Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Nađimo ekološki prihvatljive izvore energije (2.deo)

Nađimo ekološki prihvatljive izvore energije (2.deo)trg_fontane

Procenat upotrebe ekološki prihvatljivih obnovljivih izvora energije na globalnom nivou je još uvek zanemarljiv i najveći izazov predstavlja prelazak na čistije tehnologije uz postizanje ekonomske isplativosti.

Ogroman procenat svetske energije još uvek se dobija iz ekološki neprihvatljivih izvora, prvenstveno iz fosilnih goriva, koja su i dalje dominantan izvor energije. Proizvodnja, transport i korišćenje energije u velikoj meri utiču na okolinu i ekosisteme, i njihov uticaj je gotovo uvek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa, poput izlivanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnog zračenja, do indirektnih posledica, poput globalnog zagrevanja. Budući da će energetske potrebe čovečanstva nastaviti da rastu, neophodno je pronaći ekološki prihvatljivije izvore energije, kojima će se pokrivati energetske potrebe, a da se pri tom uticaj eksploatacije energije na okolinu smanji na najmanju moguću meru. Kao ekološki prihvatljivo rešenje nude se obnovljivi izvori energije: energija sunca, energija vetra, bioenergija, energetski potencijal vode, geotermalna energija, energija plime i oseke, energija talasa.                

R.M.

Geotermalni Potencijal 50.000 puta veći od potencijala ostalih energenata
Neiskorišćeno besplatno bogatstvo

Geotermalna energija, kao jedan od obnovljivih izvora energije, ima ogroman potencijal koji je 50.000 puta veći od sve energije koja se može dobiti iz nafte, uglja i gasa širom sveta. Geotermalni resursi nalaze se u širokom spektru dubina, od plitkih površinskih, do više kilometara dubokih rezervoara vruće vode i pare, koji toplotu iz unutrašnjosti prenose na površinu, a obnavljaju se tako da se voda od kiša probija duboko po raspuklinama i tamo se zagreva i cirkuliše natrag prema površini, gde se pojavljuje u obliku gejzira i vrućih izvora, koji se mogu koristiti. U nekim zemljama se geotermalna energija koristi već vekovima u obliku termi, odnosno rekreaciono-lekovitog kupanja, međutim, razvojem nauke korišćenje geotermalne energije se nije ograničilo samo na područje zdravstva – balneologija – na upotrebu lečilišta (terme, banje) za terapeutsko-rehabilitaciono lečenje i rekreaciju, nego se koristi za dobijanje električne energije i grejanja domaćinstava i industrijskih postrojenja, ali se geotermalna energija može iskoristiti i u druge svrhe: u proizvodnji papira, pasterizaciji mleka, u procesu sušenja drveta i vune, planskom stočarstvu, uzgoju riba, bazenima…
Proizvodnja električne energije je jedna od mogućnosti korišćenja geotermalne energije: vruća voda i para iz zemlje koriste se za pokretanje generatora. U tom postupku nema spaljivanja fosilnih goriva i rezultat toga je da nema ni štetnih emisija gasova u atmosferu, ispušta se samo vodena para. Dodatna prednost je to što se takve elektrane mogu izgraditi u najrazličitijim okruženjima. Počeci korišćenja toplote zemlje za proizvodnju električne energije vezuju se za mesto Landerelo u Italiji, gde je 1904. godine započelo eksperimentisanje geotermalnom energijom: para iz geotermalnog izvora upotrebljena je za pokretanje male turbine i proizvodnju električne energije. Prva geotermalna elektrana tamo je izgrađena 1913. godine i nazivna snaga joj je bila 250 kW, a nakon toga izgrađena je i geotermalna elektrana na Novom Zelandu.
Kada je reč o grejanju, najveći geotermalni sistem koji služi za centralno greja-nje, nalazi se na Islandu, u Rejkjaviku, gde gotovo sve zgrade koriste toplotu geotermalne energije, odnosno oko 89 posto islandskih domaćinstava se greje na taj način. Osim na Islandu, geotermalna energija se uveliko koristi i u područjima Novog
Zelanda, Japana, Italije, Filipina i u nekim delovima Sjedinjenih Američkih Država.
Geotermalna energija koristi se i u poljoprivredi za povećanje prinosa, voda iz geotermalnih rezervoara upotrebljava se i za grejanje staklenika za proizvodnju cveća i povrća – u staklenicima ne zagreva se samo vazduh, već se greje i tlo na kojem rastu biljke, ova metoda se u centralnoj Italiji koristi vekovima, a, recimo, Mađarska trenutno pokriva 80 odsto energetskih potreba staklenika geotermalnom energijom.
Toplotne pumpe su još jedan vid upotrebe geotermalne energije, one troše električnu energiju za cirkulaciju geotermalne tečnosti, a ta tečnost kasnije se koristi za grejanje, hlađenje, kuvanje i pripremu tople vode i na taj način znatno se smanjuje potreba za električnom energijom. Glavna prednost geotermalne energije je u činjenici da se radi o prilično jeftinom obnovljivom izvoru energije i da iskorišćavanjem geotermalne energije ne dolazi do zagađenja okoline.

Po potencijalu smo bogati – po korišćenju siromašni

Srbija ima znatan energetski potencijal u obnovljivim izvorima energije, ali on nije u dovoljnoj meri iskorišćen ili uopšte nije iskorišćen. Istraživanja su pokazala da Srbija po geotermalnom potencijalu spada u bogatije zemlje, ali i pored velikih mogućnosti, geotermalna energija se koristi simbolično. Korišćenje geotermalne energije treba povećati u budućnosti, jer na to primoravaju naftno-energetska neravnoteža, neminovan prelazak na tržišnu ekonomiju, stalni porast deficita fosilnih i nuklearnih goriva, pogoršavanje ekološke situacije i porast troškova za zaštitu okoline. Postojeći rezultati pokazuju da bi se intenzivnim programom razvoja geotermalnih resursa do 2015. godine mogao postići nivo zamene od najmanje 500.000 tona uvoznih tečnih goriva godišnje, a najveći značaj za Srbiju imaće direktno korišćenje geotermalne energije za grejanje i toplifikaciju naselja, za razvoj poljoprivrede i turizma.

Budućnost ispod zemlje

Teritorija Srbije ima povoljan geološki sastav tla i povoljne hidrološke i geotermalne karakteristike terena. Gustina geotermalnog toka je glavni parametar na osnovu kojeg se procenjuje geotermalni potencijal nekog područja. On predstavlja količinu geotermalne toplote koja svake sekunde kroz površinu od jednog kvadratnog metra iz unutrašnjosti zemlje dolazi do njene površine. Na najvećem delu teritorije Srbije gustina geotermalnog toplotnog toka je veća od njegove prosečne vrednosti za kontinentalni deo Evrope, koja iznosi oko 60 mW/m2. Najveće vrednosti od preko 100 mW/m2 su u Panonskom basenu, centralnom delu južne Srbije i u centralnoj Srbiji. Na teritoriji Srbije van Panonskog basena nalazi se 160 prirodnih izvora geotermalnih voda sa temperaturom većom od 15 stepeni Celzijusa. Najveću temperaturu od njih imaju vode izvora u Vranjskoj banji (96°C), zatim u Jošaničkoj banji (78°C), Sijerinskoj banji (72°C) itd. Ukupna izdašnost svih prirodnih geotermalnih izvora je oko 4.000 l/s. Prema sadašnjim saznanjima na teritoriji Srbije postoji 60 nalazišta geotermalnih voda sa temperaturom većom od 15 stepeni Celzijusa do dubine od 3.000 metara. Ukupna količina toplote koja se nalazi akumulirana u tim nalazištima je dva puta veća od ekvivalentne toplotne energije koja bi se mogla dobiti sagorevanjem svih vrsta uglja iz svih nalazišta u Srbiji. Izdašnost 62 veštačka geotermalna izvora, to jest geotermalne bušotine, na području Vojvodine je oko 550 litara u sekundi, a toplotna snaga oko 50 mW, dok na ostalom delu Srbije iz 48 bušotina je 108 mW. Na teritoriji Srbije pored povoljnih mogućnosti za eksploataciju toplotne energije i ostalih geotermalnih resursa iz geotermalnih voda, postoje i povoljne mogućnosti za eksploataciju geotermalne energije iz tzv. „suvih“ stena, koje ne sadrže slobodnu podzemnu vodu i u tom slučaju voda se upumpava u podzemne tople stene gde se zagreva. Ispumpavanjem tako zagrejane vode ostvaruje se prenos energije iz toplih stena. Eksploatacija energije iz ovog resursa je nešto što predstavlja mogućnost za neki budući vremenski period, imajući u vidu trenutno minimalno korišćenje prirodnih izvorišta tople i lekovite vode (Izvor: www.elektroenergetika.info)

Spori razvoj

U Srbiji se geotermalna energija iz geotermalnih-mineralnih voda uglavnom koristi na tradicionalan način, najviše u balneološke i sportsko-rekreativne svrhe. Korišćenje geotermalne energije za grejanje i druge energetske potrebe je u početnoj fazi i minimalno je u odnosu na potencijal. U Vojvodini se od 1981. godine koristi geotermalna voda u energetske svrhe. U te svrhe, prema podacima objavljenim na internetu (www.centrala.org.rs), služe 23 bušotine: voda iz dve bušotine koristi se za proizvodnju povrća u staklenicima, tri bušotine se koriste u stočarstvu za grejanje farmi za uzgoj svinja, dve u fabrikama kože i tekstila u proizvodnom procesu, tri za zagrevanje poslovnih prostorija, a voda iz 13 bušotina koristi se u banjskim i sportsko-rekreativnim i turističkim centrima. Ukupna toplotna snaga svih bušotina je 24 mW. Van Panonskog basena, geotermalna voda se za grejanje koristi na nekoliko lokaliteta. U Vranjskoj banji, gde je korišćenje geotermalne vode započeto pre 40 godina, osim za zagrevanje prostorija banjsko-rehabilitacionog centra danas se koristi i za zagrevanje staklenika za proizvodnju cveća, živinarske farme i jedne industrijske hale za proizvodnju tekstila. Hidrogeotermalna energija se koristi i za grejanje velikog hotelskog i rehabilitacionog centra sa plivačkim bazenom i u Kuršumlijskoj banji. U Niškoj banji izgrađen je sistem za grejanje hotelsko-turističkog i rehabilitacionog centra sa toplotnim pumpama snage 5 mW, koji koristi „otpadne“ termalne vode temperature 25 stepeni Celzijusa. Na isti način, odnosno sa toplotnim pumpama, koristi se geotermalna voda sa temperaturom od 30 stepeni Celzijusa i u Prolom banji. Ukupna instalisana snaga na mestima gde se direktno koristi geotermalna-mineralna voda je oko 74 mW, a sa toplotnim pumpama još 12 mW. Prema dosadašnjim podacima najbogatiji i najznačajniji hidrogeotermalni resursi nalaze se na području Mačve, zatim na području Vranjske banje, Jošaničke, Sijarinske i Kuršumlijske banje, a uz pomoć termalnih pumpi otvaraju se ogromne mogućnosti eksploatacije geotermalnih resursa sa malih dubina na teritoriji gotovo cele Srbije.

Procenjena snaga svih postojećih geotermalnih bušotina u Srbiji je oko 160 mW, od čega se trenutno koristi oko 100 mW. Upotrebom toplotnih pumpi može se iz zemlje preuzeti onoliko potpuno čiste energije koliko je potrebno. Tako na primer, instalacijom 20.000 toplotnih pumpi snage 20 kW za zagrevanje stambenih objekata može se iz zemlje preuzeti toliko energije koliko daje i termoelektrana snage 300 mW, navodi se u autorskom tekstu Vladimira Jankovića. Prilikom korišćenja geotermalnih voda u banjama, lečilištima i sportsko-rekreativnim centrima, energija iz vode se samo delimično koristi, dok je temperatura vode na dovoljno visokom nivou. Primenom toplotnih pumpi moguće je iskoristiti raspoloživu energiju sve do temperaturnog nivoa od 10 stepeni Celzijusa. To znači da se na nekim mestima može iskoristiti dva do tri puta veći kapacitet geotermalnog izvora, nego što se sada koristi. Tehnološki razvoj je još sedamdesetih godina omogućio efikasno korišćenje niskotemperaturne geotermalne energije posredstvom toplotnih pumpi. U tom periodu se i u Jugoslaviji, korišćenjem domaće opreme prilično velikih snaga, radilo na povećanju energetske efikasnosti i snižavanju troškova grejanja u našim banjama. Međutim, u našim uslovima, preko 50 procenata proizvedene električne energije troši se u zgradama za stanovanje, prvenstveno za zagrevanje prostora i sanitarne vode, za šta se efikasno može koristiti geotermalna energija.
Hidrogeotermalni potencijal je najviše korišćen kako u svetu, tako i u Srbiji, iz razloga što su prirodni izvori u prethodnom periodu privedeni nameni, a pri daljem korišćenju potrebna su sredstva samo za održavanje i adaptaciju dodavanjem novih atraktivnih sadržaja. U nekim zemljama u svetu koje vode računa o energiji i turizmu, neprekidno se ulaže u banjska lečilišta i sportsko-rekreativne i turističke centre. To su zemlje u kojima se ulaže privatni kapital koji je podstaknut da se investira u energetski efikasne, ekološki opravdane i turistički atraktivne projekte.
U razvijenim zemljama Evrope štednja energije je posebno istaknuta i hidrogeotermalna energija se maksimalno koristi za zagrevanje stambenog i poslovnog prostora. Veća primena je u poljoprivredi i stočarstvu, jer se tada geotermalna energija koristi na svom izvoru i nije potreban njen transport do gradova. Eksploatacija hidrogeotermalne energije je toliko usavršena da se skoro svaki izvor ili bušotina mogu energetski efikasno koristiti bez obzira na kvalitet vode i sadržaj rastvorenih minerala i gasova u njoj, a da se pri tome poštuju ekološki zahtevi.

LJ.M.

Ogromna ušteda

Toplotne pumpe su rashladne mašine, to jest uređaji koji prenose toplotnu energiju iz jednog prostora u drugi, tako što jedan prostor rashlađuju, a drugi prostor zagrevaju. Da bi se ostvario prenos toplotne energije, potrebno je da se uloži određena energija – najčešće električna –za rad kompresora. Glavni razlog za primenu toplotnih pumpi je njihova efikasnost, jer za prenos toplotne energije troši se samo 20-30 procenata prenete energije. U zavisnosti od raznih uslova, postiže se koeficijent korisnog dejstva od 2:1 do 5:1. To znači da se trošenjem, na primer, 1 kWh električne energije za pokretanje ventilatora i kompresora u toplotnoj pumpi, može obaviti prenos od 3 do 5 kWh toplotne energije. Ako se toplotna energija koja se prenosi, dobija besplatno, na primer korišćenjem niskotemperaturne geotermalne energije, odnosno podzemnih voda, pogotovo ako su one na temperaturi od 10 do 30 stepeni Celzijusa kada nisu pogodne za direktno zagrevanje, višestruko se smanjuje cena dobijene energije za korisnika. Tako se korišćenjem kaskadnog metoda, toplota geotermalnih voda koristi prvo tamo gde je potrebnija viša temperatura, a posle se pomoću toplotnih pumpi iskoristi i ona toplota koja bi inače „otišla“ sa neupotrebljivom vodom.
Klimatski uslovi u Srbiji su idealni za primenu toplotnih pumpi. Pumpe u zimskom periodu rade u režimu grejanja, a leti u režimu hlađenja. Time se izbegava investicija u dodatnu opremu za hlađenje. Primenom toplotnih pumpi troškovi za grejanje se smanjuju 3 do 4 puta. Grejanje pomoću toplotnih pumpi je jeftinije 9 do 16 puta u poređenju sa ekvivalentnim grejanjem na fosilna goriva, drvo ili električnu energiju u klasičnim kotlovima.

 

Opština Bečej je bogata geotermalnim resursima
Ulaganje u banju i grejanje

Pomenuto je da su mogućnosti korišćenja geotermalnih resursa mnogobrojne: grejanje i toplifikacija, toplota za industrijske potrebe, staklene bašte, balneologiju, rekreaciju i sport, agrokulturu, akvakulturu itd.
Grejanje stanova je jedan primer klimatizacije prostora, koji predstavlja najveći sektor direktnog korišćenja geotermalne energije u svetu, s tim što dati komunalni sistem grejanja može da služi uporedo i za bazene za plivanje, sportske hale, javne zgrade, staklenike… Korišćenje geotermalnih izvora u svetu se preporučuje kroz tzv. kaskadno ili kombinovano korišćenje, kada se povezuju različite primene i najpre podmiruju potrošači koji zahtevaju visoku temperaturu vode, zatim postupno ostali. Kod brojnih geotermalnih sistema primenjuje se sistem vraćanja korišćene vode u ležište nakon uzimanja toplote. Za slučaj izvora sa nižim temperaturama, racionalnim se pokazalo korišćenje toplotnih pumpi. A banjski biznis se, zahvaljujući mineralnim i termalnim izvorima danas tretira kao zaseban deo zdravstvene industrije. Aktivni primeri za to su Japan i Mađarska, sa godišnjim prometom od 6, odnosno 2,5 milijarde dolara.
Mogućnost korišćenja geotermalne energije u sistemu daljinskog grejanja u Bečeju koja je data kroz studiju izvodljivosti u nekoliko varijanti, opisana je pre oko mesec dana, u prvom dodatku „Obnovljivi izvori obnavljaju grad“, gde je kao idealno rešenje koje bi omogućilo maksimalno iskorišćenje potencijala geotermalne energije i ekonomsku isplativost, ponuđena izgradnja banjskog kompleksa.
Značaj geotermalnih potencijala Bečeja otkriven je početkom 20. veka i 1903. godine izgrađeno je prvo kupatilo sa arteskom vodom koja blagotvorno deluje na reumatske, ginekološke i koštanozglobne bolesti. Nakon analiza vode, 1962. godine banja se pretvara u zdravstvenu ustanovu sa stacionarom, a formiranjem centra za KVB u Sremskoj Kamenici 1978. godine javila se potreba da se bečejska jodna banja, sa svim svojim potencijalima iskoristi u svrhu oporavka bolesnika u postoperativnom toku, međutim, ovaj projekat koji je završen 1982. godine, nikad nije realizovan.

Inače, Bečej je 1935. godine imao status banjskog grada, ali taj status nije uspeo da sačuva. Posle nekoliko decenija, Bečej ponovo ima status banjskog grada, koji mu je početkom januara 2013. godine dodelila Vlada Srbije, mada je još pre 4-5 godina lokalna vlast takođe planirala da pribavi taj status. Međutim, ukoliko Bečej nema banju, status banjskog grada ne znači mnogo.
O izgradnji banje Bečejci i lokalni političari dugo godina sanjaju i pričaju, a političari u predizborna vremena i obećavaju skoru izgradnju banje.
Konkretnije, doduše bez rezultata, razmišljalo se o izgradnji banje 2005. godine. Tada je u Bečeju bio organizovan i simpozijum o kardiovaskularnim bolestima i projektu „Banja Bečej“ za prevenciju, rehabilitaciju i lečenju srčanih bolesnika, Na simpozijumu je rečeno da u Bečeju postoje svi relevantni uslovi za izradu studije izvodljivosti banjskog kompleksa sa centrom za rehabilitaciju srčanih bolesnika i centrom za dijagnostiku i lečenje sportista. Ideja je bila da u banjskom kompleksu bude i akvapark, velnes centar, sportska dvorana, bazeni i hotel.
Nekoliko godina kasnije, u toku predizborne kampanje 2008. godine, pominjana je ideja o izgradnji bečejske banje i Bečeja kao banjskog grada (što je bila okosnica programa koji je predstavio Pokret za preokret-Pokret snaga Srbije i Pokret Moja Srbija) kada je i saopšteno da je još 2005. godine Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu uradio studiju o mogućnosti korišćenja geotermalnih voda u Vojvodini, iz koje je izrađen separat za opštinu Bečej, pošto Bečej poseduje najbolje geotermalne vode u celoj Vojvodini i sa ovakvim prirodnim potencijalima moguća je izgradnja banjsko-turističko-rekreativno-sportskog i kongresnog centra.
Ipak, prvi konkretan korak „u pravcu banje“ napravljen je 2011. godine, kada je za potrebe te, još uvek nepostojeće bečejske banje, izgrađena geotermalna bušotina kraj Tise u blizini Šlajza. Za taj posao je Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine odobrio 40 miliona dinara (kasnije se ispostavilo da odobren novac ne znači i da je zaista na vreme plaćena izgradnja bušotine), a projektnu dokumentaciju i izgradnju hidrogeotermalne bušotine uradila je firma NIS a.d. iz Novog Sada.
Iste godine je, početkom marta, potpisan memorandum o namerama kojim je predviđena izgradnja turističko-zdravstvenog banjskog kompleksa u Bečeju. U ime AP Vojvodine dokument je potpisao predsednik vojvođanske Vlade Bojan Pajtić, a u ime Vlade Republike Mađarske državni sekretar Žolt Bečei. Dve vlade su trebale da pruže podršku realizaciji ovog velikog projekta i činilo se da je Bečej na korak od ostvarenja sna, jer je buduća banja trebala da bude izgrađena u roku od dve godine.
Deklaraciju o zajedničkim namerama izgradnje komercijalne banje potpisali su Peter Knezi, tadašnji predsednik opštine Bečej i Peter Udud, generalni direktor „Akvaprofit“ a.d. iz Mađarske (investitor). Memorandumom je potvrđen dogovor između opštine Bečej i „Akvaprofita“ o saradnji i realizaciji investicije banje, hotela i ostalih turističkih i vodovodnih projekata, obnovljivih izvora energije i toplotne energije, koja se planiraju na području opštine. Prva faza je predviđala gradnju termalne banje i pratećih smeštajnih kapaciteta u vrednosti od 30 miliona evra. Opština je za potrebe projekta trebala da obezbedi površine i pravo eksploatacije termalne vode, a „Akvaprofit“ svoj intelektualni kapital, celokupni menadžment projekta, organizovanje finansiranja i upravljanje kompleksom. Potom je trebalo da se osnuje i registruje zajednička firma opštine i mađarskog partnera pod imenom „VitalSpa“ sa sedištem na adresi sadašnjeg JP Komunalac, a osnivački ulog je trebao biti milion dinara, opština 2.500 evra (25%), a „Akvaprofit“ 7.500 evra (75%). Međutim, do danas ugovor o osnivanju ove firme nije potpisan, niti je uplaćen predviđeni osnivački kapital. Umesto toga „Akvaprofit“ je odustao od investicije.
Lokalna vlast, koja je ustoličena u leto 2012. godine nije odustala od projekta izgradnje banje, ali je smatrala da prvenstveno treba da se napravi studija opravdanosti izgradnje komercijalne banje. U decembru 2012. godine posao izrade studije dobila je firma „Mertek“ Kft. (d.o.o.) iz Budimpešte (podizvođač je „Horvat kompani“), koji je okončan u februaru ove godine i za to je iz opštinskog budžeta plaćeno 3,2 miliona dinara, sa PDV-om. Potom je u maju mesecu zaključen ugovor sa „Golden Pinnacle“ Kft (d.o.o.) iz Budimpešte o izradi elaborata o finansijskoj analizi izgradnje banjskog kompleksa za 3.655.680 dinara, koji je završen u septembru.
Prema rečima nadležnih u lokalnoj samoupravi tržišna analiza je na osnovu rezultata istraživanja sprovedenih tokom prva tri meseca 2013. godine pokazala opravdanost izgradnje banjsko-turističko-rekreativno-sportskog i kongresnog kompleksa u Bečeju, za koji je dat i predlog idejnog rešenja, a na osnovu toga urađena je i finansijska analiza po svim evropskim standardima, prema kojoj je za realizaciju ovog projekta potrebno investirati oko 23 miliona evra (12 miliona evra za izgradnju velnes i spa centra i 11 miliona evra za izgradnju hotela).
Po predloženom idejnom projektu, na prostoru od 7 hektara bio bi izgrađen hotel sa četiri zvezdice, ukupne površine 4.300 kvadratnih metara, sa 156 soba (sa jednim VIP, četiri direktorska i šest porodičnih apartmana, 40 dvokrevetnih i 106 standardnih soba) ukupnog kapaciteta za 470 gostiju, zatim glavni restoran za 300 gostiju i nekoliko pretećih barova, a predviđen je i veliki konferencijski prostor, jer prema tržišnoj analizi tako nešto nedostaje u ponudi. Pored hotela bi bi izgrađen velnes i spa centar sa otvorenim, zatvorenim i termalnim bazenima, sa toboganima i drugim vodenim atrakcijama, kao i svim vrstama sauna i medicinskim velnes uslugama i drugim pratećim sadržajima, od kuhinje, restorana, prodavnica do sportskih terena i dečjih igrališta. Ovakav velnes i spa centar bi raspolagao sa oko 650 kvadratnih metara vodenih površina u zatvorenom delu i sa oko 700 kvadratnih metara vodenih površina na otvorenom prostoru, a bio bi koncipiran tako da bude u funkciji tokom čitave godine.
„Ova studija, i tržišna i finansijska analiza, je urađena po svim međunarodnim standardima. To je veoma bitno prilikom traženja investitora, jer sa ovom projektnom dokumentacijom možemo da konkurišemo bilo gde, i u Razvojnoj banci Evropske unije i u komercijalnim bankama i investicionim fondovima u cilju obezbeđivanja sredstava za realizaciju projekta izgradnje banje, pošto ju je izradila međunarodno priznata i licencirana firma. Ovo govorim iz razloga što se na račun lokalne samouprave upućuju kritike, zašto je toliko plaćeno za studiju i zašto je ta firma izabrana, jer ukupno oko 50.000 evra nisu male pare, ali bez projekta i bez finansijske i tržišne analize urađenih po evropskim standardima nigde ne možemo konkurisati, a ova firma ima licencu koju priznaje evropsko tržište i ime garantuje da su to relevantni dokumenti i podaci na osnovu kojih se stvarno može napraviti i izvesti ta investicija“, rekao je Mikloš Đurčik, član Opštinskog veća zadužen za regionalnu i prekograničnu saradnju.
Izvesno je da lokalna samouprava nema mogućnosti da investira u izgradnju banje, ali trenutno nema ni investitora koji bi gradio banjski kompleks.
„Aktivnosti opštine Bečej su na svim stranama u traženju potencijalnog investitora, i u Mađarskoj, Austriji, Nemačkoj, Rusiji, zainteresovanih ima, ali još uvek nema nikakvih konkretnih ponuda. Međutim, nama i dalje stoji na raspolaganju kredit – koji je na neki način stimulacija – od mađarske vlade i mađarske državne banke, u visini do 70 posto vrednosti celokupnog projekta uz otplatu kredita na 14 godina i sa 3,5 do 4 posto ne samo kamate, nego i svih ostalih troškova“, rekao je Đurčik.
Zamenica predsednika opštine Bečej Tamara Ivanišević je objasnila: „Studija nam je dala finansijsku analizu sa biznis planom i jedno idejno rešenje kako bi buduća banja trebala da izgleda i to je samo predlog, a ostaje mogućnost da investitor odluči kako će sve to da izgleda. Koliko ćemo se mi, kao opština mešati u to u ovom trenutku još ne znamo, zato što izgradnja banje znači javno-privatno partnerstvo. Mi još ni sa kim nismo stupili u konkretne pregovore, tako da se ne zna koliki će biti deo opštine u tom javno-privatnom partnerstvu i koliko ćemo biti spremni da dodatno ulažemo, jer u ovom trenutku nemamo mogućnosti za tako nešto, osim, eventualno, da uložimo još deo u pripremu infrastrukture i to od sredstava koja su predviđena nekom ranijom pokrajinskom odlukom o finansiranju, a koje su sad na ’čekanju’. Kad uložimo i taj deo, opet će biti procena koliko je to od ukupne vrednosti i kako će se snositi i troškovi i gubici i dobit. Ova studija kaže da je 30 posto dovoljno za ulaganje, a ostalo može da pokrije kredit koji bi uzelo to javno-privatno partnerstvo. Taj postupak nije jednostavan, investicija je velika i posao je velik, ali nije nemoguće i ako neko bude zainteresovan mi ćemo se truditi da to što bolje prezentujemo“.

Ivanišević je u vezi zajedničke firme opštine i „nesuđenog“ investitora iz Mađarske pod imenom „VitalSpa“, rekla: „Taj postupak je ostao tamo gde je i bio. Nakon konstituisanja ove vlasti u avgustu 2012. godine, imali smo jedan sastanak sa predstavnicima ’Akvaprofita’, potencijalnim partnerom iz Mađarske, i oni su trebali da ulože deo kapitala u osnivanje ovog zajedničkog preduzeća, međutim, nakon toga nikad se nisu ni javili, ni pojavili i taj iznos nisu uložili tako da to javno-privatno partnerstvo nije ni krenulo. Nama ostaje da pre nego što stupimo u pregovore sa nekim drugim i zvanično obustavimo te pregovore, jer očigledno je da taj investitor para nema i da je to problem“.
Ivanišević je rekla da je opština Bečej dosta uložila u pripreme za izgradnju budućeg banjskog kompleksa i da može da ponudi to što ima: plac od 7 hektara (ranije procenjena vrednost je 2 miliona evra) koji je u vlasništvu opštine, geotermalnu bušotinu, kapaciteta oko 20 litara u sekundi, koja bi trebala da ima dvostruku namenu, voda bi se koristila za potrebe banje i za potrebe grejanja u gradu, studiju sa finansijskom i tržišnom analizom i idejnim projektom banjskog kompleksa, prostorni plan regulacije, deo infrastrukture i pravo korišćenja geotermalne vode za koji treba da se kompletira dokumentacija. Prema rečima Đurčika nedostaje još elaborat za zaštitu životne sredine i elaborat u vezi grejanja da bi se dobile dozvola od Ministarstva rudarstva i Ministarstva energetike.
„Odobrenje za eksploataciju i odobrenje za izvođenje rudarskih radova su dva dokumenta koja su nam još neophodna da bi mogla da se koristi bušotina. Ova odobrenja zahtevaju određenu proceduru koja traje nekoliko meseci, a to zahteva dodatna sredstva od 1,5 do 2 miliona dinara, i verovatno će se to ostaviti za 2014. godinu“, objasnila je zamenica predsednika opštine.
Dodatnog novca, makar obećanih, ima, naime, u toku predizborne kampanje 2012. godine predstavnici Fonda za kapitalna ulaganja su saopštili da će obezbediti 165 miliona dinara za banju, a iz pokrajinskog sekretarijata je predviđeno 3 miliona evra nepovratnih sredstava za infrastrukturno opremanje banje.
Kako geotermalna bušotina, čiji je kapacitet protoka vode oko 20 litara u sekundi i temperaturom od 65 stepeni Celzijusa, treba da ima dvostruku namenu: voda bi se koristila za potrebe banje u Bečeju i za potrebe grejanja u opštini, urađene su i dve studije. „Studija o mogućnosti korišćenja geotermalne energije u sistemu daljinskog grejanja“ u Bečeju, je pokazala da bi geotermalna voda iz bušotine bila maksimalno iskorišćena ukoliko bi se objedinjeno koristila za potrebe u gradskom sistemu daljinskog grejanja i za potrebe buduće banje. U tom slučaju geotermalna voda bi se koristila za zagrevanje vode u gradskom sistemu daljinskog grejanja, za zagrevanje budućeg banjskog kompleksa, dok bi se gas iz geotermalne vode prioritetno koristio za pogon gasnog motora, odnosno za proizvodnju električne i toplotne energije. U letnjem periodu otpadna toplota sa gasnog motora bi se koristila za pogon apsorpcione rashladne mašine koja bi služila za hlađenje hotela i banjskog kompleksa. Geotermalna voda bi se koristila i za pripremu tople potrošne vode, kao i za zagrevanje vode u bazenima. Ukupna predviđena cena projekta je 2.760.000 evra, predviđena dobit je 570.000 evra godišnje, a period otplate 4,8 godina.
Da bi se iskoristio što veći deo potencijala geotermalne vode, neophodna je upotreba toplotnih pumpi, koje mogu da iskoriste geotermalnu vodu niskog potencijala, a na ovaj način bi se sa sigurnošću geotermalna voda ohladila do oko 15 stepeni Celzijusa. Za to je data i dodatna analiza korišćenja geotermalne vode u zimskom i u letnjem režimu rada.
Ako se uzme u obzir da geotermalnu vodu može ohladiti do 15 stepeni Celzijusa, odnosno da je 45 stepeni Celzijusa ukupna toplotna snaga bušotine 3,76 mW bez gasne komponente, u zimskom režimu rada, procenjen broj radnih sati u toku grejne sezone je 2.600, energija iz geotermalne vode koja bi se iskoristila bi iznosila 9.776.000 kWh. Ukoliko se izuzme deo koji bi se plasirao u gradsku mrežu grejanja, u banjskom kompleksu bi moglo da se iskoristi 6.754.178 kWh toplotne energije, a u tom slučaju nominalna vrednost umanjene potrošnje gasa na kotlovima bi bila 229.343 evra godišnje. U letnjem periodu bi se geotermalna voda mogla koristiti za zagrevanje bazenske vode, pripremu tople potrošne vode, kao i za hlađenje objekata. Ukupna energija koju je moguće iskoristiti u letnjem periodu iznosi 3.843.000 kWh, a umanjena potrošnja gasa na kotlovima u nominalnoj vrednosti iznosi 130.519 evra godišnje.
Prema rečima Člana Opštinskog veća Mikloša Đurčika, studija za banju je pokazala da u odnosu na kapacitet i temperaturu vode iz geotermalne bušotine, jedan deo bi bio dovoljan da zadovolji sve potrebe budućeg banjskog kompleksa (od bazena za kupanje, velnes centra, hotela do grejanja i hlađenja objekata), a da za sada nije urađeno usklađivanje, odnosno harmonizacija sa studijom o mogućnosti priključenja Toplane na geotermalnu bušotinu za potrebe grejanje grada, te da će to biti naredni korak kada se stvore uslovi i novac za to.

LJ.M.

Šta predviđa Strategija održivog razvoja?

Skupština opštine Bečej je 18. novembra 2013. godine usvojila revidiranu Strategiju lokalnog održivog razvoja opštine Bečej za period od 2013. do 2020. godine, u kojoj je kao osnovni cilj za ekonomski razvoj opštine zacrtano pretvaranje Bečeja u banjsko -rekreativni centar Potiskog regiona, kroz ostvarivanje specifičnih ciljeva u oblasti turizma i ugostiteljstva, kao što su izgradnja banjskog kompleksa, dobijanje statusa banjskog grada, privlačenje korisnika banjskih usluga i turista, podizanje nivoa turističke ponude opštine i razvoj drugih vidova turizma. Opština Bečej je u septembru ove godine dobila milion dinara od Pokrajinskog sekretarijata za međuregionalnu saradnju i lokalnu samoupravu za izradu akcionih planova u okviru Strategije održivog razvoja opštine Bečej.
„Krenuli smo u izradu lokalnih akcionih planova, odnosno formiranje radnih grupa. Jedna od radnih grupa, a biće ih sedam, će biti za infrastrukturu, a u akcionom planu za infrastrukturu će jedno od najznačajnijih pitanja biti i banja i prelazak Toplane na geotermalni izvor energije. U okviru toga bi trebala da se uradi i analiza da li taj geotermalni izvor može da izdrži i jedno i drugo, što bi bilo najidealnije povezivanje i maksimalno iskorišćenje: dakle, da se poveže korišćenje termalne vode iz bušotine i za daljinsko grejanje i za banju u kogeneraciji sa strujom, u jedan krug. U ovom trenutku ni opština ni Toplana nemaju dovoljno novca da investiraju u projekat prelaska Toplane na geotermalni izvor, to jest bušotinu, a još nemamo ni partnera koji bi bio spreman da uloži ta sredstva, mada na tome radimo. Toplana je ušla u program i ima mogućnost da dobije povoljan kredit od nemačke državne banke, što bi bila idealna varijanta, da Toplana ili opština kao stoprocentni vlasnik Toplane, bude i vlasnik svega toga, da se ne ide u privatno-javno partnerstvo, jer bi u tom slučaju sav profit ostajao u opštini, pa bi ta priča konačno bila rentabilna i grejanje bi bilo mnogo jeftinije“, kazala je krajem oktobra zamenica predsednika opštine Tamara Ivanišević.

 

Značaj korišćenja obnovljivih izvora energije
Čista energija će spasiti planetu

Potreba za korišćenjem obnovljivih izvora energije javila se proteklih nekoliko decenija, pošto su objavljeni alarmantni podaci o posledicama emisije gasova sa efektom staklene bašte, koji nastaju sagorevanjem fosilnih goriva. To je dovelo do klimatskih promena u svetu, koje se pre svega ogledaju u povećanju prosečne temperature. U borbi protiv klimatskih promena Evropska unija prihvatila je obavezu da do 2020. godine smanji emisiju gasova sa efektom staklene bašte, među kojima je ugljen-dioksid, za 20 procenata u odnosu na 1990. godinu, da udeo obnovljivih izvora energije poveća na 20 procenata i da merama energetske efikasnosti ostvari uštede od 20 odsto. Potragu za novim izvorima energije podstakla je i ograničenost fosilnih goriva koja se masovno eksploatišu, te se svetske naftne zalihe neprekidno smanjuju, a cena nafte raste, zbog čega, prema procenama, ova sirovina neće biti dovoljno komercijalna već sredinom 21. veka. Sa druge strane, na skupu Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, održanom 2011. godine, zaključeno je da bi do 2050. godine obnovljivi izvori energije mogli zadovoljavati i do 80 odsto potreba za energentima u svetu, čime bi se značajno pomoglo suzbijanje promene klime. Pored ekološkog, upotreba obnovljivih izvora energije ima i ekonomski značaj jer može doprineti smanjenju uvoza fosilnih goriva, razvoju lokalne industrije i otvaranju novih radnih mesta, ali i omogućiti uštede domaćinstvima.
U Evropi su postavljeni veoma visoki ciljevi u pogledu primene obnovljivih izvora energije i smanjenja emisije štetnih gasova, a geotermalna energija se smatra najpogodnijom za ostvarenje tih ciljeva i zbog toga je jedina od svih obnovljivih izvora energije u nekoliko evropskih zemalja ušla u zakonsku obavezu korišćenja za zagrevanje novih zgrada. Pridruživanjem Evropskoj uniji i Srbiju očekuju obaveze u pogledu korišćenja obnovljivih izvora energije i smanjenja emisije štetnih gasova.
Energetski potencijal obnovljivih izvora energije u Srbiji je značajan i procenjuje se na preko 4 miliona tona ekvivalenta nafte (ten) godišnje, što prema procenama stručnjaka, čini gotovo polovinu godišnje potrebe zemlje za energijom. Najvećim potencijalom u Srbiji smatra se biomasa, koja se procenjuje na oko 2,7 miliona tona ekvivalenta nafte ili 63 odsto ukupnog potencijala, zatim 0,6 miliona ten je u neiskorišćenom hidropotencijalu (14%), 0,2 miliona ten u geotermalnim izvorima (4,5%), a tolika je procena i potencijala u energiji vetra i 0,6 miliona ten u sunčevom zračenju (14%).
Iako ne postoje projekcije kakvu bi ekonomsku korist mogao doneti razvoj „čiste“ industrije u Srbiji, cilj Srbije jeste da poveća udeo energije iz obnovljivih izvora u potrošnji, što je i njena obaveza koja proističe iz članstva u Energetskoj zajednici u jugoistočnoj Evropi kao okvira za integraciju u energetsko tržište Evropske unije. Ratifikacijom Ugovora o osnivanju energetske zajednice 2006. godine Srbija je prihvatila obavezu da primeni evropske direktive u oblasti obnovljivih izvora energije. Po direktivi iz 2009. godine postavljeni su obavezujući ciljevi za članice EU kako bi se obezbedilo da do 2020. godine obnovljiva energija čini 20 odsto ukupne potrošnje energije u Evropskoj uniji, a početkom decembra 2011. godine radna grupa Energetske zajednice jugoistočne Evrope prihvatila je da udeo energije iz obnovljivih izvora iznosi 21,2 odsto u ukupnoj potrošnji energije u Srbiji, odnosno da to bude osnovica za utvrđivanje obaveze Srbije za povećanje učešća obnovljivih izvora energije u potrošnji do 2020. godine. Na osnovu toga, Srbija je preuzela obavezu da do 2020. godine poveća udeo energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji sa sadašnjih 21,2 na 27 odsto. Da bi se do 2020. godine ostvario cilj od 27 odsto udela obnovljivih izvora energije, prema Nacionalnom akcionom planu za obnovljive izvore energije u Srbiji je potrebno izgraditi 1.092 megavata novih kapaciteta za proizvodnju struje. Za to će biti potrebno ulaganje od dve milijarde evra u narednih sedam godina. Akcioni plan, koji je predstavljen u februaru 2013. godine, predviđa da do 2020. godine u pogonu budu objekti snage 500 megavata za proizvodnju struje iz vetra, 438 megavata mini-hidroelektrana, 100 megavata elektrana na biomasu, 30 megavata na biogas, po 10 megavata na deponijski gas i sunčevu energiju, tri megavata za elektrane na otpad i jedan megavat na geotermalnu energiju. Prema planu, učešće obnovljivih izvora u sektoru električne energije trebalo bi da se poveća sa sadašnjih 29 na 37 odsto do 2020. godine, u energiji za grejanje i hlađenje sa 26 na 30 odsto i u sektoru saobraćaja kroz upotrebu biogoriva sa sadašnjih nula na 10 odsto. Po podacima objavljenim u novembru 2012. godine, u Srbiji je do sada izdato 128 energetskih saglasnosti za objekte do jednog megavata snage i 81 energetska dozvola za elektrane iznad jednog megavata. U prva tri meseca 2013. godine podneto je 200 zahteva za energetske dozvole i saglasnost u oblasti obnovljivih izvora, koliko ih je bilo za prethodne tri godine. Za dodelu saglasnosti i energetskih dozvola za izgradnju mini-hidroelektrana na 317 lokacija u Srbiji, Ministarstvu energetike Srbije do početka aprila 2013. godine stiglo je preko 1.400 prijava investitora.
Prvi koraci u razvijanju tržišta održivih izvora energije u Srbiji načinjeni su donošenjem Zakona o energetici 2004. godine, kojim su predviđene mere za stvaranje uslova za stimulisanje korišćenja obnovljivih izvora energije. Strategijom razvoja energetike Srbije do 2015. godine kao jedan od prioriteta u energetici postavljeno je i veće korišćenje obnovljivih izvora energije, a to je i prioritet Strategije za održivi razvoj u kontekstu unapređenja zaštite životne sredine i racionalnog korišćenja prirodnih resursa. Krajem 2009. godine usvojene su i uredbe kojima su uvedene podsticajne mere za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije – uredba o uslovima za sticanje statusa povlašćenog proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora i uredba kojom se uvode garantovane otkupne cene (fid-in tarife) za tako proizvedenu struju i garantovani period otkupa od 12 godina.
Energetska politika Srbije, a time i oblast obnovljivih izvora energije, ponovo je definisana novim Zakonom o energetici, usvojenim u julu 2011. godine, što je bio i jedan od koraka koje je Srbija morala da preduzme da bi ispunila uslove za sticanje statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Novim zakonom podstiču se investicije u obnovljive izvore energije pojednostavljivanjem procedura za ulaganje i uvođenje povlašćenih proizvođača energije iz biomase, vode, vetra, solarne i geotermalne energije. Uvodi se i privremeni status povlašćenog proizvođača struje iz energije vetra i sunca u trajanju od tri godine, uz mogućnost produženja od godinu dana. Uslovi za sticanje tog privremenog statusa su energetska i građevinska dozvola i bankarske garancije u iznosu od 2 odsto vrednosti projekta. Cilj ovog zakonskog rešenja je da se omogući investitorima da lakše obezbede sredstva za izgradnju objekata. Javni snabdevač strujom u Srbiji imaće obavezu da u okviru podsticajnih mera otkupi struju od povlašćenih proizvođača i preuzme balansnu odgovornost na osnovu ugovora o otkupu struje, a cene otkupa određuje Vlada Srbije. Balansna odgovornost je obaveza učesnika na tržištu da uravnoteže proizvodnju, potrošnju i ugovorenu prodaju i kupovinu struje. Po ovom zakonu, novac za otkup struje od povlašćenog proizvođača obezbeđivaće krajnji kupci plaćanjem posebne naknade za podsticaj, koja se posebno iskazuje i plaća uz račun za struju.
Zakon o energetici uvodi garancije porekla za električnu i toplotnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije, koje će proizvođačima omogućiti da izvoze „zelenu energiju“. Garancije će se izdavati po jedinicama za jediničnu količinu od jedan megavat čas i trajaće godinu dana.
Ministarstvo energetike je početkom decembra 2012. godine dalo predlog nove uredbe po kojoj bi se zadržao period trajanja podsticaja od 12 godina, uveli podsticaji za proizvodnju struje iz solarnih kolektora na zgradama, ali bi se smanjile otkupne cene struje proizvedene iz energije vetra i Sunca. 

Novu uredbu o podsticajnim cenama za otkup struje iz obnovljivih izvora energije, kao i Uredbu o uslovima i postupku sticanja statusa povlašćenog proizvođača električne energije, Vlada Srbije je usvojila 24. januara 2013. godine u kojoj je zadržan period trajanja podsticaja od 12 godina, a novina je da će se iznosi podsticaja, takozvanih fid-in tarifa jednom godišnje usklađivati s iznosom inflacije u evrozoni. Uredbom je takođe smanjena cena za otkup struje iz elektrana na vetar sa 9,5 na 9,2 i povećana kvota za otkup sa 450 na 500 megavata, a precizirano je da će se do kraja 2015. godine subvencionisati otkup struje iz vetroelektrana ukupne snage do 300 megavata i da će se taj iznos povećati za dodatnih 200 megavata vetroelektrana koje budu izgrađene do 2020. godine. Ovom uredbom su uvedene i fid-in tarife za sve vrste biogasova, kao i otkup struje proizvedene iz solarnih kolektora postavljenih na zgradama da bi se građani podstakli da taj izvor energije više koriste.
U razvoju oblasti obnovljivih izvora energije u Srbiji bilo je neophodno i utvrđivanje svih koraka i postojećih procedura za investitore kako bi im se na jednom mestu pružile informacije o tome šta im je potrebno od dozvola i saglasnosti, a to je pokazalo da su procedure duge i komplikovane, i da bi sledeći korak trebalo da bude pojednostavljivanje procedura. Neke olakšice za izgradnju objekata za obnovljive izvore energije omogućene su izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, kao što je mogućnost gradnje na poljoprivrednom zemljištu.
Još jedan važan segment jeste kako se energija koristi – racionalno ili ne. Kod nas je problem veliki energetski intenzitet, koji ne zavisi samo od stepena racionalnosti u potrošnji energije, već i od ekonomske snage jedne države. Unapređenje energetske efikasnosti je kontinuiran proces koji zahteva organizovan i sistemski pristup relevantnih državnih institucija i društvenih organizacija, lokalnih samouprava, kompanija i svih pojedinaca. Programom ostvarivanja Strategije razvoja energetike Srbije do 2015. predviđeno je osnivanje Nacionalnog fonda za energetsku efikasnost, koji bi se osnovao radi podsticanja i sufinansiranja aktivnosti definisanih ovim programom, a preporuka Agencije za energetsku efikasnost je da svi državni organi i lokalne samouprave uvedu neku podsticajnu meru iz svoje nadležnosti, kao što je smanjenje poreza i taksi, dodela subvencija i povoljnih kredita…
U saradnji sa Energetskom zajednicom u Srbiji se sprovodi primena tri direktive: o energetskim karakteristikama zgrada, o energetskoj efikasnosti na strani potrošnje energije i energetskim uslugama i o označavanju električnih uređaja u domaćinstvima, što znači da svaki električni uređaj mora imati oznaku energetskog razreda, koji pokazuje prosečnu potrošnju električne energije. Korišćenjem uređaja koji efikasnije koriste električnu energiju, npr. energetski razred „A“, u domaćinstvu se može smanjiti račun za struju i za više od 40 odsto.
U Srbiji je od oktobra prošle godine na snazi pravilnik o energetskoj efikasnosti i sertifikacija objekata, koji propisuje dozvoljeni minimum energetske efikasnosti, kako za postojeće, tako i za nove stambene objekte, po kategorijama. Građani Srbije donedavno nisu obraćali veliku pažnju na očekivanu potrošnju energije u zgradama zbog relativno niske cene goriva i energije, ali i iz drugih razloga. Recimo, naplata grejanja za stanove i priključenje na daljinsko grejanje se obračunava po kvadratnom metru stambene površine. Ovo znači da stanovi sa velikim potrebama za grejanjem imaju istu cenu grejanja, kao i stanovi iste kvadrature sa manjim potrebama za grejanjem, dakle, stanovima sa dobrom izolacijom i dobrim, zadihtovanim prozorima. Prema našoj zakonskoj regulativi predviđa se da uskoro naplata počne da se obavlja na osnovu izmerene potrošnje toplote za grejanje, te će godišnji troškovi za grejanje morati da se uzmu u obzir prilikom kupoprodaje i iznajmljivanja stanova, kao što je to slučaj u Nemačkoj.
Opština Bečej se uključila u kampanju i projekat o energetskoj efikasnosti „Otkriti energiju“, koji je u Srbiji realizovala GIZ u saradnji sa resornim ministarstvom Srbije, Razvojnom agencijom Bačka i od ukupno 150 prvih sertifikovanih objekata na teritoriji Srbije, našlo se i pet karakterističnih stambenih objekata za opštinu Bečej, kojima su u maju ove godine uručeni energetski pasoši.

B.M.

 

Objavljivanje dodatka omogućilo je Ministarstvo kulture i informisanja, a podržalo JP Toplana Bečej

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *