Vladajuća većina u Skupštini Srbije sredinom decembra 2025. godine i četvrti put zaredom odbila je da u dnevni red uvrsti Predlog dopuna Zakona o socijalnoj zaštiti – status roditelja negovatelja, koji je podnela Stranka slobode i pravde, pokazavši time potpuno odsustvo empatije. Tako je bilo pre, ali i posle 22. oktobra 2025. godine, kada je ispred Vlade Srbije održan veliki protest roditelja dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju – neka su od 2013. godine, otkad njihovi roditelji čekaju obećani status roditelja negovatelja, postala punoletna.
Zbog protesta i sve većeg nezadovoljstva roditelja dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju koji su krenuli u kampanju i na društvenim mrežama i postali vidljiviji u medijima, aktuelna vlast obećala im je da će dobiti status roditelja negovatelja.
Nadležno ministarstvo zvalo je roditelje i organizacije koje zastupaju osobe sa invaliditetom na razgovore i raspisan je konkurs za članove radne grupe za izradu nacrta zakona.
„Ograničenja“ i „bezbrojne zloupotrebe“ nepostojećeg zakona
U međuvremenu je predsednik Srbije uspeo da optuži roditelje dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju za zloupotrebe nepostojećeg zakona.
U decembru 2025. na RTS-u on je na pitanje šta koči donošenje zakona roditelj negovatelj, odgovorio: „Novac. Uvek. Znate, kad vam dođe neko i kaže „mi tražimo poštovanje“, na kraju, uvek se poštovanje izrazi u novcu. To vam je slučaj sa svim ljudima koji štrajkuju. Nije bilo mnogo ljudi na ovom protestu, ali ja sam s velikom pažnjom sagledao sve njihove zahteve. Hteo sam da vas (voditeljku; prim. nov) pitam jesmo li mi možda ukinuli neka njihova prava? Jesu li oni imali neka prava pre 2012. pa smo mi to ukinuli? Ne, nisu nikakva, nego sada su se svi setili da treba da dobiju sva moguća prava, ne samo iz ove oblasti, a ovde ja mislim da imaju pravo. I razgovaram već i sa predsednikom vlade, razgovaram sa ministrom finansija, samo da vidimo kako da to ograničimo, jer će tu doći do bezbroj zloupotreba“.
Bilo je zatim njegovih izjava da roditelji žele „hleba preko motike“, čime je dodatno izazvao gnev roditelja i njihove brojne komentare na društvenim mrežama. Jedan je naveo da je reč o „definiciji bezočnosti“.
Novca nema
U aprilu 2026. godine Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja predstavilo je Nacrt Zakona o roditeljima negovateljima koji je na javnoj raspravi od 17. aprila do 7. maja.
„Preživljavamo i nekad mogu da mu ispunim želju što se hrane tiče“
Jedinstveni stav roditelja dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju, s kojima smo pre nekoliko meseci pričali, jeste da status mora da se uvede. Oni su odgovorili na pitanje zašto je po njihovom mišljenju potrebno usvajanje statusa roditelja negovatelja. Njihovi odgovori su veoma slični, izdvajamo samo nekoliko.
„Muž radi, sama sam kod kuće s dvoje dece sa smetnjama u razvoju. Kako da radim, kada nigde ne mogu otići, jer nemam kome ostaviti decu?“
„Status bi značio, pogotovo samohranim majkama. Mladost nam prođe, a ako doživimo starost, nećemo imati hleba da kupimo jer smo nevidljive, nikoga ne interesujemo.“
„Sama sam s detetom 24 časa. Od primanja imamo samo tuđu negu. Od tih para preživljavamo i nekad mogu da mu ispunim želju što se hrane tiče.“
Međutim, u obrazloženju nacrta se navodi to što je nekoliko meseci ranije rekao predsednik Srbije – novca nema.
Sredstva za realizaciju prava propisanih u nacrtu zakona koji bi trebalo da uredi status roditelja negovatelja nisu obezbeđena u budžetu Republike Srbije za 2026. godinu, piše u obrazloženju nacrta zakona.
„Potrebno je obezbediti dodatna sredstva za tri meseca 2026. godine (septembar, oktobar i novembar) u iznosu od 887.250.000 dinara. Takođe, potrebno je obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije za 2027. i 2028. godinu“, precizira se.
Ukoliko navedeni iznos u nacrtu podelite sa tri, dobijate mesečni iznos od 295.750.000 dinara, koji je dovoljan za 2.924 roditelja (65.000 „plate“, porezi i doprinosi).
Status za manje od 3.000 ili za 13.000 roditelja?
Država je i pre donošenja zakona odlučila da će status roditelja negovatelja dobiti manje od 3.000 roditelja – uprkos tome što verovatno nije finalizovan davno najavljeni registar dece sa invaliditetom u kom se nalazi stvarni broj dece, a ako jeste, javnost o tome nije obaveštena.
S druge strane, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski je u izjavi za medije rekla da u ovom trenutku ima oko 13.000 roditelja koji mogu da dobiju pravo na status roditelja negovatelja.
Taj broj nije u skladu sa planiranim, a zasad nepostojećim iznosom novca u budžetu republike u 2026. godini.
„Protivno je razvoju društva jer se kosi sa pravima zdrave dece“
O preziru prema deci sa invaliditetom govori i jedan komentar teksta Bečejskog mozaika o protestu roditelja 22. oktobra prošle godine, na kom je zatraženo hitno obezbeđivanje statusa roditelja negovatelja.
Komentator je ispod tog teksta na društvenoj mreži Fejsbuk napisao: „Može al kad završe škole za negovatelje. A ko zna možda i reše da rode još po neko, zdravo dete, ako umesto trpanja para u privatne džepove, ojačamo institucije trajnog zbrinjavanja dece sa posebnim potrebama. Da roditelji se oslobode obaveza i žive normalan život i da sufinansiraju boravak njihove dece. A ne da im država plaća mesto da razvija institucije, to nema nikakve veze sa životom. To je takođe protivustavno jer ne spada u zdravstvenu zaštitu i protivno je razvoju društva posebno jer se kosi sa pravima zdrave dece“.
U zemlji u kojoj živimo ovakvo mišljenje, nažalost, nije usamljen slučaj.
Podsetimo da je pre nekoliko godina Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ najavilo formiranje registre osoba sa invaliditetom.
„Batut“ je krajem 2024. godine, u odgovoru na zahtev za slobodan pristup informacijama naveo da je do tada u Registar dece sa smetnjama u razvoju sa teritorije opštine Bečej prijavljeno 21 dete, a u Registru za retke bolesti evidentirao je 15 dece. Što se cele Srbije tiče, do tada je u Registar dece sa smetnjama u razvoju prijavljeno 4.075 dece, a u Registar za retke bolesti 6.045 uzrasta do 18 godina (bez Kosova).
Nacrt: Pravo samo za nezaposlene roditelje
U nacrtu zakona (na svega 7 stranica) vodi se računa o tome da ne dođe, kako je nekoliko meseci ranije rekao predsednik Srbije, do „bezbroj zloupotreba“, pa je predviđeno da će roditelj deteta (ili punoletne osobe) kome je zbog zdravstvenog stanja potrebna stalna pomoć i nega kako bi zadovoljilo svoje osnovne životne potrebe, dobiti status roditelja negovatelja i time mesečnu „platu“ od 65.000 dinara, zdravstveno i penzijsko osiguranje ukoliko nije zaposlen, nije preduzetnik, ne obavlja nikakvu profesionalnu delatnost, nije penzioner i nije stariji od 65 godina.

Status roditelja negovatelja uslovljen je i time da su dete ili odrasla osoba primaoci uvećanog dodatka za pomoć i negu drugog lica.
Pravo na status roditelja negovatelja pod navedenim uslovima može da ostvari i staratelje deteta, odnosno odrasle osobe.
Istovremeno, mada je uvećana tuđa nega uslov za dobijanje statusa, u nacrtu zakona se navodi da „pravo roditelja negovatelja na novčanu naknadu ne isključuje pravo deteta odnosno osobe (punoletno lice; prim. nov) da u svojstvu korisnika prava ostvaruje pravo na novčanu socijalnu pomoć, pravo na dodatak za pomoć i negu drugog lica, pravo na uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica, kao i pravo na druga socijalna davanja i pružanja usluga u zajednici, u skladu sa odredbama zakona koji uređuje pitanja socijalne zaštite“.
Uslovi za dobijanje „plate“
Za dobijanje statusa roditelja negovatelja potrebno je da roditelj/staratelj bude državljanin Srbije; da je punoletan; da ima poslovnu sposobnost; nije lišeno roditeljskog prava; ima prijavljeno prebivalište na istoj adresi sa detetom ili odraslom osobom kome je potrebna stalna nega, živi u zajedničkom domaćinstvu sa njim, sposobno je za pružanje potrebne pomoći i nege; nije zaposleno, odnosno radno angažovano po bilo kom osnovu u smislu Zakona o radu, niti obavlja preduzetničku delatnost, samostalnu delatnost ili neku drugu profesionalnu delatnost i nije korisnik penzije.
S obzirom na to da će se zakon odnositi samo na one roditelje ili staratelje koji ni na koji način nisu zaposleni, ministarka je rekla da bi se, da su ista prava i isti uslovi primenjeni i zaposlenim i nezaposlenim roditeljima, nezaposleni roditelji osetili diskriminisanim jer su data ista prava i onima koji rade.
„Mi smo ovim postigli jedan ključni korak, on ne može da se opiše ciframa, mi smo njima dali status faktora u društvu sa aspekta institucionalnog priznanja. Sutra kada bude zakon o socijalnoj zaštiti, radu, oni će biti faktor koji će učestvovati u svakoj diskusiji. Možda će oni sutra izneti predlog i reći hoću da radim četiri sata kod poslodavca, dajte da to definišemo Zakonom o radu. Ovaj zakon je pre svega namenjen onima koji se staraju o deci 24 časa“, izjavila je ministarka Đurđević Stamenkovski.
Ona smatra da kada se bude razgovaralo o Zakonu o radu, moći će da se razmotri položaj roditelja koji se staraju o deci ali su i radno angažovani.
U porodicama u kojima postoji dvoje ili više lica kojima se pruža neposredna pomoć i nega, status roditelja negovatelja mogu steći oba roditelja.
Ukoliko u jednoroditeljskoj porodici ima dvoje ili više dece/ odrasle osobe, pravo na status može da ostvari i član porodice.
Kada su roditelji deteta ili odrasle osobe umrli, ili su nepoznati, ili jedan ili oba roditelja žive sa detetom, odnosno osobom, ali zbog svog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti da pružaju potrebnu pomoć i negu, a dete ili osoba se ne nalazi pod starateljstvom drugog lica, pravo na status negovatelja može da ostvari i jedan od članova porodice pod istim uslovima kao i roditelj.
Članom porodice smatraju se supružnici i vanbračni partneri i srodnici u pravoj liniji bez obzira na stepen srodstva, kao i srodnici u pobočnoj liniji do drugog stepena srodstva pod uslovom da žive u zajedničkom domaćinstvu sa licima kojima pružaju pomoć i negu.
Kad prestaje status roditelja negovatelja?
Pravo na status roditelja negovatelja prestaje: na zahtev roditelja negovatelja; kada prestanu razlozi zbog kojih je roditelj negovatelj stekao taj status; kada roditelj negovatelj nije u mogućnosti da pruži potrebnu negu; kada roditelj negovatelj ne pruža negu; kada se roditelj negovatelj nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne zatvora; smrću roditelja negovatelja; kada roditelj negovatelj zasnuje radni odnos, odnosno radno se angažuje po bilo kom osnovu u smislu Zakona o radu ili obavlja preduzetničku delatnost, samostalnu delatnost ili neku drugu profesionalnu delatnost; kada roditelj negovatelj ostvari pravo na penziju; kada roditelj negovatelj navrši 65. godina života.
U slučaju smrti deteta šest meseci naknade za roditelja „dok ne poželi da se vrati na tržište rada“
Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski govorila je za K1 televiziju o tome šta će se desiti sa roditeljima negovateljima u slučaju ako njihovo dete premine: „Razmotrili smo i na koji način možemo da definišemo šta dalje u slučaju smrtnog ishoda deteta, da li to znači ako dete premine da roditelj gubi taj status. Mi smo kao ministarstvo predložili da bude šest meseci primanja i nakon tog tragičnog čina ukoliko do toga dođe, da roditelj može da ima neku sigurnost i primanja dok ne poželi da se vrati na tržište rada“, rekla je ona za K1 televiziju.
Ministarka nije objasnila gde će roditelj – koji dospe u opisanu situaciju sa 59 ili 60 godina – naći bilo kakav posao kada „poželi da se vrati na tržište rada“.
U slučaju smrti deteta, pravo roditelja negovatelja na novčanu naknadu sa uplaćenim doprinosima za obavezno socijalno osiguranje prestaje protekom roka od šest meseci od dana kada je smrt nastupila.
Kako do statusa?
Postupak za ostvarivanje prava na status pokreće se na zahtev roditelja ili staratelja, a zahtev se podnosi centru za socijalni rad u mestu prebivališta podnosioca zahteva.

Pravo na status i pravo na novčanu naknadu priznaje se od dana podnošenja zahteva ako su u trenutku podnošenja zahteva ispunjeni uslovi za priznavanje prava, precizira se u nacrtu zakona.
Ko i kako kontroliše?
Centar za socijalni rad po službenoj dužnosti proverava da li roditelj negovatelj i dalje ispunjava uslove za ostvarivanje prava iz ovog zakona jednom u 24 meseca tokom oktobra i novembra meseca u godini.
Nacrtom zakona predviđeno je da je roditelj negovatelj dužan da nadležnom centru za socijalni rad prijavi svaku promenu od uticaja na priznato pravo u roku od 15 dana od dana kada je promena nastala.
Obrazloženje nacrta zakona
U obrazloženju nacrta zakona piše da je osnov za donošenje zakona član 69. stav 1. Ustava Republike Srbije, kojim je utvrđeno pravo građana i porodice na neophodnu društvenu pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljenje osnovnih životnih potreba i koji imaju pravo na socijalnu zaštitu čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva, kao i u članu 21. Ustava kojim je utvrđeno pravo građana na jednakost i zabranjena je diskriminacija po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu psihičkog i fizičkog invaliditeta.
Hronologija
Hronologija slučaja statusa roditelja negovatelja pokazuje da je 2013. godine pokrenuta peticija za usvajanje statusa roditelja negovatelja koju je potpisalo više od 60.000 ljudi. Osim toga, peticija na Fejsbuk stranici „Roditelj-negovatelj” ima oko 100.000 potpisa.
Status roditelj-negovatelj je po raznim najavama trebalo je da bude usvojen još 2017. godine. Nije. Poslanička grupa Stranke slobode i pravde (SSP) predstavila je 2022. godine predlog roditelj-negovatelj kao dopunu Zakona o socijalnoj zaštiti. Usvajanjem dopuna bio bi uveden status roditelj-negovatelj, koji bi, po određenim uslovima, obezbedio roditeljima dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju primanja u iznosu minimalne republičke zarade, ali i penziju, kada roditelji dođu u te godine. Predlog za dopunu Zakona o socijalnoj zaštiti nije usvojen.
Predsednik SSP Dragan Đilas u avgustu 2024. godine tražio je od poslanika u Skupštini Srbije da prihvate predlog SSP-a i usvoje status roditelj-negovatelj. Nisu.
Krajem oktobra 2024. godine poslanička grupa Socijalističke partije Srbije predsednici Narodne Skupštine podnela je Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti. Ništa se nije desilo.
Potom su pojedine lokalne samouprave u Srbiji počele da „dodeljuju“ status roditelj negovatelj. Prva je, 2024. godine, bila Sremska Mitrovica. Međutim, uslov za dobijanje finansijske pomoći, minimalca, bio je da roditelj negovatelj svoje dete sa invaliditetom i/ili smetnjama u razvoju drži u svoja četiri zida – nema vrtića, nema škole, nema dnevnog boravka.
U odluci o načinu ostvarivanja statusa roditelj-negovatelj u Sremskoj Mitrovici piše: „Pravo na status roditelj-negovatelj priznaje se jednom roditelju za negu deteta sa smetnjama u razvoju kod kojeg postoji potpuna zavisnost od nege, pomoći i nadzora druge osobe radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, a koje nije u mogućnosti da zbog zdravstvenog stanja pohađa predškolsku ustanovu, školu ili dnevni boravak, usled čega roditelj nije u mogućnosti da ostvari prihode sopstvenim radom“.
Neki od roditelja dece sa invaliditetom prošle godine pokrenuli su razne akcije za usvajanje tog statusa, najviše na društvenim mrežama. Te njihove akcije imale su priličan odjek u medijima, ali se i dalje ništa nije desilo.
Navodi se da „Zakon o roditeljima negovateljima, kojim se prvi put u pravnom sistemu Republike Srbije uređuje ova oblast prava zasnovan je na pravu i dužnosti roditelja da podižu svoju decu, pravu deteta da uživa ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti i pravu deteta na posebnu zaštitu koja se pruža deci koja su ometena u psihičkom i fizičkom razvoju, kao i na pravu građana da su pred Ustavom i Zakonom svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu psihičkog i fizičkog invaliditeta, kao i na pravu na uslove života koji ovim licima omogućavaju zadovoljenje osnovnih životnih potreba u okolnostima zavisnosti i potpune zavisnosti od pomoći i nege drugog lica“.
Zakonopisac tvrdi i da odredbe nacrta zakona „predstavljaju deo ukupne socijalne i društvene brige“ o deci ili odraslim osobama sa telesnim ili senzornim oštećenjem, intelektualnim poteškoćama ili promenama u zdravstvenom stanju, kojima je u zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih potreba neophodna pomoć i nega drugog lica i koja zbog svog stanja ostvaruju pravo na uvećanu pomoć i negu drugog lica.
Nacrt možete videti OVDE.
Kristina Demeter Filipčev

(Foto: Arhiva Bečejskog mozaika)


