Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Otrgnuto od zaborava: Oskarovac iz Bečeja – Ištvan Verebeš

Otrgnuto od zaborava: Oskarovac iz Bečeja – Ištvan Verebeštrg_fontane

Porodica Verebeš je jedna od najznačajnih muzičkih porodica Bečeja. Iznedrila je nekoliko značajnih i veoma sjajnih muzičara.

Najznačajniji je violinista Ištvan Verebeš, dobitnik Oskara za uspešno muziciranje 1971-72. godine. Njegov deda Ištvan je 1905. godine bio koncertmajstor Berlinske filharmonije i za svoj uspešan dugogodišnji rad bio nagrađen mnogobrojnim muzičkim priznanjima u Nemačkoj. Otac Laslo Peter je svirao kontrabas u Radio Novom Sadu. Ujak Pal Verebeš je bio dugogodišnji nastavnik u muzičkoj školi „Petar Konjović” u Bečeju i svirao je violončelo. Ujakov sin Pal svira violu i živi i radi u Austriji.
Ištvan Verebeš je rođen 23. decembra 1933. godine u Bečeju. Bio je đak bečejske gimnazije. Duboko u sećanju ostali su urezani teški dani dečaštva i mladosti. Spas je nalazio u toplom zagrljaju majke i violine. Rano je počeo da svira na igrankama. Sa njim su tada svirali Perica Stojšin (harmonika), Gabor Joži, (saksofon). Dok je svirao violinu u tadašnjem hotelu „Imperijal”, čuo ga je oficir Vojske Jugoslavije i predložio mu da ode u muzičku vojnu školu. Bez razmišljanja prihvatio je predlog. Želeo je da ode u Zagreb, jer je čuo da tamo postoji dobar vojni orkestar, ali put ga je odveo u Rijeku a odatle na Sušak i Trsat. Bio je u klasi profesora Jurija Kiršnera, koji je bio koncertmajstor Riječke filharmonije. Od svog profesora dobio je potrebno znanje iz tehnike sviranja. Svojim radom i ponašanjem stekao je veliko poverenje profesora Kiršnera koji mu je predložio da upiše Muzičku akademija u Beogradu. Muzičku akademiju u Beogradu upisuje 1951. godine u klasi profesora Vladimira Markovića. Sa nepunih 18 godina, 25. septembra 1951. imao je prvi koncert. Od tada su se nizali koncerti. Svirao je u Beogradskoj filharmoniji, Simfonijskom orkestru Doma JNA. Bio je dve godine koncertmajstor Kairske filharmonije koja je okupljala muzičare iz Čehoslovačke, Italije, Jugoslavije. Dirigent Kairske filharmonije je bio Žika Zdravković.
Po povratku iz Kaira otišao je u Nemačku „trbuhom za kruhom”. U Nemačkoj je ostao nekoliko godina. Radne obaveze je ispunjavao savesno. Sa kolegama muzičarima razvio je izuzetno korektne odnose, tako da je na samom početku svog rada u Nemačkoj stekao veliko poštovanje svih kolega. Njegovo umeće na violini, kao i čovekoljublje koje je poneo iz svoje porodice, zaodenute pravim hrišćanskim vrednostima, nisu ostali neprimećeni na državnom nivou. Od Nemačke države je dobio mnoga priznanja. U obrazloženjima se uvek isticalo njegovo muzičko umeće, ali i njegove ljudske vrline.
Dragoslav Džadžević, (rođen u Bečeju) je 1960. godine osnovao folklorni ansambl „Frula”. Kao osnivač i koreograf, Džadžević je narodne igre gledaocima širom sveta predstavio na savremen i atraktivan način. U početku to su bile igre iz Jugoslavije a kasnije u program su uvrštene i igre drugih balkanskih naroda. Najatraktivnije su bile ciganske igre. Igrači i muzičari nisu ostavljali gledaoce, kritičare i novinare ravnodušnim. Američka štampa je „Frulu” često nazivala ambasadorom jugoslovenske igre. Ansambl su pored igrača činili i vrsni muzičari poput Božidara Bokija Miloševića, Aleksandra Šišića, Ištvana Verebeša.
Tokom 1971. i 1972. Ištvan Verebeš je kao opunomoćeni direktor ugledne menadžerske agencije „Acroama management” iz Njujorka organizovao preko 200 uspešnih nastupa „Frule“. Igrači i muzičari ansambla su u sezoni 1971-72. nastupali u Los Anđelesu, na Floridi, u Njujorku, Vašingtonu, Bostonu, Čikagu, Detroitu, San Francisku. Bila je to najuspešnija sezona za ansambl. Na američkom kontinentu je tokom te sezone nastupilo 650 ansambala i solista. Njihove nastupe i organizaciju turneja pomno je pratio Izvršni odbor menadžera estradne muzike SAD. U konkurenciji za najviše priznanje za estradnu umetnost bili su Brazilski narodni ansambl, Meksički narodni ansambl, Bostonska filharmonija i mnogi drugi ansambli. Oskar za organizaciju nastupa, kao i sjajno izvođenje jugoslovenske, mađarske i rumunske muzike pripao je Ištvanu Verebešu.
Dodela Oskara (koji je identičan Oskaru koji dodeljuje Američka filmska akademija) bila je organizovana u njujorškom hotelu „Hilton”. Prilikom uručivanja Oskara predsednik komiteta za dodelu ovog značajnog priznanja je rekao: „Dragi gospodine iz Jugoslavije, vi ste violinist broj jedan, koji dižete američku publiku na noge u svakom mestu gde ste ’zalutali’ sa Vašim instrumentom…”.
Zahvaljujući se na priznanju, Ištvan Verebeš je skromno rekao: „Ovo je priznanje pre svega jugoslovenskoj muzici, zatim svim muzičarima narodnog melosa“.
Zahvaljujući muzici, čika Pišta je obišao ceo svet. Nema tog mesta na našoj planeti gde se njegova violina nije čula. Leteo je iz države u državu sa kontinenta na kontinent. Iznenadio se kada je od američke aviokompanije dobio nagradno putovanje po svom izboru, jer je imao preko 10.000 kilometara u avionu. „Posle dugog razmišljanja shvatio sam da nema tog mesta gde nisam bio i tako je nagrada propala”, govori kroz smeh čika Pišta.
Seća se mnogih nastupa širom sveta. Jedne godine sa Beogradskom filharmonijom je svirao u Sankt Petersburgu (Lenjingrad). Nastup je bio u Kongresnoj hali. Sat vremena pred početak koncerta pomislio je da nema gledalaca. Krišom je podigao zavesu i ugledao punu dvoranu. Svi su ćutali i s nestrpljenjem čekali početak koncerta. Nakon koncerta gledaoci su dugim aplauzom nagradili izvođače. Tada se uverio koliko Rusi imaju osećaja za umetnost.
I danas, nakon četrdeset godina od dobijanja Oskara, Ištvan Verebeš je skroman. Živi penzionerske dane u svom stanu u Beogradu i pomno prati dešavanja u muzičkom svetu.

Dragiša Slavić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *