U februaru su u Bečeju održana dva skupa o prevenciji korupcije, jedan u gradskoj kući, drugi na Fantastu. Rezultat tih skupova, uslovno rečeno, je da su se opštine učesnice – i Bečej, među ostalim opštinama – obavezale da će do kraja godine da naprave lokalne planove čiji je cilj prevencija korupcije. Tim planovima moraće da raspolažu i javna preduzeća.
Dok čekamo planove protiv korupcije, ne poštuju se čak ni propisi o transparentnosti rada – transparentnost je jedna od protivmera korupcije. Naime, lokalna samouprava je krajem 2011. godine trebala da objavi informator o radu opštine. To se do danas nije desilo, mada je načelnik Opštinske uprave, koji je nadležan za taj posao, pre nekoliko meseci rekao da će informator biti objavljen uskoro. Tim namernim ili nenamernim nečinjenjem lokalna samouprava Bečeja je prekršila pravilnik koji uređuje tu oblast. Informatore o radu nisu napravila ni opštinska preduzeća, niti ustanove, takođe kršeći preporuke i pravilnike.
Naime, po zakonu iz 2007. godine, opštine i državne ustanove moraju najmanje jednom godišnje da objave informacije o svom radu na jednom mestu, u informatoru o radu. Informator mora da sadrži osnovne podatke o informatoru, organizacionu strukturu organa, opis funkcija starešina, opis pravila o javnosti rada, spisak najčešće traženih informacija od javnog značaja, opis nadležnosti, ovlašćenja i obaveza, opis postupanja u okviru nadležnosti, ovlašćenja i obaveza, navođenje propisa, usluge koje organ pruža zainteresovanim licima, postupak radi pružanja usluga, pregled podataka o pruženim uslugama, podatke o prihodima i rashodima, podatke o javnim nabavkama, podatke o državnoj pomoći, podatke o isplaćenim platama, zaradama i drugim primanjima, podatke o sredstvima rada, čuvanje nosača informacija, vrste informacija u posedu, vrste informacija kojima državni organ omogućava pristup, informacije o podnošenju zahteva za pristup informacijama.
Opština Bečej je 11. januara 2011. godine objavila jedan i do danas jedini informator o radu, za 2010. godinu, na svom zvaničnom sajtu, na srpskom jeziku, na ćirilici i na mađarskom jeziku.
Informator manje-više odgovara zahtevima propisa, međutim, u njemu ne postoji jedno obavezno poglavlje: spisak najčešće traženih informacija od javnog značaja. Zbog toga se stiče utisak da je najbolnija tačka (bila, nadajmo se) bečejske opštine slobodan pristup informacijama.
Drugi ozbiljan nedostatak informatora opštine je da nije ažuriran, mada ažuriranje je izričito zahtevano. Prema uputstvu o objavljivanju informatora, ovaj dokument treba da se ažurira najmanje jednom mesečno, a potrebno je i da budu navedeni datumi ažuriranja.
S druge strane, informator o radu treba da se izradi najmanje jednom godišnje.
Mnogo neodgovornije od neodgovorne opštine ponašaju se državne i opštinske institucije i javna preduzeća – svi su takođe trebali da objave informatore o radu, s istim podacima kao i opština, ili su imali mogućnost da više njih objavi zajednički informator. Ni to se nije desilo.
Inače, informatori o radu treba da budu objavljeni na internet stranicama onih organizacija koje poseduju vebsajt, a one koje ne poseduju, mogu to da urade na tuđem sajtu. Uputstvo o izradi informatora o radu kaže: „Državni organ koji poseduje, zakupljuje ili po drugom osnovu, sam ili sa drugima, koristi veb-prezentaciju (internet stranicu), obavezan je da na toj veb-prezentaciji objavi informator. Informator se na veb-prezentaciju iz stava 1. ove tačke postavlja tako da naziv ’informator o radu’ bude uočljiv na početnoj strani ili na prvoj strani nakon strane dobrodošlice, kao deo osnovne ponude (menija) ili u vidu posebne oznake (baner)“.
Sada je došla nova vlast. Možda će ona da objavi novi informator o radu – stare vlasti.
K.D.F.