Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Direktor Gradskog pozorišta Zdravko Petrović: Tri profesionalne produkcije u narednoj sezoni

Direktor Gradskog pozorišta Zdravko Petrović: Tri profesionalne produkcije u narednoj sezonitrg_fontane

Centar kulturnih zbivanja u Bečeju je Gradsko pozorište. Nekadašnji Dom kulture, zatim Centar za kulturu „Vuk Karadžić“ i današnje Gradsko pozorište mesto je raznorodnih kulturnih dešavanja u gradu, počev od samog teatra, preko galerijskih postavki, filmskih projekcija, koncerata, književnih večeri, kao i različitih radionica za sve uzraste. U teškim vremenima opšte rijaliti kulture pozorište ostaje možda jedini „filter“ u dekontaminaciji kiča i banalnosti na javnoj sceni Srbije. Pokušali smo da saznamo od direktora Gradskog pozorišta Zdravka Petrovića kako opstati u ovakvim vremenima, kada je teatar „apsurda“ poput kancera zarazio kulturu tražeći od nje masovnost i profit, koje je uspostavljeno kao standard kapitalističkog društva, bar kakvog ga današnja politička „elita“ doživljava.

– Iza nas je godina koja bi se po mnogo čemu mogla oceniti kao uspešna. Izdvojio bih za početak predstavu „Ćelava pevačica“ naše omladinske glumačke trupe koja je imala mnogo igranja i koja je pobedila na prestižnom festivalu u Beloj Palanci. Tu je svakako i uspeh dečje predstave „Ostrvo s blagom“ koja je pobedila na Majskim igrama, a koju su radili učenici naših osnovnih škola uzrasta od petog do osmog razreda. Naravno, posebno bih izdvojio BEFEMON, koji je bio na visokom umetničkom nivou, što su potvrdili i glumci i stručni žiri. Svega nekoliko dana nakon festivala već smo dobili desetak ponuda monodrama iz regiona za naredni festival monodrame.

Kako su protekle sada već 58. Majske igre u Bečeju?

– Odavno već prepoznatljiv dečji festival Majske igre i ove godine privukao je veliko interesovanje publike. Selektor Igara bio je glumac Radoslav Rale Milenković. Prikazano je zaista mnogo odličnih predstava iz zemlje i regiona, a mi se polako približavamo i jubilarnom 60. izdanju ovog najznačajnijeg festivala dečjeg stvaralaštva u našoj zemlji i za tu priliku već pripremamo monografiju.

U Bečeju je snimljen i igrani film „Jesen samuraja“.

– Radi se o jednom zaista velikom projektu koji je opština Bečej pomogla značajnim sredstvima, a mi smo pomogli u organizacionom delu koliko smo mogli. Film se snimao dvadesetak dana na nekoliko lokacija u Bečeju, uključujući i naše prostorije, a koliki je to projekat za naš grad govori i podatak da je na snimanju bilo više od tri stotine statista, uglavnom omladinaca iz našeg grada. Premijera se planira za oktobar 2016. godine.

Mnogobrojna gostovanja i filmske projekcije obeležili su i ovu sezonu, da li su se neka posebno izdvojila?

– Teško je sada nabrajati program dešavanja u minuloj godini, jer smo o tome svakog meseca informisali građane, ali osim BEFEMON-a, izdvaja se zaista izvanredan nastup Radeta Šerbedžije pred prepunom salom, kada se tražila karta više. Bilo je dosta filmskih premijera, a svakako treba izdvojiti i pozorišnu predstavu „Nosorog“ Narodnog pozorišta iz Kikinde, kao i niz koncerata i nastupa. Prethodnu sezonu zaokružio je koncert Velikog tamburaškog orkestra RT Vojvodine. Svakako je tu bilo još podjednako značajnih događaja, ali izdvojio sam neke koji su izazvali najviše interesovanja publike.

Da li postoje planovi i projekti za narednu sezonu?

– Mi smo 2015. godine uradili jednu profesionalnu produkciju, duodramu, pozorišnu predstavu pod nazivom „Džepovi puni kamenja“, čija je premijera bila predviđena za novembar a odložena je za februar 2016. godine zbog snimanja filma „Jesen samuraja“. U narednoj sezoni radićemo tri profesionalne produkcije. Pored duodrame „Džepovi puni kamenja“, u aprilu planiramo premijeru pozorišne predstave „Nemam da platim, neću da platim“, autora Darija Foa, italijanskog nobelovca, u izvođenju Dramskog studija mladih. U koprodukciji sa Narodnim pozorištem iz Kikinde, posle Majskih igara imaćemo premijeru čuvenog komada „Kralj Ibi“ koju režira jedan od trenutno najpriznatijih domaćih reditelja Nikola Zavišić. Za tu priliku angažovaćemo glumca Ervina Hadžimurtezića, koji tumači ulogu Laze Kostića u predstavi „Od raja do beznjenice“. Planiramo i predstavu sa glumcima iz Novog Sada, ali se još dogovaramo o temi koju ćemo obraditi. Realizovaće se i jedna omladinska predstava sa našim stalnim saradnikom rediteljem Igorom Pavlovićem. Tu su svakako i dve dečje predstave. Dobili smo ponudu od jedne produkcijske kuće za snimanje još jednog filma u Bečeju u narednoj sezoni, ali to treba da dogovorimo sa opštinom, jer to zavisi od budžetskih sredstava za narednu godinu. Svakako će biti filmskih projekcija, pozorišnih predstava i drugih kulturnih sadržaja. Osim svega navedenog, ono što je bitno jeste da nam se stalno javljaju mnogi kulturni radnici iz cele države i regiona, koji bi svojim predstavama, koncertima klasične muzike i rok koncertima da gostuju kod nas i svakako ćemo se truditi da ih što više ugostimo. Nekada nam je bilo teško da sastavimo program u sezoni, a sada imamo toliko ponuda da treba samo da proberemo i postavimo repertoar za predstojeću sezonu. Najponosniji smo kada završimo mesec a građani nas pitaju kada će izaći program za naredni mesec. To je najveća pohvala za naš rad. Poseban akcenat stavljamo na predstave za decu, kojih je ove godine bilo petnaestak, jer mislimo da se tako stvara buduća pozorišna publika i stiče navika dolaska u pozorište – zaključuje Petrović.
Bogat repertoar nije bio dovoljan za masovniji odziv publike u Bečeju. Pozorište u malim sredinama nije u stanju da plaća preskupe prestoničke produkcije, koje neretko i ne vrede uloženog novca. Ipak, kako u svom nastupu kazuje stihove Rade Šerbedžija, „mali narodi trebaju velike ljude“ , potrebno je shvatiti da se velika imena stvaraju na malim scenama. Ono što je ove godine bilo na repertoaru bečejskog pozorišta, poput predstave „Nosorog“, umnogome je kvalitetnije od većine predstava tzv. velikih pozorišta. Zato duh provincije ne mora da bude duh provincijalizma, već mesto odrastanja velikih kulturnih događaja. Vreme provedeno u pozorišnim prostorijama malih scena nikada nije izgubljeno. Osim tapšanja po ramenu, nekada bi možda trebalo i ući u pozorište. Što reče jednom neko: „Neka gore svetla pozornice“.

S.T.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *