Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Pakao nisu drugi (IX) – Posebni birački spiskovi za manjine

Pakao nisu drugi (IX) – Posebni birački spiskovi za manjinetrg_fontane

Sve države potpisnice Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, među kojima je i Srbija, moraju manjinskim zajednicama omogućiti efikasno učestvovanje u kulturnom, socijalnom i ekonomskom životu i javnim poslovima.

U Srbiji postoje zakoni koji „uređuju“ manjinska pitanja, ali se i na tom polju pokazalo da država ne vodi osmišljenu manjinsku politiku. Svedoci smo, naime, tome da ono što jedan zakon omogućuje drugi zabranjuje. Na taj način može da postoji samo šizofrena, ali ne i „normalna“ manjinska politika.
Šta još ne valja? Ne valja to što političke strukture mogu da imaju uticaja na informisanje i ne valja to što su nacionalni saveti nacionalnih manjina prethodnih godina bili nelegitimni.

Podsetimo, u avgustu 2009. godine usvojen je Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina koji čini mogućim da nacionalni saveti budu osnivači medija i da država (republika, pokrajina, lokalna samouprava) prenese osnivačka prava nad medijima na nacionalne savete. To znači da je neizbežan uticaj političkih struktura na informisanje na manjinskim jezicima. Recimo, ustanove Mađarskog nacionalnog saveta su preduzeće za novinsku izdavačku delatnost „Mađar So“, kao i preduzeće za novinsku izdavačku delatnost „Het Nap“.

Što se tiče legitimiteta, to pitanje se godinama postavljalo u vezi sa postojanjem Mađarskog nacionalnog saveta, jer, mada je mandat Saveta 4 godine, mađarska nacionalna zajednica od 2002. godine, od kada postoji, nije „obnovljena“ na izborima…
Izbori za članove nacionalnih saveta tek treba da budu održani. Nedavno usvojeni Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina omogućuje izbor članova nacionalnih saveta na dva načina: neposrednim izborima ili putem elektorske skupštine. Neposredni izbori biće održani ako se do dana raspisivanja izbora na poseban birački spisak nacionalne manjine (građani Srbije koji se izjašnjavaju kao Mađari, Hrvati, Rusini itd. imaju pravo da traže da budu upisani na poseban spisak) upiše više od 50 odsto od ukupnog broja pripadnika nacionalne manjine prema poslednjem popisu stanovništva, umanjenog za 20 odsto.

Upravo je u toku upisivanje građana mađarske nacionalnosti na poseban birački spisak. Taj posao radi Savez vojvođanskih Mađara (SVM), a Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) i Demokratska stranka vojvođanskih Mađara (DSVM) ne učestvuju u ovom poduhvatu, jer po njima stvaranje biračkih spiskova je posao države.
Inače, zakon ne propisuje da političke stranke organizuju upisivanja građana na poseban birački spisak, već građani to treba sami da učine – ako žele.

U opštini Bečej SVM od sredine novembra sprovodi upisivanje građana mađarske nacionalnosti na poseban birački spisak, na taj način što aktivisti partije obilaze domove Mađara (postavlja se pitanje kako znaju gde stanuju građani mađarske nacionalnosti i da li je prihvatljivo da nacionalni identitet bilo kog građanina, umesto da bude intimna i privatna stvar, postane javna).

Predsednik bečejske organizacije SVM-a Peter Knezi je rekao da su aktivisti (njih oko 120) u prvoj nedelji akcije uspeli da privole 2.350 građana da potpišu zahtev da žele da budu na posebnom biračkom spisku. Po njegovim rečima, cilj SVM-a je da „do Božića obezbedi da se na manjinski birački spisak upiše 50 posto plus jedan građanin mađarske nacionalnosti sa teritorije opštine Bečej. Po poslednjem popisu stanovništva u opštini živi nešto više od 20.000 građana koji se izjašnjavaju kao Mađari. Prema zakonu, ovaj broj treba umanjiti za 20 odsto, dakle broj birača statistički je 16.000, a to znači da treba da nađemo 8.000, za svaki slučaj 9.000 građana koji će želeti da se upišu na manjinski birački spisak.“

Predsednik opštinskog odbora SVM-a dodao je i da je ovo prva prilika u poslednjih 90 godina za vojvođanske Mađare da sami sebi kroje sudbinu, da naprave manjinski birački spisak na osnovu kojeg će da se održe izbori za osnivanje Mađarskog nacionalnog saveta: „Prema novom zakonu nacionalni saveti će imati konkretna ovlašćenja. Zakon nije idealan, ali od nas zavisi kako ćemo iskoristiti date mogućnosti. Neposredan izbor Mađarskog nacionalnog saveta bolja je mogućnost za građane nego izbor na skupštini elektora. Naši aktivisti na početku akcije naišli su na relativno dobar prijem kod građana. Naravno, vremenom će se verovatno smanjiti početni elan, verovatno nećemo uspeti da skupimo za nedelju dana 2.000 potpisa za poseban birački spisak, ali ćemo ostvariti cilj da se što veći broj građana upiše na poseban manjinski birački spisak“.

Raspodela poslova

Ukoliko se želi izračunati u kolikoj meri predstavnici nacionalnih manjina učestvuju u javnim poslovima, neizbežno je prebrojavanje ljudi na nacionalnoj osnovi. Nadamo se da do takvog prebrojavanja nikada neće doći, međutim, što se tiče stvari koje se vide golim okom – raspodela javnih (političkih) funkcija – u Bečeju situacija manje-više odgovara nacionalnom sastavu stanovništva.

Tako je u ovom mandatu predsednik opštine Peter Knezi iz SVM-a, zamenica predsednika Skupštine opštine je Ildiko Nađ (DSVM),  u Opštinskom veću rade Đerđ Ric (SVM), Ištvan Ačai (SVM), Ilona Varnju (DSVM), Endre Sabo („Kao jedna kuća“), Dragan Mesaroš (DS), Dušan Radivojević (Pokret za Bečej), Marjan Radičević (G17 plus), Andraš Boja (Pokret za Bečej) i Pal Šandor (LSV).

Direktorska mesta u javnim preduzećima takođe su podeljena po jačini političkih stranaka na vlasti. Komunalac vodi Eržebet Feher, Vodokanal Žolt Galus, Toplanu Zoran Stojšin, a Stankom Zvonimir Stankov.
Direktori opštinskih ustanova su Atila Kasaš (OSC „Mladost“), Velimir Cvejanov (Gradsko pozorište), Eržebet Kinka (Narodna biblioteka), Branislava Mikić-Antonić (Gradski muzej). Direktor Gerontološkog centra je Đerđ Ric, a direktorka Dečjeg vrtića Magdolna Ferenc.

Ono što stvara problem jeste što se u pošti, u policiji i u ostalim državnim ustanovama, bankama i drugim institucijama ne poštuje propis o službenoj upotrebi jezika, naime, većina šalterskih službenika ne govori jezik sredine (osim srpskog u Bečeju je i mađarski jezik u službenoj upotrebi).

Nadalje, što se tiče rada obrazovnih institucija, postoji izražen problem, a to je da deo dece mađarskog maternjeg jezika ne zna ili loše govori srpski jezik, a đaci srpskog maternjeg jezika, takođe, vrlo retko znaju jezik sredine.
Ova situacija mogla bi da se popravi u narednim godinama, jer u dečjem vrtiću postoje dvojezična odeljenja, a u školama se sprovodi projekat čiji je cilj da deca različitih nacionalnosti upoznaju kulturu i jezik onog drugog.
Inicijative postoje, ali je potrebno vreme da one postanu prihvatljive za većinu građana.

Važnost informisanja

Jedno od najvažnijih prava manjina je pravo na informisanje na maternjem jeziku.
To pravo je manjinskim zajednicama garantovano međunarodnim dokumentima i ugovorima, Ustavom Srbije i drugim domaćim propisima. Manjinske zajednice pravo na informisanje ostvaruju osnivanjem manjinskih medija ili posebnim sadržajima na jeziku manjina u već postojećim medijima – u Bečeju u tri medija postoje sadržaji na mađarskom jeziku, a u jednom ne.

Sveobuhvatno istraživanje o tome kako se u Srbiji ostvaruje pravo manjina na informisanje na maternjem jeziku organizovao je Fond za otvoreno društvo 2007. godine.
Istraživanje je pokazalo da je na manjinskim jezicima 2007. godine bilo više od 160 medijskih proizvoda koje je proizvodilo nešto više od 100 medijskih ustanova. U Vojvodini je tada bilo 34 štampanih medija, radio programe emitovalo je 74 stanica na manjinskim jezicima, a televizijski program 27 televizije. U Srbiji su pre dve godine postojale 34 medijska proizvoda koji su se pojavljivali samo na jezicima nacionalnih manjina: 19 štampanih medija, 12 radija i 3 televizije. Najviše manjinskih medija postoji na mađarskom jeziku.

Najveći broj medija na manjinskim jezicima su u društvenoj, odnosno državnoj svojini i finansiraju se iz budžeta države, ali to znači da država i politika mogu da imaju uticaja na uređivačku politiku.  
Prema rezultatima istraživanja Fonda za otvoreno društvo, oko 95 posto pripadnika manjinskih kulturnih elita u velikoj meri čita, sluša i gleda medije na svom jeziku, a najviše „konzumira“ štampane medije.

Anketa o dvojezičnosti

Poštovani čitaoci, od 3. decembra na internet sajtu Bečejskog mozaika (www.becejski-mozaik.co.rs) možete da odgovorite na pitanje o tome da li je po vašem mišljenju potrebna dvojezičnost (korišćenje srpskog i mađarskog jezika) u javnim ustanovama i institucijama u Bečeju i Novom Bečeju.

U odgovorima na pitanje: „Da li ste zadovoljni medijima koji vas informišu na vašem jeziku?“, predstavnici kulturnih elita dali su sledeće odgovore: potpuno je zadovoljan samo 7,8 posto, delimično 60,8 posto, a nezadovoljno je 30,4 posto ispitanika.
Pripadnici kulturne elite manjinskih nacionalnih zajednica medijima najviše zameraju njihovu nespremnost da govore o „osetljivim“ temama  (51,5 posto), površnost i nepotpunost informacija (47,5 posto), pristrasnost u izveštavanju (35,4 posto), odsustvo jasnog stava (32,7 posto).

Istraživanje je pokazalo i to da predstavnici manjinskih elita smatraju da na jezicima nacionalnih manjina ne postoji samostalna uređivačka politika. Oni misle da na uređivačku politiku najviše utiču političke stranke (48,8 posto), osnivači (41,8 odsto), reprezentativna tela (nacionalni saveti itd. – 32,7 posto), redakcija (svojom profesionalnošću – 23,2 posto), lokalni finansijeri (13,5 odsto), donatori (9,8 odsto), kulturna udruženja unutar manjinskih zajednica (9,4 posto), nevladine organizacije (5,7 odsto)…
Jednako su nezadovoljni/zadovoljni predstavnici mađarske, hrvatske, slovačke, rusinske itd. kulturne elite.

U istraživanju predstavnicima kulturnih elita postavljeno je i pitanje: „Šta očekujete od medija na vašem jeziku?“. Odgovori kazuju da 50,8 odsto očekuje veću profesionalnost, a 58,9 posto veću objektivnost novinara, 40,4 odsto kvalitetniji program, 11,4 posto veću nezavisnost uređivačke politike u odnosu na centre moći.

Dobijeni su slični odgovori i na pitanje: „Šta biste želeli da se promeni u informisanju na manjinskom jeziku?“. Tako je 52,2 odsto anketiranih pripadnika manjinskih elita izjavilo da želi promene u uređivačkoj politici i kvalitetniji program, veću ažurnost i objektivnosti u informisanju očekuje 40,1 posto, veću raznovrsnost informacija 37,4 odsto, inovacije u programskim sadržajima 28,6 posto, a političku nezavisnost medija 20,5 odsto.

Politika

Vojvođanski Mađari su učestvovali i učestvuju u političkom životu Srbije i SRJ. Od devedesetih godina traže načina da ostvare svoj koncept (etničke) autonomije u Vojvodini.
Predstavnici mađarske nacionalne zajednice su prisutni u republičkoj i pokrajinskoj skupštini, a imaju i lokalnu vlast u opštinama na severu Bačke.

Danas, za razliku od početka višestranačja, kada je Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara bila jedina politička predstavnica vojvođanskih Mađara, postoje još dve merodavne partije, Savez vojvođanskih Mađara i Demokratska stranka vojvođanskih Mađara, a najjači politički predstavnik građana mađarske nacionalnosti je Savez vojvođanskih Mađara.   

Tri mađarske nacionalne partije imale su svoje koncepte etničke autonomije u Vojvodini (unekoliko različite), a sada imaju zajednički koncept u okviru Mađarske koalicije, jer su na poslednjim izborima, u maju prošle godine ove partije učestvovale zajedno. Najvažnije tačke koncepta autonomije su personalna, teritorijalna (regionalne samouprave) i politička autonomija, obezbeđena mesta u parlamentu…

Kristina Demeter Filipčev

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *