Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Teško stanje u bečejskom rukometu: Više nije moglo

Teško stanje u bečejskom rukometu: Više nije moglotrg_fontane

Na kraju i trenažne i takmičarske sezone trener Rukometnog kluba Bečej Stevan Katić sumirao je ostvareno u sezoni.

Posle letnje pauze plan je bio da pripreme počnu krajem avgusta, međutim, većina momaka koja je bila na raspustu, nije bila u Bečeju, tako da su pripreme odložene za početak septembra, kada je počela i školska godina.
Prvo takmičenje bilo je završnica međuopštinske lige saveza Žabalj – Titel – Bečej. Na samom startu takmičenja učestvovale su četiri ekipe, da bi u prvom delu ekipa iz Žablja odustala zbog nedaća koje su je zadesile u toku takmičenja i zbog raspada kluba. Pored Žabaljčana učestvovale su i ekipe John Deere iz Titela, Hajduk iz Čuruga, kao i ekipa Bečeja.
– Imali smo samo jednu zaostalu utakmicu za odigravanje to je praktično bila borba za prvo mesto, tu utakmicu smo igrali u Bečeju, na svom parketu, sa ekipom Hajduka iz Čuruga. Rezultat je bio 15:14 za Bečej, tako da smo tom pobedom osvojili prvo mesto u međuopštinskoj ligi. Sve ovo će biti i zvanično objavljeno od strane odbora međuopštinskog saveza – kaže Stevan Katić, uz napomenu da je najbolji strelac lige bio bečejski kapiten Milan Živkov sa 26 postignutih pogodaka.
Drugo takmičenje koje je održano u prethodnom periodu je Juniorska liga Vojvodine, gde je Bečej uspeo da bude u finalnom krugu sa ekipama Jugović Unimet iz Kaća i Bačka Palanka iz istoimenog grada.
Bečejci nisu prošli slavno na ovom takmičenju, jer su od tri ekipe zauzeli treće mesto.
– I pored svega mislim da je ovo bila vrlo uspešna godina za naš klub, jer pored trećeg mesta na juniorskom prvenstvu Vojvodine i prvog mesta u međuopštinskoj ligi, bili smo i četvrti u kadetskoj ligi Vojvodine, što je za naš klub veliki uspeh, pored problema koji su ponajviše finansijske prirode.
Turnirom u Kaću početkom decembra završeno je ovogodišnje takmičenje. Potom su Bečejci obavili još sedam treninga, poslednji 21. decembra, a od tada su na odmoru.
Početak naredne sezone planiran je tokom januara, kada bi Bečejci igrali u međuopštinskoj ligi, a postoji šansa da zaigraju i u juniorskoj ligi Srbije, međutim, to bi bio preveliki zalogaj za klub, kako zbog finansijskih uslova, tako i zbog kvaliteta igrača.

Ostavka u najavi

– Iskren da budem, odlučio sam da prekinem sa radom u rukometnom klubu iz razloga što ekipa i momci nemaju osnovne uslove za rad i takmičenja. Ne mislim na objekat za treninge, već na samu opremu, na lopte, lepak za lopte, odeću, obuću. Nije mi se dopalo ni vođenje kluba, da li su to objektivni ili neobjektivni razlozi i da li se moglo nešto bolje učiniti, ne znam. Što se mene tiče, dao sam sve od sebe i pokušao da ostanem u klubu – reči su trenera Katića. – Želeo sam da prekinem trenerski rad još početkom ove godine, međutim, došli su neki novi momci i pripreme za novu sezonu, i nisam hteo da ostavim klub na cedilu, ali sada zaista mislim da sam „ispucao“ neki svoj interes za rukomet, što opet ne znači da se možda neću vratiti u klub za pola godine ili godinu dana ako dobijem poziv i ako se promeni situacija u klubu, odnosno stvori neka bolja situacija za same momke i da im se stvore neophodne stvari za treninge i mečeve.

Mislite li da je to pravo rešenje za klub ili može da proizvede kontraefekat?

– Ne zna se da li je pravo rešenje, to će se videti kasnije, nakon određenog perioda. Mislim da je lakše da klub napusti jedan čovek, nego da se zameni 11-12 momaka. A da li će neko preuzeti momke – to ne znam. Ima ljudi u Bečeju koji su poznati i proslavljeni rukometaši i treneri, koji možda žele da probaju da nastave tamo gde sam ja stao.

Bečejski rukometni klub ima velike finansijske probleme, opstaje od članarine koju igrači uplaćuju, dok su se za putovanja kluba pobrinuli trener i predsednik kluba koji su od svog novca plaćali odlaske na utakmice. Pomoć klubu od opštine pristigla je tek na kraju godine i sezone.
– Potrebno je samo malo uložiti u te momke koji se maksimalno zalažu. Najpotrebnija im je osnovna oprema za treninge, lopte, lepak za lopte. Poslednji komplet opreme kupljen je pre dve godine. Teško se dolazi do pomoći i od opštine i od privatnika. U toku ove godine nismo učestvovali na tri ili četiri turnira iz finansijskih razloga. Pomoć od privatnih lica nam je preko potrebna, kao i od svih gradskih ustanova, kao što su Sportski savez i opština. Sama opština stane iza klubova, međutim, to je nedovoljno. Ovim putem pozivam sve ljude dobre volje koji žele da vide momke i decu na sportskim terenima, a ne na ulici, da pomognu klubu u njegovom opstanku i trajanju – rekao je Katić.

Vukašin Ljubojev

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *