Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

I ja sam tu – društvena isključenost dece sa invaliditetom zbog siromaštva (7. deo): Da li su deca sa invaliditetom zaista u školi?

I ja sam tu – društvena isključenost dece sa invaliditetom zbog siromaštva (7. deo): Da li su deca sa invaliditetom zaista u školi?7

Interresornoj komisiji opštine Bečej je samo ovde godine podneto 65 zahteva za mišljenje i za, ako je potrebno, obezbeđivanje dodatne podrške detetu. U većini slučajeva reč je o deci sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, kojoj jeste potrebna dodatna podrška.

To je brojka. Ta brojka ne znači da deca za koju su podneti zahtevi za mišljenje interresornoj komisiji pohađaju tipičnu obrazovnu ili vaspitnu ustanovu, odnosno školu za decu sa smetnjama u razvoju, mada je u brojnim slučajevima tako.

Nijedna ustanova, služba ili organizacija na teritoriji opštine Bečej ne raspolaže, međutim, preciznim podacima o broju dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom koja ne pohađaju vrtić ili školu.

Sumorna statistika na nivou Srbije kaže da je utvrđeno da do 50 odsto dece s invaliditetom koja žive sa svojim porodicama nisu upisana u školu, a taj je procenat i viši, 70 procenata na osnovu vladinih statistika iz 2017. godine – kada je reč o deci s invaliditetom na smeštaju u ustanovama, gde mogu provesti i čitav svoj život odvojena od svojih porodica i zajednica, navela je viša istraživačica organizacije Human Rights Watch u oblasti prava osoba sa invaliditetom Emina Ćerimović u tekstu „Deca sa invaliditetom konačno u školi?“ (http://xn--peanik-j2a58d.net/) u julu ove godine.

Ona je u leto 2018. godine napisala i da bi Srbija trebalo „da sprovodi svoj Zakon o obrazovanju iz 2013. godine, koji zabranjuje diskriminaciju osoba s invaliditetom prilikom pristupa obrazovanju i propisuje minimalne standarde inkluzivnog obrazovanja. Vlada bi takođe trebalo da pojača svoje napore i do septembra usvoji nacionalni Akcioni plan za inkluzivno obrazovanje 2016-2020. Akcioni plan nalaže konkretne mere koje vlada, škole i zajednice moraju preduzeti kako bi se obezbedilo da deca s invaliditetom pohađaju redovne škole. Od najave usvajanja akcionog plana prošle su dve godine, te bi Srbija trebalo da bez odlaganja preduzme korake ka njegovom sprovođenju kako bi se osiguralo da deca s invaliditetom budu uključena u škole kada one nastave s radom u septembru“.

Vlada Srbije se u junu 2018. godine zvanično obavezala da će sva deca s invaliditetom moći da idu u školu.
To se, bar na teritoriji opštine Bečej, nije dogodilo u svim slučajevima.

U pismu koje je 8. juna uputio organizaciji Human Rights Watch, piše Emina Ćerimović, „ministar prosvete Mladen Šarčević obećao je da će se obezbediti ’pristup, inkluzija i učešće svakog deteta, učenika/ce i odrasle osobe u kvalitetnom i inkluzivnom obrazovanju’. Ministarstvo bi trebalo da obezbedi da deca i odrasle osobe s invaliditetom pohađaju škole u svojim zajednicama, a ne specijalne škole isključivo namenjene deci s invaliditetom. U takvim školama deca su izolovana i retko imaju priliku da u interakciji sa decom bez invaliditeta nauče važne životne sposobnosti u svakodnevnom okruženju. Lišavanje dece s invaliditetom mogućnosti da idu u inkluzivnu školu predstavlja uskraćivanje osnovnog prava, kao i sprečavanje dece sa i bez invaliditeta ne samo da zajedno uče, već i da razvijaju prijateljstva, odnose i međusobno poštovanje. Konačno, inkluzija bi značila ostvarenje pobede za svu decu, još jedan razlog za proslavu početka nove školske godine“.

Podsetimo i da obrazovna ustanova nema pravo da ne primi dete zbog invaliditeta ili smetnji u razvoju. Škola je dužna da prvo upiše dete, a onda obavi provere, testiranja, razgovor sa detetom itd.
Deca sa smetnjama u razvoju ili invaliditetom imaju prioritet u odnosu na decu bez invaliditeta ili smetnji u razvoju prilikom upisa i vrtić.
Deca sa smetnjama u razvoju ili invaliditetom imaju pravo na besplatan boravak u vrtiću, užinu i produženi dnevni boravak u školi. Potrebno je obratiti se nadležnom pedijatru i odneti potvrdu da je reč o detetu sa smetnjama u razvoju u detetov vrtić, odnosno školu.
Dete može da ima ličnog pratioca ili pedagoškog asistenta (za pomoć nastavniku, učitelju, vaspitaču).
Dete sa smetnjama u razvoju ili invaliditetom ima pravo na besplatan prevoz u gradskom i prigradskom prevozu (a za ličnog pratioca ili roditelja treba se obratiti interresornoj komisiji).

Roditelj može da zatraži od interresorne komisije pohađanje korisničkog servisa podrške u školi za decu sa smetnjama u razvoju ili vrtiću, ako takav servis postoji, kao i druge servise u obrazovanju, ako postoje, koji po pravilu pružaju dodatnu podršku u ustanovi koju dete pohađa, a samo izuzetno u školi za decu sa smetnjama u razvoju.
Direktor obrazovne ustanove koju dete pohađa je dužan da napravi stručni tim za izradu individualnog obrazovnog plana (IOP). Taj stručni tim formira mali IOP tim za svako dete.

Roditelj ima pravo da u IOP tim uključi i lice koje nije zaposleno u obrazovnoj ustanovi koju dete pohađa.
Detetu se može odložiti polazak u školu za godinu dana uz obavezno mišljenje interresorne komisije uz saglasnost roditelja.
Dodatna podrška se pruža u ustanovi koju dete pohađa, a samo u izuzetnim slučajevima, kad je to u najboljem interesu deteta, van te ustanove.

R.M. (Foto: pixabay.com)
Projekat „I ja sam tu – društvena isključenost dece sa invaliditetom zbog siromaštva“ sufinansiran je iz budžeta opštine Bečej.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *