Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Šta radimo da zaštitimo životnu sredinu – ima li života posle nas?

Šta radimo da zaštitimo životnu sredinu – ima li života posle nas?trg_fontane

Ljudi su egoistični i misle samo na sebe. Zato i ne uspevaju nastojanja malobrojnih građana i organizacija da zaštite životnu sredinu i da spasu to što se još može spasiti.

Upravo taj egoizam bi trebalo da bude razlog da svako od nas, pojedinačno i organizovano, učini nešto da zaštiti okoliš, jer u suprotnom ubrzo nećemo više postojati. Na to nas upozoravaju zemljotresi, tajfuni, kiše i ostale prirodne katastrofe, kao i nepostojanje godišnjih doba.
Najpre je red da svako očisti i unapredi sopstveno dvorište. Naše, bečejsko dvorište darovalo nam je mnogo toga, reku Tisu, Mrtvu Tisu kod Medenjače, Staru Tisu kod Bisernog ostrva, naš posao je samo da sačuvamo i „unapredimo“ prirodna blaga. Ostale oblasti, recimo, gazdovanje otpadom, rešavanje svakodnevnih ekoloških problema, sankcionisanje zagađivača, moramo sami da uredimo.
O tome šta imamo i kako smo gazdovali i gazdujemo s onim što nam je dato, pišemo u ovoj publikaciji naslovljenoj „Šta radimo da zaštitimo životnu sredinu – ima li života posle nas?“.
I zaista, da li će biti života posle nas?

K.D.F.

Planovi Odseka zaštite životne sredine
Programi i projekti u cilju zaštite okoliša

Opština Bečej je pre nekoliko godina proglasila sebe za ekološki grad, međutim, građani ne uočavaju naročite promene u svojoj okolini.
Bojana Božić, šefica Odseka zaštite životne sredine i prostornog planiranja opštine Bečej, objašnjava da danas mali broj stručnih i savesnih ljudi pokušava na upozoravajući način da progovori o problemima (konfliktima) u prostoru, koji proizvode štetne posledice u životnoj sredini.
– Danas, u trenutku kad je svet izuzetno bogat materijalnim dobrima i kada je dostigao visok nivo tehnološkog razvoja, nalazimo se u apsurdnoj situaciji, u kojoj čovek biva lišen najelementarnijih uslova života: zdrave prirode, vode, čistog vazduha, obradivog zemljišta. Celokupna društvena zajednica nastoji da ispuni sopstvene, zacrtane ciljeve razvoja. Tu cenu često plaćaju priroda i životna sredina u vidu devastacije. Naša neaktivnost na rešavanju uočenih konflikata predstavlja sopstvenu neodgovornost prema budućim generacijama. Dugo smo se pripremali i usvojili Lokalni ekološki akcioni plan opštine Bečej – LEAP (2005. godine; prim. nov.). Implementacija je u toku, sada je na redu dugoročan rad na njemu, njegovo dorađivanje i prilagođavanje – objašnjava Bojana Božić.
O projektima i akcijama čijom realizacijom se doprinosi zaštiti okoliša, Božić kaže:
– Dobijena su sredstva za projekat sanacije i revitalizacije zelenog pojasa oko deponije „Botra“. Osnovni cilj projekta je sprečavanje štetnog uticaja vetrova na toj lokaciji. Ovih dana pozitivan pomak učinjen je i dobijanjem sredstava za projekat nabavke opreme za organizovano prikupljanje i odvoženje komunalnog otpada na teritoriji opštine Bečej. U toku 2010. godine urađen je i usvojen „Lokalni plan upravljanja otpadom opštine Bečej“, a u toku je dobijanje saglasnosti za usvajanje „Regionalnog plana upravljanja otpadom za period od 2010. do 2020. godine za opštinu Bečej“. Najveći problemi opštine Bečej u okviru životne sredine su divlje deponije i sve što ide uz njih, nedovoljan nivo svesti stanovništva u cilju popravljanja odnosa prema svojoj životnoj sredini, promena navika i podizanje svesti. Pojačanim radom inspekcijskih službi i radom sa širim društvenim slojevima, stanje u ovoj oblasti izuzetno bi se popravilo. Na pozitivan pomak u oblasti zaštite životne sredine velik uticaj bi imala saradnja sa nevladinim organizacijama i njihovo veće i kvalitetnije angažovanje u toj oblasti. Aktivnosti koje su bile značajne u 2010. godini, a koje imaju već tradicionalni način obeležavanja su: 22. aprila, povodom Dana planete Zemlje, u školskim dvorištima je posađeno 64 sadnica raznih vrsta drveća; „Očistimo Srbiju“ je akcija koja postaje tradicionalna kod nas. Akcija se održava 5. juna pod pokroviteljstvom Ministarstva zaštite životne sredine i prostornog planiranja. Tog dana pod pokroviteljstvom Opštinske uprave Bečej već nekoliko godina unazad organizuju se akcije („Menjaža“,„Zamena“ i „Promena“) u kojima građanima delimo kese od prirodnih materijala u zamenu za plastične kese. Tog dana sa ulica na teritoriji naše opštine uklonjeno je preko 800 džakova smeća; početkom novembra (4. novembar) tradicionalno obeležavamo Dan klimatskih promena, kada se okupljaju ljudi iz okruženja koji rade na poslovima zaštite životne sredine. Takođe, u uslužnom centru Opštinske uprave nalazi se „zeleno sanduče“ koje je namenjeno građanima opštine Bečej koji žele da iznesu svoje sugestije i primedbe u vezi sa zaštitom životne sredine, a cilj je približavanje svih segmenata životne sredine građanima.
Bojana Božić kaže da Odsek za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja u narednom periodu planira da realizuje podsticajne, preventivne i sanacione programe i projekte, program praćenja stanja životne sredine, program zaštite i razvoja zaštićenih prirodnih dobara na teritoriji opštine, naučnoistraživačke programe i projekte, obrazovne aktivnosti i jačane svesti građana o potrebi zaštite životne sredine, i informisanje i objavljivanje podataka o stanju životne sredine.

Podsticajni, preventivni i sanacioni programi i projekti

1. Suzbijanje komaraca, krpelja, ambrozije i drugih alergenih biljaka na teritoriji opštine. Bečej veliku pažnju posvećuje suzbijanju komaraca, krpelja, ambrozije i drugih alergenih biljaka na teritoriji cele opštine. Da bi se obezbedilo koordinirano delovanje svih subjekata, predsednik opštine Bečej će osnovati Štab za koordinaciju i praćenje sprovođenja aktivnosti suzbijanja komaraca, krpelja, ambrozije i drugih alergenih biljaka.
2. Obezbeđivanje higijenskog načina distribucije vode za piće u školama na teritoriji opštine. Ispitivanja uslova životne sredine učenika u školama na teritoriji opštine Bečej pokazala su da u školskoj sredini postoje zdravstveni rizici za učenike, koji se mogu umanjiti ili potpuno ukloniti preduzimanjem odgovarajućih preventivnih mera. Jedna od predloženih mera je distribucija i higijensko korišćenje vode za piće u školama postavljanjem česme-fontane, van sanitarnih prostorija.
3. Uređenje priobalja Tise (kupalište). Već godinama građane Bečeja privlači kupališna neuređena zona na krivini Tise kod stepenica. Projektnom dokumentacijom taj deo priobalja je pokriven, građevinske radove treba dovršiti, elektroinstalacija i kanalizaciona mreža je završena, vodovodna mreža je postavljena, treba dovršiti deo potpornog zida, deo zemljanog nasipa i dovoz peska. Kompletna instalaciona mreža može se iskoristiti za rešavanje instalacija samog Kamp naselja.
4. Trajno uklanjanje divljih deponija. Pojačanim inspekcijskim nadzorom, obeležavanjem deponija i saradnjom sa stanovništvom potrebno je smanjiti broj i težiti ka trajnom uklanjanju divljih deponija. U rad treba uključiti NVO sektor, te da se o njihovom angažovanju obavesti široka javnost i da im se obezbedi puna podrška od lokalne zajednice.

Program praćenja stanja životne sredine

1. Praćenje kvaliteta vazduha. Kvalitet vazduha pratiće se na teritoriji opštine Bečej uspostavljanjem mreže mernih mesta.
2. Praćenje nivoa buke u životnoj sredini. Praćenje dnevnog/ noćnog nivoa buke obavljaće se u skladu sa postojećom zakonskom regulativom, kojom je određeno da je merodavni nivo buke 65 dB, a merodavni noćni nivo buke 55 dB, a u skladu definisanjem akustičkih zona.
3. Praćenje kvaliteta voda javnih kupališta. Tokom kupališne sezone, od 15. maja do 15. septembra, uzorkovaće se voda na više mesta u Bečeju.
4. Praćenje stanja i prognoza aeropolena. Sprovodiće se aktivnosti u realizaciji redovnog praćenja aeropolena, koje obuhvataju kontinuirano merenje, informisanje javnosti i kontrolu koncentracije polena ambrozije.
5. Praćenje kvaliteta zemljišta. Zemljište je dinamičan prirodni resurs, koji predstavlja osnovnu bazu za proizvodnju organske materije gajenjem različitih biljnih vrsta. Intenzivna poljoprivredna proizvodnja dovodi do opadanja kvaliteta zemljišta i njegove degradacije.

Program zaštite i razvoja zaštićenih prirodnih dobara

Opština Bečej je svojom odlukom i rešenjem stavila pod kontrolu zaštićeno prirodno dobro „Stara Tisa“ u Bačkom Gradištu. Zaštita i očuvanje ovog dobra obezbeđuje se na predlog staraoca nakon opredeljivanja za prioritetne aktivnosti.
Naučnoistraživački programi i projekti
1. Registrovanje i praćenje alergena zatvorenih prostora u objektima pred-školskih ustanova na teritoriji opštine;
2. Uloga biljaka u indikaciji i remedijaciji polutanata (teških metala) duž puta Bečej – Novi Sad;
3. Prevencija i zaštita životne sredine od buke i vibracija koje potiču od industrijske delatnosti;
4. Izrada planske dokumentacije ozelenjavanja na celom području opštine, sa posebnim naglaskom ozelenjavanja uz putnu mrežu šireg područja grada.

Obrazovne aktivnosti i jačanje svesti o potrebi zaštite životne sredine

U cilju podizanja nivoa obrazovanja, jačanja svesti i popularizacije zaštite životne sredine, opština Bečej će organizovati i učestvovati na predavanjima, seminarima, tribinama i skupovima iz oblasti zaštite životne sredine i obeležavanju značajnih datuma i događaja.

Informisanje i objavljivanje podataka o stanju i kvalitetu životne sredine

U cilju redovnog obaveštavanja javnosti o stanju životne sredine opštine Bečej, planira se izdavanje „Ekobiltena“.
Aktuelne informacije i rezultati praćenja stanja životne sredine se istovremeno objavljuju i na internet stranici Odseka zaštite životne sredine i prostornog planiranja Opštinske uprave. 

„Zeleno sanduče“ i „zelena linija“

U uslužnom centru lokalne samouprave postavljeno je „zeleno sanduče“ (poštansko sanduče), u koje građani mogu da ubace svoja pisma, primedbe i sugestije u vezi sa zaštitom životne sredine. Krajem prošle nedelje „zeleno sanduče“ je još bilo prazno.
„Zeleno sanduče“ je prethodnik „zelene linije“ koja bi trebalo da počne da funkcioniše do Nove godine. Naime, lokalna samouprava je na konkursu Pokrajinskog sekretarijata za lokalnu samoupravu i međuopštinsku saradnju nedavno dobila 1,2 miliona dinara za uvođenje „zelene linije“, kol-centra, gde će građani opštine prijavljivati komunalne probleme (telefonom, SMS porukama, posredstvom interneta), a očekuje se da uočeni problemi budu rešeni u roku od 48 časova ili da građani dobiju informaciju o tome zašto problem ne može da se reši u tom roku.

Život i pad opštinskog fonda za zaštitu životne sredine
Javnost ne zna šta je radio Eko fond

Na sednici lokalnog parlamenta u decembru 2008. godine osnovan je Fond za zaštitu životne sredine, takozvani Eko fond. Cilj Fonda, sa sedištem u zgradi opštine, je bio, jer je ukinut u martu 2010. godine, da obezbedi novac za podsticanje zaštite i unapređenja životne sredine.
U odluci o osnivanju navodilo se da će Eko fond obavljati poslove u vezi sa finansiranjem pripreme, sprovođenja i razvoja programa i drugih aktivnosti u oblasti očuvanja, održivog korišćenja, zaštite i unapređenja životne sredine, kao i u oblasti energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih izvora energije.
U odluci o osnivanju Eko fonda pisalo je i da će nadležni u Fondu obavljati stručne i druge poslove u vezi sa pribavljanjem, upravljanjem i korišćenjem sredstava, da će posredovati u vezi sa finansiranjem zaštite životne sredine i energetske efikasnosti iz sredstava iz drugih država, međunarodnih organizacija, finansijskih institucija, kao i domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica, vodiće baze podataka o programima iz oblasti zaštite okoliša, podsticaće saradnju sa drugim institucijama, finansiraće program kontrole kvaliteta, analize i praćenja stanja životne sredine u Bečeju itd.
Sredstva za rad Fonda trebala su biti obezbeđena, pre svega, iz opštinskog budžeta, ali i iz prihoda ostvarenih na osnovu međunarodne saradnje na programima zaštite životne sredine, donacija, poklona, pomoći itd, a taj novac trebao je biti potrošen za finansiranje planova i projekata u skladu sa Strategijom održivog razvoja opštine, LEAP-om i drugim strateškim dokumentima za zaštitu životne sredine.
Eko fond trebao je da donese godišnji i srednjoročni program rada, da utvrdi finansijski plan, da prati realizaciju programa.
Nakon osnivanja Eko fonda u decembru 2008. godine, u martu naredne godine lokalni parlament usvojio je pravilnik Fonda i izabrao je v.d. direktora ustanove Gorana Sadžakova (u to vreme bio je predstavnik partije „Kao jedna kuća“ koja je bila deo vladajuće koalicije; kasnije je „Kao jedna kuća“ postala opoziciona stranka).
Sadžakov je tada objasnio zašto je važno da opština ima Eko fond. Rekao je da Srbija treba da donese nove zakone iz oblasti zaštite životne sredine, da će, kako bi ti zakoni „zaživeli“, lokalne samouprave morati da donesu svoja akta, te da zaposle ljude koji će se baviti poslovima koji su vezani za zaštitu okoliša. Eko fond će putem projekata obezbediti novac da se uradi posao zaštite okoliša od zagađivača i iskorišćenje resursa kojima opština Bečej raspolaže, rekao je između ostalog Sadžakov odbornicima na sednici Skupštine opštine. On je tada govorio i o iskustvima Mađarske, o tome da su nadležni u toj zemlji pre 10 godina shvatili da treba koristiti prirodne dragulje, te da to treba da učini i opština Bečej, jer resursa ima, recimo, Park prirode Biserno ostrvo, termalne i površinske vode…
Do momenta ukidanja Eko fonda na sednici lokalnog parlamenta u martu ove godine, lokalnim poslanicima nije predstavljen izveštaj o radu i rezultatima Fonda, te javnost ne zna šta su nadležni u ovoj ustanovi uradili u cilju zaštite životne sredine.
Goran Sadžakov, nažalost, nije hteo da govori o (minulom) radu Eko fonda, rekavši da se povukao iz politike.

K.D.F.

Bečej nema energetskog menadžera

U odluci o osnivanju pisalo je da će Eko fond obavljati, između ostalog, poslove i u oblasti energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih izvora energije.
Do danas, međutim, što se tiče energetske efikasnosti, lokalna samouprava nije angažovala čak ni tzv. energetskog menadžera čiji je posao da nađe način da se energija efikasnije (manje) koristi, recimo, što se tiče lokalne javne rasvete. Za primer dobre prakse ne treba ići daleko, jer u komšijskoj opštini, u Novom Bečeju, već radi energetski menadžer, a rekonstrukcijom javne rasvete u tom gradu došlo je do priličnog umanjenja troškova električne energije, što je velika ušteda za opštinski budžet.
U Bečeju je bilo nekoliko pokušaja da se rekonstruiše javna rasveta, ali taj posao do sada nije urađen, te se veoma često dešava da noćna rasveta u mnogim ulicama u opštini ne funkcioniše, jer lokalna samouprava neredovno plaća račune za potrošenu struju Elektrovojvodini.
O korišćenju obnovljivih izvora energije na teritoriji opštine Bečej do sada niko nije ozbiljnije progovorio.

Park prirode „Stara Tisa” kod Bisernog ostrva
Biser prirode

Park prirode „Stara Tisa” kod Bisernog ostrva od leta 2008. godine nalazi se pod zaštitom i prostire se na 391 hektar od čega je 6 posto u režimu zaštite drugog stepena, a ostalo pripada trećem stepenu zaštite, i obuhvata četiri opštine, Bečej, Novi Bečej, Žabalj i Srbobran. Meandar Tise je najduži u Vojvodini i iznosi 24,5 km.
Na zaštićenom području dominiraju površinske vode i njihovi trščaci, kao i livade i šume u priobalnom delu. Cilj zaštite je očuvanje površina koje pružaju utočište brojnim biljnim i životinjskim
vrstama i lako mogu nestati sa ovog područja. Najznačajnija vrednost Parka prirode je beli lokvanj koji je na listi prirodnih retkosti Srbije. Najzastupljenija je grupa vodenih biljaka koje su, po nekim autorima, reliktno obeležje u ovom delu Evrope, kao što je krocanj, vodeno leće, vodeni griz, žabljak. Za očuvanje biodiverziteta područja značajni su zuka i žabljak koji su određeni kao kritički ugrožene vrste i nalaze se na Preliminarnoj crvenoj listi flore Srbije.
Riblji fond je bogat sa 23 vrste, zabeleženo je 7 vrsta vodozemaca i tri vrste gmizavaca, registrovano je 166 vrsta ptica, od toga 87 vrsta je zaštićeno Uredbom o zaštiti prirodnih retkosti Republike Srbije, dok neke spadaju u grupu najugroženijih životinja na Zemlji, a to su mali vranac, patka njorka, orao belorepan, stepski soko koji su „prolaznici“ ili „retki gosti“. Na CITES listi se nalaze tri izuzetno ugrožene vrste, orao belorepan, stepski soko i kukuvija.
Zaštita Stare Tise je proglašena odlukom tri opštine, čemu je prethodila izrada studija Zavoda za zaštitu prirode Srbije. Cilj propisa zaštite prirode je da uredi delatnosti na prirodnom dobru tako da one u što manjoj meri ugrožavaju živi svet Parka prirode.
Staralac Parka prirode je JP Komunalac iz Bečeja. Preko svojih stručnjaka i čuvarske službe trebalo bi da prati i nadzire dešavanja na tom području i pruža informacionu pomoć korisnicima, prati populaciju retkih vrsta i organizuje njihovu zaštitu, preduzima mere za suzbijanje onih vrsta živog sveta koje ugrožavaju okolinu.

Mesto za rekreaciju, sportski ribolov, odmor, razvoj turizma

U želji da „ukrote“ Tisu, Bečejci i stanovnici okolnih „srezova“ sredinom XIX veka pregradili su korito reke i dobili dve mrtvaje – Mrtvu Tisu kod Medenjače i Staru Tisu kod Bisernog ostrva.
Tokom druge polovine XIX i tokom većeg dela XX veka Mrtva Tisa – Medenjača bila je ponos Bečejaca, a mrtvaja kod Bisernog ostrva bila je prepuštena prirodi. Međutim, u poslednjih tridesetak godina sve se promenilo. Mrtva Tisa kod Medenjače je doslovno mrtva zahvaljujući konstantnom zagađivanju, dok je Stara Tisa kod Bisernog ostrva postala, i još uvek je (samo dokle?) jedan od bisera prirode u opštini Bečej.
Stara Tisa kod Bisernog ostrva, nekada zvana Mrtva Tisa kod Čuruga, naziv je za nekadašnji meandar reke Tise, koji je kanalom od 7,2 km i nasipima, pregradama, 1858. godine odvojen od reke Tise. Dužina mrtvaje je 24,3 km, širina je oko 100 metara, a dubina oko 2 metra.
Na mrtvaju izlaze četiri opštine: Bečej, Novi Bečej, Žabalj i Srbobran. Dužina priležuće kanalske mreže je 20 km, a povezana je i sa bečejskim ribnjakom. Stara Tisa je bogata kvalitetnom vodom, a razlog toga je odsustvo zagađivača i industrije u blizini.
To područje je pogodno za rekreaciju, sportski ribolov, odmor, razvoj naučnog, školskog i obrazovnog turizma, kao i za „birdwatching“ (razgledanje ptica). Priobalno područje je pogodno za uzgoj voćarskih i vinogradarskih kultura, a naročito su poznate sorte grožđa koje rastu samo na pesku Bisernog ostrva i od koje se pravi vino „muskat krokan“.

Vidikovac do kraja novembra

Javno preduzeće Komunalac obavlja nadzor u Parku prirode „Stara Tisa“ kod Bisernog ostrva sa petoro stalno zaposlenih čuvara i sa petoro do desetoro volontera iz Udruženja sportskih ribolovaca „Šaran“ iz Bačkog Gradišta. Zaposleni čuvari su istovremeno čuvari Parka prirode i ribočuvari, koji nadziru i posetioce parka.
– Čuvari imaju obavezu da legitimišu svakog ribolovca koji peca na vodi, a oni su, pak, u obavezi da na posebnom kartonu upišu koliku količinu ribe su ulovili tokom dana. Za vreme noćnih dežurstava ima najviše problema i najviše prekršajnih prijava, jer se tada šire mreže za krivolov. Kada se primeti krivolov, čuvari o tome izveštavaju glavnog čuvara, koji mora da obavesti stanicu policije u Bečeju, Novom Bečeju ili Žablju, u zavisnosti od toga na kom mestu su takva lica primećena – rekla je Eržebet Feher, direktorica Komunalca.
Do sada je Komunalac na Staroj Tisi evidentirao 500 mola, a čuvari tokom redovnih obilazaka Parka prirode sakupljaju i smeće. Prošle godine je sakupljeno 900 džakova otpada, dok je do oktobra ove godine sakupljeno „samo“ 400.
Prema rečima direktorice Komunalca i građani pomažu rad ovog javnog preduzeća:
– Vikendaši, pecaroši i ljubitelji prirode nam pomažu tako što nam prijavljuju nepravilnosti na terenu. Lepu saradnju imamo i sa planinarsko-ravničarskim društvom „Lesson“ iz Bečeja, koji nam skoro svakog meseca izlazi u susret pomažući čuvarima u sakupljanju otpada, ili se sami organizuju i očiste jedan deo Parka prirode, a obeležili su i tzv. eko-stazu za šetnju. U januaru prošle godine smo konkurisali kod Pokrajinskog sekretarijata za zaštitu životne sredine i održivi razvoj za iznos od 250.000 dinara, kojim smo kupili motor za patrolni čamac, kojim čuvari obilaze Tisu. Oni su jedini koji mogu da koriste benzinski motor na ovoj vodi, s obzirom na to da će se u Parku prirode od 1. januara sledeće godine moći koristiti samo motori na električni pogon. Ovaj motor marke „jamaha 15“ je istovremeno i tip eko-motora, jer ne ispušta izduvne gasove u vodu već iznad nje, a sa njim čuvari mogu, primera radi, stići do Čuruga za svega pet-šest minuta.
Svaka od tri opštine – Bečej, Novi Bečej i Žabalj – koja je dala saglasnost da JP Komunalac postane upravljač Parka prirode „Stara Tisa“ kod Bisernog ostrva, plaća čuvare. Tako opština Bečej plaća dva, kao i Žabalj, dok Novi Bečej plaća jednog čuvara.
Do kraja novembra meseca od novca (290.000 dinara) koji je obezbedio Pokrajinski sekretarijat za zaštitu životne sredine i održivi razvoj biće pušten u upotrebu vidikovac u Parku prirode, a pre dve nedelje je Komunalac dobio od Sekretarijata i 1,5 miliona dinara za omeđivanje, tj. obeležavanje granica Parka prirode.
Na pitanje da li vlasnici vikendica koji imaju septičke jame pored mrtvaje zagađuju okolinu, Feher je odgovorila da ne postoji masovni problem s izlivanjem fekalne kanalizacije u Staru Tisu, jer ako postoje, to su najverovatnije jedna ili dve septičke jame i s obzirom na to da je u pitanju velika količina vode, to nije veliko opterećenje.

– Pošto se Stara Tisa nalazi daleko od naselja, ne postoji stalni izvor zagađenja okoline. Mi smo u julu obavili ispitivanje kvaliteta vode koji nam je pokazao da se nivo kiseonika u njoj kod ispusta ribnjaka kreće oko 4,5 posto, što je ipak više u odnosu na donju granicu koja je 4 posto, a na ostalim mestima je od 7,5 do 8 posto. Ispitivanja smo obavili i prošle nedelje, ali te rezultate tek očekujemo. Glavni zagađivač je ribnjak PIK-a „Bečej“ koji ispušta vodu u Staru Tisu i tako podiže nivo mulja u njoj. Najveći trenutni problem predstavlja to što ribolovci od ove godine moraju da svoju ribolovnu dozvolu izvade u mestu prebivališta, tako da se novac više ne sliva u tolikoj meri kod nas, iako se koriste lepotama Parka prirode čiji smo mi upravljači. Svega trideset posto dozvola smo prodali u odnosu na prošlu godinu. Do oktobra smo imali oko 10.800 posetilaca ribolovaca na mrtvaji, a kao turističku atrakciju bih izdvojila obilazak Stare Tise u čamcu sa čuvarima – rekla je direktorica Komunalca.

Donatori će pobeći iz Parka prirode?

Mada je planiran razvoj tzv. ekološkog turizma u Parku prirode, vidljivih rezultata za sada nema, a po rečima Gorana Dolamića, predsednika Eko unije zelenih Vojvodine, postoji mogućnost i da se inostrani donatori, koji finansiraju izgradnju dva zdravstveno-ekološko-turistička objekta u Parku prirode, povuku. Naime, kako je rekao Dolamić, inostrani donatori koji su početkom oktobra meseca obišli nedovršene zdravstveno-ekološko-turističke objekte u Parku prirode „Stara Tisa“, da bi obezbedili preostali deo novca za izgradnju (oko 30.000 evra), razočarani viđenim na crpnoj stanici kod „odžaka“ na Staroj Tisi odbili su da investiraju u dalju izgradnju.
Reč je o tome, kazao je Dolamić, da se početkom oktobra na prostoru crpne stanice obavljala destilacija alkohola, pri čemu se komina bacala u neposrednoj blizini objekta, a prisustvo velikog broja kamiona, koji su transportovali grožđe, uz buku ljudi i agregata zagađuje prirodu.
– Približno 80 posto donacija za izgradnju ovih objekata je stiglo iz inostranstva. Kada su strani donatori došli da vide napredak u izgradnji, frapirali su se jer su naišli na mnoštvo ljudi i kamiona, na smrad oko crpne stanice koja se nalazi tik uz park prirode. Njima je sve to ličilo na industrijsku zonu, te su se okrenuli i otišli, dajući nam rok do prvog novembra da se ovakve aktivnosti uklone iz Parka prirode „Stara Tisa“ kod Bisernog ostrva – rekao je Dolamić.
Predstavnik firme koja proizvodi vino odbacio je optužbe Dolamića da svojom delatnošću zagađuje okolinu.
Podsetimo, Eko unija zelenih Vojvodine je u saradnji sa JVP „Vode Vojvodine“ učestvovala u izradi projekta pod nazivom „Ekološko-bezbednosno-zdravstveni projekat Stara Tisa – Bačko Gradište 2006. godine“ koji je odobren od opština Bečej, Novi Bečej i Srbobran. Prva faza je zahtevala rekonstrukciju montažno-demontažnog mosta na Staroj Tisi kod Bačkog Gradišta, dok druga faza podrazumeva izgradnju dva zdravstveno-ekološko-turistička objekta kod mosta u Bačkom Gradištu i kod crpne stanice, tzv. „odžaka“. Vrednost projekta je oko 150.000 evra, po čijem se završetku (do sredine 2011. godine) predviđa zaposlenje 10 radnika.
Uskoro će biti jasno da li će donatori da pobegnu glavom bez obzira iz Parka prirode.

M.S. i arhiva Bečejskog mozaika

 

 

Mrtva Tisa je zbilja mrtva

Dok je Stara Tisa kod Bisernog ostrva lokacija za primer, Mrtva Tisa kod Medenjače je jedan od najzagađenijih vodotokova u Evropi. Ova mrtvaja je duga 14 km, širine do 100 metara i dubine do 2 metra. Više desetina godina su se u nju puštale i puštaju se zagađene i otrovne vode bečejske industrije: Fadipa, Četkare, Trikoteksa, Pivare i Živinoprometa. Sada, umesto većine navedenih fabrika (jer su propale) otpadne vode u Mrtvu Tisu upuštaju neki novi zagađivači. Poslednja analiza dna mrtvaje urađena je 1981. godine, kada je konstatovano da je debljina mulja od 0,1 do 6 metara, ukupna zapremina mulja je oko 2.800.000 m3, a dominira neorganski deo mulja u odnosu na organski (80:20 odsto).
U Lokalnom ekološkom akcionom planu opštine Bečej (iz 2005. godine) navodi se da je najveći problem u vezi sa Mrtvom Tisom nepostojanje podataka (misli se na „sveže“ podatke) o kvalitetu vode, o mulju na dnu, o kvalitetu i količinama otpadnih voda koje se upuštaju u nju. U Lokalnom ekološkom akcionom planu piše i da stanje tog ekosistema „zahteva preduzimanje hitnih mera sanacije“. Hitne i vidljive mere još nisu preduzete, mada je pre dve godine saopšteno da su načinjeni prvi koraci na projektu zaštite Mrtve Tise kod Medenjače. Tada je rečeno da je upriličen sastanak sa predstavnicima novosadske kancelarije Zavoda za zaštitu prirode Srbije kako bi se uradila studija o stavljanju pod zaštitu ovog meandra reke Tise.

B.M.

Gazdovanje komunalnim otpadom u opštini Bečej
Nadali se boljem, rezultati mršavi

Problemi životne sredine identifikovani su u Lokalnom ekološkom akcionom planu i u Strategiji održivog razvoja opštine Bečej. Oba dokumenta su „stara“ nekoliko godina, ali do danas je malo toga realizovano i iz plana i iz strategije.
Jedan od važnih koraka trebalo je biti osnivanje novog komunalnog preduzeća za gazdovanje smećem, što je i učinjeno. Opština je u proleće 2008. godine sa inostranim partnerom formirala zajedničko preduzeće za gazdovanje smećem na celoj teritoriji opštine koja je počela da radi u septembru iste godine (ovaj posao je do tada radilo Javno preduzeće Komunalac, ali samo na teritoriji Bečeja, bez naseljenih mesta).
Sada firma Potisje d.o.o. gazduje smećem u opštini, međutim, mada je obećano, još uvek nisu svim domaćinstvima na teritoriji opštine podeljene uniformisane kante za smeće. Što se tiče razvrstavanja otpada, za sada se samo PET ambalaža sakuplja odvojeno, bez obzira na to da je iz Potisja još u februaru ove godine najavljeno da se planira razvrstavanje i ostalog otpada.
Za sada su vidljive promene o odnosu na rad Komunalca to što se smeće sakuplja i odnosi sa teritorije cele opštine i što su delu stanovništva podeljene uniformisane kante za smeće.
Mnogobrojni su građani i organizacije koje tvrde da je opština trebala da ostavi posao gazdovanja smećem svom javnom preduzeću Komunalac, jer suštinskih promena i pomaka u ovoj oblasti nema bez obzira na to što taj posao danas obavlja novo preduzeće.
Upravljanje čvrstim komunalnim otpadom, dakle, u opštini Bečej još uvek je svedeno na sakupljanje, transport i odlaganje otpada na gradskom smetlištu i na nizu divljih deponija u naseljima i van njih. Za sada nema organizovanog sakupljanja otpadnih ulja, akumulatora i baterija.
Postoji tu još jedan problem: delatnost Potisja od osnivanja do danas prate, najblaže rečeno, nejasnoće i čini se da lokalna vlast nema nameru da te „nejasnoće“ razjasni.

Počeci

Skupština opštine Bečej je 19. marta 2008. godine donela odluku o formiranju novog komunalnog preduzeća za sakupljanje i odnošenje smeća pod imenom Društvo za pružanje komunalnih usluga Potisje d.o.o. Osnivači preduzeća su opština Bečej sa 51 posto osnovnog kapitala i Alisca Terra d.o.o. iz Seksarda (Mađarska) sa 49 posto osnovnog kapitala. Prema odluci o formiranju firme, svaka dobit ili gubitak preduzeća se deli u odnosu strukture kapitala.
Ukupan osnovni kapital preduzeća iznosi 457.000 evra (novčani ulog je 169.000, a nenovčani 288.000 evra). Opština Bečej uplaćuje osnivački kapital (51 posto) od 233.000 evra, od čega je novčani ulog 1.000 evra, a ostali deo predstavlja nenovčani ulog (imovinska prava opštine na isključivo pravo na iznošenje smeća sa teritorije opštine na vreme od 20 godina). Osnivač Alisca Terra d.o.o. uplaćuje osnivački kapital (49 posto) u iznosu od 224.000 evra, a od toga je novčani iznos 168.000 evra, a ostalo u iznosu od 56.000 evra je nenovčani ulog (kamion za iznošenje smeća). U skupštini firme opštinu Bečej predstavlja predsednik opštine, a direktor se bira na skupštini društva. Potisje „troši“ već drugog direktora, prvi je bio Laslo Kiralj iz Ade, a drugi je aktuelni rukovodilac Mikloš Kevari iz Mađarske.
Prilikom osnivanja preduzeća na sednici lokalnog parlamenta čula su se objašnjenja zašto je potrebno da umesto Komunalca smećem gazduje nova firma, pa je naglašena potreba tržišnog načina gazdovanja smećem: treba usvojiti novi pristup pri rešavanju ovog problema, a to je da je otpad nešto što može da donese profit (reciklaža).
U nadzorni odbor (kasnije odbor revizora) komunalnog preduzeća opština je delegirala dva člana – predsednika Šandora Pala, odbornika DZVM-a i člana Slobodana Zlokolicu, advokata iz Bečeja. Kasnije se ispostavilo da je nadzorni odbor suviše revnosno radio svoj posao…

„Nepostojeći“ izveštaj

Od osnivanja Potisja u lokalnom parlamentu i na konferencijama za novinare udruženja i političkih partija više puta su postavljena pitanja o zakonitosti osnivanja, a potom i o radu firme Potisje d.o.o. Podsetimo, većinskog vlasnika, opštinu Bečej u Potisju predstavlja predsednik opštine Peter Knezi, a za članove nadzornog odbora u ime opštine (u decembru 2008. godine nadzorni odbor je preimenovan u odbor revizora) imenovani su Šandor Pal (predsednik, umro je leta 2010. godine), odbornik Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara u lokalnom parlamentu, i advokat Slobodan Zlokolica. Njih dvojica su napisali obiman izveštaj o radu Potisja u 2008. godini (trebalo je biti napravljen i izveštaj o radu u 2009. godini) u kom su izneli uočene nepravilnosti i „sumnjive momente“, te su izveštaj uputili Skupštini opštine na razmatranje. Izveštaj, međutim, nikad nije stavljen na dnevni red lokalnog parlamenta, jer, kako je tada obrazložio predsednik opštine Peter Knezi, izveštaj odbora revizora je neupotrebljiv, te će opština da angažuje internog ili eksternog revizora da izvrši finansijski pregled poslovanja preduzeća u 2008. i 2009. godini, a taj izveštaj će razmatrati Skupština opštine.

U međuvremenu je i budžetski inspektor opštine Bečej napravio izveštaj o radu Potisja, ali ni taj dokument nije stavljen na dnevni red Skupštine opštine Bečej.
Inače, od momenta osnivanja do danas lokalnom parlamentu nije podnet nijedan godišnji izveštaj o radu ove firme, čiji je većinski vlasnik opština Bečej, što znači da „zakonodavni organ“ Bečeja ne zna kako posluje firma koju je sam osnovao.

Traži se nezavisna revizija poslovanja

Revizori Pal i Zlokolica, u nedostatku boljeg rešenja, prezentovali su svoj izveštaj o radu Potisja u 2008. godini novinarima.
Izveštaj otvara niz pitanja u vezi sa poslovanjem Potisja (opširan tekst o sadržini izveštaja Bečejski mozaik je objavio u broju 496). Najviše nejasnoća revizori su imali u vezi sa registracijom firme, jer ona nije registrovana u skladu sa odlukom Skupštine opštine o osnivanju, već se kao osnivački akt pominje ugovor o osnivanju, o čemu predstavnik osnivača, lokalni parlament, nije obavešten. Zatim je i dokumentacija o radu preduzeća bila nepotpuna, a postavljena su pitanja i o osnivačkom kapitalu, finansijskom poslovanju, sukobu interesa i o sindikalnom sporazumu u kome se govori i o načinima raspolaganja udelima.
Pal je tom prilikom novinarima rekao: „Sastavili smo izveštaj o radu ovog preduzeća bez zlih namera i zadnjih misli. Mislimo da je to ozbiljan predmet za razgovor i da treba da se otvori priča i o tome kako rade javna preduzeća i koliko služe građanstvu, a koliko su u funkciji da određenim političkim grupacijama omoguće laku, bezbednu i veselu zaradu. Ja bih pozvao i druge nadzorne organe, ako imaju snage, da to urade. Moram da kažem da je bilo na nas političkih pritisaka, pogotovo na mene, da do ovog izveštaja ne dođe, jer je u decembru pokrenuta inicijativa za moju smenu s pozivom na zakon o sukobu interesa, a to je besmisleno, jer nisam u sukobu interesa. Bilo je pokušaja i da se ova konferencija za štampu zabrani i odloži“.
U izveštaju revizora, između ostalog, navodi se da je opštinskom odlukom predviđeno da osnivački kapital opštine, većinskog vlasnika Potisja, iznosi 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, dok je nenovčani ulog 232.000 evra, a to je imovinsko pravo opštine Bečej na iznošenje smeća sa teritorije opštine na period od 20 godina prema proceni ovlašćenog procenitelja – veštaka. Ipak, prilikom osnivanja Potisja nije bilo veštačenja, jer u ugovoru o osnivanju Potisja se ne navodi da će veštak proceniti osnivački kapital. Nije procenjen ni osnivački kapital „Aliska tere“ – ukupno 224.000 evra, 168.000 evra u novcu i kamion za iznošenje smeća koji vredi 56.000 evra.
„Na osnovu izvoda i potvrda iz banaka imamo podatke o stanju osnivačkog kapitala. Videlo se da se taj osnivački kapital trošio. Dakle, kada se sve sublimira, sa početnih 168.000 evra koji zaista jesu uplaćeni u roku, stanje je palo na nekih 14.000 evra. Iznosi su uvek skidani okruglo, bez evidencije koje propisuje Zakon o privrednim društvima“, objasnio je Zlokolica i dodao da je o razlozima trošenja osnivačkog kapitala revizorima rečeno „da je to potrošeno na funkcionisanje preduzeća, iako je nejasno šta je tu funkcionisalo, kad recimo, tokom 2008. godine nije nabavljena niti jedna kanta za smeće, niti je bilo investicija“.
Zlokolica je objasnio i to da građani Bečeja nisu dužni da zaključe ugovore o iznošenju smeća sa Potisjem, jer opština nije sprovela zakonom predviđen postupak poveravanja delatnosti iznošenja smeća Potisju, već je izmenom i dopunom odluke o osnivanju ovog preduzeća ovlastila Potisje da obavlja ovu komunalnu delatnost u sledećih 20 godina. On je objasnio da odluka o održavanju čistoće propisuje da je preduzeće koje iznosi smeće dužno da korisnicima obezbedi odgovarajuće posude za smeće, što još uvek nije učinjeno na celoj teritoriji opštine.
Zlokolica je rekao i da je Komunalac naplaćivao iznošenje smeća u proseku u iznosu od 180 dinara (obračunska mera m2), a kada je Potisje preuzelo tu delatnost cena je porasla na 270 dinara po domaćinstvu (litarski obračun).
U rezimeu izveštaja Pal i Zlokolica zatražili su da nezavisni revizor obavi reviziju poslovanja Potisja s obzirom na sumnje koje su se, po njihovom mišljenju, pokazale u poslovanju društva.

Izveštaj budžetskog inspektora

Zbog nejasnoća u vezi sa poslovanjem Potisja predsednik opštine i Opštinsko veće su zatražili eksternu reviziju poslovanja firme koju je obavila budžetska inspektorka Desanka Tobdžić. 

Kontrolu propisa u oblasti materijalno-finansijskog poslovanja Potisja u periodu od 1.9.2008. do 31.12.2009. godine budžetska inspektorka je sprovela od 29. aprila do 21. juna 2010. godine.
Međutim, u zapisniku koji je inspektorka podnela Opštinskom veću nema jasnih podataka o tome da li su propusti koji su eventualno počinjeni kažnjivi ili ne, koji su rokovi za otklanjanje uočenih nedostataka itd.
U zapisniku o kontroli između ostalog se navodi da su novčana sredstva osnivačkog uloga korišćena u poslovne svrhe za obavljanje delatnosti i da kapital nije smanjen. „Osnovni kapital društva iznosi 467.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije. Osnovni novčani ulog iznosi 169.000 evra, a nenovčani 288.000 evra. Opština Bečej upisuje i uplaćuje osnivački kapital u iznosu od 51 procenta od ukupnog osnovnog kapitala u iznosu od 233.000 evra, od čega je novčani ulog 1.000 evra, a nenovčani deo osnovnog kapitala 232.000 evra i predstavlja imovinska prava opštine Bečej na isključivo pravo na iznošenje smeća sa teritorije opštine na vreme od 20 godina, a sve po proceni ovlašćenog procenitelja – veštaka (iako nikada tako nešto nije učinjeno; prim. nov.). Osnivač ’Alisca Terra Kft’ upisuje i uplaćuje osnivački kapital u iznosu od 49 posto od ukupnog osnovnog kapitala u vrednosti od 224.000 evra, od čega je novčani ulog 168.000 evra, a nenovčani, kamion za iznošenje smeća ’Mercedes 950.62’ vrednosti 56.000 evra, a sve prema izveštaju veštaka (što takođe nije sprovedeno)“.
U zapisniku se navodi da Potisje posluje preko dve poslovne banke u kojima ima otvorene račune. „U julu 2008. godine ’Alisa Terra Kft’ je na jedan od računa prebacila 84.000 evra, a u decembru iste godine uplaćen je istovetni iznos na račun u drugoj banci“.
Konstatuje se da su prema prikazanoj dokumentaciji „sredstva trošena za nesmetano poslovanje ’Potisja’, tj. za izmirenje obaveza prema zaposlenima, plaćanje obaveza dobavljačima i izmirenje svih ostalih obaveza za nesmetano funkcionisanje preduzeća, što su dokumentovali izvodima iz banaka iz kojih se vidi kako su ta sredstva korišćena. Prema prikazanoj dokumentaciji ’Alisca Terra Kft’ je prenela ’Potisju’ u 2008. godini na ime osnivačkog uloga 168.000 evra. Novčana sredstva osnivačkog uloga su korišćena u poslovne svrhe za obavljanje delatnosti i kapital nije smanjen“.
Inače, u izveštaju se navodi i da je u momentu kontrole na deviznim računima u poslovnim bankama bio iznos od 13.260,05 evra.
Potisje je prema zapisniku eksterne revizije pretprošle i prošle godine po-
slovalo pozitivno. U 2008. godini neto dobit je iznosila 161.108,75 dinara (prihodi 10.227.294,74 dinara, rashodi 10.063.480,99 dinara). U 2009. neto dobit je bila višestruko veća i iznosila
je 1.366.054,95 dinara (prihodi 41.834.168,62, rashodi 40.346.993,67 dinara). Dobit koja je prikazana je na kontu neraspoređene dobiti u 2008. i 2009. godini.
U 2008. i prošloj godini Potisje je najviše novca izdvojilo za troškove zarada zaposlenih, troškove tekućeg održavanja osnovnih sredstava (popravke buldožera i vozila), troškove za ekonomsko-pravne savete i usluge, troškove goriva i energije i za troškove zakupa poslovnih prostorija i vozila.
Bruto troškovi zarada zaposlenih i naknada u 2008. godini iznosili su 4.002.245,40 dinara, a u 2009. 13.568.706,5 dinara. Troškovi poreza i doprinosa na teret zaposlenih koje plaća poslodavac u pretprošloj godini su iznosili 716.423,00 dinara, a u prošloj je za penziono i invalidsko osiguranje plaćeno 1.492.557,69 dinara, a za zdravstveno 834.475,48 dinara. Za ugovore o delu „Potisje“ je u prvoj godini poslovanja platilo 66.897,25 dinara, a u drugoj 664.074 dinara. 

U izveštaju inspektorke ne navodi se koliko ima zaposlenih u Potisju, ali je data tabela zarada po radnim mestima. Najveću neto platu u 2008. godini od 55.489 dinara imao je direktor, a najmanju čuvar i evidentičar na deponiji (24.522,71 dinar). U 2009. godini direktor je imao mnogo veću neto zaradu (97.789,79 dinara), dok su najmanja primanja imale spremačice u iznosu od 21.753,70 dinara.
Za rad odbora revizora od 1. septembra 2008. do 31. decembra 2009. godine potrošeno je 564.542,98 dinara.
Troškovi održavanja osnovnih sredstava u kontrolisanom periodu iznosili su 4.862.768,66 dinara, a najviše je plaćeno za popravku buldožera, 1.338.500 dinara (u 2008. godini 590.000, u 2009. godini 748.500 hiljada dinara) iako je buldožer od Komunalca navodno preuzet u ispravnom stanju.
Inače, Potisje mesečno za zakup vozila (pored buldožera još tri kamiona i traktor) plaća 1.350 evra do 31. avgusta 2013. godine, a od 1. septembra iste godine do 31. avgusta 2018. godine mesečna cena će biti 650 evra.
Budžetska inspektorka je u vezi sa nabavkom kanti i kontejnera navela da knjiženje nije dobro sprovedeno, a o tome koliko zarađuju vlasnici Potisja u izveštaju je navedeno da u ugovoru o menadžmentu koji je sastavni deo sindikalnog sporazuma Potisja, koji su zaključili opština Bečej i „Aliska tera“, piše da mađarskom partneru u slučaju profitabilnog privređivanja nalogodavca (Potisje) pripada 8 posto od godišnjeg neto prihoda nalogodavca. „’Alisca Terra Kft’, jedan od osnivača, 31.12.2008. godine je izdala račun broj AC7L-A897406 za period od 1.09.2008. do 31.12.2008. godine na iznos od 8.680 evra. U računu stoji da se taj iznos odnosi na privredne i pravne savete po ugovoru. Ovaj iznos od 8.680 evra (769.056 dinara, na dan 31. decembra 2008.) je plaćen 28.01.2010. godine ’Alisca Terri Kft’ sa deviznog računa ’Potisja-Bečej’. ’Alisca Terra Kft’ je 31.12.2009. godine izdala račun broj AC7L-A897407 za period od 01.01.2009. do 31.12.2009. godine na iznos od 31.141,70 evra (3.286.290 dinara). U računu stoji da se taj iznos odnosi na privredne i pravne savete po ugovoru. Ovaj račun u momentu kontrole nije bio plaćen. U računu koji je izdala ’Alisca Terra Kft’ za 2008. godinu iznos koji je obračunat za privredne i pravne savete je 8 posto od godišnjeg neto prihoda ’Potisja-Bečej’ d.o.o. u 2008. godini, a za 2009. godinu osam procenata poslovnog neto prihoda ’Potisja-Bečej’ d.o.o. u 2009. godini“, piše u izveštaju o eksternoj reviziji Potisja.
O sudbini tog izveštaja do danas se ne zna ništa.

Čistačice iz firme za čišćenje

Krajem prošle godine su otpuštene čistačice iz opštine, opštinskih ustanova i mesnih zajednica (racionalizacija u opštinskoj administraciji) da bi od 1. februara 2010. bile zaposlene u firmi Potisje čiji je većinski vlasnik opština Bečej.
Sada čistačice ponovo rade u opštini, mesnim zajednicama i opštinskim ustanovama, ali nisu na tim mestima zaposlene, već ih Potisje „iznajmljuje“.
Po računima koje je Potisje ispostavilo opštini, za rad spremačica od februara do maja plaćeno je 877.813 dinara.
Za rad čistačice (jedne), recimo, prva mesna zajednica u Bečeju mesečno plaća Potisju 48.000 dinara. Plata koju čistačica zaista primi, po nezvaničnim informacijama je oko 20.000 dinara. O sudbini ostalih 28.000 dinara ne zna se ništa (porezi i doprinosi ne iznose toliko), mada se novinar Bečejskog mozaika raspitivao upravo o tome, uz zahtev za uvid u dokumenta u kojima se nalaze tražene informacije (isplatne liste), kod direktora Potisja Mikloša Kevarija, koji mu je odgovorio da ta dokumenta ne može da dobije, jer ih „kontrolišu oni koji su nadležni, a ovako vama ne mogu da dam jer su to lične stvari“.
Po fakturama koje Potisje ispostavlja opštini, mesnim zajednicama i ostalima, satnica čistačica je 297 dinara. U Bečeju, možete da nađete osobu da vam čisti kuću i za 100 dinara na sat.

Smetlišta

Probleme predstavljaju stanje „Botre“, gradske deponije u Bečeju i stanje smetlišta u naseljenim mestima opštine, i, naravno, divlje deponije. Za pohvalu je da su letos očišćene dve divlje deponije, jedna u Bačkom Petrovom Selu, a druga u Bačkom Gradištu, za po 850.000 dinara, međutim, do početka novembra postalo je jasno da su rezultati posla polovični zahvaljujući nesavesnim građanima.
Recimo, divlja deponija u Bačkom Petrovom Selu ponovo je manje-više oživela.
Problem je i gradska deponija „Botra“ u Bečeju (ona je veličine između 5-6 hektara sa mogućim proširenjem do 8 hektara). Ukupna količina godišnjeg otpada je oko 28.000 m3, a na „Botri“ se odlaže i otpad iz industrije, zanatstva i građevinarstva. Deponija „Botra“ je svrstana u kategoriju deponija koje se moraju hitno sanirati. Projekat sanacije je napravljen – ali nedostaje novac. Prostornim planom opštine i Strategijom održivog razvoja predviđa se izgradnja regionalne deponije opština iz najbližeg okruženja čime bi se opština Bečej priključila regionu i time svoj otpad odnosila van granica svoje opštine. Najpre je postojala ideja da se Bečej priključi regionalnoj deponiji u Kikindi, a potom je doneta odluka da rešenje ipak bude buduća regionalna deponija u Novom Miloševu, na teritoriji opštine Novi Bečej. Potom se, izgleda, odustalo od te ideje.
Predstavnici lokalne vlasti najavili su i izgradnju transfer stanice u Bečeju koja bi trebala da bude mesto i za selekciju smeća. Izgradnja transfer stanice, po procenama, koštalo bi oko 800.000 evra.

Kristina Demeter Filipčev i arhiva Bečejskog mozaika

Sudbina Velikog bačkog kanala
Od septičke jame do „konačnog rešenja“

U Vojvodini se nalazi najzagađeniji vodotok u Evropi: Veliki bački kanal. Veliki bački kanal se decenijama zagađuje, a niko zaista ne odgovara zbog toga.
Inače, zagađivači Velikog bačkog kanala učestvovali su i učestvuju u radu raznih foruma za očuvanje životne sredine, daju inicijative za osnivanje fondacija, potpisuju akcione planove i protokole koje potom ne poštuju.

Šta je Veliki bački kanal?

Veliki bački kanal, dug 118 kilometara, protiče opštinom Bečej u dužini od 22 kilometra, uliva se u usporeni deo reke Tise južno od grada. Bečejci su u anketi prilikom izrade Lokalnog ekološkog akcionog plana (2005. godina) zagađenje ovog vodotoka istakli kao jednu od „crnih ekoloških tačaka“ u opštini.
Inicijatori i projektanti kanala Dunav-Tisa-Dunav bila su braća Josif i Gavrilo Kiš (Jožef i Gabor), austro-ugarski inženjeri koji su 1874. godine trebali da na teritoriji sadašnje Vojvodine obave parcelisanje komorskih dobara u cilju podele kolonistima. Tokom obavljanja zadatog posla nailazili su na velike vodoprivredne probleme. Velika blatišta i močvare predstavljale su problem intenzivnoj kolonizaciji, pa su braća Kiš izgradila odvodni kanal širine jednog metra između Kule i Vrbasa (1786. godine). Uskoro je usledilo prokopavanje šireg kanala između Sivca i Vrbasa, a višak vode ovim kanalima je odvođen u Crnu baru. Kada je 1787. godine završen kanal Sivac-Vrbas, Josif Kiš je dva puta nivelisao teren između Dunava i Tise, duž trase budućeg plovnog kanala, kojeg je planirao da izgradi. Ustanovio je da postoji visinska razlika između dve reke od 7,27 metara, da postoje prirodni, topografski i geografski uslovi da se gradi kanal koji će povezati dve velike panonske reke. I tako je uz blagoslov Josifa II, monarha austro-ugarskog, i Leopolda II, kralja Belgije, kod Bačkog Monoštora, 6. maja 1793. godine počelo prokopavanje kanala koji će povezati Dunav i Tisu. Na izgradnji kanala bilo je angažovano 3.000 radnika. Kanal Franca Jozefa, kako je kasnije nazvan, bio je najskuplji privredni objekat austrijske carevine na koji je potrošeno tadašnjih 3.062.690 forinti. Završen je 1802. i u to vreme bio je najveći graditeljski poduhvat u Evropi, dugačak 118 kilometara. Korito je na dnu široko oko 17, a na površini od 23 do 25 metara. Dubina je u proseku oko tri metra. 

Kanal je izgrađen sistemom koncesije, a graditelji su dobili ekskluzivno pravo prevoza soli kao strateške sirovine iz Rumunije Tisom, Velikim bačkim kanalom i Dunavom do Beča. Koncesionari su za 25 godina povratili sav uloženi novac.
Prva industrijska zagađenja Velikog bačkog kanala zabeležena su 1916. godine, a poklapaju se sa izgradnjom prvih šećerana u Vrbasu i Crvenki. Kasnije se zagađenju kanala priključuju uljara, kožara, fabrike metalno-hemijskih proizvoda… Zbog ubrzanog tehnološkog razvoja i trke za profitom, fabrike su otpadne vode ispuštale u kanal i „zaboravili“ su na zaštitu životne sredine. Godinama su se otrovni sastojci neprečišćenih ili nedovoljno prečišćenih otpadnih voda taložili na dnu kanala.

Konačno rešenje problema

Posle višedecenijskog iščekivanja počelo je rešavanje problema Velikog bačkog kanala. Kanal je, prema podacima međunarodnih ekoloških organizacija, zbog sadržaja opasnih otrova jedan od najopasnijih vodotokova u Evropi.
U aprilu 2008. godine je u Novom Sadu predstavljen projekat „Konačno rešavanje problema zagađenja i čišćenja Velikog bačkog kanala“.
Na zajedničkom poslu našli su se Izvršno veće Vojvodine i Vlada Srbije, najugroženije opštine u Bačkoj, nevladine organizacije, stručne asocijacije i vodoprivredne organizacije. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja je u aprilu 2008. godine potpisalo memorandum sa Asocijacijom za razvojne projekte Ujedinjenih nacija o donaciji Holandije od 2,1 milion dolara, a Vlada Norveške je sa 1,5 miliona evra finansirala izradu studije o rešavanju problema Velikog bačkog kanala.
Projekat „Konačnog rešavanja problema zagađenja i čišćenja Velikog bačkog kanala“ je podeljen u tri faze i njime je predviđena izgradnja magistralnog kolektora za spajanje opština Kula i Vrbas; izgradnja centralnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Vrbasu i čišćenje od nataloženog otrovnog mulja.
Nakon nešto više od godinu dana, 9. juna 2009. godine u Vrbasu je održan skup na kome je predstavljen završetak prve faze radova na sanaciji Velikog bačkog kanala (radovi na velikom kolektoru).
Ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić rekao je da je u nastavku radova planirana izgradnja velikog sistema kanalizacionih mreža, zatim završetak radova na kolektoru, a na kraju uklanjanje mulja iz Velikog bačkog kanala. „Ideja je da se u naredne tri godine od Velikog bačkog kanala, koji sada predstavlja jedno od najzagađenijih mesta u Evropi, stvori kanal koji bi trebao da bude potencijal za razvoj poljoprivrede, turizma i ekonomije“, rekao je Dulić i dodao da bi radovi trebalo da traju tri godine, a biće finansirani iz pretpristupnih fondova EU i iz Fonda za zaštitu životne sredine Ministarstva za životnu sredinu i pokrajinskih institucija.
Dulić je naglasio da je Evropska komisija iz pretpristupnog fonda izdvojila 14 miliona evra koje će, zajedno sa Fondom za kapitalna ulaganja, uložiti u nastavak druge faze radova.
Do septembra 2010. godine u okviru projekta „Konačnog rešavanja problema zagađenja i čišćenja Velikog bačkog kanala“ izgrađeno je deset kilometara magistralnog kolektora od Kule do Vrbasa, a nakon završetka preostalih 2,6 kilometara kolektor će imati mogućnost skupljanja opasne industrijske i komunalne vode iz oba grada. Prema podacima iz istraživačkog teksta koji je objavljen u nedeljniku Vreme u septembru ove godine, ta voda će teći do centralnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koji će se, kad za dve godine bude izgrađeno, nalaziti na drugom kraju opasne deonice, kod takozvanog Triangla. Tu bi se prečišćena voda ispuštala u novi kanal, kako bi se pristupilo čišćenju starog kanala.
Ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić je za ovaj nedeljnik izjavio: „Blizu smo konačnog rešenja problema. Industrija malo usporava, ali radi sve prema planu i mora da se priključi na centralni kolektor. Raspisan je tender u vrednosti od oko 16 miliona evra“. On misli da će postrojenje biti završeno za nekoliko godina.
Po predviđanjima, čišćenje Velikog bačkog kanala moglo bi da počne 2012. godine, jer čišćenje nema smisla dok se otpadne vode još ispuštaju. Inače, kako kažu stručnjaci, većina kanala se može izmuljiti, a mulj se može upotrebiti kao đubrivo, ali ne i mulj na dužini od šest kilometara koji prolaze kroz opštinu Vrbas, zbog prisustva teških metala. Taj mulj će se morati skladištiti kao opasan otpad.

B.M. (Izvor: arhiva Bečejskog mozaika, dnevna i nedeljna štampa)

Međunarodni i domaći propisi u cilju zaštite okoliša
Evolucija ekološkog prava

Prva svetska konferencija o životnoj sredini održana je u Stokholmu 1972. godine kada je doneta Stokholmska deklaracija i predloženo je osnivanje specijalne institucije za stimulaciju koordinacije i unapređenje međunarodne saradnje u oblasti životne sredine – UNEP (United Nations Environment Programme), koji je sa radom započeo 1973. godine. Tada je najvažniji globalni problem bio zaštita ozonskog omotača od hemikalija (freoni i haloni) koji ga razaraju.
U toku 1992. godine stupila je na snagu Bazelska konvencija o kontroli prekograničnog kretanja opasnog otpada i njegovog odlaganja. Cilj Bazelske konvencije i njenih protokola je da se obezbedi sveobuhvatna kontrola prekograničnog kretanja opasnog otpada. Ova konvencija podrazumeva i odgovornost i blagovremenu isplatu naknada za štete koje nastaju zbog prekograničnog kretanja opasnog otpada, uključujući i incidente koji se javljaju kao posledica nezakonitog prometa.
Konferencija Ujedinjenih nacija o životnoj sredini i razvoju, poznata i kao Samit u Riu ili Svetski samit, bila je međunarodna konferencija na najvišem nivou održana u Rio de Žaneiru od 3. do 14. juna 1992. godine. Na samitu je učestvovalo 178 država. Rezultati samita bili su sledeći dokumenti: Deklaracija o životnoj sredini i održivom razvoju (sadrži 27 principa kojima je definisan pojam održivog razvoja; 1992. godine je kao organ Ujedinjenih nacija uspostavljena Komisija za održivi razvoj sa zaduženjem za praćenje daljeg toka aktivnosti započetih na Svetskom samitu u Riu); Agenda 21 – globalni akcioni plan održivog razvoja za XXI vek (ima veliki značaj i za lokalne samouprave, jer utvrđuje ulogu lokalnih vlasti u iniciranju procesa održivog razvoja na lokalnom nivou pri čemu je naglašeno da „… svaka lokalna vlast treba da uđe u dijalog sa svojim građanima, lokalnim organizacijama i privatnim preduzećima i da usvoji lokalnu Agendu 21. Kroz konsultacije i postizanje konsenzusa, lokalna vlast bi učila od građana i lokalnih građanskih, društvenih, poslovnih i industrijskih organizacija i sakupljala bi informacije potrebne za formulisanje najboljih strategija“); Principi o šumama; Konvencija o biodiverzitetu i Okvirna konvencija o klimatskim promenama.
Na Milenijumskom samitu Ujedinjenih nacija (održan u Njujorku u septembru 2000. godine, učestvovalo je 189 šefova država), doneti su ciljevi razvoja i rokovi za njihovo ostvarivanje pod nazivom Milenijumski ciljevi razvoja. Postizanje zadataka treba da bude ostvareno u periodu od 25 godina, retroaktivno, od 1990. do 2015. godine. Jedan od osam osnovnih ciljeva je osiguranje održivosti prirodne sredine.
Kjoto protokol (11. decembar 1997.) uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promeni klime je dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promenama, potpisan sa ciljem smanjenja emisije ugljen-dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Protokol je stupio na snagu 16. februara 2005. godine, kada ga je ratifikovala Rusija. Države koje su ga ratifikovale čine 61% zagađivača. Protokolom se industrijske zemlje sveta obavezuju da emisije gasova sa efektom staklene bašte smanje u proseku za 5,2% u odnosu na nivo iz 1990. godine, i to u periodu od 2008. do 2012. godine. Kjoto protokol predviđa tri mehanizma trgovine emisijama: CDM (The Clean Development Mechanism), JI (Joint implementation) i IET (International emission trading).
Od 7. do 18. decembra 2009. godine u Kopenhagenu je održana konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama na kojoj su prisustvovali predstavnici 192 zemlje. Ta konferencija je bila najveći skup šefova država i vlada u istoriji Ujedinjenih nacija.
Cilj dvonedeljne konferencije u Kopenhagenu bio je potpisivanje novog dokumenta o smanjenju emisije ugljen-dioksida u određenom vremenskom roku, na koji je trebalo da se obavežu pre svega najmoćnije države sveta koje su i najveći zagađivači. Druga važna tema, koja je bila obuhvaćena brojnim diskusijama i neslaganjima, je definisanje visine materijalne pomoći siromašnim zemljama i zemljama u razvoju kako bi imale mogućnost za razvijanje i unapređenje tehnologija koje se odnose na proizvodnju i korišćenje alternativnih izvora energije koji manje zagađuju okolinu i obnovljivi su. U dokumentu nazvanom „Sporazum iz Kopenhagena“ piše da bi do 2050. bogate države trebalo da smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte za najmanje 80 posto u odnosu na nivoe iz 1990, dok bi smanjenje emisija zemalja u razvoju trebalo da bude između 15 i 30 posto. Završni dokument – COP 15 – usaglasilo je 26 zemalja, među kojima su i SAD, Kina, Indija, Brazil, Južnoafrička Republika, kao i vodeće zemlje EU, ali njegovo usvajanje nije prihvatio izvestan broj zemalja u razvoju (Sudan, Venecuela, Nikaragva, Bolivija, Kuba). Ove zemlje su nezadovoljne kako sadržinom dokumenta, tako i načinom na koji je on usaglašen. Zemlje u razvoju su se (nakon višečasovne blokade rada samita) složile da, naknadno, u narednom periodu, dostave obaveštenje o tome da li će se priključiti Deklaraciji i podržati njene zaključke. Glavni izazov u idućih godinu dana će biti kako pretvoriti dogovoreno u pravno obvezujući oblik.

Mehanizmi čistog razvoja u Srbiji

Kao državi ugovornici Kjoto protokola, Srbiji je omogućeno učešće u projektima mehanizma čistog razvoja – CDM. Finansijska podrška zemljama u razvoju u okviru CDM treba da pomogne u dostizanju niza ekonomskih, društvenih i ekoloških ciljeva, odnosno ciljeva održivog razvoja.
Godine 2010. Srbija je usvojila Nacionalnu strategiju za uključivanje u mehanizam čistog razvoja. Strategija obuhvata sektore upravljanja otpadom, poljoprivredu i šumarstvo i identifikaciju koje su mogućnosti za sprovođenje projekata mehanizma čistog razvoja u ovim sektorima, kratkoročno i dugoročno.
Opšti cilj Strategije je podizanje svesti i izgradnja kapaciteta o mogućnostima korišćenja CDM projekata, kao načina za podsticanje održivog razvoja i omogućavanja bržeg sprovođenja Kjoto protokola u Republici Srbiji. Pojedinačni ciljevi su: povećanje kapaciteta zainteresovanih strana; podizanje znanja, pre svega potencijalnih vlasnika i predlagača projekata; izgradnja pojedinačnih i institucionalnih kapaciteta potrebnih za identifikaciju, pripremu, sprovođenje i evaluaciju CDM projekata; obezbeđivanje strateškog pregleda mogućnosti i identifikacija perspektivnih tipova CDM projekata, kao i mogućih problema u njihovoj realizaciji; identifikacija ključnih preduslova potrebnih za brži razvoj i sprovođenje CDM projekata; promovisanje investicija i obaveštavanje zainteresovane javnosti o rezultatima i stečenim iskustvima. Konkretan cilj je definisanje okvira za utvrđivanje CDM projekata od nacionalnog značaja i njihovo efikasnije sprovođenje pronalaženjem najpogodnijih i najisplativijih načina realizacije.
Pored stupanja na snagu Kjoto protokola, jedan od obavezujućih uslova za sprovođenje CDM projekata državi domaćinu je uspostavljanje Nacionalnog tela za sprovođenje projekta mehanizma čistog razvoja ili skraćeno – DNA. U Republici Srbiji DNA postalo je operativno 21. novembra 2008. godine.
CDM projektni ciklus se može opisati kao proces od planiranja do izdavanja jedinica sertifikovanog smanjenja emisija (CERs). CDM projektni ciklus obuhvata pripremu projektnog dokumenta (PDD), nacionalnu saglasnost, validaciju, registraciju, monitoring, verifikaciju i sertifikaciju i izdavanje CERs.
Republika Srbija je usvojila dvostruki proces odobrenja CDM projekata koji obuhvata podnošenje Note o projektnoj ideji (PIN) na dobrovoljnoj osnovi i obavezno podnošenje Projektnog dokumenta (PDD).
Procedura odobrenja Projektnog dokumenta se sastoji iz zahteva za odobrenje; projektnog dokumenta; obrazloženja doprinosa predloženog projekta održivom razvoju Republike Srbije; preliminarnog validacionog izveštaja; rešenja o saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu i ugovora koji opisuje odnose između učesnika u projektu. Podnošenje Note o projektnoj ideji (RIN) srpskom DNA je dobrovoljno.
Prema postojećim pravilima, dužina trajanja svakog pojedinačnog CDM projekta je najmanje sedam, a najviše dvadeset jedna godina, a može biti i do šezdeset godina za projekte u sektoru šumarstva.
Na osnovu međunarodnog iskustva, pre svega postojećih CDM metodologija, i situacije u upravljanju otpadom u Republici Srbiji, sledeće vrste projektnih aktivnosti mogle bi imati potencijal za razvoj u okviru CDM na nacionalnom nivou: sakupljanje i sagorevanje deponijskog gasa; sakupljanje deponijskog gasa u cilju proizvodnje energije; kompostiranje čvrstog komunalnog otpada, kao i drugi alternativni načini upravljanja otpadom. Procene pokazuju da su za Republiku Srbiju u upravljanju otpadom najpogodniji sledeći programi: sakupljanje i sagorevanje deponijskog gasa na zatvorenim deponijama; sakupljanje deponijskog gasa i proizvodnja električne energije; sakupljanje deponijskog gasa i proizvodnja toplotne energije. Korišćenje biomase za proizvodnju energije; kombinovano sagorevanje biomase; proizvodnja energije iz biomase sa namenski podignutih plantaža; anaerobni tretman životinjskog otpada i korišćenje biogasa u proizvodnji energije; kompostiranje životinjskog otpada ili biomase, vrste su projekata koje bi mogle imati potencijal za razvoj u okviru CDM u Republici Srbiji u sektoru poljoprivrede.
Za pripremu CDM projekata u sektoru šumarstva od prevashodnog značaja je raspoloživost podacima, informacijama, kao i odgovarajućom definicijom šume. Značajno je imati u vidu da je prema odredbama Kjoto protokola pošumljavanje definisano kao aktivnost direktne konverzije zemljišta koje nije bilo pod šumom u periodu od najmanje 50 godina u pošumljeno zemljište kroz sađenje, se-janje ili podsticanjem prirodnih izvora
semena od strane ljudi. Prema zahtevima Kjoto protokola, da bi se projektna aktivnost registrovala kao CDM koja podrazumeva obnovu šuma, mora se dokumentovati da zemljište nije bilo pod
šumom od 31. decembra 1989. godine. Mogućnosti za sprovođenje pošumljavanja/ ponovnog pošumljavanja (A/ R CDM) u Republici Srbiji su brzorastuće plantaže na poljoprivrednom zemljištu za proizvodnju sečene građe; brzorastuće plantaže na poljoprivrednom zemljištu za proizvodnju energije; oporavak degradiranog i neplodnog zemljišta; podizanje novih višenamenskih šuma; uspostavljanje šumskih zaštitnih pojaseva i priobalnih zaštitnih zona; kombinacija plantaža za upotrebu energije dobijene razlaganjem biljnih ostataka; programski CDM za A/ R.

Evolucija ekološkog prava u okviru Evropske unije

U Rimskim ugovorima iz 1957. godine, zaštita životne sredine bila je jedno od osnovnih pitanja u Evropskoj zajednici još od sedamdesetih godina. Na Pariskoj konferenciji šefova država i Vlada članica Zajednice održanoj 1972. godine kao osnovni cilj razvoja navodi se smanjenje razlika u pogledu uslova života, poboljšanje kvaliteta življenja na taj način da se pri ostvarenju ovih ciljeva posebna pažnja posvećuje zaštiti životne sredine.
Kada je 1987. godine stupio na snagu Jedinstveni evropski akt, u njegov tekst unet je poseban deo o životnoj sredini.
U Ugovoru o Evropskoj uniji još podrobnije odredbe o zaštiti i unapređenju životne sredine unete su dodatnim članom kojim se ističu glavni ciljevi politike EU u oblasti zaštite životne sredine: očuvanje, zaštita i unapređenje kvaliteta čovekove sredine; mudro i racionalno korišćenje prirodnih resursa; unapređenje mera koje se preduzimaju na međunarodnom planu u cilju rešavanja problema u domenu zaštite čovekove sredine kako na regionalnom, tako i na svetskom nivou. Posebno je istaknuto da se mora voditi računa o načelu prevencije, o posebnim karakteristikama pojedinih regiona i potreba privrednog i društvenog razvoja.
Ekološka zaštita potencirana je dodatno Ugovorom iz Mastrihta, koji je stupio na snagu 1. novembra 1993. U preambuli Ugovora je već istaknuta potreba ekološke zaštite. Ugovor iz Mastrihta uvodi nove ciljeve unapređenja mera za suočavanje sa problemima životne sredine na regionalnom i međunarodnom planu, a takođe se proširuju i zakonodavne nadležnosti Unije.

Pravo na zdravu životnu sredinu – propisi i praksa u Srbiji

U martu 2010. godine usvojen je Nacionalni program zaštite životne sredine, koji je najvažniji, sveobuhvatni, intersektorski strateški dokument iz oblasti zaštite životne sredine, donet na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine. Program je pripremljen u cilju razvoja moderne politike zaštite životne sredine u Srbiji. Urađen je tako da omogući podizanje kvaliteta životne sredine i života stanovništva, a kao strateški dokument, predstavlja sredstvo za rešavanje prioritetnih problema u oblasti zaštite životne sredine u zemlji i doprinosi pridruživanju Srbije Evropskoj uniji. 

Program sadrži opis i ocenu stanja životne sredine; osnovne ciljeve i kriterijume za sprovođenje zaštite životne sredine u celini, po oblastima i prostornim celinama sa prioritetnim merama zaštite; uslove za primenu najpovoljnijih privrednih, tehničkih, tehnoloških, ekonomskih i drugih mera za održivi razvoj i upravljanje zaštitom životne sredine; dugoročne i kratkoročne mere za sprečavanje, ublažavanje i kontrolu zagađivanja; nosioce, način i dinamiku realizacije i sredstva za realizaciju.
Vremenski okviri za implementaciju ciljeva politike zaštite životne sredine su:
1. Opšti kratkoročni cilj (za period od 2010. do 2014. godine) je da se izgradi delotvoran okvir politike zaštite životne sredine koji bi omogućio značajno unapređenje kvaliteta životne sredine u Republici Srbiji u srednjoročnom periodu. Prioriteti politike za period 2010-2014. godine sadrže najvažnije ciljeve politike koji bi omogućili značajnu reformu politike zaštite životne sredine uz relativno niske troškove. Fokus je na unapređenju zakonskog okvira, razvoju sektorskih strategija, investicionih planova i unapređenju sistema monitoringa.
2. Kontinuirani ciljevi (za period od 2010. do 2019. godine) obuhvataju aktivnosti koje treba započeti u 2010. godini, a njihova implementacija zahteva duži period i mogu se postići unutar celog vremenskog okvira programa. Ciljevi politike za ovaj period odnose se na proširenje i unapređenje infrastrukture u oblasti zaštite životne sredine, kao i ciljeve vezane za očuvanje prirode i biodiverzitet. Sprovođenjem ovih ciljeva pažnja se usmerava na ugrožene lokacije. To će uključiti postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, sanitarne deponije, tehnologije za smanjenje zagađenja vazduha, unapređenje saobraćaja, i zahtevaće velike investicione troškove.
3. Srednjoročni ciljevi (za period od 2015. do 2019. godine) su oni čiji se početak sprovođenja predviđa nakon 2015. godine. Oni obuhvataju investicione projekte nižeg prioriteta sa tačke gledišta smanjenja zagađenja i sprovođenja odredbi acquis-a EU nižeg prioriteta, kao što su određivanje zona zaštite od nitrata, standardi za vodu za kupanje, ili odredbe direktive o proceni i upravljanju bukom.
Vlada Republike Srbije je do sada usvojila nekoliko strateških dokumenata koji se odnose na različita pitanja koja imaju uticaja i na životnu sredinu u Srbiji – Strategiju održivog razvoja sa akcionim planom, Nacionalnu strategiju privrednog razvoja Republike Srbije od 2006. do 2012. godine, Strategiju razvoja energetike do 2015. godine, Strategiju uvođenja čistije proizvodnje, Nacionalnu strategiju upravljanja otpadom i druge.

Nacionalni program za integraciju u Evropsku uniju i usklađivanje sa acquis communautaire

Pravna regulativa EU u oblasti životne sredine ima izuzetan značaj i za države nečlanice koje žele da ispune uslove za priključenje EU. Zakonodavstvo Unije je veoma složeno. Norme EU trebalo bi neposredno uneti u naše zakonodavstvo, jer državama nije ostavljen prostor za manipulaciju pri postizanju ekoloških ciljeva koje je postavila EU, kao što je slučaj sa ciljevima u nekim drugim oblastima. Ovakvo usklađivanje i primena novousvojenih normi zahteva značajna budžetska sredstva i potrebno je što pre izraditi procenu troškova usklađivanja sa zakonodavstvom EU u oblasti životne sredine.
Ekološka regulativa EU, kao uostalom i acquis communautaire u nizu drugih oblasti od izuzetnog je značaja za evropske države nečlanice. U „Beloj knjizi“ pod naslovom „Pripreme pridruženih zemalja centralne i istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Unije”, izričito se naglašava da je „od posebne važnosti za stvaranje šireg evropskog tržišta između EU i zemalja centralne i istočne Evrope da se pitanje očuvanja životne sredine od samog početka tretira kao sastavni deo procesa trgovinske i ekonomske integracije pridruženih zemalja-članica centralne i istočne Evrope“ i kao „sastavni deo pretpristupne strategije“.
Nacionalna strategija Srbije za pridruživanje Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji iz juna 2005. predstavlja prvi dokument kojim su predviđene buduće aktivnosti Vlade Republike Srbije u oblasti zaštite životne sredine, od usvajanja strategija i izrade akcionih planova preko donošenja zakona i njihove implementacije. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i njegovom ratifikacijom Srbija se obavezala da će da uskladi svoje zakonodavstvo sa pravnim tekovinama Evropske unije.
Nacionalnim planom za integraciju u Evropsku uniju predviđaju se ciljevi u oblasti životne sredine na kratak i srednji rok. Kratkoročnim ciljevima su obuhvaćeni, na polju reforme zakonodavstva, ubrzanje usklađivanja zakona sa acquis communautaire, sprovođenje zakona pre svega u oblasti procene uticaja na životnu sredinu, usvajanje i sprovođenje nacionalne strategije zaštite životne sredine, kao i početak sprovođenja Kjoto protokola. Plan predviđa i jačanje administrativnih kapaciteta i koordinaciju rada lokalnih zajednica i republičkih vlasti.
Srednjoročnim ciljevima Nacionalnog plana za integraciju, za period od 2009. do 2012. godine, predviđa se izrada strategija o zagađenju vazduha, o upravljanju otpadom i zaštiti prirode, kao i sprovođenje Nacionalne strategije zaštite životne sredine. Na primer, u pogledu harmonizacije zakonodavstva predviđena je potpuna implementacija Uputstva 2004/35/CE o odgovornosti za zagađenje, kao i uređivanje izbora indikatora radi procene stanja životne sredine i praćenja efekata realizacije planova i programa. S obzirom na nizak nivo političke volje u Skupštini Republike Srbije, tempo reformi u procesu harmonizacije sa pravom EU je spor i neadekvatan u odnosu na ciljeve pomenute Strategije za pridruživanje SCG iz 2005. godine i ambiciozno postavljene odredbe Nacionalnog programa za integraciju Srbije u Evropsku uniju.
Odgovornost za neadekvatno sprovođenje reformi u oblasti životne sredine pre svega snosi Skupština Republike Srbije, koja je neusvajanjem potrebnih zakona i neispunjavanjem predviđenih rokova obesmislila dosadašnje zakonske promene u ovoj oblasti. Od ukupnog broja odredaba acquis communautaire koje moraju biti unete u pravni sistem Srbije, najmanje 30 odsto čine propisi o zaštiti životne sredine.

Pravni propisi i njihova primena

Pravo na zdravu životnu sredinu se garantuje u Ustavu Republike Srbije. Ustav u članu 74 jemči svima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o njenom stanju. Shodno Ustavu, posebnu odgovornost za zaštitu životne sredine imaju Republika Srbija i Autonomna Pokrajina Vojvodina, a propisana je i obaveza svih ljudi da čuvaju i poboljšaju stanje životne sredine.
Sistem propisa Republike Srbije o zaštiti životne sredine je u tranziciji od nasleđenog, državno-socijalistčkog modela ka modernom sistemu sa ugrađenim globalnim, regionalnim i EU zahtevima instrumenata politike i prava zaštite životne sredine.
Pozitivni pravni okvir zaštite životne sredine u Srbiji počiva na zakonima donetim 2004. godine, odnosno na Zakonu o zaštiti životne sredine, Zakonu o proceni uticaja na životnu sredinu, Zakonu o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu i Zakonu o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine. Pored ovih zakona vredi pomenuti sledeće: Zakon o zaštiti od nejonizujućih zračenja, Zakon o hemikalijama, Zakon o biocidnim proizvodima, Zakon o zaštiti vazduha, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredini, Zakon o upravljanju otpadom, Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti životne sredine. Uz ove zakone, važeći okvir čine i podzakonski akti i uredbe i drugi akti doneti u cilju sprovođenja zakona.

Arhuska konvencija

Arhuska konvencija je najambiciozniji poduhvat u smislu demokratizacije na polju životne sredine, pokrenut pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija.
Njeno usvajanje je bilo ogroman korak napred u razvoju međunarodnog prava. Pristupivši principima Arhuske konvencije države istočne Evrope i Centralne Azije jasno pokazuju da prava na polju životne sredine nisu rezervisana, kao luksuz, samo za bogate države.
Arhuska konvencija je dokument usvojen 25. juna 1998. godine na četvrtoj konferenciji „Životna sredina za Evropu“ u gradu Arhusu (Danska). Srbija je ratifikovala konvenciju 2009. godine. Cilj ove konvencije je da se doprinese zaštiti prava svakog pojedinca sadašnjih i budućih generacija da žive u sredini koja obezbeđuje zdravlje i blagostanje.
Arhuska konvencija je međunarodni instrument zaštite životne sredine koja sadrži tri grupe pravila koja se odnose na pravo građana na informisanost (građani imaju pravo na tačne informacije o pojavama i aktivnostima koje mogu imati uticaj na kvalitet životne sredine, zdravlje ljudi i životinja); pravo građana da učestvuju u donošenju odluka o životnoj sredini (pravo po kome građani mogu uzeti učešće u izradi planova i programa koje se tiču životne sredine – generalni urbanistički, prostorni, regulacioni, lokalni ekološki plan, odnosno učešće u pripremi propisa, u procedurama izrade analize uticaja na životnu sredinu i slično); pristup pravosuđu u slučaju kada su prethodna dva prava povređena (svi građani čiji su interesi ili prava povređena u vezi sa pitanjima koja se tiču životne sredine, imaju prava na sudsku zaštitu).

Sudska zaštita životne sredine

Zakon o zaštiti životne sredine posebnu pažnju posvećuje pitanju zagađivanja životne sredine, odgovornosti zagađivača i naknadi koju je on dužan da plati. Sredstva koja su ostvarena prihodom od naknada dele se između republike i jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji je došlo do zagađenja. Zagađivač je odgovoran po načelu objektivne odgovornosti, a dužan je da preduzme neophodne mere za sanaciju nanete štete koje su predviđene sanacionim planom republike ili jedinice lokalne samouprave ili, ako sanacija nije moguća, da nadoknadi štetu u visini uništenog dobra. U pogledu naknade štete predviđa se da svako ko pretrpi štetu ima pravo na nadoknadu od zagađivača, odnosno od lica koje ga osigurava, u okvirima hitnog sudskog postupka. Pravo na naknadu, ako nema drugih lica, zadržava Republika Srbija.
Zakon o zaštiti životne sredine upućuje na primenu pravila obligacionog prava, odnosno Zakona o obligacionim odnosima u postupcima naknade štete za sve slučajeve koji nisu predviđeni ovim zakonom. Zakon o obligacionim odnosima predviđa postojanje sudske zaštite od izvora opasnosti koji preti neodređenom broju lica, odnosno pravni osnov za tzv. ekološku tužbu. Ovom tužbom se štite različiti interesi, a interes zaštite životne sredine samo je jedan od njih. Zakon predviđa da tužbu mogu da podnesu lica kojima preti neposredna opasnost, ali i lica koja nisu izložena opasnosti, a u ime lica kojima opasnost preti.

Krivičnopravna zaštita životne sredine

U Krivičnom zakoniku Republike Srbije ekološka krivična dela predstavljaju protivpravna, društveno opasna ponašanja pojedinaca koja su uperena protiv životne sredine i za koje je zakonom predviđena krivična sankcija. Specifičnost krivičnopravne zaštite je u tome što su inkriminisana ponašanja predviđena i drugim zakonima u tzv. sporednom ili pomoćnom krivičnom zakonodavstvu, poput Zakona o zaštiti životne sredine ili Zakona o vodama.
Ekološka krivična dela predviđena Krivičnim zakonikom su krivično delo zagađenja životne sredine, nepreduzimanje mera zaštite životne sredine, krivično delo povrede prava na informisanje o stanju životne sredine, ubijanje i mučenje životinja, krivično delo šumske krađe itd. U funkciji zaštite zdravlja ljudi su krivična dela iz glave XXIII KZ od kojih su najvažnija zagađivanje vode za piće i životnih namirnica, nesavesno vršenje pregleda životnih namirnica i proizvodnja i stavljanje u promet škodljivih namirnica.
Suština problema s kojim se suočavaju pravosudni organi pri dokazivanju krivice zagađivača je u veštačenju i prikupljanju dokaza u toku istražnog i krivičnog postupka. Na nivou pojedinih opština u Srbiji ne postoje adekvatni spiskovi sudskih veštaka i postoji sumnja u objektivnost i kredibilitet njihovog rada. Dalje kao problem se javlja nepostojanje odgovarajućih studija u oblasti životne sredine ili npr. medicinskih studija o zdravlju, koje bi služile kao relevantni parametri u dokaznim postupcima i koje bi mogle da pokažu da li i u kojoj meri zagađenje životne sredine doprinosi razvoju određenih bolesti.
U pogledu dokazivanja u toku sudskog postupka, od posebnog značaja za ishod slučaja su podaci dobijeni putem monitoringa emisije i imisije. Sud snagu dokaznog sredstva poverava samo nalazima ovlašćenih institucija koje obavljaju monitoring, odnosno ustanovama koje su prošle postupak za prijem i nalaze se na zvaničnom spisku monitora stanja životne sredine.
U društvima u tranziciji, ali i u državama razvijene ekonomije, može doći do suprostvaljanja ekonomskog napretka i interesa zaštite životne sredine. U situacijama u kojima postoji sukob interesa razvoja jednog regiona „prljavim“ tehnologijama i interesa zaštite ljudskog zdravlja i životne sredine, države imaju pravo na polje široke procene pri balansiranju ekonomskih i ekoloških interesa.
Države treba da postignu pravičan odnos između interesa pojedinaca i zajednice, a jedna od pozitivnih obaveza države na tom putu je, na primer, da na efikasan način kontroliše rad fabrika putem dozvola za rad i da izriče delotvorne sankcije za nepoštovanje nacionalnih propisa o zagađenju.
Ovaj problem je u Srbiji evidentan u procesu privatizacije, jer ne postoje razrađeni mehanizmi za rešavanje problema nasleđenog zagađenja, štete nanete životnoj sredini i ispunjavanja obaveza zaštite životne sredine.
Zakonski okvir u zaštiti životne sredine pruža neophodnu osnovu za primenu ekonomskih instrumenata kao što su: naknada za korišćenje prirodnih vrednosti, naknada za zagađenje životne sredine, subvencije, poreske podsticajne mere izuzeća od plaćanja naknada, novčane kazne za neispunjavanje ekoloških standarda i naknade jedinica lokalne samouprave.
Primena instrumenata, međutim, nije na zadovoljavajućem nivou usled sveopšte neefikasnosti rada državnih organa, na prvom mestu inspekcijskih i pravosudnih (tužilaštvo i sudovi). Željeni kazneni efekat se ne postiže ne samo zbog neodgovarajuće primene postojećih normi, već i zato što su i propisane nadoknade i kazne za kršenje zakonskih propisa generalno ispod podsticajnog nivoa.

Mladen Stanojev

Objavljivanje dodatka omogućio je Pokrajinski sekretarijat za informacije

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *