Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Film krvi, sa malo meda i puno banalnosti

Film krvi, sa malo meda i puno banalnostitrg_fontane

Film Anđeline Džoli „U zemlji krvi i meda“ uskovitlao je prašinu bez da se i pošteno zakotrljao prašnjavim palanačkim puteljcima naslovljene zemlje (ili, danas, zemalja). Duhovi koji, prema animističkom verovanju, žive u takvim prljavim, zagušljivim kovitlacima, pomamili su se bez da su i uspeli osmotriti priliku čije im je opasno prisustvo, „po čuvenju”, imalo zapretiti. Ali da se manem ovih „prigodnih” metafora. Ovde je reč o intelektualnim spodobama koje su oformile mišljenje o filmskom ostvarenju Džolijeve „po čuvenju”, odnosno na bazi nečijeg prepričavanja filma ili, još gore, na bazi nečijeg prepričavanja nečijeg prepričavanja filma (institucija „prepričavanja filma” je besmislica svoje vrste – film ne čini tek takozvana radnja već prevashodno tretman radnje (dva reditelja isti scenario, tj. istu radnju nikada neće videti/uprizoriti na isti način); ne prepričava se film, već (tek) radnja filma; film, kao takav, ne može biti prepričan!).

Šta, međutim, sa onima koji su pogledali film i ubeđeno tvrde da je on antisrpski?! Pre bilo kakvog odgovora, potrebno je reč-dve posvetiti takozvanim ubeđivačkim definicijama kao što su kvalifikacije „prosrpsko” i „antisrpsko”: obmanjivač koristi te kvalifikacije za svoje svrhe – uzima ih, potajice, u proizvoljnom značenju, pri čemu nastoji iskoristiti njihov emotivni potencijal, a sve u cilju upućivanja mišljenja i delanja ljudi u željenom pravcu. Naime, utisnuvši užareni žig „antisrpsko” na film „U zemlji krvi i meda“, obmanjivač nastoji upotrebiti potencijal odijuma (omraženosti, ogorčenja) sadržan u toj kvalifikaciji, a pri tom tu reč uzima u sasvim proizvoljnom značenju. „Prosrpsko” tu očigledno znači naprosto tek „pročetničko” – otud ova kvalifikacija u mom vokabularu ne može zadržati pozitivno, tj. pohvalno emotivno značenje, već zadobija upravo negativno! Lično držim da je „prosrpsko” i „ultrasrpsko” zapravo, između ostalog, sve ono što se odnosi na suočavanje sa prošlošću i preuzimanje odgovornosti – u tom smislu, neočekivano, „U zemlji krvi i meda“ mogu smatrati uistinu „prosrpskim” filmom, a Džolijevu „prosrpskom” autorkom!
Filmu se prigovara da „prikazuje isključivo srpske zločine”. – I prikazuje! To međutim nikako ne implicira mišljenje da na drugoj strani nije bilo zločina. Naprotiv, u više navrata spominju se zlodela bošnjačke vojske. Džolijeva promišljeno pribegava potpunom vizuelnom isključenju druge strane kako bi se izbeglo bilo kakvo neumesno sameravanje i vaganje zločina (ko je prvi otpočeo ili, pak, ko je više i gnusnije ubijao), te kako bi preporučila način na koji bi svaka strana trebalo da sagleda sopstvenu odgovornost – neposredno i u potpunosti, bez ikakvog „vađenja” zločinima počinjenim na drugoj strani. Ovo efektno formalno rešenje toliko je naglašeno u filmu da je njegovo neprepoznavanje stvar elementarne kinematografske disleksije kod gledaoca (dakle, nikakva rđava tendencioznost, već žalosno odsustvo poznavanja gramatike filmskog jezika koje je nužno za „čitanje” filma). Džolijeva je, da ne bude zabune, snimila film – nije pisala udžbenik ovdašnje recentne istorije.
Toliko o mučnoj (intelektualno i estetički naivnoj) halabuci koja prati ovaj film. Da prozborim nešto i o samom filmu. – U zemlji krvi i meda je, nažalost (ukoliko ga uzmemo za delo ozbiljne umetničke ambicije), slab do, bezmalo, nikakav film! Pre svega, film je, žanrovski uzeto, krajnje konfuzan. To, razume se, ne mora predstavljati nužnu manjkavost – može, naprotiv, biti i preimućstvo. Žuđeni hibrid ratnog filma i drame/romanse, međutim, pokazao se kao kržljavi plod neuspelog ogleda. Razlog je tome – usuđujem se slobodno reći – više nego tanak, čak očajno siromašan dramski kvalitet filma. Protagonisti (Ajla i Danijel) su plošni, beskrvni, pokatkad nejasni, a odnos između njih nije ništa do grubi nagoveštaj, usled čega je mera mog interesa za ono što će im se desiti bila svedena u pojedinim trenucima na intenzitet brige koji inače imam za ime i prezime skripterke ili vođe ekipe statista u filmu (ovde je, sa moje strane, pošteno izneti jednu ogradu čije je važenje, svejedno, ograničeno: verzija koju sam pogledao bila je na engleskom jeziku, što je verovatno donekle podstaklo moj otuđen odnos prema likovima). Filmu nedostaje bilo kakvo ozbiljnije društveno-istorijsko ili psihološko-egzistencijalno ispitivanje predmeta, temeljnije promišljanje, što je razlog da su prikazani zločini povremeno zadobijali (mučan) karakter banalnosti. A naprosto prikazati zločine, filmski rekontruisati pojedine egzekucije samo po sebi nije nikakav smisleni čin (rat se više-manje i sastoji od banalnosti zločina).
Pored sve ove „krvave” banalnosti, u filmu postoji i nekoliko „medonosnih” trenutaka (premda film malo ili nimalo ne kazuje o mednom karakteru zemlje, najavljenom u naslovu). Naime, u nekoliko navrata Džolijeva hrabro napipava kontroverzni motiv (mogućnosti) romanse u ambijentu logora gde se danonoćno besomučno maltretiraju i siluju logorašice (motiv sistematskog silovanja je i jedini tematski novum s obzirom na dosadašnji kinematografski tretman ratova devedesetih). Pri tom, scene zagrljaja između krvnika i žrtve režirane su (neobično smelo i umetnički relevatno!) u ključu rutinskih ljubića čiji je kliše-štimung ostvaren premetanjem privlačnih nagih tela pod čaršafom, i uz odgovarajuće jeftin/prepoznatljiv muzički skor. Takođe, autorka je pokušala osvetliti humanu potrebu protagonista (normalnih osoba u ekstremno nenormalnim okolnostima) da, makar i uz potporu zajedničkog samoobmanjivanja, pokušaju živeti normalnim životom – u tom smislu dirljiva je scena njihovog „izlaska” u umetničku galeriju. Nažalost, sve je tu izvedeno, poput i same celine, u toj meri neekspresivno i nedorečeno, da bilo kakve umetničke pretenzije filma, baš kao i gnusne „pročetničke” (dakle, „antisrpske”) invektive upućene filmu, moraju biti u zametku raspršene.

I.K.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *