U opštini Bečej su još 2006. godine razmišljali o osnivanju prihvatilišta za napuštene životinje, jer su psi lutalice veliki problem u Bečeju, kao i u drugim gradovima u Srbiji, a ne postoje više ni „mala vrata“ za otklanjanje napuštenih životinja, jer je zakonom zabranjeno ubijanje životinja.
Još tada je planirano da se azil izgradi na lokaciji šinternice i stočnog groblja na Iđoškom putu.
Godinu dana kasnije, u aprilu 2007. godine, počela je izgradnja azila. Na prostoru šinternice radili su članovi Društva za zaštitu životinja Đurđevo zajedno sa Monikom Brukner, vlasnicom azila u tom mestu (koja od tada pomaže rad bečejskog prihvatilišta za pse), zaposleni u bečejskom Komunalcu i aktivisti bečejskog društva za zaštitu životinja Taura.
Azil za napuštene životinje zvanično je otvoren 20. septembra 2007. godine. Tada se u objektu nalazilo devedesetak životinja (šezdeset odraslih pasa i dvadeset pet kučića). O njima su brinule dve osobe.
Objekti koji su izgrađeni na Iđoškom putu su u vlasništvu opštine, a staralac azila je danas Javno preduzeće Komunalac iz Bečeja, kome u radu pomažu članovi Taure.
Početkom novembra meseca 2010. godine u azilu je živelo 180 pasa. O njima vode brigu dve osobe, pre i posle podne, ali noću nema nikoga u azilu.
Kako su radnici rekli, hrane za pse, koju obezbeđuju donatori, ima dovoljno, a ostale troškove (struju, benzin za auto azila i plate radnicima) snosi Komunalac, koji zajedno sa udruženjem Taura upravlja azilom.
Međutim, kako saznajemo, ovih dana je predstavnik Taure napustio azil, ali se za sada ne zna da li će taj čin imati uticaja na funkcionisanje „doma za napuštene životnije“.
K.D.F.