Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Okončana sanacija gradskog smetlišta: Bolji uslovi na deponiji uz nekoliko nepoznanica

Okončana sanacija gradskog smetlišta: Bolji uslovi na deponiji uz nekoliko nepoznanicatrg_fontane

Sanacija ekološke bombe Bečeja već više od 30 godina, gradskog smetlišta „Botra“, koja je započeta u leto 2015. godine, okončana je u oktobru 2016. godine, nakon nekoliko puta prekoračenog roka.

Zvanična primopredaja radova, međutim, prema podacima novinara od 30. decembra 2016. godine, još nije urađena, jer, kako smo saznali, zaštitna ograda oko deponije nije u celini izgrađena, te je za nedostajući deo ograde – navodno nije ni bila predviđena projektom – u budžetu opštine Bečej za 2017. godinu predviđeno dodatnog novca. Naime, u budžetu opštine za 2017. godinu piše da je predviđeno 2,5 miliona dinara za sanaciju deponije komunalnog otpada „Botra“. U trećem rebalansu opštinskog budžeta u 2016. godini je navedeno da je za istu namenu (sanacija smetlišta) obezbeđeno 13,2 miliona dinara.
Osim okončanja poslova sanacije gradskog smetlišta, 2017. godine predstoji i otklanjanje nekoliko divljih deponija na teritoriji opštine, za tu namenu je u opštinskoj kasi za 2017. godinu predviđeno 10 miliona dinara, a prethodno je, u toku novembra, opštini Bečej na konkursu pokrajine odobreno 1,1 milion dinara za sanaciju jedne divlje deponije.

Saniranim gradskim smetlištem „Botra“ gazduje komunalno preduzeće „Potisje“ u većinskom vlasništvu lokalne samouprave. U nedavno usvojenom programu rada „Potisja“ za 2017. godinu, u vezi sa gradskim smetlištem piše da poslovi te firme na deponiji obuhvataju odlaganje, skladištenje, čuvanje i selekciju komunalnog otpada i ekološko odlaganje smeća u skladu sa projektom sanacije i rekultivacije deponije.

Prema grubim i nezvaničnim procenama, na gradsko smetlište, nakon sanacije, otpad može da se odnosi još oko dve godine, jer ima mesta za oko 70.000 kubnih metara smeća.
Potom bi lokalni otpad trebalo da se odnosi na neku od regionalnih deponija. Građanima Bečeja još uvek nije saopšteno o kojoj bi se regionalnoj deponiji moglo raditi, niti ima zvaničnih podataka o tome koliko bi to poskupelo cenu odnošenja smeća iz domaćinstava.

Prema poslednjem izveštaju nadzornog organa (diplomirani inženjer građevinarstva Zoran Dragić, a nalog za nadzor je izdao biro za projektovanje „First-ing“ iz Novog Sada) o sanaciji deponije kojim raspolaže redakcija Bečejskog mozaika, od 1. oktobra 2016. godine, uređenje deponije je završeno, ali je, pisalo je u izveštaju, potrebno uraditi popravku kosina nakon urađenog betonskog kanala na južnoj kosini i očistiti trapezni obodni kanal od erodiranog materijala. Oko smetlišta je postavljena ograda – postavljeni su stubovi i kosnici, te je zategnuta pletena žica i betonirane su grede. Hidro-infrastruktura je takođe urađena, ali su u vreme pisanja izveštaja nadzornog organa bile u toku popravke nakon primedbe nadzora (popravka radova na izradi propusta, postavljanje rešetke za teški saobraćaj na ulazu deponije, postavljanje penjalica u šahtama,nabavka crpnog agregata, ispiranje kanalizacije, ugradnja rešetki).

Što se degazacije i biotrnova tiče, ta grupa radova je početkom oktobra bila završena, ali je preduzeće „Potisje“ uradilo nastavljanje biotrnova za dodatnih 3 metara.
U vezi sa kontrolom usaglašenosti radova i dokumentacije (odobrenja), nadzorni organ je naveo da je dobijena saglasnost za izmenu ograde od investitora od 6.6.2016. U izveštaju nadzora piše i da, što se kontrole kvaliteta materijala, instalacija, uređaja, postrojenja i opreme tiče, potrebno dostaviti ateste za rešetku za teški saobraćaj, ateste za beton i armaturu. U vezi sa dokumentacijom sa gradilišta stručni nadzor je naveo da je dat nalog izvođaču da pripremi nedostajuću dokumentaciju, jer se bez nje ne može izvršiti primopredaja radova (građevinski dnevnik, obračunski listovi knjige, nedostajući atesti, izveštaji o ispitivanju instalacija, geodetski snimak podzemnih instalacija), i najzad, konstatuje nadzor, bilo je i izmene projekta, investitor je dao saglasnost na izmenu izvođenja radova na ogradi deponije.

Planovi: regionalna deponija i reciklaža smeća

Početku sanacije smetlišta „Botra“ u junu 2015. godine, prethodila je pisana izjava tadašnjeg predsednika opštine Bečej Vuka Radojevića iz februara meseca, koji je naveo da je smetlište na periferiji Kikinde, „koju je u skladu sa evropskim standardima izgradila kompanija A.S.A, nakon današnjeg sastanka znatno bliže osnovnoj projektovanoj funkciji – da se na njoj skladišti otpad iz ovog regiona“. Radojević je naveo da lokalna vlast čini ozbiljne korake i što se sanacije deponije „Botra“ tiče: „Ove godine smo sproveli postupak javne nabavke i prva faza sanacije će biti urađena tokom ove godine, što znači da idemo u pravcu zatvaranja deponije, što nas indirektno vodi ka alternativnom odlaganju komunalnog otpada iz opštine Bečej, a to je upravo regionalna deponija u Kikindi. Verujem da ćemo završetkom prve faze odmah ići u narednu“.

Podsetimo da je opština Bečej potpisnica međuopštinskog sporazuma kojim se opredelila da svoj otpad odlaže na kikindskoj regionalnoj deponiji.
Pre početka sanacije bečejske deponije, u junu 2014. godine, potpisan je i protokol o namerama između opština Novi Bečej i Bečej i potencijalnog partnera, slovačke firme „Green Eko” u vezi sa izgradnjom prvog postrojenja u Srbiji koje bi komunalni otpad prerađivalo u gorivo za dobijanje toplotne i električne energije. Reč je o zajedničkoj realizaciji projekta Centra za reciklažu komunalnog otpada.

Saša Šućurović, tadašnji predsednik opštine Novi Bečej, je prilikom potpisivanja protokola o namerama rekao da bi izgradnja centra za reciklažu doprinela tome da nakon gašenja gradskih smetlišta, kada bi opštine svoj komunalni otpad trebale da transportuju na regionalne deponije, izbegne poskupljenje odnošenja smeća. „Prvi korak nam je da odemo do Norveške da vidimo kako funkcioniše jedno takvo postrojenje. Tu se pokazuje odgovornost i jedne i druge lokalne zajednice. Opština Novi Bečej je svojevremeno prva u Srbiji započela saradnju sa stranim komunalnim preduzećem za iznošenje otpada iz naselja. Mislim da bi i ovo bio prvi sličan korak, ali sada u saradnji sa opštinom Bečej. Aktivno radimo i nadamo se uspehu.“

I tadašnji predsednik bečejske opštine Vuk Radojević je rekao da veruje da će predlog projekta biti prepoznat i od strane javnosti, jer će se sa jedne strane rešiti problem komunalnog otpada, a sa druge stvoriti mogućnost za proizvodnju električne i toplotne energije: „Želim da izrazim najpre zadovoljstvo što smo potpisali zajednički protokol o namerama. Verujem da ćemo ovim protokolom napraviti dobru osnovu, a sve u cilju realizacije ovog predloga projekta, da ćemo vrlo jasno utvrditi međusobne obaveze, međusobna prava svih učesnika potpisnika ovog protokola. Uveren sam da je ovo sigurno način na koji možemo kvalitetno rešiti pitanje komunalnog otpada, kako opštine Bečej tako i opštine Novi Bečej“.

Firma „Green Eko“ je grupacija čeških i slovačkih investitora, koji realizuju projekte u Češkoj, Slovačkoj i na Balkanu. Tehnologija kojom se eliminiše otpad ima tradiciju dugu 45 godina i takvih pogona u svetu ima 930, najviše u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj. Branislav Ort iz preduzeća „Green Eko” je rekao da će nakon potpisivanja ugovora o saradnji, za realizaciju projekta, od početka dobijanja građevinske dozvole do pokretanja postrojenja, biti potrebno godinu i po dana. Naš cilj je da nestanu deponije, a otpad da se iskoristi za proizvodnju električne energije.”
Do kraja 2016. godine javnosti nisu saopšteni novi detalji o eventualnoj realizaciji najavljenog projekta.

U izveštaju nadzornog organa od 1. oktobra 2016. godine u delu o proceni procenta izvršenja radova piše da je finansijska procena izvršenih radova po partiji 1 18.495.432 dinara plus PDV, to jest 100 odsto ukupno ugovorenih radova, a finansijska procena izvršenih radova po partiji 2 bila je 38.326.870 dinara plus PDV, to jest 98 odsto. U proceni nisu bili obuhvaćeni radovi na koje je nadzor imao primedbe.

Inače, u projektu sanacije, zatvaranja i rekultivacije gradskog smetlišta predviđeno je i zatvaranje i ozelenjavanje tog prostora, međutim, na te poslove će građani Bečeja verovatno čekati još nekoliko godina.
Do tada građani Bečeja koji žive u blizini gradskog smetlišta, 2017. godine mogu da očekuju da kamioni sa smećem neće svakodnevno prolaziti pored njihovih kuća, jer je predsednik opštine Dragan Tošić u intervjuu za Bečejski mozaik pred kraj godine najavio: „Pokušaćemo da rešimo i problem da put do `Botre` ne ide kroz naseljeno mesto, nego iza KTC-a, gde planiramo da napravimo atarski put kuda bi prolazili kamioni sa smećem“.

K.D.F.

B.M.

Šta je bilo predviđeno projektom sanacije?
Uređenje do nivoa minimalne zaštite životne sredine

Radovi na gradskoj deponiji u Bečeju započeti su u junu 2015. godine. Ugovori sa izabranim ponuđačima zaključeni su 22. januara 2015. godine, za partiju 1 (iskop i prevoz gline) sa firmom „Uniprotekt“ iz Novog Sada na vrednost od 18.495.432 dinara bez PDV-a i za partiju 2 (radovi na sanaciji, zatvaranju i rekultivaciji deponije komunalnog otpada) sa firmom „Eko Maber inženjering“ iz Pančeva, koji je nastupao sa „Bauwesen“ d.o.o. Vreoci, Beograd-Lazarevac i „Ivma“ d.o.o. Mala Varoš II/3 iz Zrenjanina kao članom grupe, na vrednost od 39.159.826 dinara bez PDV-a.

Odluka o pokretanju postupka nabavke u otvorenom postupku (radovi na sanaciji, zatvaranju i rekultivaciji deponije „Botra“) doneta je 17. oktobra 2014. godine za dve partije, na koju se prijavilo osam ponuđača. Do isteka roka, 20. novembra 2014. godine, za podnošenje ponuda za partiju 1 (iskop i dovoz gline), za šta je procenjena vrednost bila 9.247.716 dinara bez PDV-a, prispela je jedna blagovremena ponuda koju je dala firma „Uniprotekt“ d.o.o. iz Novog Sada u iznosu od 18.495.432 dinara bez PDV-a.

S obzirom na to da je osnovni kriterijum za najpovoljniju ponudu bio najniža cena, a da se za partiju 1 javio samo jedan ponuđač čija cena je bila veća od procenjene vrednosti, stručna komisija je konstatovala da u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama može da se dodeli ugovor ponuđaču koji je jedini podneo ponudu za partiju broj jedan. Komisija je nakon otvaranja ponuda sprovela istraživanje tržišta i utvrdila da su cene gline na tržištu veće od cene navedenog ponuđača.

Za partiju 2 (radovi na sanaciji, zatvaranju i rekultivaciji deponije) je procenjena vrednost javne nabavke bila 44.238.054 dinara bez PDV-a, a do isteka roka, 18. novembra 2014. godine, prispelo je sedam ponuda ponuđača VP „Ćuprija“ AD, „Građevinar Kocić“ iz Beograda, „Letač“ d.o.o. iz Inđije, GP „Zoran R“ iz Gornje Mutnice, „Gornji Banat“ iz Kikinde, „Eko Maber inženjering“ d.o.o. iz Pančeva i „Lein“ d.o.o. iz Banjaluke.

Kao najpovoljnija izabrana je ponuda firme „Eko Maber inženjering“ iz Pančeva u iznosu od 39.159.826 dinara bez PDV-a uz obrazloženje da „ne sadrži bitne nedostatke, odgovarajuća je, ne ograničava, niti uslovljavaju prava naručioca ili obaveze ponuđača i ne prelaze iznos procenjene vrednosti javne nabavke“. Sve ostale ponude su prelazile iznos procenjene vrednosti javne nabavke, a prva naredna ponuda je bila 43.832.208 dinara bez PDV-a.

U dokumentaciji se navodi da je „načelnik za finansije potvrdio da je u budžetu za 2015. godinu na razdelu 2, sanacija deponije komunalnog otpada – ’Botra’, funkcija 540, pozicija 277, konto 424 predviđen iznos od ukupno 89.513.000 dinara“.
Javno preduzeće Direkcija za izgradnju je odlukom Opštinskog veća zaduženo za vođenje investicije.

U projektu sanacije smetlišta „Botra“, po kom se odvijalo uređenje deponije, piše da opština Bečej za odlaganje komunalnog otpada koristi ovu lokaciju od 1979. godine, koja je u neposrednoj blizini postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Površina kompleksa deponije je oko 6,5 hektara. Do lokacije se stiže asfaltnim putem, a u okviru nje postoji interna asfaltna saobraćajnica koja je povezana sa asfaltnim putem. Ulaz i izlaz na deponiju su kontrolisani, organizovana je čuvarska služba 24 časa, a tu su i električne i vodovodne instalacije. Lokacija je delimično ograđena žičanom ogradom, a na pojedinim mestima zasađeni su četinari koji imaju ulogu zaštitne barijere između deponije i okolnih poljoprivrednih parcela. 

Telo deponije je izduženo u pravcu sever-jug, trapezastog je oblika približne dužine 300 metara i širine između 100 i 200 metara.
Godišnje se na deponiju odloži oko 56.220 kubnih metara komunalnog otpada. Na prostoru smetlišta moguće je smestiti još 108.793,97 kubnih metara smeća, procenio je izrađivač projekta sanacije.
Na lokaciji smetlišta se nije radilo prikupljanje i tretman procednog filtrata.

Za oblikovanje tela deponije – razastiranje i sabijanje smeća, kao i prekrivanje smeća inertnim materijalom, koristio se buldožer.
Deponija ne zadovoljava kriterijume savremenog upravljanja komunalnim otpadom, kompleks nije infrastrukturno adekvatno opremljen, tako da zaštita životne sredine na ovom prostoru nije obezbeđena.

Glavni projekat sanacije i remedijacije deponije urađen je 2006. godine, kojim su propisane mere za kontrolisano odlaganje smeća. Na projekat je data saglasnost nadležnog ministarstva.
Projektom je rešeno odvođenje atmosferskih voda, kao i kontrolisano prihvatanje deponijskog gasa biotrnovima. Zbog nedostatka novca projekat nije realizovan.
Na lokaciji Botra su urađena geomehanička istraživanja i postoji elaborat geotehničkih istražnih radova iz 2006. godine, a izradilo ga je preduzeće „Geoprojekt“ iz Niša. Elaborat je poslužio kao podloga u izradi i ovog projekta sanacije.

Od 2006. do 2013. godine na deponiju su odlagane nove količine otpada, te je projekat iz 2006. godine postao neupotrebljiv. Opština Bečej je sa Institutom „Kirilo Savić“, sklopila ugovor o izradi novog projekta sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije u cilju sagledavanja mogućnosti da se na postojećoj lokaciji omogući dalje odlaganje otpada i uradi „sanacija kroz vreme“ do momenta odlaganja otpada na regionalnu deponiju.

Cilj izrade glavnog projekta sanacije deponije je izrada tehničko-tehnološkog rešenja koje omogućava sanaciju kroz vreme postojeće deponije za oko četiri godine, koje podrazumeva minimiziranje svih štetnih uticaja u narednom periodu, poštujući norme i propise predviđene zakonskom regulativom u oblasti zaštite i očuvanja čovekove okoline, a do prelaska odlaganja komunalnog otpada na regionalnu deponiju.

Pod minimiziranjem štetnog uticaja deponije podrazumeva se preduzimanje najnužnijih mera zaštite životne sredine koje će pre svega zaštititi stanovništvo i okolne objekte od uzročnika zaraze i zagađenja: gasova, koji se nekontrolisano izdvajaju iz tela deponije, što može dovesti do samozapaljivanja smetlišta i razvejavanja gustog štetnog dima; širenja neprijatnog mirisa otpada koji se raspada, jer nije prekriven inertnim materijalom; procednih voda koje se nekontrolisano proceđuju u zemljište zagađujući zemlju, podzemne i površinske vode; direktnog kontakta ljudi, domaćih životinja i ptica sa otpadom koji je siguran prenosilac zaraze.

Projekat sanacije

Pre početka deponovanja smeća, na lokaciji „Botra“ bilo je pozajmište gline, te je smeće odlagano na mestima iskopa.
Deponovan otpad se neredovno, u zavisnosti od raspoloživosti inertnog materijala, prekrivao njime.

U prethodnom periodu eksploatacije deponije nisu preduzete nikakve mere da bi se sprečilo curenje deponijskog filtrata u zemljište, površinske i podzemne vode, nije bilo ni prikupljanja deponijskog gasa.
Sanacijom deponije „Botra“ trebalo je obezbediti uređenje do nivoa minimalne, zakonom predviđene zaštite životne sredine, kontrolisano saniranje otpadom i inertnim materijalom kroz određeni vremenski period, oko 4 godine.

Radovi na realizaciji sanacije u projektu su prikazani kroz pet strukovnih projekata. Tehnološkim projektom su dati osnovni podaci o položaju i stanju lokacije deponije, količini odloženog otpada, koncepciji rešenja, određivanju kapaciteta sanirane deponije, tehnologiji sanacije kroz vreme i tehnološkom procesu funkcionisanja sanirane deponije, specifikaciji radne snage, kao i merama zaštite na radu i merama zaštite životne sredine sa programom praćenja kvaliteta životne sredine (monitoring).

U projektu uređenja planirani su radovi (sa predmerom i predračunom) na pripremi – uređenje i nivelisanje postojećeg terena za nastavak deponovanja kroz vreme u oblik pogodan za dalje kontrolisano odlaganje i iskorišćenje prostora, postavljanje gline, nasipanje šljunka za drenažu procednih voda iz otpada koji se deponuje sanacijom kroz vreme – zatvaranju deponije – radovi nasipanja slojeva šljunka za drenažu gasa iznad deponovanog smeća, postavljanje gline i radovi na tehničkoj rekultivaciji (slojevi koji se postavljaju iznad sloja gline).
U hidrograđevinskom projektu su definisani radovi (sa predmerom i predračunom) na postavljanju drenažnog sistema i izgradnji prihvatnih šahtova za prikupljanje procednog filtrata iz deponovanog smeća, i izgradnja obodnih kanala za prikupljanje i odvođenje atmosferskih voda.

U projektu degazacije su dati radovi (sa predmerom i predračunom) na ugradnji biotrnova.
U projektu ozelenjavanja planirani su radovi (sa predmerom i predračunom) za biološku rekultivaciju sa zasadom.

Novac za sanaciju

U predračunu radova niskogradnje piše da oni u prvoj fazi sanacije iznose 52.711.260 dinara, dok će za niskogradnju u drugoj fazi sanacije biti potrebno 26.344.747 dinara. Ukupna vrednost niskogradnje u prvoj i drugoj fazi sanacije trebalo bi da bude 79.056.007 dinara, piše u glavnom projektu sanacije smetlišta iz avgusta 2013. godine.
U zbirnoj rekapitulaciji troškova sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije piše da je u prvoj fazi sanacije cena građevinskih radova 52,7 miliona dinara, hidrograđevinskih radova je 9,8 miliona, mašinskih (degazacija) radova je 1,6 miliona dinara. Cena prve faze sanacije smetlišta je 64,2 miliona dinara.

U drugoj fazi sanacije za građevinske radove uređenja potrebno je 26,3 miliona dinara, za degazaciju 675.000 dinara i za ozelenjavanje 6,1 milion dinara, a to je ukupno 33,1 milion dinara. Ukupna cena sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije „Botra“ je po tome 97,3 miliona dinara, piše u opštoj dokumentaciji glavnog projekta.
Projektno rešenje urađeno je u skladu sa zahtevom investitora, odnosno urađena je sanacija i rekultivacija postojeće deponije uz povećanje smeštajnog kapaciteta. Na predviđenom prostoru biće moguće smestiti još 108.793 kubnih metara smeća. Godišnje se na deponiju odloži oko 56.220 kubnih metara komunalnog otpada.

Za potrebe izrade projekta nisu obavljena geološka istraživanja, već se u dogovoru sa investitorom (opština Bečej) projektovanje baziralo na elaboratu geotehničkih istražnih radova i ispitivanja iz 2006. godine.

Dug put od nultog stanja do ozelenjavanja

Deponija „Botra“, koja za oko četiri godine treba da bude zatvorena, prostire se na prostoru od 6,5 hektara. S obzirom na to da se na deponiji otpad odlaže preko 30 godina, nivo smeća je uzdignut u odnosu na okolni teren od 3 do 6 metara. Projektom je predviđena mogućnost povećanja kapaciteta deponije u cilju produženja njenog korišćenja do izgradnje savremene deponije. Tehničkim rešenjem je predviđeno formiranje nultog stanja na celoj površini deponije uz zatvaranje novoformiranih bočnih kosina do kota predviđenim nultim stanjem (u prvoj fazi radova). U projektu se navodi da bi formiranjem nultog stanja bilo omogućeno odlaganje smeća u narednom periodu na sanitaran način kroz segmente primenom izolacionih materijala (druga faza).

U prvoj fazi radova – započeti su u junu 2015. godine – predviđeni su radovi na iskopu i ravnanju nasutog smeća sa ciljem da se teren nivelaciono prilagodi tako da se u narednom periodu može odlagati smeće po kasetnom principu. Predviđeno je i da se nagibi obodnih površina smeća formiraju sa nagibom kosina od 1:3. Nulto stanje je nivelaciono rešeno tako da se formira pravilna geometrija deponije uz minimalne radove na iskopu smeća i popunjavanju depresija. Predviđeno je da se zadrži postojeća asfaltna saobraćajnica, tako što bi se predviđeni slojevi nultog stanja uklopili u kote postojeće interne saobraćajnice. Poprečni nagib nultog stanja je u granicama od 0,8 do 1,0%, sa izuzetkom na delu gde je interna saobraćajnica, od 1,47%. Podužni nagib nultog stanja se kreće od 0,35% do 5,4%. Kao završni radovi u ovoj fazi su radovi na zatvaranju nultog stanja i bočnih kosina.

U prvoj fazi sanacije predviđeno je i da se kompleks ogradi (ograda nije postojala svuda). U projektu sanacije „Botre“ navodi se da bi se nakon na opisan način pripremljene deponije pristupilo odlaganju smeća u naredne četiri godine kada bi, nakon dostizanja projektovanih kota, sledila realizacija druge faze projekta: zatvaranje i rekultivacija deponije.
U drugoj fazi radova predviđeno je zatvaranje kompletnog tela deponije nakon popunjavanja svih segmenata. Naime, popunjavanje deponije predviđeno je kroz segmente. Nakon formiranja nultog stanja u prvoj fazi sanacije počelo bi se sa popunjavanjem desnog dela deponije gledano od interne saobraćajnice (segment 1). Nakon ispunjenog segmenta 1 do predviđenih kota, popunjavao bi se segment 2 koji se nalazi sa leve strane interne saobraćajnice, a završna faza popunjavanja deponije predviđa ispunjenje preostalog dela između segmenta 1 i segmenta 3 (na potezu interne saobraćajnice) i povlačenje ka izlaznom delu uz sukcesivno zatrpavanje saobraćajnice đubretom (segment 3).

U završnoj fazi ostvarenja projekta sanacije, zatvaranja i rekultivacije „Botre“ predviđeno je da telo deponije bude monolitna celina: prostor omeđen ogradom sa izgrađenim drenažnim sistemom za prihvat procednih voda, a za zatvaranje tela deponije primenjeni su sledeći slojevi: humus (20 cm), zemlja (30 cm), glina (50 cm) i šljunak za drenažu gasa (10 cm).

Projektom sanacije i rekultivacije deponije predviđene su samo najnužnije minimalne mere zaštite u cilju zaštite vazduha, daljeg zagađenja tla i podzemnih voda i formiranje bezbednog prostora koji se, dugoročno gledano, u budućnosti kada se biodegrabilni procesi u deponovanom otpadu okončaju, na osnovu analitičkih podataka u okviru propisanog praćenja, može iskoristiti i za neku drugu namenu ili će postati trajno ozelenjena površina.

Najnužnije mere zaštite koje se planiraju preduzeti na deponiji su: pravilno oblikovanje postojećeg tela deponije smetlišta, uz minimalno potrebno prebacivanje otpada, formiranje pravilnih škarpi nasipa sa nagibima 1:3, čime se postiže stabilnost bočnih strana, a time se eliminiše mogućnost rušenja smetlišta i nekontrolisanog raznošenja otpada po okolini; prekrivanje nivelisanog tela deponije inertnim i vodonepropusnim materijalom po celoj površini i bočnim stranama, čime bi se onemogućilo paljenje smetlišta, razvejavanje dima, raznošenje papira, lake plastike i ostalog otpada, širenje neprijatnih mirisa, i dalje proceđivanje otpada i zagađivanje podzemnih resursa; ugradnja sistema biotrnova za kontrolisano oslobađanje metana; tehnička i biološka rekultivacija (tehnička i biološka rekultivacija sprečavaju eroziju deponovanog materijala, a cilj je i postizanje bezbednog, ekološki ispravnog i estetski prihvatljivog uklapanja prostora deponije u okruženje); neophodno je, iz razloga bezbednosti i kontrole, ograđivanje kompleksa, kao i dalje praćenje stanja i kvaliteta podzemnih voda i kontrolisanog oslobađanja metana projektovanim sistemom biotrnova.

Odlaganje smeća na uređenu deponiju

Projektom je predviđeno da se kompleks sanirane deponije u Bečeju sastoji iz tela deponije, drenažnog sistema za prikupljanje procednih voda, obodnih kanala, sistema za degazaciju, ograde sa kapijom, portirnice (kontejnerskog tipa), objekta za osoblje, interne saobraćajnice i skladišta inertnog materijala. Skladište inertnog materijala trebalo bi da bude privremeno, odnosno s obzirom na to da je planirana sukcesivna sanacija deponije, potreban materijal trebalo bi privremeno skladištiti na prostoru najbližeg, neaktivnog dela deponije, odmah pored aktivnog dela.

Što se funkcionisanja deponije tiče, predviđeno je da vozilo sa čvrstim otpadom skretanjem sa internog puta prilazi deponiji, prolazi kroz kapiju, gde se obavlja vizuelna kontrola sastava otpada. U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom, potrebno je voditi evidenciju dovezene količine otpadaka svakog vozila. Takođe, treba evidentirati i ukupne količine dovezenog otpada. Posle vizuelne kontrole odgovorno lice otvara kapiju i vozilo sa otpacima internim saobraćajnicama odvozi otpad do ćelije na kojoj se u datom momentu odlaže otpad i istovara smeće. Formiranje ćelija, odnosno proces odlaganja mora se odvijati po propisanoj tehnologiji sanacije. Prekrivanje ćelije inertnim materijalom treba da se obavlja na kraju svakog radnog dana, po završenom odlaganju otpada. Ukoliko se od projektom projektovane tehnologije odstupi, proces sanacije se može ugroziti, čime će se umesto kontrolisanog odlagališta koje određenim merama zaštite štiti životnu sredinu, dobiti isto ono smetlište koje se upravo sada pokušava sanirati. Proces sanacije na deponiji sprovodiće se uz upotrebu buldožera (oblikovanje, premeštanje, ravnanje i sabijanje deponovanog materijala ćelijskim sistemom).

Da bi se proces saniranja deponije odvijao kontinuirano, a na način kako je predviđeno projektom, neophodno je organizovati praćenje rada uz ocenjivanje efikasnosti pojedinih tehnoloških procesa, kao i praćenje i kontrolu odgovarajućih parametara vezanih za zaštitu životne sredine.
Upravljanje kompleksom deponije, pri njenoj sanaciji kroz vreme obuhvata kontrolu porekla i osobina otpada koji ulazi u deponiju, održavanja radne površine deponije, sabirnog kanala sistema za prikupljanje procednih voda, saobraćajnica, evidenciju podataka koji se prate, uzročnika širenja zaraze, bezbednosti i zaštite radnika.

Planovi i realnost

Lokalnim planom upravljanja otpadom iz 2006. godine predviđena je sanacija i rekultivacija gradskog smetlišta, izgradnja transfer-stanice i priključenje Bečeja regionalnoj sanitarnoj deponiji.
Te godine urađen je i projekat sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije, a 2011. godine Fond za zaštitu životne sredine republike (više ne postoji) odobrio je 23,5 miliona dinara, 55 odsto od prvobitne vrednosti projekta od 46,5 miliona dinara. Ostatak novca je trebala da obezbedi lokalna samouprava iz opštinskog budžeta. Do kraja 2014. godine bilo je neizvesno da li će i kada biti sanirana gradska deponija.
Ni početkom 2015. godine nije započeta sanacija, odobren novac nije potrošen, mada je rok za to najpre bio kraj 2011, zatim je rok prolongiran do kraja 2012. godine, pa do kraja 2014. godine.
S druge strane, u toku godina došlo je do promena i kada je reč o vrednosti sanacije i rekultivacije gradskog smetlišta. Naime, prvobitna vrednost projekta je bila 46 miliona dinara, zatim je početkom 2012. godine urađena revizija projekta, po kojoj je cena sanacije „skočila“ na 95 miliona dinara. Nakon promena u lokalnoj vlasti nakon izbora u maju 2012. godine, aktuelna vlast je pristupila ponovnoj reviziji.
Prema poslednjoj reviziji projekta, odnosno novoizrađenom projektu, jer je prethodnom istekla važnost posle pet godina, predviđeno je da se posao sanacije i rekultivacije deponije „Botra“ uradi u dve faze, a celokupna vrednost projekta sanacije, zatvaranje i rekultivacija po revidiranom projektu je iznosila 97.339.271 dinar.
Reviziju projekta uradio je Institut „Kirilo Savić“ koji je napravio i prvobitni projekat.

Kontrolu vrste i količine otpada koji se doprema na deponiji, kao i vođenje evidencije radi stručno lice koje je obučeno za rad na deponiji. U cilju ispravnog odvijanja procesa sanacije, aktivno radno telo se mora formirati kako je predviđeno projektnom dokumentacijom. Radno telo na mestu odlaganja otpadaka se mora pravilno održavati (dimenzije, nagib).

Inertni materijal koji služi za prekrivanje i kao sloj za tehničku rekultivaciju, mora se redovno kontrolisati (količina, kvalitet). Ne sme se dopustiti da na smetlištu nema dovoljno materijala potrebnog kvaliteta za prekrivanje formiranih slojeva otpadaka. Inertan materijal se mora skladištiti na za to predviđeno mesto (u zavisnosti od faze eksploatacije deponije) i na adekvatan način. Sloj sabijenog otpada se po potrebi mora prskati dezinfekcionim sredstvom.

Potrebno je svakodnevno nadgledanje sabirnih šahtova za prikupljanje procednih voda. Svakodnevno, po završetku radnog procesa, deponija se mora očistiti od rasutih otpadaka. Ogradu deponije na tom mestu treba takođe očistiti od rasutih otpadaka. Na kraju svakog radnog dana potrebno je još jednom izvršiti inspekciju dnevnog procesa saniranja i ukoliko je potrebno, izvršiti dodatnu intervenciju u vidu zasipanja zemljom nekih otkrivenih delova otpadaka.

Zaštita okoline od procednih i atmosferskih voda sa deponije

U okviru projekta sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije predviđeni su i hidrograđevinski radovi kojima će se obezbediti zaštita okoline od procednih i atmosferskih voda sa tela deponije.
Što se tiče procednih voda sa tela deponije, planirano je njihovo prikupljanje pomoću drenažnog cevovoda i izlivanje na dva mesta u sabirnim šahtovima. Nakon izrade glinenog sloja i drenažnog sloja od šljunka, predviđa se postavljanje drenažnog cevovoda u drenažnom rovu. Iz drenažnog sloja otpadna procedna voda treba da se uliva u drenažnu kanalizaciju od drenažnih cevi i gravitaciono da se odvodi do sabirnih šahtova.

Ovaj cevovod se ne prekriva zemljom, već je do vrha rova ispunjen šljunkom da bi se tokom celog perioda rada deponije obavljala drenaža procednih voda. Nakon sabirnih šahtova nema nastavka mreže od punih HDPE cevi – oni na neki način predstavljaju recipijente procedne vode. U njima se akumulira sva procedna otpadna voda, a zatim se iz ovih šahtova pomoću mobilne pumpe prepumpava u cisterne kojima se odvozi na obližnje postrojenje za preradu otpadne vode. S obzirom na kvalitet voda koja se u njima skuplja, kao i na nepostojanje drugog rešenja za njihovo prečišćavanje, ovo je jedini način da se iste bezbedno uklone sa deponije.

Da bi se izbegli veliki zemljani radovi, kao i zbog blizine ograde, atmosferska voda se iz otvorenog trapeznog obodnog kanala izliva u taložnik T, odnosno u šaht S1. Od ovog šahta, atmosferska voda se prikuplja otvorenim betonskim kanalima i odvodi u reviziona okna na trasi. Iz S13 se prikupljena voda ponovo izliva u otvoreni trapezni kanal, a odatle u postojeći kanal pored lokacije deponije. Za crpljenje otpadne vode iz sabirnog šahta predviđena je odgovarajuća vatrogasna mobilna pumpa. Na usisnom i potisnom priključku pumpe montiraju se fleksibilna vatrogasna creva.

R.M.

Slovo na papiru – Lokalni plan upravljanja otpadom
Nije urađeno to što je predviđeno 

Skupština opštine Bečej je 28. jula 2011. godine donela novi Lokalni plan upravljanja otpadom, čiji je vek trajanja od 2011. do 2020. godine. Cilj plana je uspostavljanje sistema upravljanja otpadom u skladu sa standardima Evropske unije, Nacionalnom strategijom upravljanja otpadom i domaćim zakonima. U Lokalnom planu upravljanja otpadom nabrojani su ciljevi izrade lokalnog plana upravljanja otpadom, stanje u oblasti upravljanja otpadom, strateški okvir i potrebne promene, finansijska analiza i procena troškova, socio-ekonomski aspekti, razvoj i implementacija Lokalnog plana upravljanja otpadom.

„Svrha izrade plana je dugoročno uspostavljanje održivog sistema za upravljanje otpadom, pre svega na nivou opštine, ali i budućeg regiona, na način koji ima minimalan štetni uticaj na životnu sredinu i zdravlje sadašnjih i budućih generacija, uz racionalno korišćenje resursa i poštovanje savremenih principa upravljanja otpadom, a uz koordinirano učešće svih subjekata upravljanja otpadom – republičke vlasti, lokalnih vlasti opština učesnica, domaćinstava, privrednih i komercijalnih organizacija, nevladinih institucija, privatnog sektora i pojedinaca. To podrazumeva definisanje najprihvatljivijih modela za postizanje pune kontrole nad svim tokovima otpada, od nastajanja, razdvajanja, sakupljanja, transporta, tretmana i deponovanja. Sistem upravljanja treba da obezbedi smanjenje količine otpada, izdvajanje korisnih komponenata iz otpada, i racionalno prikupljanje i odlaganje otpada, sagledavajući investiciona ulaganja, dinamiku aktivnosti i finansijsku i tehnološku spremnost na prelazak na novi sistem rada“, piše u planu.

U Lokalnom planu upravljanja otpadom piše i da se komunalni otpad deponuje na gradskom smetlištu „Botra“ u Bečeju „koja nema dovoljne kapacitete i biće zatvorena i sanirana kada se Bečej pridruži regionalnoj deponiji. Na ovom smetlištu deponuje se otpad bez ikakve prethodne obrade ili selekcije. Pored opštinskog smetlišta postoji veliki broj divljih deponija oko naselja, i u koridorima puteva, uz kanale, na livadskim površinama i lovnim remizama, na celoj teritoriji opštine“.
Najveći deo komunalnog otpada je organskog porekla koji bi se odgovarajućim tretmanom (kompostiranje) mogao preraditi i koristiti kao sirovina za organsko đubrivo. Skupljanje nekih drugih sekundarnih sirovina, kao što su gvožđe i drugi metali je delimično organizovano i otkupljuje se zvanično, dok se nezvanično i u malim količinama radi i skupljanje plastike i papira.

U cilju smanjenja negativnog uticaja na životnu sredinu, smanjenja prekomerne potrošnje resursa i ekonomski racionalnog upravljanja otpadom, u Lokalnom planu upravljanja otpadom dat je strateški okvir i potrebne promene, odnosno različite mogućnosti upravljanja otpadom.
Najpre je potrebno smanjiti količinu komunalnog otpada, neophodno je uvesti savremene mere upravljanja produkovanim količinama otpada kroz različite oblike separacije, reciklaže, tretmana i drugih oblika iskorišćenja otpada, pri čemu je neophodno voditi računa o odnosu uticaja na životnu sredinu i troškova takvih postupaka, odnosno mogućnosti korisnika usluga da finansiraju rad takvog sistema upravljanja otpadom.

Količinu otpada koji se produkuje na teritoriji opštine Bečej nije bilo moguće precizno odrediti usled činjenice da u opštini nisu obavljana merenja sastava i količine otpada. Prema podacima iz projekta u referentnoj opštini koja je po socio-ekonomskim i drugim parametrima najsličnija opštini Bečej, izmerena je prosečna količina otpada po stanovniku od 0,67 kilograma dnevno. Tokom 2009. godine, prema podacima „Potisja“, sakupljeno je 8.689 tona otpada godišnje.

U cilju izrade održivog plana, za proračun količine otpada koji će se produkovati u budućem periodu korišćena je stopa porasta produkcije od 3,3 % godišnje.
Ukupna količina otpada koja se produkuje na teritoriji opštine Bečej, u periodu važenja plana upravljanja otpadom, se procenjuje na 10.023 tona godišnje, a u 2020. godini predviđa se porast količine otpada na 13.857 tona godišnje.

S obzirom na to da je ukupna količina otpada koja se produkuje u opštini Bečej značajna i da se procenjuje takođe značajan porast, ukoliko bi opština formirala region sa Kikindom ili sa Novim Sadom, koje su na većoj udaljenosti od opštine Bečej, bilo bi potrebe, u oba slučaja, za izgradnjom transfer-stanice na teritoriji Bečeja, odakle bi se dalje transportovao otpad do regionalne deponije, navodi se u Lokalnom planu upravljanja otpadom.

U vreme predstavljanja Lokalnog plana upravljanja otpadom za opštinu Bečej, u januaru 2011. godine, Marko Đapić, tadašnji stručni saradnik na poslovima za upravljanje otpadom u lokalnoj samoupravi, na pitanje šta usvajanje Lokalnog plana upravljanja otpadom znači za građane, odgovorio je:

„Počećemo sa selekcijom otpada još u domaćinstvima. Veoma je bitno da ljudi shvate da je zakonska regulativa izričita i da kaže da zagađivač plaća. Dakle, ko proizvodi otpad, mora da plati njegovo odlaganje, recikliranje i uništavanje. Do sada se sav otpad koji se skupljao na teritoriji opštine Bečej odlagao na lokalnu deponiju `Botra`, koja je neadekvatna, nesanitarna i šteti životnoj sredini. Ona će se u naredne tri godine ugasiti i sanirati, a sav otpad će se transportovati na regionalnu deponiju koja se nalazi u Kikindi. Što više našeg otpada budemo reciklirali, manje ćemo nositi u Kikindu, a samim tim ćemo manje plaćati za njegovo odlaganje. Bitno je naglasiti da se odlaganje plaća po toni otpada. Da bismo mogli da transportujemo naš otpad u Kikindu, na području naše opštine moramo da napravimo transfer-stanicu, koja podrazumeva objekat koji će imati i pogon za sortiranje otpada. Primarna selekcija otpada podrazumeva selekciju u domaćinstvu, ali ćemo morati da radimo i sekundarnu selekciju u transfer-stanici. Predviđeno je da transfer-stanica bude na lokaciji sadašnje deponije. Mi smo konkurisali sa sredstva i nadamo se da ćemo u narednom periodu krenuti i u izgradnju“.

O primarnom recikliranju Đapić je rekao: „Opredelili smo se za način prikupljanja otpada tako da svako domaćinstvo ima jednu kantu i u tu kantu će se odlagati organski otpad koji se ne reciklira. U budućnosti će `Potisje` morati da svim građanima podeli i džakove za odvajanje ostalog otpada, ali je to zadatak `Potisja` i ono će morati da odluči na koji način i gde će građani sortirati otpad. Da bi primarna selekcija zaživela kod nas, moramo da podignemo svest građana. Primarna selekcija počinje u kuhinji, a Lokalni plan upravljanja otpadom je jedan od prvih dokumenata koji u sebi ima implementiranu rodnu ravnopravnost, gde se posmatra učešće muške i ženske populacije u proizvodnji otpada. U našem akcionom planu nosilac domaćinstva je žena i mi se trudimo da osvestimo žene“.

Početkom 2017. godine u Bečeju ne postoji selekcija otpada u domaćinstvima, nije izgrađena transfer-stanica, gradsko smetlište nije zatvoreno – 2011. je rečeno da se planira njeno zatvaranje u naredne tri godine – niti se bečejski otpad transportuje na regionalnu deponiju.

K.D.F.

 

Objavljivanje dodatka omogućio je Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje i odnose s verskim zajednicama 

 

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

 

 

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *