obrazovne ustanove na teritoriji opštine Bečej kako bi mogla da budu aktivni deo društva u Bečeju i kako bi mogla da steknu osnovno obrazovanje i sve ono što je neophodno i kako bi imala normalne osnovne preduslove za dalji život kao i sva ostala deca. Treba napomenuti da je opština Bečej realizacijom i uključivanjem ovih 13 ličnih pratilaca praktično po prvi put ostvarila tu mogućnost. Prvi put na teritoriji opštine deca sa invaliditetom su u prilici da im opština obezbedi 13 ličnih pratilaca.
Inkluzija je obaveza od 2010. godine. Od te godine do 2014. godine bečejske lokalne vlasti nisu omogućile deci sa invaliditetom i smetnjama u razvoju da pohađaju vaspitno-obrazovne ustanove, jer nisu finansirale servis ličnih pratilaca. U školskoj 2014/2015. godini obezbeđeno je nekoliko pratilaca, a u aktuelnoj godini 13 pratilaca bilo je angažovano po projektu sa Nacionalnom službom za zapošljavanje do kraja novembra.
– Te obaveze i mnoge druge postojale su i u prethodnom periodu, ali se, nažalost, nisu realizovale. Nisu poštovane potrebe onih koji su najugroženiji. Mi smo se jasno opredelili u pravcu obezbeđivanja ličnih pratilaca. Tromesečni ugovor sa njima je istekao i mi ćemo u narednom periodu takođe aplicirati kod pokrajinske i republičke administracije na svim konkursima gde se omogućuje angažovanje ličnih pratilaca, a u međuvremenu opština Bečej je spremna da izdvoji neophodna finansijska sredstva da bi lični pratioci i dalje bili na raspolaganju i na usluzi svima onima kojima je to neophodno. Stručna služba Opštinske uprave dobila je zadatak da napravi model koji bi pravno-tehnički bio adekvatan, koji bi, naravno, uzeo u obzir sve zakonske odredbe i regulative kako bismo mogli finansijska sredstva da stavimo u tu funkciju. Tvrdim da ćemo mi finansijska sredstva obezbediti. Ono što nam je neophodno jeste pravni okvir po kom bismo mi angažovali lične pratioce i na koji način bismo ih isplaćivali. Rekao sam stručnim službama u Opštinskoj upravi da se rukovode dobrim primerima prakse. Mi kao lokalna vlast smo omogućili servis ličnih pratilaca i želimo da se to nastavi kako bismo imali kontinuitet u tome i kako to više ne bi bila tema, nego bi to bilo nešto normalno što postoji na teritoriji opštine Bečej i što bi funkcionisalo u vremenskom kontinuitetu.
Dakle, u 2016. godini će biti predviđen novac za lične pratioce u opštinskom budžetu. Šta je sa decembrom mesecom, kada nije obezbeđeno finansiranje pratilaca?
– Postoji neki grub dogovor sa onima koji su angažovani kao lični pratioci. Oni su spremni da u decembru rade volonterski ukoliko bi u idućoj godini bili plaćeni za svoj rad, od januara pa nadalje. Zaključio sam da postoji izuzetna komunikacija između ličnih pratilaca i dece sa invaliditetom. Mnogima od dece to izuzetno znači, vide se značajni pomaci u njihovom razvoju u ova tri meseca kako se sa njim radi. I lično i politički sam uverenja da ta usluga mora da postoji u kontinuitetu i da ćemo mi obezbediti finansijska sredstva za to – rekao je predsednik opštine Vuk Radojević.            

B.M.

Objavljivanje publikacije omogućila je opština Bečej

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *