Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Istražujemo: Zašto 1983. godine nije izgrađen Centar za rehabilitaciju i rekreaciju? – 3. deo: Koliko novca je potrošeno za neizgradnju „Jodne banje“ – šta je trebalo da imamo?

Istražujemo: Zašto 1983. godine nije izgrađen Centar za rehabilitaciju i rekreaciju? – 3. deo: Koliko novca je potrošeno za neizgradnju „Jodne banje“ – šta je trebalo da imamo?trg_fontane

Dogovorom o osnovama Društvenog plana SAPV od 1981. do 1985. godine o razvoju društvenih delatnosti i penzijskog i invalidskog osiguranja bilo je predviđeno da se Samoupravnim sporazumom obezbedi novac za izgradnju Organizacije udruženog rada za rehabilitaciju u Bečeju.

Odredbe tog dogovora postale su deo i dogovora o osnovama plana razvoja opštine Bečej od 1981. do 1985. godine, te je odlukom Skupštine SIZ-a za zdravstvo 27. februara 1980. godine, Skupštine SIZ-a za odmor i rekreaciju 5. marta 1980. godine i Skupštine opštine Bečej na sednici svih veća 29. februara 1980. godine formirana Radna organizacija Centar za rehabilitaciju i rekreaciju „Jodna banja“ u osnivanju. Osnivači su u martu mesecu potpisali sporazum o međusobnim pravima i obavezama, a potom i utvrdili zadatke i program sadržaja budućeg Centra, „izdvojili sredstva za njegov rad i precizirali plan realizacije njegove gradnje“.
Izgradnja nove „Jodne banje“ nikad nije započeta, a ta radna organizacija likvidirana je tri godine nakon osnivanja uz slična obrazloženja Izvršnog veća Skupštine opštine Bečej i Skupštine opštine Bečej, u kojima se navodi da je problem nedostatak novca, te da će Izvršno veće, „nakon sticanja realne materijalne mogućnosti“ predložiti nastavak radova.
„Realne materijalne mogućnosti“ do danas nisu stvorene, a i situacija je drugačija, ono što je ostalo od nekadašnje „Jodne banje“ (danas Služba za rehabilitaciju Doma zdravlja) jedva funkcioniše, bazeni sa lekovitom vodom su prazni uprkos tome što je izvor termalne vode na nekoliko metara od zgrade banje, a ulaganja u objekat, po obrazloženjima nadležnih, su onemogućena, jer je on vlasništvo PIK-a „Bečej“, a zasad se ne zna da li će vlasnik kombinata zgradu u kojoj je „Jodna banja“ prepustiti lokalnoj samoupravi, ili će kad-tad da zatraži da se ta služba iseli iz objekta.

Potrošeno, a nikad započeta izgradnja

Od velikih snova iz osamdesetih godina prošlog veka nije ostalo ništa, a trebalo je mnogo toga uraditi za 476 miliona dinara, koliko je po investicionom programu predviđeno za izgradnju Centra za rehabilitaciju i rekreaciju „Jodna banja“ sa osnovnom namenom rehabilitacije kardiovaskularnih bolesti kao produžnim programom kardiologije Instituta iz Sremske Kamenice, ali i rekreacionim programom.
Uprkos tome što nije izgrađen Centar za rehabilitaciju i rekreaciju za tri godine postojanja u osnivanju ipak je potrošena izvesna suma novca, o tome svedoče dokumenta iz tog perioda (nalaze se u Istorijskom arhivu u Bečeju), doduše, barata se različitim iznosima, od 7,6 do 12 miliona dinara.
Naime, do 1982. godine ispitani su svi klimatski i ostali hidrometeorološki uslovi za lokaciju tog objekta u Bečeju, Institut za zdravstvenu zaštitu SAP Vojvodine i Institut za kardiologiju iz Sremske Kamenice izradili su elaborat o opravdanosti izgradnje takvog objekta za SAP Vojvodinu i njegove lokacije u Bečeju, organizovana je javna rasprava o prilazu izgradnji takvog objekta u SAP Vojvodini, obavljeni su prethodni razgovori sa potencijalnim učesnicima u finansiranju izgradnje Centra i dobijena su uveravanja o pristupanju sporazumu kojim treba da se obezbede ukupna sredstva za njegovo finansiranje. Podloga svim uveravanjima je obezbeđena Društvenim dogovorom o razvoju društvenih delatnosti i penzijskog i invalidskog osiguranja u SAP Vojvodini za period od 1981. do 1985. godine.
Usvajanjem tog dokumenta stvoreni su uslovi za dalji rad na pripremama izgradnje Centra, te je naručen i izrađen investicioni program i idejni projekat, otkupljeno je građevinsko zemljište, dobijena su urbanističko-tehnička rešenja i ostale potrebne saglasnosti za izgradnju objekta, upućena su četiri lekara na specijalizaciju iz interne medicine sa kasnijim opredeljenjem za kardiologiju a paralelno je dogovoreno i odabiranje ostalog potrebnog medicinskog osoblja za potrebe Centra, na bazi idejnog projekta raspisan je oglas i odabran izvođač radova za izgradnju Centra, raspisan je konkurs o prikupljanju ponuda za izbor opreme za opremanje Centra sa specifičnom medicinskom opremom i potpisan je Samoupravni sporazum o izgradnji Centra sa svim učesnicima u njegovom finansiranju, osim sa SIZ-om za penzijsko i invalidsko osiguranje SAP Vojvodine. Za navedene pripremne radnje je do 6. januara 1983. godine potrošeno 12 miliona dinara, navodi se u „Informaciji o stanju priprema za izgradnju Centra za rehabilitaciju i rekreaciju u Bečeju“ od 6. januara 1983. godine, koji je sačinio direktor RO Aleksandar Reljin.
S druge strane, međutim, u dokumentu „Informacija o stanju i problemima na realizaciji investicionog programa RO `Jodna banja`“ iz aprila 1983. godine, koji je Izvršnom veću lokalne samouprave dostavio direktor radne organizacije Aleksandar Reljin, čiji je deo i pregled utroška novčanih sredstava od dana osnivanja organizacije do 1. aprila 1983. godine, navode se donekle drugačiji podaci, a reč je o ukupnom iznosu od 7,68 miliona dinara.
Prema tom dokumentu, u vreme „života“ Centra za rehabilitaciju i rekreaciju „Jodna banja“ u osnivanju, potrošeni su sledeći iznosi: udružena sredstva udruge OUR Sojaprotein 4.845 dinara, zajam po propisima DPZ, doprinos za energetiku 67.503 dinara, ostala potraživanja, taksa na prigovor „Plan“ Novi Sad 10.872 dinara, elektronski računari i pisaća mašina 35.961 dinar, kancelarijski nameštaj 35.948 dinara, čelična kasa 45.890 dinara, ambalaža na zalihi butan boce 3.120 dinara, razni sitni inventar u upotrebi 47.056 dinara, izrada načelne saglasnosti na likaciju 50.000 dinara, priprema i obrada podataka o meteorološkim uslovima 6.000 dinara, izrada elaborata koncepcije formiranja Centra za rehabilitaciju 122.970 dinara, izrada elaborata za realizaciju programa centra za rehabilitaciju 80.000 dinara, izrada urbanističko-tehničkih uslova Centra za rehabilitaciju 291.800 dinara, izrada projektne dokumentacije 1,7 miliona dinara, podaci potrebni za projektovanje 3.000 dinara, provera investicionog programa 150.000 dinara, troškovi za oglas za javno nadmetanje za razm. ponuda 3.150 dinara, izdaci po ugovorima o delu za vođenje postupka javnog nadmetanja i razmatranja ponuda 33.055 dinara, troškovi režije u toku osnivanja, bruto lični dohoci 2.651.048 dinara, troškovi režije u toku osnivanja, razni materijalni troškovi 816.562 dinara, školovanje kadrova, specijalizacija lekara, bruto lični dohoci 1.383.859 dinara, školovanje kadrova, specijalizacije lekara, materijalni troškovi 138.005 dinara.
Navedeni troškovi, 7,68 miliona dinara, plaćeni su iz sledećih izvora: SIZ za zdravstvo Bečej 1 milion (osnivački ulog), SIZ za zdravstvo Bečej 1.625.702 dinara za finansiranje specijalizanata, SIZ za rekreaciju Bečej 1 milion (osnivački ulog), SIZ za rekreaciju Bečej 2 miliona (finansiranje investicione tehničke dokumentacije), Skupština opštine Bečej 500.000 dinara (osnivački ulog), Skupština opštine Bečej 1.561.896 dinara (za lične dohotke i materijalne troškove), SIZ za zapošljavanje Bečej 500.000 dinara (za pripreme i investicije), SIZ za zapošljavanje Bečej  1 milion (kredit za finansiranje investicije), rezultat revalorizacije isprav. vrednosti 1981. i 1982. godine 8.231 dinar, efekat revalorizacije 1981. i 1982. godine 32.056 dinara.

Banja bez vode

U Centru za rehabilitaciju i rekreaciju „Jodna banja“ u delu za fizikalnu medicinu sa polikliničkim delom, prema projektnom programu iz osamdesetih godina prošlog veka, pacijentima je trebalo da se pružaju sledeće terapije: elektroterapija, peloidoterapija (lekovito mineralno blato –  ova metoda ispoljava toplotno i mehaničko dejstvo, te povoljno deluje na lokalne zapaljenske i regenerativne procese, trofične promene na koži, ali i analgetički i spazmolitički), parafinoterapija, hidroterapija u bazenima i specijalnim kadama, podvodna ekstenzija (istezanje kičme u vodi), kineziterapija, radna terapija, inhalacije, solarijum, masaža…
Danas, više od 30 godina kasnije, u „Jodnoj banji“ (Služba za rehabilitaciju Doma zdravlja), većina tih terapija ne postoji – pre svega nema hidroterapije i podvodne ekstenzije, ali ni inhalacija, solarijuma, masaže…

Od ukupnog iznosa od 9,22 miliona dinara, ostalo je nepotrošeno 1.547.237 dinara.
I najzad, u trećem dokumentu, čiji su predmet podaci o isplaćenim ličnim dohocima, od 14. marta 1983. godine, piše da su 1981. godine isplaćeni neto lični dohoci, naknade čistog ličnog dohotka za inovacije, racionalizaciju i ostale naknade čistog ličnog dohotka bili 648.913 dinara za 3,9 zaposlenih na bazi časova rada, a 1982. godine taj iznos je za prosečno 6,5 zaposlenih bio 1.301.479 dinara.

Investicioni snovi

Po planovima Centar „Jodna banja“ trebalo je da pruži medicinsku rehabilitaciju, sportsku rekreaciju i ugostiteljske i turističke usluge.
U delu medicinske rehabilitacije planiran je terapeutski blok za rehabilitaciju koštano-mišićnih oboljenja i oboljenja srca i krvnih sudova i stacionar sa 100 bolesničkih ležaja za pacijente na lečenju.
U delu banje za sportsku rekreaciju trebalo je da bude sportska hala za male sportove sa 600 sedišta za posetioce i malom salom za borilačke sportove, prostorom za pripreme takmičara i nužnim nusprostorom, veliki pokriveni plivački bazen za sportska takmičenja i rekreaciju i mali bazen za decu i obuku neplivača (objekat velikog bazena bi imalo 600 sedišta za posetioce), banjski blok sa potrebnim brojem banjskih kupki, kada i bazena (ne navodi se o kom je broju reč) sa banjskom toplom vodom za potrebe građana i gostiju banje i smeštajni blok sa 150 postelja B kategorije, s prostorom za pripremu i posluživanje hrane i ostalim nusprostorom.
Bila je predviđena i rekonstrukcija spoljnog olimpijskog bazena s povezivanjem u sistem prečistača vode pokrivenog bazena.
Program izgradnje banje na prostoru stare „Jodne banje“ (u ulici Todora Dukina) bio je podeljen u dve faze. U prvoj fazi (do 1985. godine) trebalo je biti izgrađen rehabilitacioni i rekreacioni sadržaj, a za realizaciju druge faze – hotel i banja – odlučeno je da se sačeka naredni srednjoročni program (1986-1990.)
Ukupna površina celog objekta sa svim sadržajima trebalo je da bude 16.000 kvadratnih metara.
Inače, za pribavljanje građevinskog zemljišta nije potrošeno ništa, jer, kako se navodi u belešci o fondu u Istorijskom arhivu, odlukom Skupštine opštine Bečej potrebno zemljište za izgradnju Centra dodeljeno je bez naknade i upisano u zemljišne knjige kod Opštinskog suda i istovremeno su okončani razgovori i sa Mlinskom industrijom iz Bečeja o ustupanju mlina „Trudbenik“ bez naknade. Potom je započeto i njegovo rušenje za pripremu zemljišta za gradnju Centra.

K.D.F.
(Kraj serijala)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *