Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Intervju sa direktorom Gradskog pozorišta Zdravkom Petrovićem: Postavka četiri nove predstave u novoj sezoni

Intervju sa direktorom Gradskog pozorišta Zdravkom Petrovićem: Postavka četiri nove predstave u novoj sezonitrg_fontane

Pored redovnih, najčešće nevidljivih, aktivnosti Gradskog pozorišta u 2017. godini očuvan je kontinuitet i unapređene su neke bitne manifestacije u oblasti kulture koje su postale poznate i u širim okvirima.

Reč je o sad već tradicionalnom BEFEMON-u koji je sigurno jedan od značajnijih projekata u organizaciji Gradskog pozorišta, potom o Majskim igrama, a bilo je i nekoliko pozorišnih predstava koje zaslužuju posebnu pažnju.

U vezi sa pozorišnim predstavama treba istaći koprodukciju bečejskog pozorišta sa Srpskim narodnim pozorištem „Otpor“ koji je premijerno prikazan krajem prošle godine, kao i nagrade koje su dobili bečejski mladi glumci na festivalima u Srbiji, ali i u inostranstvu, ali da čujemo od vas šta biste naveli kao najznačajnije aktivnosti Gradskog pozorišta u 2017. godini.

– Počeo bih od dva pozorišna festivala koji su u 2017. godini imali svako svoj jubilej, manji i veći  –  kaže direktor Gradskog pozorišta Zdravko Petrović. – Prvi je 60 godina Majskih igara i taj jubilej je bio izuzetno uspešan i posećen. Uvek moram da se posebno zahvalim školama, što đaci dolaze na predstave i pune našu salu. Po našem proračunu na 14 predstava bilo je oko 3.000 posetilaca i to je odlično za jedan festival, a za Bečej je to veliki uspeh. Mi time gradimo i buduću publiku. Uporno insistiramo na tome da barem jednom mesečno imamo jednu profesionalnu predstavu za decu i na taj način takođe doprinosimo negovanju buduće pozorišne publike. To je veoma važno, jer je evidentno da srednjoškolci i mladi ne dolaze često u pozorište. Dakle, uspešno smo organizovali i realizovali Majske igre. U odnosu na prethodne godine imali smo i značajnu podršku u tome. Plan je da uoči 61. festivala napravimo monografiju ili makar fotomonografiju posvećenu jubileju, jer je poslednja monografija rađena za 40 godina postojanja Majskih igara. Ono što je takođe važno, a tiče se festivala, je 5. BEFEMON. To je mali, ali za nas vrlo značajan jubilej, jer smo pokazali da u Bečeju može da opstane festival profesionalnog pozorišta. Taj 5. festival je verovatno po kvalitetu bio najbolji i bio je nešto veći od drugih. Imali smo 7 sjajnih monodrama i žiri kog su činili eminentni umetnici, a ove godine smo imali i Roberta Raponju, profesora i reditelja iz Hrvatske, iz Osijeka. Imali smo priliku da vidimo i monodramu najpopularnijeg i najpriznatijeg hrvatskog glumca Ozrena Grabarića „Dnevnik jednog luđaka“. To je jedno remek delo koje, mislim, da je pobedilo na svim festivalima gde je učestvovalo, a ovde je podelio prvo mesto sa monodramom „Edit“. Festival jeste dobro prošao, ali bih voleo da je posećenost bila veća, no 7 predstava za 4 dana je ipak veliki zalogaj za ovako malu sredinu. Po reakcijama publike, glumaca i žirija, iz godine u godinu imamo sve bolji festival i ja sam zaista ponosan na njega. Što se tiče pozorišne produkcije, svakako da je kruna naše višegodišnje saradnje i sa Srpskim narodnim pozorištem i sa glumcima, a na kraju i sa Igorom Pavlovićem je upravo koprodukcija, odnosno predstava „Otpor“ koja služi na čast ne samo Gradskom pozorištu, nego i opštini Bečej. Premijera te predstave je bila u Srpskom narodnom pozorištu 15. decembra, a 16. decembra je bila u Bečeju. Ona se igra na redovnom repertoaru Srpskog narodnog pozorišta. Ta predstava je veoma posećena i ona je, u stvari, tek počela da živi. Naravno, igraće je i u Bečeju ponovo. To je zaista veoma važna predstava, sa važnom temom, odličnim glumcima, vrlo zanimljivom scenografijom i podjednako je interesantna i mladima i starijima, mislim da svakog na određen način dotiče.

O tome koliko je Bečej, uprkos teškom vremenu za pozorište i kulturu uopšte, postao pogodan za ovakav vid društvenog života i aktivnosti govori i podatak da su predstave grupe mladih Gradskog pozorišta osvojile brojne nagrade što u Srbiji, što na međunarodnim festivalima. Šta je doprinelo takvom utisku kako u produkciji, tako i radu sa glumcima i konačno, sa gledaocima?

– Kada biramo predstave, ne tražimo lake komade, ne podilazimo publici i to se pokazalo ispravnim, pogotovo kad je reč o predstavama Dramskog studija mladih. Mi možemo da uzmemo komade koji su pitki, međutim, mi smo se odlučili za Joneska, Šekspira, a sad konačno i za Žarija sa jednim vrlo zahtevnim tekstom kao što je „Kralj Ibi“ i pokazalo se da to ima rezultate. Tako navikavamo i publiku na jedan drugačiji vid pozorišnog izraza. Čak iako su nekad predstave pune apsurda i groteske, nijedna nije bez manje ili veće doze društvene angažovanosti. Jako mi je važno da deca promišljaju stvarnost, živote kojima smo okruženi. Zato je bitno da to nisu laki komadi već da su zaokruženi u idejnom i celovitom smislu. I to zaista daje rezultate, jer smo u prethodnih pet godina osvojili preko 50 nagrada, glumačkih, rediteljskih… Takav je slučaj i sa predstavom „Kralj Ibi“ koja je na svim festivalima osvojila više nagrada. Nekoliko puta za najbolju režiju, nekoliko puta za najbolju predstavu, dva puta za kolektivnu igru, nekoliko puta za najbolju mušku ulogu, žensku ulogu itd. A festivali za ovu predstavu tek predstoje. I važno je reći da za ovih pet godina nije bilo festivala gde smo poslali ponudu a da nismo bili izabrani. Već je to pokazatelj da se ovde dobro radi. Tu bih se vratio na priču i saradnju sa glumcem SNP-a Igorom Pavlovićem koji dugo godina radi sa tom grupom i koji je na neki način stvorio tu dramsku grupu. Ona je postojala i ranije, prošla je obuke i školice, ali je sigurno da ju je on formirao i postavio kostur tima. Naravno da je vreme da se taj tim podmladi i mi ćemo ove godine raditi na tome. Pravićemo audiciju za nove članove, neki su na studijama glume, a neki su na drugim studijama. Ove godine počinju da rade i novu predstavu, najverovatnije Goldingovog „Gospodara muva“ koja je vrlo važna, zanimljiva i zahtevna predstava. Premijera bi trebalo da bude u maju ili u junu.

Gospodar muva

„Gospodar muva“, klasični roman britanskog nobelovca Vilijema Goldinga govori o grupi engleskih učenika koji posle avionske nesreće završavaju na pustom ostrvu. Ovo je  strašna i aktuelna priča, danas kao i kada je prvi put objavljena 1954. U neočekivanim okolnostima, dečaci u početku uživaju blagodeti potpune slobode, ali s vremenom odbacuju tanki oklop civilizacije, dele se u zaraćene grupe i pretvaraju rajsko ostrvo u noćnu moru panike i smrti…

Gradsko pozorište ima još programskih sadržaja, koji su takođe značajni, reč je o radu galerije „Krug“.

– Mogu da kažem da ima mnogo zainteresovanih za izlaganje u galeriji „Krug“, ali s obzirom na okolnosti da imamo samo taj prostor, u principu je prosek jedna do dve izložbe mesečno. Prostor podjednako dajemo i lokalnim umetnicima kao i njihovim saradnicima koje nam preporuče. Za taj deo je svakako najviše zadužena istoričarka umetnosti Gabrijela Sel. Dajemo ponekad prostora i amaterizmu, kao i bečejskim udruženjima amatera, udruženjima osoba sa invaliditetom, tako da imamo žanrovski zaista različite izložbe.

Imate često i izložbe fotografija.

– Tako je. Ove godine ponovo planiramo jednu vrstu retrospektive Tomislava Peterneka. To je izvanredna izložba koja je bila kod nas pre dve godine. Veoma se radujem kada imamo izložbu fotografija jer privlači određen broj ljudi. Nama je veoma važan galerijski deo aktivnosti. Tu imamo dobru saradnju sa srednjim školama u smislu da profesorice likovnog dovode đake na izložbe i na časovima likovnog ih provode kroz izložbu.

Šta nas očekuje u 2018. godini? Sudeći po dinamici u prošloj godini, stiče se utisak da će i ova biti vrlo živa ako se namerava održati kontinuitet.

– Da ne zvučim neskromno, ali zaista smo uspostavili dinamičan način kulturnog života i to u tom smislu da imamo raznoliki sadržaj, od pozorišnih predstava do filmskih projekcija, izložba, književnih večeri, tribina, do koncerata. I u ovoj godini nastavljamo istim tempom i već u februaru će biti raznolikog sadržaja. Ono što bih izdvojio kao neku vrstu novine je to što želimo da više damo šansu profesionalnim mladim glumcima ili akademcima. To znači da ćemo dovoditi studentske predstave i preddiplomske predstave. To je vrlo važno, jer mladi glumci sa sjajnim predstavama prosto nemaju gde da igraju. Tu su u pitanju manje forme, često kamerne, nekad duodrame, nekad malo veće i to su predstave koje će sve češće biti na našoj sceni uz standardne pozorišne predstave sa poznatim ili manje poznatim glumcima.

Pozorišna sezona traje do početka leta i onda bi trebalo da usledi pauza. Međutim, Gradsko pozorište ima i tokom leta aktivnosti. Prošle godine je organizovan Kontrafest. Ove godine, po nezvaničnim saznanjima, planira se da se nešto više uradi vezano i za Kontrafest i u okviru manifestacije „Bečej noću“ da se organizuje širi program.

– Kad je reč o muzičkim dešavanjima, osim trećeg Kontrafesta koji će biti organizovan krajem avgusta u bašti Pozorišnog kluba, ove godine postoji ideja, a sad je već i vrlo izvesno, da će „Bečej noću“ trajati dva dana, 15. i 16. juna. Ideja je da prvi dan te manifestacije bude u bašti Pozorišnog kluba sa, takođe, muzičkim programom, ali u pitanju će biti „tvrđi“ zvuk, a za subotu je predviđen veliki koncert na bini na novom trgu. O tome će se u narednom periodu više govoriti. Pregovori su u toku i ne bih sada o tome da govorim. Što se tiče leta, u julu pravimo malu pauzu, a već u avgustu imamo mnogo sadržaja prilagođenih letnjoj atmosferi i to u smislu da se na otvorenom organizuju projekcije filmova, svirke, pa čak i predstave.

Postojala je ideja da se organizuje i manji festival dokumentarnog filma?

– Postoji ideja da se u okviru „Bečej noću“ organizuje likovna kolonija, festival dokumentarnog ili kratkog filma, ali to je još uvek u procesu osmišljavanja. Kako stvari stoje, postoje velike šanse da se sve to i realizuje, pre svega zato što je ideja organizacionog odbora festivala da privuče što više mladih umetnika i iz Bečeja i sa strane. Zbog toga mislim da je ovo najbolji smer u kojem idemo: da se održi taj rok i urbana kultura, što je vrlo važno za identitet jednog grada, da ne kopiramo nešto što svuda već postoji.

I likovna kolonija je vrlo važna, jer Bečej slovi da nije samo grad sporta već i grad slikara jer ima najveći broj slikara u odnosu na broj stanovnika.

– Tako je. Postoji velika tradicija koju je Gradski muzej nekada imao u vezi likovnih kolonija i trebalo bi to pokušati oživeti. Gradsko pozorište se trudi i u tom smeru, jer pre svega ima sreću da ima veliki broj prostorija i infrastrukturno je u mogućnosti da pruži različite programe.

Što se tiče infrastrukturnog dela, bilo je reči o sređivanju fasade, izradi projekata i obezbeđivanju sredstava za to.

– Najvažnija stvar u tom delu je da imamo spremnu projektnu dokumentaciju koju je opština Bečej prošle godine izradila. To je osnov bez kojeg ne možemo da konkurišemo. Trenutno smo u fazi pripreme prijave na konkurs „Gradovi u fokusu 2018“ kod Ministarstva kulture i informisanja. Na tom konkursu ćemo pokušati da dobijemo sredstva za sređivanje fasade, za sanaciju krova, za hidroizolaciju. To su stvari koje su sad najvažnije i alarmantne, jer moramo imati u vidu da su u ovom objektu svakodnevne probe folklora sa preko 200 članova i probe dramskog studija, a to znači da mnogo ljudi prolazi kroz pozorište i to je samo razlog više da što hitnije učinimo da ova zgrada bude bezbedna,  jer pored krova, i fasada, uz narušavanje estetskog izgleda, predstavlja potencijalnu  opasnost i to ne samo za posetioce, već i za prolaznike. Pokušaćemo i jednu vrstu investicionog ulaganja, odnosno adaptaciju pozorišne sale. Namera je da obezbedimo sredstva za novu opremu, stolice, itison itd. U pitanju su znatna sredstva, ali radimo projekat koji je dobro napisan i utemeljen i sada se samo nadamo da će Ministarstvo kulture prepoznati kvalitet onog što radimo. Ono što je takođe važno reći je da ćemo ove godine posle nekoliko godina pauze obnoviti dramski, odnosno omladinski studio mladih na mađarskom jeziku. U saradnji sa mađarskim glumcima kojih u Bečeju ima, napravićemo novu predstavu na mađarskom jeziku. To je veoma važno jer ćemo na taj način okupiti i mlade talente na mađarskom jeziku, što me veoma raduje. Kad je reč o profesionalnoj produkciji, ideja je da u saradnji sa mladim glumcima, a jedan od njih će sigurno biti Rade Maričić, Bečejac koji je na studijama glume, i sa Igorom Pavlovićem, našim standardnim saradnikom, uradimo komediju „39 stepenika“ koja je rađena po čuvenom Hičkokovom filmu. Plan je i da Školica glume radi predstavu „Ružno pače“,  a Dečji dramski studio predstavu „Pepeljuga“. Imaćemo četiri nove predstave, tri na srpskom i jednu na mađarskom jeziku a, nadam se, i petu profesionalnu koprodukciju. Mislim da će to za ovakvo pozorište biti sasvim dobar rezultat. Što se tiče BEFEMON-a naglasio bih da već uveliko dobijamo ponude iz Srbije i inostranstva, a to znači da se čulo za taj festival i po mišljenju mnogih a i po mom mišljenu to je kulturni događaj godine u Bečeju.

Program Gradskog pozorišta

27. januar, 20 časova (velika sala): Komedija „Primadone“ sa Tanjom Bošković i Radom Đuričin. Ulaznica: 300 dinara.

2. februar, 20 časova (velika sala): „Mali bračni zločini“, predstava Akademije umetnosti Novi Sad, klasa prof. Borisa Isakovića. Ulaznica: 150 dinara.

V.F.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *