Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Letnje osveženje za svačiji džep: lubenica – Zdravo voće koje je povrće

Letnje osveženje za svačiji džep: lubenica – Zdravo voće koje je povrćetrg_fontane

Leto je u jeku, a na ovim tropskim vrućinama izvrsno prija crvena, sočna i rashlađena lubenica, čija je cena sada mnogo pristupačnija nego pre mesec dana. Proteklog vikenda na bečejskoj pijaci lubenica se prodavala za 20 dinara po kilogramu.

Osim što gasi žeđ, jer se sastoji od 92 procenta vode, lubenica je veoma zdrava, izvor je vitamina C, A, B6, kalijuma i magnezijuma, efikasno čisti organizam, pogotovo bubrege i poboljšava njihovu funkciju, a utiče i na bolju funkciju zglobova i kičme. Lubenica će očistiti i krvne sudove od masnih naslaga, ali i organizam od celulita, ima malo kalorija pa se preporučuje i pri mršavljenju i održavanju željene telesne težine. Interesantno je da lubenica deluje i kao snažan prirodni dezodorans.
S obzirom na to da se lubenica koristi kao poslastica i veoma je slatka, obično se o njoj govori kao o voću, a zapravo je povrće koje pripada porodici Cucurbitaceae, isto kao i krastavci, tikvice, bundeve, dok se u našim krajevima ona često naziva i bostan.
Neki od najstarijih dokumenata u kojima se pominju lubenice ukazuju na to da su se lubenice gajile u dolini Nila u vreme starih Egipćana, pa se smatra da je prva lubenica uzgojena u Egiptu pre oko 5.000 godina. Vekovima kasnije lubenica je postala poznata u svetu, ali sortu koju danas jedemo, prema nekim podacima, uzgojio je Čarls Fredrik Andrus tek 1954. godine i nazvana je „Charleston Gray“. Zbog veličine, oblika i ukusa, ova sorta postala je veoma tražena, a smatra se da danas gotovo sve lubenice potiču upravo od „Charleston Graya“.
Postoji više od 1.200 vrsta lubenica na svetu. Plod može biti težak i do 20 kilograma i može biti različitog oblika, duguljastog ili okruglog, kora takođe može biti raznolika – jednobojna, tamno ili svetlozelena ili prugasto, odnosno mrežasto išarana. Unutrašnji jestivi deo lubenice je od ružičaste do crvene boje, a postoje vrste čija je unutrašnjost narandžaste, žute ili čak bele boje.
I pored toga što je sezona lubenica, prodavci pribegavaju različitim marketinškim trikovima, a neretko se u istom cilju koriste simpatični i duhoviti reklamni slogani poput: „Lubenica slađa od meda!“ ili „Lubenica slađa od komšijine žene!“. Ukoliko im ne poveruje, kupac teško može utvrditi da li je lubenica sveža i zrela, ipak, evo nekoliko saveta stručnjaka koji mogu pomoći da prilikom kupovine izaberete najbolju lubenicu: obratite pažnju na peteljku i po njoj ćete videti da li je lubenica sveža. Kada je peteljka zelena, lubenica je sveža, a ako je peteljka suva i tamne boje, onda je ubrana odavno i verovatno je izgubila na ukusu i strukturi. Normalno je da lubenica ima žutu površinu na mestu gde je ležala na zemlji. Ako je velika, žuta i prljava, to znači da je duže rasla i da je vrlo verovatno zrela. Birajte veće lubenice svetle boje i teže u odnosu na njihovu veličinu.

Za lubenice su vezane razne zanimljivosti, pa tako postoje i kockaste lubenice. U svetu su prvi put postale poznate 2001. godine kada su se pojavile na pijacama u Japanu. Međutim, one su prvi put proizvedene 20 godina ranije, kada je jedan japanski farmer uspeo da proizvede plodove koji su pogodniji za držanje u frižideru i za transportovanje do kupca, a do ovakvih lubenica neobičnog oblika došao je tako što ih je uzgajao u kalupima. Danas se kockaste lubenice osim u Japanu proizvode samo u još nekoliko zemalja, pošto je njihova cena zbog načina gajenja viša u odnosu na cenu običnih lubenica.

U Srbiji lubenica ima i svoju manifestaciju – Bostanijadu – koja se održava u Osipaonici kod Smedereva, na kojoj je, recimo, pobednička lubenica 2012. godine težila 48,8 kilograma koju je uzgojio Saša Janković iz Osipaonice, a do tada je rekord držala lubenica od 47 kilograma. Međutim, u svetu postoji evidentirana još veća proizvedena lubenica, teška 58 kilograma, a uzgojio ju je poljoprivrednik iz Antalije, koristeći specijalna semena lubenice.
Lubenica se može konzumirati na više načina. U Izraelu i Egiptu često se jede sa feta sirom. U nekim zemljama, poput američkog juga, lubenica se služi posuta s malo soli. Kada odstoji koji tren, takva lubenica je još slađa i sočnija. U azijskim zemljama pržene semenke lubenice se jedu kao grickalice ili se samelju i dodaju žitaricama za pravljenje hleba. Pored alkoholnih i bezalkoholnih koktela i osvežavajućih slatkiša od lubenice, kod nas se koristi i kora od lubenice za pripremu slatkog za zimnicu. Kao što je kod nas pakovanje kafe uobičajen poklon domaćinu kome idete u posetu, tako je u Kini i Japanu lubenica popularna kao poklon prilikom odlaska u posete.
Mnogima lubenica služi i da iskažu svoju kreativnost. Umetnost rezbarenja voća i povrća na Dalekom istoku datira od pre 700 godina. Umetnici tvrde da su lubenice najbolje za obradu zbog mogućnosti šarenila kao i veličine izrade, a dijapazon motiva je širok, od slova, cveća, životinja, likova istaknutih ličnosti do Tadž Mahala. U ovakvoj neobičnoj izradi skulptura od lubenica posebno se ističu Japanci. Za jednostavnije oblike stvaranja rezbarija na lubenicama nekim profesionalcima treba u proseku oko 20 minuta, dok za komplikovanije rezbarije treba i do 90 minuta.
Sezona lubenica je, jedite ih svakog dana i kada god imate priliku, a najbolje od svega je što u tome ne možete da preterate, jer su lubenice neškodljive i ne goje.

Priredila: Lj.M.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *