Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

BM brifing sa Ljiljanom Glišović: Knjiga nije za ulicu

BM brifing sa Ljiljanom Glišović: Knjiga nije za ulicutrg_fontane

Uobičajeno je da se knjige kupuju u knjižarama, na promocijama, na sajmovima knjiga, ali neretko se one mogu kupiti i na ulici.

Nedavno su u centru Bečeja bila postavljena dva štanda sa knjigama. Prodavačica Ljiljana Glišović, zastupnica izdavačke kuće LIB iz Novog Sada, se uličnom prodajom knjiga bavi od 1989. godine i kaže da se nekada moglo živeti od prodaje knjiga, a danas je to vrlo teško.
O tome da li volimo da čitamo i koliko se knjige kupuju, Ljiljana Glišović kaže: „Mi smo narod koji još uvek voli da čita knjige, ali na veliku žalost, plate ljudima ne omogućuju i da ih kupuju. Ako se i odluče za kupovinu, onda gledaju da knjiga bude što jeftinija, međutim, uglavnom samo razgledaju i žale se kako nemaju novca da ih kupe.“

Koje knjige se najviše traže i kupuju?

– Najtraženiji su laki ljubavni romani, dečje knjige, enciklopedije, rečnici, ali ima interesovanja i za beletristiku. Podjednako su traženi naši i strani pisci.

Da li Bečejci kupuju knjige?

– Ima zainteresovanih, ali u većini slučajeva dođu samo da pogledaju i požale se da nemaju novca, da nije bila plata i na tome se završi, tako da nisam oduševljena prodajom. Da budem iskrena, malo sam iznenađena, očekivala sam od Bečeja više, ipak je to grad sa pristojnim brojem stanovnika u odnosu na neka druga mesta gde je možda za nijansu bolja prodaja.

Ima raznih komentara, diskusija i polemika o tome da izdavačke kuće ne mogu da opstanu na ovakvom tržištu, da se knjige slabo prodaju, da ni bibliotekari nisu zadovoljni brojem čitalaca i korišćenjem knjiga.

– To, nažalost, jeste tako. Jako nam je teško, jer mi zavisimo od krajnjeg kupca gde god da nam se knjiga nađe, u knjižari ili u biblioteci. Biblioteke nemaju para, ne mogu da kupe knjige, knjižare opet slabo prodaju, jer ljudi nemaju para. Mi smo primorani da na ovaj način prodajemo knjige, što ni nama ne odgovara, jer knjizi nije mesto na ulici, ali nemamo drugog izbora.
Glišović kaže da se knjige uglavnom nude sa popustom i do 30 posto i da na taj način izdavačke kuće pokušavaju da izađu u susret kupcima, mada i pored toga nema mnogo zainteresovanih.

Moglo bi se reći da ste na neki način privilegovani, jer imate mogućnost da čitate najnovija izdanja. Šta je to što vas interesuje?

– Trenutno me interesuje popularna psihologija i preporučila bih knjigu „Izbori koji menjaju život“ od Hala Urbana.

Koju knjigu biste preporučili mladima?

– Imamo dve edukativne knjige, „Povratak na pravi put – dnevnik jedne narkomanke“ i „Dete ulice“. Autorka knjige je Margaret Klark koja radi u centru za odvikavanje od droge i alkohola. To su poučne knjige i preporučila bih mladima da ih pročitaju.

S obzirom na to da idete iz mesta u mesto, da srećete različite ljude, da li ste imali neuobičajene zahteve?

– Ljudi uvek nešto traže. Često se desi da pogreše pisca, pa na primer umesto Tolstoja traže Tolstojevskog… Dešava se da im se ne dopada neki pisac, pa onda pitaju zašto se to prodaje i štampa, da ne spominjem neke naše spisateljice, ali ima i toga. Ili pitaju zašto je ćirilica a nije latinica i obratno. Najčudnije mi je kada me pitaju da li sam pročitala sve knjige? Onda im u šali odgovorim pitanjem, da li apotekarka proba svaki lek u apoteci? Međutim, u poslednjih godinu dana ljudi su uglavnom uzdržani kada je reč o komentarisanju knjiga. Ne znam zašto je to tako. Da li je to zbog situacije u kojoj jesmo? Da li se ljudi možda boje da ako uđu u neku priču da će imati obavezu i da kupe knjigu? A sa druge strane su ipak željni da pogledaju šta se događa na tržištu. Ljudi su postali tajanstveni u odnosu na ranije godine, kada sam mogla i da pričam, da se šalim i da se smejem sa njima. To se negde izgubilo.

Iako prodaja knjiga u Bečeju nije bila na očekivanom nivou, Bečejci su ipak ostavili dobar utisak?

– Nikakvih neprijatnosti nismo imali, ovde su ljudi predivni i ljubazni. Svi su želeli da nam pomognu i što se tiče tog dela stvarno smo zadovoljni. U nekim mestima se ponekad desi da nam noću polome štand iako uvek imamo čuvara, međutim, u Bečeju nismo imali nikakvih problema – rekla je Ljiljana Glišović, ulična prodavačica knjiga.

LJ.M.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *