Često se u životu dogodi da naš umereni optimizam i lokalpatriotizam ozbiljno preispitamo posle nekih događaja i poteza koje učine naši sugrađani ili se dogode u našem „lepom mirnom gradiću na desnoj obali Tise“.
Lagano ali sigurno klizimo u kategoriju sredina koje se svrstavaju u grupu rizičnih i nimalo prijatnih za život. Ulice su prljave, zgrade i institucije propadaju, iz opštinskog budžeta novac odlazi za plaćanje usluga medija iz drugih opština…
Za ovakav razvoj događaja, kako kaže Balašević, „krivi smo mi“, i oni koje smo birali. 
Zlobnici kažu da poslujemo kao Eparhija raško-prizrenska. 
Postali smo rupa. 
Još samo da nam neko ugasi svetlo. 
A kako stvari stoje, hoće. 
V.F.

trg_fontane



