Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Izazovi za novinarstvo, izazovi za društvo: Mediji kao megafon vlasti

Izazovi za novinarstvo, izazovi za društvo: Mediji kao megafon vlastitrg_fontane

Tabloidni mediji u Srbiji su, voljom vlasti, dovedeni u poziciju mejnstrim medija. Oni su glavni „proizvođači“ narastajućeg populizma koji uništava institucije pravne države.

Tako urednici i medijski eksperti okupljeni u Beogradu na konferenciji „Medijski i politički populizam – izazovi za novinarstvo, izazovi za društvo“, održanoj 8. novembra u Medija centru, vide trenutnu situaciju na medijskoj sceni Srbije.
U populističkoj atmosferi narod je postavljen kao vrhunski suveren ali se od njega ne očekuje aktivizam nego ponavljanje i pojačavanje poruka koje stižu od političkog vrha. U sličnoj poziciji su i mediji, od kojih se očekuje da budu neka vrsta megafona koji pojačava i ponavlja poruke vođe, odnosno političkog vrha.
Ilustrujući ovu tezu, medijska ekspertkinja Jovanka Matić je pročitala citat iz jedne prošlomesečne izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića. „Uspeo sam da pobedim jednu stvar, a to je taj licemerni pristup, taj lažni pristup u kome su posrednici – mediji – bili ti koji odlučuju o tome šta ste vi rekli. Baš briga svakog građanina Srbije danas šta će da napišu NIN, Vreme ili onaj Danas ili bilo ko, ako on zna da će od mene da čuje, bilo da me mrzi, bilo da me poštuje… Ne treba mu ta vrsta posrednika i mislim da smo tu napravili razliku…“, rekao je Vučić za TV Pink.
Mediji koje je srpski predsednik pomenuo u ovoj izjavi su dva nedeljnika i jedan dnevnik koji kritički pišu o srpskim vlastima, ali se uglavnom drže pravila novinarske profesije, a TV Pink, za koju je dao intervju, o vlastima govori u superlativu. Izjava pokazuje želju vladajućeg bloka da malobrojne medije koje ne drži pod punom kontrolom i koji su skloni postavljanju pitanja i tumačenjima različitih poteza vlasti potpuno istisne iz komunikacije sa javnošću.
 Vladajući blok, zapravo, želi „neposredan kontakt sa narodom“, što podrazumeva blagonaklon stav novinara i njihovu spremnost da stavove koje iznose predstavnici vlasti u javnom diskursu ni na koji način ne dovode u pitanje. Takve tendencije imaju globalni karakter, a kao primer koji ne uliva nadu u Srbiji se često pominje američki predsednik Donald Tramp, koji prednost daje ličnom i direktnom obraćanju putem društvenih mreža.
„U ovakvim okolnostima se sve više društvene mreže direktno pojavljuju kao kanali komunikacije. Mediji kao kanali komunikacije imaju obavezu sučeljavanja političkih opcija, kao i uređivačku politiku koja definiše njihov odnos prema populizmu. Nažalost, u vreme nepoštovanja informacija, u vreme fejk njuza, trke za profitom – sve češće mediji pristaju na političku komunikaciju, čak i oni koji bi trebalo da su zaštitnici javnog interesa“, kaže šefica odeljenja za medije OEBS-a u Beogradu Gordana Janković.
„Populizam insistira na direktnoj komunikaciji vođe i naroda, ali je ta komunikacija jednostrana… Nije ni malo slučajno što naši populisti ne samo da nisu mogli da se odreknu populističke publike koju je, na primer, odgajao staljinizam… nego je naš novi populizam na vlasti tabloidne medije izabrao kao svoje najvažnije medijske oslonce. Tu postoji jasna politička strategija“, navela je Jovanka Matić.
„Mi se danas ponovo nalazimo usred populističke vlasti… Naša vlast je za ovih nekoliko godina zbrisala sve između sebe i naroda. Oni su postali jedina mera patriotizma, oni su postali jedini tumači potreba naroda a između toga nema institucija, političkih partija, nevladinih organizacija i medija koji bi imali značaj na osnovu onoga što rade“, kaže Vesna Mališić, urednica u nedeljniku NIN.
Srpske vlasti su, inače, upravo počele da uvode još jednu tipično populističku meru čiji cilj je gušenje bilo kakvog „drugačijeg glasa“. U vreme dok predstavnici opozicije daju izjave medijima, aktivisti vladajućih stranaka sa transparentima protiv opozicije uleću u kadar i prave buku. Jedna službenica lokalne samouprave u Beogradu pratila je i telefonom snimala novinarku TV N1 dok je pravila na ulici anketu sa građanima. Sve ove aktivnosti vezane su za Beograd jer praktično počinju pripreme za lokalne gradske izbore koji treba da se održe na proleće. Te aktivnosti verovatno su deo plana vladajućeg bloka za predizbornu kampanju.
Tako se u Srbiji, pored različitih oblika posrednih i neposrednih pritisaka na medije kritički nastrojene prema vlastima, polako rađa nova „disciplina“, direktno ometanje komunikacije opozicionih predstavnika sa medijima. Slučaj u kome službenica lokalne samouprave snima novinare i građane tokom anketa na ulicama ima i dodatnu dimenziju – može se protumačiti kao signal građanima da paze šta i sa kim pričaju.
Do sada rađene analize pokazuju, inače, da je prisustvo predstavnika vlasti u mejnstrim medijima u Srbiji dominantno i da se opozicija uglavnom pominje u negativnom kontekstu. Nedeljnici NIN i Vreme, dnevnik Danas i TV N1 retki su mediji koji postavljaju pitanja i istražuju, ali njihov udeo u ukupnoj gledanosti odnosno čitanosti medija u Srbiji je veoma mali. Otuda su tvrdnje o „brutalnim napadima“ u medijima na funkcionere vlasti samo demagogija kojom se, kao i u svakom populističkom pristupu, ukazuje na postojanje nekih „neprijatelja“ koji kvare idilu između vlasti i naroda.
Programski urednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić izjavio je da novinari koji povlađuju populističkim političarima, koji publici serviraju lažne vesti, senzacije i skandale, nisu novinari nego „anti-novinari”, a ti mediji nisu mediji već „anti-mediji”, čija je svrha postojanja upravo u tome da unište poverenje publike u novinarstvo i time ojačaju autoritarni i populistički režim.
„Tabloidni manipulanti se zapravo sve vreme lažno predstavljaju, jer oni nisu novinari. Drugim rečima, televizija, radio, štampa i multimediji koje oni uređuju takođe samo imaju pojavni oblik tradicionalnih medija, ali posve oprečan sadržaj”, rekao je Gruhonjić na panel diskusiji „Medijski i politički populizam – izazovi za novinarstvo, izazovi za društvo”.
On je podsetio da je novinarima kodeksom propisano da ne smeju da rade na promociji populističkog diskursa, jednako kao što je lekarima kodeksom propisano „da leče a ne da sakate ljude”.
„Novinari u Srbiji, međutim, prečesto su na strani populizma, jer bez ikakvog otklona prenose najmračnije izjave političara, kao da ovde nije bilo ratova tokom devedesetih godina prošlog veka i kao da nam nije dobro poznata uloga novinara ratnih huškača, kao i užasne, užasne posledice takvog načina izveštavanja. Zato moramo biti načisto: novinari koji povlađuju populizmu u stvari nisu novinari, oni su anti-novinari!”, poručio je Gruhonjić.
Prema njegovim rečima, umesto informativnih, dokumentarnih, edukativnih, kulturnih sadržaja u centar medijske pažnje je došao sadržaj koji se „lakše prodaje”: skandal, koji podstiče populizam.
„Takvi principi su u direktnoj suprotnosti sa odgovornim novinarstvom. Novinarstva u takvim kanalima zapravo i nema, pošto se sve pretvara u ‘odnose s javnošću’. U tom slučaju smo savremenici procesa u kojem se razdvajaju mediji i novinari”, kazao je Gruhonjić.
Dodao je da je omiljeni izgovor predstavnika takvih tabloidnih medija da je reč o sadržajima koji su „traženi” i ocenio da takva vrsta iskrivljavanja stvarnosti služi pre svega da se zamaskiraju nečiji uski interesi.
„Takvo izveštavanje zapravo vodi dezinformisanju javnosti, nepostojanju javne debate ili vođenju javnih debata na pogrešnim, uglavnom pod svaku cenu konfliktnim osnovama. Pogled na svet koji se na taj način oblikuje je potencijalno veoma opasan”, upozorio je Gruhonjić.
Prema njegovim rečima, pravo pitanje nije kako spasiti medije, već kako spasiti novinarstvo, odnosno publici jasno ukazati šta jeste novinarstvo, a šta su pi-arovi, spin doktori, eksperti za marketing i propagandu.
„Samo kroz savez sa građanima možemo da pomognemo jedni drugima i da bude jasno šta je, dakle, javni interes a šta interes koji se lažno predstavlja kao javni a služi isključivo za pojedinačne interese”, rekao je Gruhonjić.
On je ocenio da tabloidna dramatizacija nevažnih događaja, zatim pojednostavljivanje kompleksnih pojava, kao i stalno oživljavanje konflikata dovode do povlačenja u građansku privatnost i do stvaranja antipolitičkog raspoloženja.
„Nestanak političkog novinarstva kakvo smo poznavali lišio bi nas ključnog činioca politike u koju su uključeni građani, što je san svakog tiranina i autokrate”, rekao je Gruhonjić.

(Izvor: Beta, Autonomija)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *