Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Intervju sa Goranom Strajnićem, savetnikom predsednika opštine za sport i omladinu: Jaka trojka za bečejski sport

Intervju sa Goranom Strajnićem, savetnikom predsednika opštine za sport i omladinu: Jaka trojka za bečejski sporttrg_fontane

U prethodnih nekoliko brojeva Bečejskog mozaika sportisti, predstavnici sportskih klubova i sportski radnici su se žalili na situaciju u kojoj se nalaze, besparicu, govorili su o nebrizi aktuelne vlasti o sportu i sportskoj infrastrukturi u Bečeju i tom prilikom posredno i neposredno su prozvali Gorana Strajnića, savetnika predsednika opštine za sport i omladinu.

O tome šta je u toku protekle godine lokalna samouprava učinila u oblasti sporta, kako ocenjuje to što je urađeno, kao i o tome šta je planirano da bude urađeno, a nije, Goran Strajnić je rekao:
– Što se tiče sporta u opštini Bečej, moja ocena kao savetnika predsednika opštine za sport i omladinu je jaka trojka, jer je veliki udar na sport, kao na društvenu delatnost koja je sporedna u celom sistemu društva, izazvala ekonomska kriza. Nedostatak novca u oblastima koje su mnogo važnije, odrazio se i na sport – kada nema novca u privredi, malo ga ima i u sportu. Iz tog razloga neke stvari su ostale nezavršene u 2010. godini, a s druge strane ima mnogo stvari koje su urađene. Po mom mišljenju je vrlo važno, i mislim da treba da to bude važno i sportskim klubovima, da su doneta dva pravilnika o raspodeli novca za sport u Bečeju. Novac se više ne raspoređuje subjektivno, nego objektivno, pomoću 12 parametara koji određuju broj bodova, a broj bodova određuje procenat u konačnom zbiru. Prema pravilnicima novac će dobiti oni koji rade, imaju rezultat, trenere, mnogo dece, masovnost, a oni koji to nemaju, a stalno šalju neke zahteve za novac, neće ga dobiti. Mislim da je ta projekcija dobro urađena, jer su na kraju godine svi bili manje-više zadovoljni. Što se tiče odnosa predsednika opštine i Opštinskog veća prema sportu, kroz rebalans budžeta iznos predviđen za sport nije smanjen za 30 posto, tako da je pozicija sporta ostala na projektovanih 5,7 miliona dinara. Sve što je projektovano na početku godine – prema sportskim kubovima, sportistima, koji su stipendisti opštine Bečej i prema vrhunskim sportistima, prema klubovima koji su organizovali određene sportske manifestacije – ispoštovano je 100 posto. U projektovanom budžetu za 2011. godinu za sport je predviđen iznos od 8,4 miliona dinara, što znači da je budžet za sport u poređenju sa 2010. godinom povećan za jednu trećinu. Naravno, moram da istaknem da će se on realizovati u zavisnosti od priliva sredstava u budžet. Za sport je važna i sportska infrastruktura. Imamo dobru saradnju sa Ministarstvom omladine i sporta i sa Pokrajinskim sekretarijatom za sport i omladinu, gde postoje sredstva koje mi kao lokalna samouprava nemamo, a to su sredstva za razvoj sportske infrastrukture. Ove godine smo uradili dosta stvari, poslednja je prva faza izgradnje fiskulturne sale u školi „Petefi Šandor“, a pre toga adaptacija prilaza u sportskom centru, svlačionica i izgradnja lifta za osobe sa invaliditetom. Pre toga smo izgradili mini-pič teren, od svojih sredstava smo asfaltirali teren za mali fudbal u trećoj mesnoj zajednici, u Gimnaziji je asfaltiran teren za košarku i još je tu niz projekata koji su urađeni 2009. i 2010. godine. Što se tiče sportske infrastrukture možemo da budemo zadovoljni. Naravno, u Bečeju ima četrdesetak sportskih terena i sportskih borilišta koja funkcionišu i sigurno da svako od njih treba sanirati ili adaptirati, a postoji potreba i za izgradnjom novih sportskih terena, međutim, zbog nedostatka novca teško je ispuniti sve zahteve. Za 2011. godinu planirali smo nastavak izgradnje fiskulturne sale u školi „Petefi Šandor“, sanaciju gradskog stadiona i adaptaciju kuglane u Bačkom Gradištu. To su projekti upućeni na konkurs Ministarstva omladine i sporta, a pokrajinskom sekretarijatu smo poslali tri zahteva, za adaptiranje prostorija kajak kanu kluba, za sanaciju fiskulturne sale u Gimnaziji i za opremanje fiskulturne sale u školi „Zdravko Gložanski“ sa sportskim rekvizitima. Ono što je takođe izuzetno važno, jeste da je 2010. godina bila uspešna što se tiče sportskih klubova, postoje klubovi koji imaju izuzetne rezultate na takmičarskom planu. Izdvojio bih Kajak kanu klub Bečej, Klub malog fudbala Bečej, Džudo klub Bečej, Plivački klub Bečej i Plivački klub Svim star, to su klubovi koji imaju vrhunske rezultate sa onim kapacitetima koje imaju kao amaterski klubovi. S druge strane imamo klubove kao što su fudbalski i odbojkaški, koji imaju mnogo dece i tu masovnost takođe treba ceniti, jer je jedan od naših prioriteta da se što više dece bavi sportom. Generalno gledano, sport u 2010. godini mogu da ocenim jednom jakom trojkom, iz razloga što nije bilo više novca da se ostvare još bolji rezultati klubova, na planu sportske infrastrukture i na planu edukacije, da se više radi na sportu za sve kroz razne sportske manifestacije koje bi okupile one koji se ne bave sportom u sportskim klubovima.

Što se tiče ulaganja u sportsku infrastrukturu, problem mogu napraviti imovinsko-pravni od-nosi, jer ulaganje u sportski objekat koji nije vlasništvo opštine ili koji nije dat na upravljanje opštini je diskutabilno ukoliko nije rešen imovinsko-pravni odnos. Takva je situacija sa fudbalskim stadionom i sa DTV Partizan.

– Što se tiče pravno-imovinskih odnosa u sportskoj infrastrukturi, trenutno aktuelan Zakon o sportu iz 1996. godine to nije definisao, a novi Zakon o sportu, odnosno Nacrt zakona o sportu koji će biti u skupštinskoj proceduri na prolećnom zasedanju, neće toliko definisati te pravno-imovinske odnose. Zakon koji to treba da definiše je Zakon o povraćaju imovine opštinama. Svi objekti koje ste nabrojali bili bi u vlasništvu opštine Bečej i ona bi sa njima raspolagala. Ono što će novi Zakon o sportu definisati što se tiče sportskih objekata jeste da će možda u privatizaciji, koja će uslediti posle usvajanja Zakona o sportu, omogućiti potencijalnim ulagačima u sportsku infrastrukturu ne da promene namenu sportskog objekta, nego da u sklopu toga naprave neki komercijalni sadržaj. Što se tiče gradskog stadiona i Partizana, objekti su vlasništvo države, a korisnici su pravna lica, koja ne postoje ili su u blokadi žiro-računa. To su stvari koje su trebale da se rešavaju mnogo ranije, pogotovo što se tiče Partizana, jer je u katastarske knjige kao korisnik upisan DTV Partizan, koji ne postoji više kao pravno lice. Naslednik je bila ranija SOFKA, a sada Sportski savez i ti pravni odnosi verovatno nisu definisani kroz ugovore.

Sportski savez opštine Bečej je udruženje građana, to jest nevladina organizacija koja ima zaposlene i ta nevladina organizacija nadoknadu za svoj rad dobija ili je dobijala od opštine. Nelogično je da nevladinu organizaciju u potpunosti finansira vlada, odnosno opština.

– Tu nelogičnost sam u saradnji sa predsednikom opštine i sa članovima Opštinskog veća rešio već prve godine svog mandata iz razloga što su Sportski savez opštine Bečej osnovali klubovi kao pravno lice, i oni treba da finansiraju rad Sportskog saveza kroz članarinu. To je u prošlom periodu zanemareno tako što su se klubovi finansirali i dobijali novac, a nisu uplaćivali članarinu, a to se prebrodilo tako što je Sportski savez slao zahteve opštini Bečej za plate svojih zaposlenih. Međutim, mi smo morali to da rešimo, jer su postojale brojne pritužbe na rad, odnosno na nerad Sportskog saveza i na njegovo nefunkcionisanje, odnosno na njegov neservilnost prema klubovima. Ja ne mogu da kažem da je to bilo tako ili ne, ali je bila javna tajna da Sportski savez opštine Bečej ne radi svoj posao kako treba.

Sportski savez pravi izveštaj o radu, kome ga podnosi?

– Meni ga ne podnosi. Savez može svoj izveštaj o radu da podnese klubovima koji su ga osnovali. Međutim, problem je druge prirode. Problem rada i funkcionisanja Sportskog saveza leži u tome da ljudi koji su tamo zaposleni, pre ih je bilo četvoro, sad ih je troje, ne žele da rade, a žele da primaju plate. Mislim da to u ovom trenutku ne može. Svi moramo da se menjamo i svi moramo da shvatimo da je došlo drugo vreme kada ni opština Bečej, ni budžet opštine Bečej ne mogu da pomognu sa 100 posto finansiranja bilo koju nevladinu organizaciju. Opština Bečej iz svog budžeta za sport može da pomogne u sufinansiranju određenih programa, delatnosti, takmičenja sportskog kluba, pa tako i Sportskog saveza. Mi smo prošle godine imali situaciju, kada su prvi put „stupili na scenu“ pravilnici po kojima se delio novac, da pojedini sportski klubovi, a i Sportski savez su mislili da ti pravilnici neće zaživeti i neće se poštovati i da će se novac ponovo deliti „ispod žita“. To se nije desilo i oni su ostali bez finansijskih sredstava za 2010. godinu, te nisu mogli da plaćaju sebi plate, da servisiraju poreze i doprinose prema Poreskoj upravi. Oni su danas u blokadi žiro-računa i oduzet je im PIB. Oni sada više ne mogu da funkcionišu pošto su njihovi dugovi narasli i da neko i želi da im pomogne, u ovom trenutku je to teško izvodljivo. Sve je to posledica nečije želje da vodi politiku, a ne da bude izvršni organ koji sprovodi nečiju politiku. Kada Sportski savez opštine Bečej bude izašao na izbore, pred građane, kao što izlaze političke organizacije, onda će moći da vodi politiku. Dok to ne radi, može da izvršava samo nečiju politiku, naravno, kroz saradnju. Ja sam tu saradnju nudio kada sam došao na mesto savetnika predsednika opštine, međutim, meni je od strane gospodina Dubravka Češljarova rečeno da nisam njegov šef, da ja njemu ne mogu da naređujem, da su njemu šef klubovi i da on kroz klubove vidi sebe. Meni je žao što trenutno ne postoji saradnja sa Sportskim savezom, međutim, odgovorno tvrdim da sam želeo saradnju, ali sa druge strane nisam imao mogućnost da mi ta saradnja bude pružena.

Jedna od posledica te nesaradnje jesu upravo i dešavanja u vezi sa izborom sportiste godine koji se ne odvija kako to zaslužuje sredina koja je važila za grad sporta u kojoj je ne tako davno istovremeno egzistiralo i sa uspehom opstajalo čak 11 prvoligaša.

– Pre desetak i više godina ste imali 11 prvoligaša, a od tih 11 prvoligaša nijedan se nije finansirao u velikoj meri iz budžeta opštine, nego su privredni sistemi koji su tada poslovali dobro u Bečeju bili sponzori tih klubova, snosili su 95 posto njihovih budžeta. Kada je privreda otišla u privatne ruke, privatnici su rekli: to više nećemo tako, možda ćemo pomagati jednokratno. I mi sada imamo jednog prvoligaša, to je klub malog fudbala koji ima budžet od 3-4 miliona dinara na godišnjem nivou i to mu je potrebno za takmičenje, a od opštine Bečej u 2010. godini po pravilnicima dobio je 236.000 dinara. Dakle, imate situaciju da, ako hoćete vrhunski da se bavite sportom, morate da nađete sredstva. Što se tiče izbora sportiste godine, slažem se sa vama da je to sportska manifestacija koja treba da bude kruna svih dešavanja u jednoj godini. Totalno je devastirana u poslednje vreme i vrhunac devastiranosti je bio skandal prošle godine: a to je da su odluke komisije za izbor sportista promenjene na Upravnom odboru Sportskog saveza iz ko zna kojih razloga. Zato će ove godine opština Bečej da organizuje tu manifestaciju u saradnji sa Udruženjem pedagoga fizičke kulture opštine Bečej i sa određenim klubovima. Želimo da ta manifestacija ponovo postane respektabilna i da ne urušavamo više tu tradiciju. Pokušaćemo da kroz komisiju za izbor, koju čine novinari svih medija u opštini koji prate sport, koji najbolje znaju ko je u kojoj kategoriji najbolji sportista, da tu manifestaciju ponovo stavimo na noge i da ona sledeće godine bude održana u vreme kad joj je vreme, na kraju godine, a ne retroaktivno, da ta manifestacija ima određenu težinu, da klubovi koji imaju dobre takmičare i rezultate ne zaborave da ih prijave kao što se dešavalo, nego to mora da čini komisija itd.

Rekli ste da Sportski savez ne razume viziju i vašu dobru nameru kada je reč o sportu. Pretpostavlja se onda da ni sportski klubovi nemaju pravi uvid u ono što jeste namera. Šta bi onda sportski klubovi trebali da urade kako bi ostvarili bolju komunikaciju sa lokalnom samoupravom?

– Ne bih rekao da ne postoji dobra komunikacija sa sportskim klubovima. Komunikacija je sasvim korektna, sa nekima je na višem nivou, sa nekima na nižem nivou, ali u principu sa svim klubovima koji rade i koji imaju trenažni i takmičarski proces komunikacija postoji.

Rekli ste da je jedan od uslova za dobijanje novca da sportski klubovi imaju ekipu, podmladak, da rade i imaju gde da rade. Najkapitalniji sportski teren u Bečeju je sportski centar i on se polako ruinira i u stanju je koje je ispod kriterijuma za vrhunske sportske priredbe. Da li će opština nešto uraditi po pitanju poboljšanja stanja u sportskom centru?

– Od 1. avgusta 2008. godine do danas u sportski centar je uloženo više od 20 miliona dinara na ime raznih adaptacija, sanacija i u izgradnju novih sadržaja. Ono što je jako važno, jeste da se rekonstruiše krov sportskog centra. Glavni projekat postoji, potrebno je naći sredstva. Moram da priznam da nisam imao dovoljno snage i moć ubeđivanja predsednika i zamenika predsednika opštine da krov sportskog centra bude rekonstruisan u 2009/2010. godini, verovatno zato što je reč o velikom iznosu – o 27 ili 28 miliona dinara. Oni su procenili da postoje drugi prioriteti u infrastrukturi opštine koji treba da se realizuju. Nadam se da će to doći na dnevni red u 2011/2012. godini jer, ako se u skorije vreme ne reši problem krova, sanacija parketa u sali, popravka fasade, ako se ne dodaju novi sadržaji koji bi dali dodatnu mogućnost da sportski centar može da parira ostalim sportskim centrima u Srbiji, da dođu u Bečej sportski klubovi iz drugih sredina, mi ćemo doći u situaciju i da taj deo turizma, a to je sportski turizam, propadne.

I pored svega bečejski sportisti su na sportskim terenima, ne samo u našoj zemlji, nego i u inostranstvu, na međunarodnoj sceni, ostvarili zapažene rezultate, ali to su rezultati u pojedinačnim sportovima. Pri tom mislim na Čabu Silađija, na Vilmoša Zavarkoa, na kajakaše Tomićevića i Šotija, na Borislavu Perić Ranković, koji nisu u našim klubovima.

– Meni je drago što postoje sportisti koji su rođeni Bečejci koji su prevazišli našu sredinu, klubove u kojima su trenirali i otišli u druge sredine koje mogu da im pruže uslove da bi oni ostvarili sebe na polju vrhunskog sporta. Opština Bečej nije zaboravila na njih, kroz budžet za sport, na poziciji vrhunski sportisti je izdvojila za Borislavu Perić Ranković, Čabu Silađija i Marka Tomićevića po 100.000 dinara ove godine. Taj novac njima neće biti od presudne važnosti, ali u svakom slučaju može biti pokazatelj da neko o njima razmišlja, bez obzira na to što nisu više kod nas, i da ih ceni i poštuje i da prati njihov rad. Pored onih koji su otišli, ima još nekoliko sportista koji će najverovatnije poći njihovim putem, to su kajakaši Terzić, Strahinja Nićić koji je otišao u Pančevo, džudista Risto Babić koji je otišao u Novi Sad, što je samo potvrda da što se tiče individualnih sportova, Bečej dobro radi.

Da li će oni biti u konkurenciji za izbor sportiste godine, jer ranije je važio kriterijum, koji je po nekim mišljenjima neprihvatljiv, da oni koji ne nastupaju za klubove iz Bečeja, ne mogu da uđu u konkurenciju za izbor sportiste godine Bečeja?

– O tome smo dosta diskutovali i za ovu godinu smo se usaglasili da ne bi bilo fer prema bečejskim sportskim organizacijama koje imaju svoje sportiste koji su ostvarili vrhunske sportske rezultate da ih stavimo u podređeni položaj u odnosu na ovu četvoricu sportista koja nemaju premca i koji su ostvarili rezultate kojima nijedan sportista koji nastupa za bečejski klub ne može da parira. Oni sigurno neće biti zaboravljeni, dobiće posebna priznanja za 2010. godinu i nadam se da na taj način ćemo i njih nekako zadovoljiti, a sa druge strane mislim da je potrebno da sportista godine opštine Bečej bude sportista koji se takmičio za bečejski klub.

To je kriterijum koji je diskutabilan, jer bilo je situacija kada su sportski klubovi bili na vrhuncu u Bečeju, kada je sportista godine Bečeja bio sportista koji nije Bečejac, kao što je to bio slučaj sa, recimo, Aleksandrom Šoštarom i Aleksandrom Šapićem, a oni su nedugo potom otišli iz ove sredine.

– Pominjani sportisti, Zavarko i ostali su dobili nagrade koje su na višem nivou nego bečejske nagrade. Oni su najbolji, ali su najbolji u Srbiji. Mislim da oni nemaju problem sa tim da dobiju posebna priznanja. Ako bih želeo da rezimiram priču o sportu mogu da kažem da se nadam da će u 2011. godini biti još više uspeha naših sportskih klubova, da će se probuditi privreda u Bečeju i da će biti više novca i da će se budžet za sport opštine ostvariti u stoprocentnom iznosu.

Vladan Filipčev

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *