Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Stara Nova godina

Stara Nova godinatrg_fontane

Stara Nova godina ili pravoslavna Nova godina (srpska Nova godina) je neformalni tradicionalni pravoslavni praznik, slavi se kao početak godine po julijanskom kalendaru. U 20. i 21. veku srpska Nova godina pada 14. januara, budući da 13 dana zaostaje za Novom godinom po gregorijanskom kalendaru.

Do razlike je došlo zbog računanja vremena. Hrišćanstvo je nastalo kada se u celom, tada poznatom svetu, vreme računalo prema julijanskom kalendaru (po rimskom Juliju Cezaru, iz prvog veka pre Hrista). Po tom kalendaru su ustanovljeni i svi hrišćanski praznici, odnosno događaji iz života Isusa Hrista. U prvim vekovima hrišćanstva posebna pažnja bila je posvećena pitanju praznovanja Vaskrsa hrišćanske Paše, i ostalih „pokretnih“ praznika.
U 16. veku posle Hrista papa Grigorije VIII izvršio je reformu do tada važećeg julijanskog kalendara, tako što je iz njega izbacio 11 dana koji su se nakupili zbog nepodudarnosti kalendarske i astronomske godine. Taj novi kalendar se po papi Grigoriju nazvao grigorijanski kalendar. Kako je on nastao pod uticajem rimskoga pape i uglavnom odmah bio prihvaćen od strane rimokatoličkog Zapada, pravoslavni Istok je ostao prema njemu rezervisan i nepoverljiv, te je tako nastala razlika u praznovanju onih hrišćanskih praznika koji su vezani za određene datume, kao Božić, Nikoljdan itd.
Vremenom (za oko 300 godina) razlika od 11 dana narasla je na 13 dana koja i danas postoji izmeću starog i novog kalendara.
Stvaranjem novih država posle Prvog svetskog rata, promenama usled političkih i ekonomskih migracija, razlika u kalendaru postala je ozbiljna smetnja za političke, diplomatske, a naročito ekonomske odnose među narodima i državama.
To je između ostalog uzrok prelaska i nekih pomesnih crkava na novi kalendar (Vaseljenska patrijaršija, grčka, rumunska i neke druge pravoslavne crkve) što je dovelo do raskoraka između mladih novostvorenih država (kakva je bila i Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija) i pravoslavne crkve u tim državama, koja je nastojala da ostane pri starom računanju vremena. Prihvatanje novog, grigorijanskog kalendara, bio je znak uključivanja u napredne svetske tokove. Tako je i novostvorena država Južnih Slovena prihvatila novi kalendar za svoju administraciju. Međutim, Srpska pravoslavna crkva zadržala je za svoju unutrašnju upotrebu stari julijanski kalendar, kao što su činile i neke druge pomesne pravoslavne crkve (ruska, bugarska, jerusalimska) što je dovelo do situacije da u jednoj državi deo stanovnika Božić slavi 25. decembra a deo 13 dana kasnije. Slična je situacija i sa drugim praznicima pa i sa pravoslavnom Novom godinom za koju se ne kaže da se dočekuje 13. umesto 1. januara, kada se slavi i sveti Vasilije Veliki.
Veliki deo populacije dočekuje srpsku Novu godinu na sličan način kao i Novu godinu 1. januara.
Tradicionalni narodni naziv za ovaj praznik je Mali Božić.
Tradicija pravoslavne Nove godine se zadržala u Rusiji, Armeniji, Ukrajini (Malanka), Moldaviji, Gruziji, Belorusiji, Kazahstanu, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji.
Zanimljivo je i to da tradicija obeležavanja julijanske Nove godine postoji i u nekim nemačkim kantonima u Švajcarskoj (kao Alter Silvester), kao i u nekim delovima Galske zajednice u Škotskoj (Edinburški ‘Am Bothan’).

B.M.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *