Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Decentralizacija u Srbiji (13): Sombor – Vlast, moć i novac – u „krugu beogradske dvojke!“

Decentralizacija u Srbiji (13): Sombor – Vlast, moć i novac – u „krugu  beogradske dvojke!“trg_fontane

Pitanje decentralizacije Srbije je, čini se, posebno osetljivo na perifernim područjima republike, gde državna vlast na taj aktuelni problem uvek gleda kroz prizmu eventualnih „separatizama.“ U tom smislu, i Somborci su kroz svoju dugu istoriju uvek vodili teške bitke sa centralnim vlastima oko dobijanja autonomnosti i ostalih „slobodarskih prerogativa“, za koje su se, osim ostalog, izborili i „teškim parama“. Austrijskoj carici Mariji Tereziji su dobijanje statusa „Slobodnog kraljevskog grada“ (1749.) platili 150.000 zlatnih forinti. Tako se šaljivdžije ovde ponekad zapitaju: koliko „ovima“ danas treba da platimo da nam vrate to što nam po slavnoj prošlosti i pripada?

Istina je da je decentralizacija i vraćanje imovine lokalnim samoupravama bilo jedno od ključnih obećanja pobedničkog DOS-a 2000. godine. Istina je i to da su doneti neki zakonski preduslovi, ali se sve to, u praksi, nekako teško sprovodi. „Vlast je vlast“, rekli bi neki, „šta preostane ako se preda drugima?“ To je, u suštini, pojednostavljeno tumačenje, ako je poznato da razvijene evropske države počivaju na jakim i bogatim lokalnim samoupravama. Dokle god „ovi naši“ ne krenu u suštinsku decentralizaciju, ići će stara priča o tome da je sve – vlast, moć, pare, koncentrisano u „krugu dvojke u Beogradu.“

Nema suštinske bez fiskalne decentralizacije

Nemanja Delić, gradonačelnik Sombora, smatra da je „zlatno pravilo dobre i efikasne uprave da se sve što je moguće rešiti na nižim nivoima vlasti, na njima i završava“.
– Time se ne dovode u pitanje one funkcije države koje je centralna vlast jedino u stanju da rešava. Osnovni problem je što funkcionalnu decentralizaciju treba da prati i fiskalna decentralizacija. Drugim rečima, prebacivanje poslova lokalu mora da prati i prebacivanje adekvatnog novca u lokalne budžete. Moraćemo napustiti politiku razvijanja centara na račun periferije. Treba dati šansu gradovima srednje veličine, da sačuvaju i razvijaju svoje privredne kapacitete i postojeće institucije, i da se otvaraju nove institucije izmeštene iz centara, bilo Beograda ili Novog Sada. Osnovni preduslov za to je vraćanje imovine lokalnim samoupravama i ukidanje nerazumnog tutorstva države nad našom imovinom. Takođe je važno graditi odnose poverenja i saradnje između različitih nivoa vlasti. Sve to zahteva mnogo znanja, volje, hrabrosti i odlučnosti da se uprava stavi u funkciju građana i privrednog razvoja. To je proces koji ćemo kao društvo morati proći. Što pre to bolje – tvrdi Delić
Vladislav Kronić, načelnik Odeljenja za privredu Gradskog veća, smatra da je Srbija još uvek visoko centralizovana zemlja jer je većina ingerencija u Beogradu.
– Dobro je što ima pomaka i postepeno dolazi do prenosa nadležnosti na lokalnu samoupravu. Tu pre svega mislim na oblast predškolskog i školskog obrazovanja, osnovnu zdravstvenu zaštitu, i slično, ali, problem je u tome što su u međuvremenu smanjeni transferi lokalnim samoupravama. Zakonom o regionalizaciji iz 2010. godine, po kojem je Vojvodina region kao i svi ostali, mi, kao lokalna samouprava nismo dobili odgovarajuće nadležnosti, čak nam je u Somboru ukinuta i Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća – podseća Kronić
– Istina je – nastavlja on – da nam se vraćaju ingerencije, ali bez jasno određenih izvora sredstava. Po Zakonu iz 1995. sva državna imovina na području grada i opštine pripada Republici Srbiji. Zbog toga je dobra vest da ćemo ubuduće dobijati 80 odsto sredstava (umesto 40 odsto) iz poreza i doprinosa na zarade. U tom pogledu, nedavno usvojeni rebalans gradskog budžeta i povećanje prihoda po tom osnovu, biće usmereni na komunalnu infrastrukturnu izgradnju, nove puteve, kanalizaciju, vodovod, rasvetu – kaže Kronić.
– Decentralizacija mora omogućiti dolazak novih investicija. Nama je od životne važnosti i da se saobraćajno povežemo sa Koridorima 10 i 7, ali i to je u nadležnosti centralnih, republičkih vlasti koje se i dalje pitaju za suštinske stvari, pa i za investicije i kupovinu građevinskog zemljišta. U tom smislu, lobiranja sa lokala pre svega ka Beogradu, više su nego potrebna – tvrdi Kronić.

Vratiti imovinu lokalnim samoupravama

Predstavnici somborskih stranaka uvereni su da je jedan od ključnih zahteva vraćanje imovine opštinama i gradovima.
Branislav Jeremić, predsednik Gradskog odbora DSS, podseća da uspostavljanjem centralizovanog sistema upravljanja imovinom – lokalne samouprave za sve oblike raspolaganja imovinom moraju da traže saglasnost Republičke direkcije za imovinu.
– Rešenje je da lokalne samouprave same uređuju sve oblasti života od značaja za njih, za šta su sposobne, a ne da se stvaraju nove administrativne jedinice, regioni, jer bi to dovelo do stvaranja novih, parazitskih upravljačkih elita (poput brojnih i skupih vladinih agencija). DSS je, kao jednu od mera ravnomernog ekonomskog razvoja, kroz svoj Ekonomski program razvoja Srbije 2011-2015, predvideo formiranje ekonomskih zona, koje će u skladu sa stepenom (ne)razvijenosti krajeva, odrediti poreske olakšice za zainteresovane investitore, i niz mera kojim bi se sprečile i „novosadizacija“ i „beogradizacija“, i ostajanje bez stanovništva, velikih prostora u državi – mišljenja je Jeremić.
Ujedinjeni regioni Srbije su prikupili više od pola miliona potpisa za izmenu nekoliko zakona koji će omogućiti decentralizaciju Srbije.
– Neophodno je vraćanje imovine lokalnim samoupravama, jer se pokazalo da je centralizovano upravljanje državnom imovinom dovelo do propadanja i neiskorišćenosti dobrog dela te imovine. Osim toga, Somborci bolje znaju šta je za njih i njihovu imovinu dobro, od nekoga iz Beograda, kome je Sombor samo reč na papiru – smatra Dragan Trkulja, odbornik G17 plus u Skupštini Grada. Trkulja dodaje da je neosporno da je od 1995. godine do danas napravljena velika šteta lokalnim budžetima.
– Ali još je bitnije to što smo uskraćeni za odlučivanje, samim tim i za odgovornost, o imovini grada u kome živimo – ističe on.
Nikola Pajić, predsednik Gradskog odbora SPO, stava je da svim lokalnim samoupravama, pa tako i gradu Somboru, treba vratiti imovinu i to iz više razloga.
– Što veći broj poslova i sredstava treba spustiti bliže građanima, do svake mesne zajednice, jer naši građani u manjim sredinama najbolje znaju šta im treba i ko su ljudi kojima treba poveriti poslove na upravljanju našim, mukom stečenim novcem. Sadašnji sistem vlasti samo stvara antagonizme među regijama, i potencijalna je opasnost po jedinstvo naše države, jer ljudi, videći krivca u Beogradu, misle da će im bez Beograda biti bolje. Sa novim sistemom raspodele vlasti i nacionalnog dohotka možemo prevazići razlike, ojačati ekonomski svaki deo zemlje, a time i samu zemlju – naglašava Pajić, dodajući da se centralne vlasti ponašaju po principu „meni koliko treba – a drugima šta ostane“!
– Danas je Beograd, tačnije krug dvojke, mesto u koje se slivaju pare svih nas, mesto na kome se odlučuje kako se naš novac troši, i mesto gde nam poručuju da budemo zadovoljni kad nam nešto od tog našeg novca vrate. Na primer kroz neki projekat NIP-a – reči su Nikole Pajića.
Zdravko Sogić, predsednik Gradskog odbora SNS kaže da su naprednjaci svakako za model decentralizacije cele države, za sprečavanje depopulacije i migracije stanovništva iz sela u grad.
– Mora se apsolutno sve učiniti da se dese obrnuti procesi, jer je zemljoradnja naša komparativna prednost i izvozna šansa. Dakle, decentralizacija da, davanje širokih prava lokalu, ali bez ikakvih prerogativa teritorijalne autonomije – kaže Sogić.

Isa Basarić

Od kasabe, preko nahijskog sedišta, do slobodnog kraljevskog grada
(Kratka povesnica grada Sombora)

Danas Sombor beleži svoju ne tako dugu, ali burnu i iznad svega bogatu povesnicu. Zasnovan na temeljima prethodećeg mu Sent Mihalja u 12. stoleću, naseobine koja će ubrzanije dobijati na značaju, kada dođe u posed ugarske plemićke porodice Cobor koja će, da bi naglasila svoj narastajući ugled, početi sebe predstavljati kao Cobori od Cobor Sent-Mihalja, u kome se sve češće održavaju i višemesečna skupštinska zasedanja Bodroške županije.
Godine 1541. Cobor Sent Mihalj pada u turske ruke koji ga dve godine potom po prvi put u svoje deftere beže pod današnjim imenom. Turci su u Somboru ostali 146 godina ne ostavivši značajnije materijalne tragove o svom boravku, ali su, uzdizanjem tadašnje kasabe u nahijsko središte, za budućnost ga predodredili za administrativni centar, što će mu i u nastupajućim vremenima biti za dugo opredeljujuća odrednica.
Ta njegova, od turskog zemana nasleđena odrednica, posebno dolazi do izražaja od 1687. kada Sombor, ušavši u sastav Austrijske carevine već 1699. postaje sresko sedište sa pripadajućih mu 14 naselja. Odmah po ustanovljenju vojnih šančeva 1702., on postaje oppidum fossatum, utvrđeno mesto Austrije prema Turskoj, u sastavu Potisko-pomoriške vojne krajine, a njegovi žitelji u velikoj većini se opredeliše za vojnički poziv, što će doprineti da 1717. izraste u oppidum militare, vojnički grad.
Bio je to značajan napredak, koji će doći u pitanje kada carica Marija Terezija, pod zahtevima zemljišne aristokratije i županijskih vlasti, donosi zakon o razvojačenju vojničkih gradova, jer se granica sa Turskom povukla daleko preko Save i Dunava, na jug. No, Somborci, znajući da tim činom gube značajne privilegije koje su, kao ratnici po zanatu, uživali ratujući za interese Austrijske carevine, bili su protiv toga zakona. Međutim, zakon je donet, a najviše što su uspeli bilo je pomeranje njegove primene za kasnija vremena, koja će pristići 1. novembra 1745. kada je Sombor razvojačen, što je bilo samo na korak od prevođenja ponosnih militara u nadničare na zemljoposedima aristokratije. Oni se stoga, nakon samo 18 dana okupljaju na dogovor, sa koga se njih 244 domaćina raziđoše, čvrsto rešeni da istraju u očuvanju svog dotadanjeg privilegovanog statusa, krenuvši u dugu i neizvesnu borbu za elibertaciju svoje varoši. Pred njima je bila duga i velika neizvesnost, kada je mnogo toga stavljeno na kocku.
Kroz sve te muke se kalio duh Somboraca i ispisivao genski zapis njihovih potomaka, posebno nakon što pravoslavni i katolici 1. jula 1748. potpisaše tzv. Alternativu, akt kojim je utanačen naizmenični način biranja, na određeno vreme, svih organa gradske vlasti. Možda je ovaj akt, uz 150.000 zlatnih forinti uplaćenih u bečke carske trezore, bio opredeljujući za Mariju Terziju, da 17. februara 1749. Poveljom Sombor uzdigne u rang slobodnih i kraljevskih gradova, a 1786. i u stalno sedište Bačbodroške županije. Svakako je to bio odlučujući iskorak za Somborce da svoje raznolike nacionalne, konfesionalne i socijalne odrednice usklade u odnose u kojima „svih vremena razlike ćute“, kako je to ponajbolje stihovano iskazao naš veliki Laza Kostić, koji je i sam svojim delom tome doprinosio.
Sombor, koji ima status grada, od 1992. je i sedište Zapadnobačkog okruga.

Milan Vojnović,
sociolog i hroničar somborski

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *