Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Srbija, deset godina nakon promena: Bor – Pustolov iz Gornje Bele Reke

Srbija, deset godina nakon promena: Bor – Pustolov iz Gornje Bele Reketrg_fontane

Od nekadašnjeg industrijskog velegrada Bor se vratio u vreme posleratnog početka izgradnje, kada je mala rudarska kasaba tek zakoračila na put ka svetloj budućnosti.

Čak je i broj radnika desetkovan i sa dvadesetak hiljada, koliko je bakarni kombinat imao u vreme zlatnih sedamdesetih, sada u njemu radi oko pet hiljada. To što je broj stanovnika znatno opao i nije podatak koji bi mogao da brine, jer poznavaoci prilika znaju da se to događa ne toliko zbog bele kuge, koliko zbog znatnog opadanja proizvodnje bakra. Ali, predmet pažnje usmeravamo samo na ono što se Boru dogodilo u poslednjih deset godina. Dakle, od velike petooktobarske pobede do današnjih dana.

Belosvetski avanturisti

Proizvodnja bakra (zajedno sa svim pratećim plemenitim metalima) je opala sa preko 50.000 tona 2000. na 10.000 tona ove godine. To, međutim, i ne mora da bude loš predznak, naročito ako se ima u vidu da je i između 1990. i 2000. proizvdonja bakra je beležila pad i to zbog raznih razloga, pre svega zbog svetske blokade SR Jugoslavije. Još veći razlog za drastično opadanje proizvodnje bakra leži u činjenici da su sve postoktobarske Vlade Srbije planirale da vruć krompir zvani RTB Bor jednostavno prodaju u bescenje i sve prepuste sudbini uz, kako se ovde sumnja, uobičajenih 20 posto provizije, a posle nekog vremena radničkog nezadovoljstva, sve bi pokrila prašina. Srećom, stvari su se okrenule u povoljnom pravcu.
Pokazalo se da su potencijalni kupci bili neozbiljni, da su, u stvari, oni belosvetski avanturisti koji se u proizvodnju bakra uopšte ne razumeju i uz to su zahtevali način isplate za kupljeni gigant koji njima odgovara (na sto rata). Stvorio se i jak protivfront, na čelu sa Srpskom radikalnom strankom i ekonomistom Brankom Dragašem, koji je upozoravao na štetnost prodaje kombinata. Uz njih su bili i svi žitelji Bora, bilo da su bili zaposleni u kombinatu ili ne. U međuvremenu su se menjale i srpske vlade i svaka je unosila po nešto novo u celu ovu kampanju, sve dok je pre godinu-dve dana nekima od ministara puklo. Odlučeno je da Srbija zadrži Basen Bor za sebe. Da ne širimo priču: u Basenu Bor je prošlog meseca proizvedeno više od 2,5 hiljada tona bakra, značajne količine plemenitih metala i Ministarstvo ekonomije je shvatilo da su perspektive sasvim pouzdane. Nedavno je poptisan ugovor o izgradnji nove topionice, čime će se stvoriti uslovi za gotovo potpuno ekološki čistu proizvodnju, a da sve bude još lepše potrudili su se sami Borani, odnosno menadžment RTB-a: sve troškove će snositi kombinat sam, s tim što se Vlada Srbije pojavljuje kao garant pred međunarodnim bankama koje daju kredit. Da će sve to biti urađeno do kraja i da su namere rukovodstva sasvim ozbiljne govori i podatak da je za rudarsku proizvodnju već kupljeno deset teških kamiona marke „Belaz“, nosivosti po 220 tona (po pet za Veliki Krivelj i Majdanpek), kao i veliki bager „Komacu“, kapaciteta kašike 50 tona materijala. Samo za nabavku rudarske mehanizacije Basen Bor je obezbedio 27 miliona evra, dok će ukupna ulaganja u obnovu metalurških postrojenja i nabavku opreme premašiti 200 miliiona evra. Do samo pre godinu i po dana o ovim parama nije moglo ni da se sanja, ali su u međuvremenu potvrđene velike rezerve rude bakra, koje garantuju nesmetanu proizvodnju u naredne dve decenije.
Velika bura odigrla se i u političkom životu opštine. Već sam podatak da nijedan predsednik opštine Bor nije ostao do kraja mandata, govori dovoljno u prilog da je ovdašnja demokratska vlast izgubila kompas u vremenu i da je narod, čim bi osetio da nešto ne valja, tražio promene, ne pitajući za cenu. Nije nam poznato da li u Srbiji postoji još neka opština čiji demokratski predsednik nije izdržao redovni mandat, ali ovo što se događalo u Boru, sa punim pravom zaslužuje da se nazove jednom jedinom rečju: Cirkus. „Pobednici“ iz oktobra 2000. godine, su smatrali da imaju pravo da rade pogrešno u svim sferama života, da mogu da menjaju sve što njihovi lideri pomisle da treba menjati, pa se tako događalo da su se direktori javnih preduzeća menjali na po tri meseca. Jedino je bilo važno da je novi čovek član vladajuće stranke, pa i da je pristupnicu potpisao noć pred ustoličenje. Tako se događa (događa se i dok ovo pišemo) da direktor Vodovoda postane dojučerašnji direktor sportskog centra, da direktor sportskog centra naprasno postane čelni čovek toplane, da u Vodovodu direktor bude diplomirani veterinar, a da direktor komunalnog preduzeća bude tek diplomirani inženjer metalurgije, bez ijednog sata radnog staža. Posebna priča su mediji. Pre godinu dana opštinski pravnik Slobodan Badža dao je zeleno svetlo odbornicima da ugase JP ŠRIF, koji je u sastavu imao televiziju i radio, onda je dva dana kasnije osnovana Televizija Bor, kao pandan bivšem preduzeću, onda je počelo umiranje ove nekada velike medijske kuće (Radio Bor je imao predajnik jak 10 megavata). U međuvremenu, opštinsku kasu je opelješio jedan pustolov iz Pokreta za oslobođenje Timočke Krajine, napravio darmar po celoj opštini i doveo je u stanje kolapsa. Za sve to vreme opštinske vlasti i predsednici, koji su se menjali svakog proleća na vanrednim lokalnim izborima, mirno su gledali ovog avanturistu, a jedini koji je ustao protiv ovog zla nazvanog lažni car iz Gornje Bele Reke, bio je opštinski sindikat.

Srbija, deset godina nakon promena

Serijal „Srbija, deset godina nakon promena“ predstavlja sagledavanje šta se promenilo u lokalnim sredinama tokom poslednjih deset godina kada je u pitanju demokratizacija društva, ekonomija i lokalna uprava, kroz 17 istraživačkih tekstova. U serijalu će učestvovati 17 redakcija: Vesti, Užice, Čačanske novine, Čačak, Vranjske, Vranje, Polimlje, Prijepolje, Borske novine, Bor, Somborske novine, Sombor, Grad, Kruševac, Naše novine, Odžaci, Bečejski mozaik, Bečej, Reč naroda, Požarevac, Takovske novine, Gornji Milanovac, Morava pres, Velika Plana, Lozničke novine, Loznica, Sremske novine, Sremska Mitrovica, Kolubara, Valjevo i TV Forum iz Prijepolja.
Tekstove iz istraživačkog serijala možete pronaći na sajtu www.localpress.org.rs. Projekat se realizuje uz finansijsku pomoć NED-a.

Bodrum i Kinezi

Svaki novoizabrani predsednik je ostavljao po neki spomenik i sada je Bor pun tih nemih svedoka jednog varljivog, zlog vremena koje je donela mlada borska demokratija. U gradu su podignute dve javne česme sa po četiri slavine, koje su zanimljive po tome što su ispravne bile samo prvih nekoliko dana; ispred Doma kulture je lepa fontana, zanimljiva po tome što nije ispravna i što je puna gradskog đubreta, pored kolovoza su trotoari, prepoznatljivi po tek nastalim rupama, a u dva različita dela grada postavljeni su visoki, ulični časovnici, koji su poznati po tome što su tačni samo dva puta u 24 časa – jednom danju, jednom noću. Nedavni vanredni izbori za odbornike već su dospeli u međunarodnu javnost po lažnim uplatnicama za Srpsku naprednu stranku. Nije nikakva mudrost pogoditi odakle dolaze sve ove nedaće i odakle su i dolazile u poslednjih deset godina. Zli jezici kažu da sve to rade Kinezi i pri tom upućuju na Bodrum. Razumnom čoveku ovde se nešto ne uklapa: Bodrum je u Turskoj i kakve on ima veze sa Kinezima? Ne upuštamo se u detalje i na kraju nam jedino ostaje da se nadamo da će u Boru jednom početi da vladaju i naši, ali tek kada sa javne scene, daleko iza sedam gora i sedam mora, oteramo te proklete „Kineze“, koji nam ništa dobro nisu doneli.

M. Radulović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *