Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Drugi mesec primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici: Za nepoštovanje zabrane prilaska dve zatvorske kazne u Bečeju

Drugi mesec primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici: Za nepoštovanje zabrane prilaska dve zatvorske kazne u Bečejutrg_fontane

Novi Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, koji treba da spreči nasilje u porodici pre nego što do njega dođe, stupio je na snagu 1. juna i mesec dana kasnije se s razlogom postavlja pitanje da li je on „pao“ u praksi, jer su u poslednjih dvadesetak dana dogodile dve tragedije – prvo je u Centru za socijalni rad u Novom Beogradu ženu ubio bivši muž, a potom je u Centru za socijalni rad u beogradskoj opštini Rakovica muškarac je ubio dete i ženu.

Od početka godine do pre manje od mesec dana ubijeno je 18 žena koje su bile žrtve porodičnog nasilja.
Odnedavno primenjivan Zakon o sprečavanju nasilja u porodici predviđa niz novina, recimo i to da hitnim merama nasilnik bude udaljen iz stana, ako živi zajedno sa žrtvom. Nasilniku može da bude zabranjen i prilazak žrtvi. Zakon predviđa i strože mere prema onima koji ne primenjuju propise na odgovarajući način i to disciplinsku odgovornost za nosioce pravosudnih funkcija i prekršajnu za policijske službenike. Predviđena je i prekršajna odgovornost za državne organe koji ne budu prijavljivali nasilnike.
Nakon ubistava žena i deteta u Bogradu više od 100 organizacija civilnog društva Srbije zatražilo je od sudova da hitno preispitaju sve nepravnosnažne odluke o viđanju dece sa očevima koji su činili nasilje. Od centara za socijalni rad nevladine organizacije traže da obustave sva viđanja u kontrolisanim uslovima za koja ne postoji sudska odluka. Članice Mreže organizacija za decu Srbije i Mreže Žene protiv nasilja uz podršku Autonomnog ženskog centra ocenile su u saopštenju da način viđenja i mesto susreta deteta i roditelja treba da budu određeni u skladu sa prethodno podrobno procenjenim bezbednosnim rizicima i da za svaki konkretan slučaj postoji individualni bezbednosni plan. „Profesionalci iz sistema socijalne zaštite i pravosuđa treba primarno da se rukovode najboljim interesom deteta. Insistiranje na održavanju kontakta deteta sa roditeljem u slučajevima kada postoji partnersko nasilje i nasilje nad decom, nespojivo je sa pravom deteta na ostvarivanje kontakta sa roditeljem“, ocenile su nevladine organizacije. Navodeći da je prekid partnerstva ili razvod braka jedan od ključnih rizika za eskalaciju porodičnog nasilja, organizacije civilnog društva su ocenile da profesionalci iz sistema socijalne zaštite i pravosuđa „ne smeju da ignorišu ovaj rizik i omogućavaju nasilniku viđanje sa detetom i susrete sa ženom“.
O tome kakva je situacija u Bečeju otkad se primenjuje novi Zakon o sprečavanju nasilja u porodici u oblasti zabrane prilaska nasilnika porodici, predsednica Prekršajnog suda u Bečeju Snežana Bašić kaže:
– Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je počeo da se primenjuje 1. juna ove godine i mislim da je Bečej bio među prvim gradovima gde se desio takav slučaj. Zakon propisuje jednu kaznenu odredbu, a ta kaznena odredba je prekršajna i ona propisuje kaznu zatvora do 60 dana za sva lica koja prekrše meru bezbednosti koja je izrečena u krivičnom postupku.

Ovde je reč o kršenju hitnih mera – ne o samom nasilju – koje se kažnjava po krivičnom zakonu.

– Ako je nasilniku izrečena zabrana prilaska oštećenoj i on tu zabranu prekrši, to predstavlja prekršaj i predviđena je kazna zatvora do 60 dana. Mi smo do sada imali dva takva slučaja. U prvom slučaju je izrečena maksimalna kazna u trajanju od 60 dana, a u drugom slučaju 30 dana.

Stiče se utisak da su najveći problem „povratnici“. Većina nasilnika su muškarci, pa jednom učine nasilje, pa nema sankcija, te ponove delo, pa su kazne blage, te epilog priče može da bude, kao što je nedavno bio slučaj, ubistvo žene i deteta.

– Ima i toga, ali ima i toga da su žrtve nespremne da govore o nasilju, jer su u strahu. Tu ne mora da je u pitanju samo fizičko nasilje, postoji i psihičko nasilje koje je čak možda i gore od fizičkog, zatim je tu i ekonomsko nasilje. Žene su iz raznih razloga u strahu da o tome govore. Imamo i situacije kada se postavlja pitanje da li su ta lica uopšte do sada i osuđivana. Ne govorim o ovim nedavnim ubistvima, već imamo slučajeve gde nasilnik godinama vrši nasilje u porodici, a sad je prvi put osuđen, jer žena to nije prijavljivala. Upravo je zbog toga na nama sada da što više pričamo o tom zakonu jer time bismo radili na generalnoj prevenciji. Važno je da svim potencijalnim žrtvama i žrtvama ukažemo na to da imaju kome da se obrate. Sad se formiraju timovi za pružanje pomoći. U konkretnom slučaju u Beogradu pitanje je zašto je nasilniku uopšte bilo dozvoljeno da viđa decu. Zato se sad pri Ministarstvu pravde formira tim za sprovođenje Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Mnogo se govori o nasilju u porodici upravo da bi se tim ženama, u najvećem broju ženama, pružila maksimalna zaštita.

Jedna od najvažnijih stvari je upravo da žrtve ne kriju nasilje, već da prijave.

– Da. Pre svega potrebno je da žrtva o tome govori. Da bi nadležni organi reagovali, ona prvo mora da prijavi nasilje, a na pravosuđu je da primenjuje najoštrije mere, jer činjenica je da se u svim tim slučajevima primenjuju vrlo slabe zatvorske kazne, često uslovne osude. Kaznena politika mora biti pooštrena. Što se tiče naše opštine, kaznena politika je uvek bila veoma oštra, a to su pokazale sve analize na nivou Republike Srbije. Mi ćemo taj nivo držati i dalje i smatram da je svako nasilje, pa i porodično, u Bečeju svedeno na minimum.

Prekinimo ćutanje

Članice Udruženja žrtava nasilja „HAJ’R” 15. jula su na Trgu republike u Beogradu izvele performans i poručile ženama da se ne plaše i da prijave nasilje.
One su nosile transparente na kojima je pisalo „Podržimo život”, „Osećaj stida štiti nasilnike”, „Želim majku pored sebe, ne u grobu”, „Prekinimo ćutanje”, „Reci ne nasilju”.

Što se tiče prijavljivanja nasilja, a o tome se najzad mora govoriti, ne mora nasilnika da prijavi žrtva, mogu to da učine i ljudi koji žive u okruženju i znaju za nasilje – komšije, rođaci… Umesto da okrenu glavu na drugu stranu. Dakle, tu je i odgovornost, uslovno rečeno, svih nas.

– Ljudi konačno moraju da shvate da je njihova obaveza, pre svega moralna i društvena, da pomognu žrtvi nasilja. Imali smo slučaj u Beogradu gde žena možda ne bi bila mrtva da su ljudi priskočili u pomoć. Ako mi u sebi razvijemo svest da smo u obavezi da pomognemo ugroženima, više će života biti spaseno.

Da li ste napravili analizu, uprkos tome što nisu prošla ni dva meseca od primene novog Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, da li je u Bečeju bolja situacija u odnosu na raniji period?

– To je pitanje za policiju. Policija ima tim za sprečavanje nasilja u porodici. Oni bi najbolje mogli da kažu da li je taj broj smanjen. Mi smo u Bečeju imali dva slučaja kada je prekršena mera bezbednosti, ali do stupanja novog Zakona o sprečavanju nasilja u porodici svi ti prekršaji su svrstavani u Zakon o javnom redu i miru, prema tome nemamo tačnu evidenciju koliko je od tih prekršaja bilo nasilje u porodici, ali, recimo, možemo da kažemo da je oko 30 %. Sada ćemo tek da počnemo da pratimo situaciju po ovom novom zakonu.    

R.M. (Izvori: Beta, N1)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *