Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Decentralizacija u Srbiji (7): Prijepolje – Centralizacijo, ti si mi u krvi

Decentralizacija u Srbiji (7): Prijepolje – Centralizacijo, ti si mi u krvitrg_fontane

Navršilo se trideset godina kako grad na Limu „uživa“ status posebno nerazvijene opštine sa visokim nivoom nezaposlenosti, sasvim mrtvom privredom i uočljivim demografskim pražnjenjem, a ni lokalni političari ni partije još uvek ne pokušavaju da „otvore“ priču o decentralizaciji i regionalizaciji. Mada decentralizacija po definiciji podrazumeva da opštine imaju sopstvenu imovinu, političku, administrativnu i finansijsku autonomiju, odnosno pravo da ubiraju poreze i imaju sopstvene prihode, što je san svih angažovanih lokalnih vlasti, nije u maniru Prijepoljaca da „talasaju“. Na kraju će ipak, prihvatiti svaku odluku koja dođe sa „vrha“, pa bila to i decentralizacija.

Prešlo im u naviku

Već trideset godina oči svih prijepoljskih lokalnih vlasti uprte su u Vladu i različita ministarstva. Nije da opštinski funkcioneri vole milostinju centralnih državnih organa, već im je prosto prešlo u naviku da od „onih odozgo“, zavise u političkom, finansijskom i administrativnom pogledu, pa opština liči na nedonošče koje država mora da „ljuljuška“ svaki put kad „zaplače“ zbog neke (retke) investicije ili elementarne nepogode.
Nijedna lokalna vlast u Prijepolju nije se za tih dugih trideset godina pitala kako to da država nije u stanju da podstakne ekonomski i privredni razvoj njihove opštine. Međutim, postoji jedno istraživanje koje se bavilo ovim problemom i u kom je učestvovao i Dragiša Rakonjac, rukovodilac Odeljenja za privredu i finansije SO Prijepolje, koje govori da su opštine u periodu „posebne“ društvene brige još više propadale.
– Radio sam na izradi dokumenta „Razvoj nedovoljno razvijenih područja u Srbiji“ i rezultati tog istraživanja su pokazali da je u zadnjih 15 godina kod svih 40-ak nerazvijenih opština, gde pripada i Prijepolje, zabeleženo zaostajanje u odnosu na Republiku Srbiju. Beleži se pad društvenog proizvoda, pad zaposlenosti, porast nezaposlenosti, iseljavanje stanovništva, pad realnog prometa i drugih parametara – ističe Rakonjac i dodaje:
– Ako su rezultati tako loši, ako je došlo do produbljivanja ekonomskih razlika, onda znači da mere ekonomske politike na nivou države nisu bile dobre i da izlaz treba tražiti u nekim drugim merama. Decentralizacija bi mogla da ponudi odgovore na ta pitanja.
Danas u Prijepolju i nakon tridesetogodišnjeg „tetošenja“ na svakog zaposlenog dolazi po 1,5 nezaposleni! Na posao čeka 7.525 lica što je za skoro 2.000 više nego 2000-te godine. Zaposlenih je svega 5.371 od kojih oko 4.000 radi u privatnom sektoru, tako da je slika prilično siva. U periodu od 2005. do 2009. godine, od 14 preduzeća skoro sva su privatizovana neuspešno, a 11 njih je doživelo stečaj ili likvidaciju. Prosečna zarada isplaćena u aprilu u našoj opštini iznosila je nepunih 27.300 dinara dok ona na državnom nivou iznosi 39.300 i veća je za 30 odsto.
Planirani budžet opštine Prijepolje za tekuću godinu iznosi 668 miliona dinara i ostvaruje se sa 75 odsto. Prošlogodišnje ostvarenje budžeta iznosilo je 83 odsto a planirana sredstva su bila 598 miliona dinara. Prema rečima Rakonjca, ako bi došlo do fiskalne decentralizacije opština, prijepoljski budžet bi mogao da inkasira oko 900 miliona dinara.
Predsednik opštine Prijepolje, Dragan Zindović, smatra da bi veća novčana sredstva namenjena prenošenju nadležnosti države na lokalni nivo, donele opštinama veću slobodu u donošenju životnih odluka, ali…
– Taj proces bi pored realnih pozicija moći istovremeno bio praćen i mnogo višim stepenom odgovornosti za rezultate koji će proisteći iz konkretnih poteza lokalnih vlasti. Upravo iz tog razloga, uspeh decentralizacije će u najvećoj meri zavisiti od toga do kojeg će stepena uspeti da se uzdigne politička zrelost, društvena svest i odgovornost pripadnika lokalnih zajednica. Decentralizacija, osim toga, podrazumeva i kvalitetan kadar u lokalnim zajednicama i njegovu stalnu edukaciju u sprovođenju odluka od strane države – naglašava predsednik opštine, Dragan Zindović.
To zapravo znači i da se odgovornost za traljavo urađene poslove više ne bi mogla prebacivati na pleća „centrale“. Opštinski funkcioneri bi morali da uvedu lokalne samouprave i na finansijsko tržište čemu će se ljudi u lokalnoj administraciji dosta opirati jer će i sami morati da zasuču rukave. Iako je ekonomski vrlo podsticajna, to nije ideja koja će biti bogzna kako popularna kod vlasti koje su navikle na tridesetogodišnju državnu potporu.
Prisutan je strah da bi opština u isto vreme ono što decentralizacijom dobije na mostu, mogla i da izgubi na ćupriji.
– Prošle godine je iz različitih ministarstava u Prijepolje stiglo oko 200 miliona za nekoliko investicija. I u tekućoj godini ugovoreno je do sada oko 150 miliona dinara. Izvesno je da bi sredstva koja stižu od države za investicione aktivnosti bila umanjena – ističe Rakonjac.

U Užicu i moć i pare

Nešto zbog inertnosti lokalnih vlasti, nešto zbog lobiranja i velikih finansijskih interesa, tek Dom zdravlja u Prijepolju još uvek posluje u sastavu Zdravstvenog centra Užice.
Generalni direktor pita se za sve: nabavku svake sitnice, aparata, lekova, zapošljavanje, nagrađivanje ili otpuštanja radnika… Dok ne dođe do razdvajanja, Zdravstveni centar Užice neće se odreći ni ovlašćenja ni prihoda koji se ostvaruju u Prijepolju.
– Oni se na godišnjem nivou kreću preko 5 miliona dinara. Polovina naših para ostaje Užicu, dok mi imamo problem nedostatka važnih aparata za dijagnostiku – kaže Dragan Vasojević, načelnik za ekonomske poslove u bolnici i Domu zdravlja.
Prijepolje bi za svoje pare moglo da nabavi skener. Svakog meseca 800 pacijenata ide u Užice na različite preglede na skeneru i samo po tom osnovu ostvarile bi se ogromne uštede. Ali, pare su još uvek u Užicu.

Daleko od centara, daleko od srca

Za sada je Prijepolje, kao i mnoge opštine van glavnog grada, prepušteno volji funkcionera iz prestonice koji odlučuju da li će se nekoj omogućiti više ili manje sredstava, te hoće li se negde graditi put, vodovod, most ili sportska dvorana, jer opštine o tome ne mogu da odlučuju najviše zato što nemaju sredstva da to ostvare. Retke, uspešne opštine u Srbiji razvijaju se, zapravo, najviše zahvaljujući dobrim vezama i lobiranju, privatnim dogovorima lokalnih i državnih funkcionera, najčešće po partijskoj liniji.
U pogledu administrativne i političke centralizacije situacija je još gora. Da je država predaleko od građana, tačnije da se za mnoge stvari opštine ne pitaju, rečito govori još jedan lokalni primer. Radi se o izdavanju energetske dozvole Ministarstva za rudarstvo i energetiku kanadskoj kompaniji REV za izgradnju dve visoke brane na reci Lim.
Predsednik opštine Dragan Zindović otvoreno je rekao građanima okupljenim na protestnom mitingu „Stop branama“ da, nažalost, bez obzira na to što je predsednik opštine, nema tražene informacije o pitanjima ekologije i performansama elektrana, jer nijedan zvanični dokument neophodan za izgradnju brana ne izdaje lokalna samouprava. Državni sekretar u Ministarstvu zaštite životne sredine Ivica Radović, iako je „potegao“ iz prestonice da prisustvuje konferenciji posvećenoj zaštiti reke Lim, čak nije imao ni saznanja da u Prijepolju postoji peticija sa 5.000 potpisa i široki front građana koji su protiv izgradnje brana, niti da „javnost želi da se priča o uticaju velikih brana na životnu sredinu“(!?).
Što je još gore, Radović je činjenicu da se lokalna vlast i stanovništvo ne pitaju za reku koja je njihovo ekonomsko i prirodno dobro i da se ovako važne odluke donose na državnom nivou, obrazložio nesposobnošću opština da se bave tako odgovornim zadacima.
– Rešavanje mnogih problema prepušteno je lokalnoj samoupravi. Međutim, ti problemi se na kraju višestruko uvećani opet vrate državi da ih ona rešava. Zato deo odgovornosti mora biti poveren državi.
Radović je tako indirektno priznao da država nije ulagala u kadrovski potencijal lokalnih samouprava, u njihovu stručnost i sposobnosti koja je mogla generisati i veću institucionalnu i političku moć lokalne zajednice. Osim što je opštinama oduzela slobodu u odlučivanju i kreiranju razvojne politike, država im je u isto vreme napravila medveđu uslugu prepuštajući partijama kadrovsku politiku. One stručnije selila je u prestonicu. Lokalne zajednice, s druge strane bile su zadovoljne, jer su oko sebe i u vrhu dobijale „svoje“ ljude koje su kasnije mogle da lobiraju i od kojih su na kraju bile zavisne. I tako u krug. To vrzino kolo predstavljaće istinski problem pravoj decentralizaciji.

Memnuna Cmiljanović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *