Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Pogodni vremenski uslovi i u bečejskom ataru: Rekordni rod u ovoj godini

Pogodni vremenski uslovi i u bečejskom ataru: Rekordni rod u ovoj godinitrg_fontane

Prema prethodnim rezultatima, sa stanjem na dan 1. septembra 2016. godine ostvarena proizvodnja pšenice u Srbiji (bez Kosova i Metohije) je 2.885 hiljada tona, što je za 18,8 odsto više u odnosu na proizvodnju ostvarenu u prošloj godini. Očekivana proizvodnja kukuruza je 7.451 hiljada tona, za 36,6 odsto više nego 2015. U poređenju sa prošlom godinom, očekuje se veća proizvodnja šećerne repe (17,3 odsto), suncokreta (43,6 odsto), soje (29,2 odsto).

U odnosu na desetogodišnji prosek (2006–2015), proizvodnja pšenice veća je za 17,5 odsto, kukuruza za 26,4 odsto, suncokreta za 51,4 odsto i soje za 43,9 odsto, a manja šećerne repe za 15,1 odsto, piše u analizi Republičkog zavoda za statistiku i dodaje se da će konačni podaci o proizvodnji useva, voća i grožđa u 2016. godini biti objavljeni u martu 2017. godine.

O stanju na lokalnom nivou, u bečejskom ataru, za Bečejski mozaik govori član Opštinskog veća zadužen za poljoprivredu i razvoj sela Anđelko Mišković.

– S obzirom na klimatski vrlo specifičnu godinu koju je obeležilo smenjivanje kišnih i sunčanih perioda, potom činjenica da letnji period nisu obeležile izrazito visoke temperature, ovo je jedna od retkih godina u kojoj nismo imali vezanih noćnih temperatura u letnjem periodu, već su noći i tada bile hladnije i shodno tome su se i biljke ponašale. Prvo je došlo do prevremenog sazrevanja svih useva, a zbog povećane količine padavina došlo je do stvaranja idealnih, odnosno visokih prinosa. Ova godina je karakteristična i zbog toga što su se pojavljivale određene bolesti i štetočine u ciklusima, pa su mnogi zbog toga imali brojne nelagodnosti.

Kakvi su prinosi?

– Prinos ječma je ove godine bio rekordan, kakav ni u knjigama nije zabeležen. Interesantno je to što se sa relativno malih površina dobila ogromna količina ječma. Prinos i prolećnog i jesenjeg ječma se kretao na nivou od preko 6 tona po hektaru, što je izuzetan prinos. Što se tiče pšenice, ona je do samog momenta klasanja imala veoma dobru kondiciju. Ove godine nismo imali toliko problema sa bolestima na pšenici kao prošle godine, međutim, došlo je do enormno visokih temperatura u fazi nalivanja zrna, a to je uticalo na smanjenje prinosa. Ipak nije došlo do drastičnog smanjenja. Prosek kod pšenica se kretao od oko 6-7 tona po hektaru. Bilo je i ekstremnih slučajeva, pojedine parcele su dale i do 10 tona po hektaru, a to je van svakog očekivanja. Nažalost, ekonomska strana u proizvodnji pšenice pokazuje da se ta kultura značajno smanjuje, jer je cena finalnog proizvoda veoma niska. Cena se kretala od 16 do 18 dinara, a i posle dužeg perioda čuvanja cena je nepromenjena ili je razlika 1 dinar. Cena pšenice bi, u zavisnosti od intenziteta poljoprivrede, trebala da bude između 20 i 25 dinara, odnosno da se vrati u idealne tokove proizvodnje, da se vrati u plodored. Međutim, poslednjih godina pšenica je kultura za koju se uvek smatralo da je nisko rentabilna i da je to kultura u koju se malo ulaže. Ipak, to se nije tako pokazalo. Poslednjih godina, ukoliko se pšenica ne prska, ne štiti, nema nikakvog finansijskog efekta, a bude se čak i u minusu. Ne može da služi ni za plodored. Iz tog razloga ljudi se opredeljuju za druge kulture, kao što su, recimo, soja pri čemu kod soje ima mogućnosti značajnog smanjenja troškova po jedinici površine. Isti je finansijski efekat, ali su manji troškovi.

Kakva je situacija sa suncokretom?

– Žetva suncokreta je prošla skoro neopaženo, jer je odrađena ogromnom brzinom zbog zaista dobre mehanizacije. Suncokret je u ovakvim klimatskim uslovima malo podbacio, prinos se kretao od 1.200, 1.800 do 2.000 tona po jutru. Kad se to preračuna na hektar, reč je o prinosima koji se kreću između 2.300 i 2.700 kilograma po hektaru. To su mali prinosi. Razlozi za to leže u činjenici da suncokret ne voli mnogo vode, kao ni smenu toplog i hladnog vremena. Suncokret u sušnim godinama daje dobar prinos, a u idealnim godinama podbacuje. Poljoprivrednike dodatno prati razočarenje zbog toga što manji prinos suncokreta ne prati povećana cena, nego je cena čak i manja u odnosu na prošlu godinu kada je više rodio.
Posle suncokreta na redu je bila soja pa onda kukuruz koji je još uvek aktuelan.
– Soja je ove godine dala izuzetan prinos od 3,5 do 5 tona po hektaru što je veoma dobro za naše uslove. Ono što je mene iznenadilo ove godine u vezi kukuruza je to da se velika količina kukuruza ponovo bere beračima, odnosno ne kruni se. Kukuruz se ponovo stavlja u čardake i čeka neku bolju cenu. Ovo znači da poljoprivrednici nisu zadovoljni cenom od 12 dinara, koja zaista predstavlja bescenje. Što se tiče repe, naša opština je ove godine pokusni kunić, ima ogromnu površinu pod repom. To je pre svega zbog PIK-a koji je samo na svojim površinama, na 5.870 hektara, posadio repu, a po našoj računici u opštini Bečej ima repe na površini od 6.500 do 7.000 hektara. Ako računate da je u Srbiji ukupno posejano repe na otprilike 22.000 hektara, onda ovo predstavlja ogromnu površinu za našu opštinu – 30 odsto ukupne proizvodnje je u Bečeju.

Sve manje državnog zemljišta u zakup

Ono što je veoma bitno za poljoprivrednike koji razmišljaju o narednoj godini je i zakup državnog zemljišta. O tome kakva je situacija u vezi toga za narednu godinu u lokalnoj samoupravi, Anđelko Mišković, član Opštinskog veća zadužen za poljoprivredu i razvoj sela je rekao:
– Državno zemljište se svake godine smanjuje, jer Agencija za restituciju vraća vlasnicima zemljišta. Zbog toga celina koja je bila na nivou oko 11.000 hektara na teritoriji opštine Bečej kada sam došao na ovu funkciju, sada iznosi 9.500 hektara. Država na neki način stimuliše stočarsku proizvodnju i nakon promene Zakona o poljoprivrednom zemljištu stočari imaju pravo korišćenja, po određenim cenama, zemljišta u državnoj svojini. Pogodnosti se odnose na to da je cena zakupa značajno niža od ekonomske cene. U Bečeju je cena 227 evra po hektaru, dok je davanje u zakup po hektaru od 350 do 400 evra. Mi tu cenu dobijamo na nivou pokrajine. Cenu za Vojvodinu formira Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, a za Srbiju Ministarstvo poljoprivrede. Za teritoriju Srbije je još niža cena, jer se uzima prosečna cena po opštinama, u različitim kategorijama… Određenom matematikom se došlo do cene od 227 evra po hektaru u našoj opštini. Mi na to nismo mogli uticati, jer je to gubitak za državu, ali takva je odluka i mi smo je prihvatili. U Bečeju ima mnogo više uslovnih grla nego što ima zemlje. Pravilo je sledeće: jedno uslovno grlo je jedan hektar zemlje, 500 kilograma žive vage je jedan hektar zemlje. Mi smo došli do toga da 56 odsto uslovnog grla je jedan hektar zemlje, a razlog toga je to što nema dovoljno zemljišta. Nova uredba omogućuje da konkurišu čak i oni koji nemaju umatičena grla, dakle bilo koji uzgajivač životinja je mogao da se prijavi i da zatraži zemlju. Taj konkurs je okončan 31. oktobra. Ono što nije rečeno u tom konkursu, a što je naknadno dostavljeno, jeste da umatičena grla imaju prednost i kod njih će se računati jedno uslovno grlo po hektaru, a u slučaju neumatičenih grla će se računati pola grla po hektaru pod uslovom da se prvo zadovolje oni sa umatičenim grlima. To znači da u našoj opštini oni koji nemaju umatičena grla automatski „otpadaju“, jer nemamo dovoljno zemlje. S druge strane, u drugim opštinama nema dovoljno stočnog fonda pa država stimuliše razvoj nekih drugih uzgajivača. Opština Bečej i naša komisija prikuplja i obrađuje dokumentaciju i šalje ministarstvu koja nam potvrđuje koliko uslovnih grla na koliko hektara. Nažalost, kada zemlju podelimo stočarima, za ratare ostaje samo ono čega se stočari odreknu. To zemljište je ceo rit u Bačkom Petrovom Selu, jedan deo parcele oko Ribnjaka, jedan deo u bečejskom ritu i male, razbacane parcele i to je sve reda veličine do 1.000 hektara.

Da li za te parcele ima interesovanja?

– Te parcele će ići na licitaciju i uvek ima interesovanja. Uvek sve damo u zakup, jer je to zemljište lošijeg kvaliteta pa su početne cene znatno niže od uobičajenih cena. Od ukupno 9.500 hektara državnog zemljišta u našoj opštini oduzima se zemljište koje se daje na osnovu infrastrukture, a to je PIK-ovih 2.800 hektara i na osnovu stočarstva, oko 2.500 hektara. Licitaciju za sledeću godinu planiramo da uradimo do kraja godine.

Kada to planirate da uradite?

– To zavisi od dokumentacije koju dobijamo od ministarstva, a to ne možemo da predvidimo. Licitaciju radi jedna treća komisija. Ja sam u prvoj komisiji, druga služi za nadzor prve, a treća komisija radi izdavanje zemljišta. U prvoj komisiji sam ja i 50 odsto poljoprivrednika, odnosno ljudi koji imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo. Posao te komisije je izrada godišnjeg programa korišćenja državnog poljoprivrednog zemljišta.

Godišnji program se pravi na osnovu prijavljenih?

– Da, ali su se oni prijavili do 1. novembra 2015. Mi smo taj program na osnovu njih plasirali. Oni ulaze u posed 1. novembra 2016. a pored toga se raspisuje licitacija da se preostalo zemljište da u zakup do Nove godine. Takođe se raspisuju novi ugovori za 2017. godinu, a zakupci ulaze u posed 1. novembra sledeće godine.

Repa je kultura koja osiromašuje zemljište.

– Ona je kultura koja osiromašuje, uništava zemljište, zahteva teške mašine koje sabijaju zemljište, a zahteva i dve do tri godine pauze u gajenju između dva ciklusa repe. Plodoredno gledano, sada bi bar dve naredne godine trebalo da se seju kulture koje nisu visoko akumulativne, kao što je pšenica, soja ili detelina.

Kako rešiti problem ukoliko se nastavi ovaj trend setve repe?

– Ne možemo mi da zabranimo poljoprivrednicima da seju repu, ali mnogi primeri su nam već pokazali da zemljište samo reaguje smanjenjem prinosa do nivoa kada je ekonomski neisplativo gajiti repu. Pojavljuju se takođe i mnoge vrste bolesti. I sve to će uticati na odluku o gajenju repe. S svim tim ne možeš da se boriš, jer je to jače od svega onoga što možeš da uradiš da bi popravio situaciju. Kad imate prinose koji su smanjeni od 30 do 50 odsto, jasno je da se više ekonomski ne isplati gajiti repu.

Šta je sada aktuelno što se tiče poljoprivrednih radova?

– Trenutno se najviše radi na poslovima vađenja repe. Kukuruz još nije završen, a na 20 odsto površina je počelo zimsko oranje. Neki poljoprivrednici praktikuju đubrenje zemljišta pred zimsko oranje, neki nakon toga. To zavisi od toga sa kim sklapaju ugovore. Ni jedno, ni drugo nije greška, prednost ili mana. Suština je da se što bolje uzore zemljište, jer smo u takvom klimatskom regionu gde je potrebno izmrzavanje zemljišta zbog sitno-mrvičaste strukture. Voda koja se nalazi u zemljištu se smrzava, led se širi i na taj način se grudve raspadaju. Suština je da zemljište bude što više okrenuto, da bi što više bilo izloženo niskim temperaturama. To je dobro zbog više razloga, najpre zbog štetočina koje se na taj način uništavaju.

V.F.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *