Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Zašto je novinar onemogućen da radi svoj posao? – Odjeci i reagovanja

Zašto je novinar onemogućen da radi svoj posao? – Odjeci i reagovanjatrg_fontane

Prošle nedelje je Bečej dospeo u centar novinarske pažnje. Nažalost, nije dobra vest bila u pitanju. Naime, onaj koji bi trebao da plasira vest, odlukom predsednika opštine onemogućen je da radi svoj posao.

S jedne strane novinar Nenad Jovićević i njegov poslodavac Radio-televizija Vojvodine, novinarska udruženja, pojedini mediji i novinari, pokrajinski ombudsman i jedna lokalna partija osudili su onemogućavanje novinara da obavlja svoj posao, a sa druge strane predsednik opštine Bečej Peter Knezi (Savez vojvođanskih Mađara) ostao je pri svom stavu, podržan od nekih svojih saradnika i istomišljenika, da nije pogrešio kada je zabranio da novinar prisustvuje konferenciji za novinare.
Koalicioni partner Knezija, njegov zamenik i predsednik opštinskog odbora Demokratske stranke, Budislav Medurić je izjavio za RTV da osuđuje postupak predsednika opštine i rekao da će predložiti da opštinska vlada (Opštinsko veće) raspravlja o incidentu i da se ogradi od čina predsednika opštine. Ta sednica opštinske vlade trebala je biti održana u utorak, međutim, ni inicijator, ni njegov koalicioni partner do zaključenja ovog broja novina, nisu saopštili šta se desilo na sednici.
Simptomatično je da je incident s novinarom izazvao više reakcija van Bečeja, nego u ovom gradu.

Ombudsmanka: Bahatost i nepoznavanje propisa

Nakon toga što su novinarska udruženja Vojvodine i Srbije osudila postupak predsednika opštine, a Nezavisno društvo novinara Vojvodine zatražilo od Knezija da se izvini novinaru Nenadu Jovićeviću, izvinjenje nije usledilo, ali jeste otvoreno pismo predsednika opštine upućeno udruženjima novinara i novinskim agencijama, u kom ostaje pri svojim stavovima.
U međuvremenu se oglasila i pokrajinska ombudsmanka Aniko Muškinja-Hajnrih, koja je navela da se predsedniku opštine nije dopalo izveštavanje novinara, da mu je u trenutku ljutnje i besa zabranio da ubuduće izveštava o radu organa opštine Bečej i time prekršio zakon o informisanju i oštetio građane za izveštavanje o događajima iz ugla novinara. „Taj postupak je bahatost zajedno sa nepoznavanjem propisa i zakona i nerazmišljanje o posledicama svojih odluka, lica na ovakvim funkcijama treba da dobro razmisle o svojim odlukama“, rekla je ombudsmanka.
Prema njenim rečima, građani nisu čuli informaciju i neće biti u mogućnosti da je cene, da oni sami procene da li je ona objektivna ili nije. „Prekršeno je osnovno pravo građana da budu informisani, građani su uvek u prvom planu, ovaj događaj je povreda prava građana da budu informisani“, rekla je Muškinja-Hajnrih.
Ona je istakla i da ombudsman ne daje naredbe i naređenja, već deluje snagom svoga autoriteta: „Institucije poput pokrajinskog ombudsmana postoje da zajedno sa građanima obezbede dobru upravu. Demokratiju ne grade samo organi uprave već je grade i građani i mediji“.

Predsednik opštine: Ko je dužan izvinjenje?

Predsednik opštine Bečej Peter Knezi u svom otvorenom pismu novinarskim udruženjima i agencijama, između ostalog, ističe da je i sam radio posao novinara, te mu je profesija novinara i novinarski kodeks poznat „i upravo zbog toga, želim da naglasim da ni u jednom momentu od Jovićevića nisam tražio povlašćeni tretman u informisanju niti favorizaciju. Jedino moje očekivanje je istinitost plasiranja informacija. Prema novinarskom kodeksu Nezavisnog udruženja novinara Srbije, zadatak novinara je da govori istinu. Novinar je dužan da poštujući pravila novinarske profesije iznosi istinitu, proverenu, celovitu i blagovremenu informaciju, navodeći ličnosti i ustanove od kojih je dobio podatke ili izjavu, ispravi svaku štetnu netačnost putem ispravke i izvinjenja određenoj ličnosti ili ustanovi, omogućujući pravo na odgovor kritikovanim osobama, ukoliko je reč o predmetu dostojnom rasprave. Pre objavljivanja informacija novinar je dužan da u što je moguće većoj meri utvrdi sve relevantne činjenice. Prećutkivanje činjenica koje mogu bitno da utiču na stav javnosti o nekom događaju jednako je njihovom namernom iskrivljivanju ili iznošenju laži“.
Knezi zatim „lista“ istoriju saradnje sa Jovićevićem i navodi u kojim je situacijama morao da demantuje njegovo izveštavanje, da se obraćao njegovom poslodavcu da ukaže na problem, ali bez rezultata. Po Knezijevom pismu „poslednja kap u čaši“ bilo je izveštavanje Jovićevića u toku vanredne situacije zbog snega, kada je novinar, tvrdi predsednik opštine, naveo „da je 8 škola u Bečeju pod vodom, iako je jedina škola koja je imala problem sa vodom bila OŠ ’Sever Đurkić’ u Bečeju a pomenutom novinaru su na uvid dostavljeni zapisnici koje je sačinila komunalna inspekcija prilikom obilazaka škola. Tada sam mu lično rekao, da ga više neću pozivati na svoje konferencije za štampu, jer ovako više ne mogu da sarađujem na način koji isključuje profesionalizam i krši osnovne kodekse novinarstva“.

URS Bečej: Kako se ’ubija glasnik’

Povodom incidenta do utorka uveče od bečejskih partija oglasili su se samo Ujedinjeni regioni Srbije, koji su medijima poslali (i-mejlom) čak dva saopštenja, jedno iz Bečeja, drugo iz Novog Sada/Bečeja.
U saopštenju bečejskog URS-a pod naslovom „Kako se ’ubija glasnik’ ili ružna predstava predsednika opštine Bečej“, piše: „Zato što dobro, odgovorno i profesionalno obavlja svoj posao, jednom novinaru, nezadovoljan takvom vrstom rada, predsednik opštine Bečej, gospodin Peter Knezi, zabrani ulazak u zgradu Skupštine opštine Bečej. I radniku obezbeđenja pomenute ustanove ovo bi čudno ali, ’naređenje je naređenje’. I šta reći? Ova zabrana najviše govori o gospodinu predsedniku opštine Bečej, ali bogami, i o onima koji su sa njime i uz njega. S kim si onakav si… I šta nama (pre)ostaje? Naravno, da ovo iz sve snage osudimo i da se borimo da se ovako nešto više nikada ne dogodi! A ostavke,izvinjenje…?“, piše u saopštenju koje je potpisano: Ujedinjeni regioni Srbije – Za Bečej.

I potom sledi opis situacije kada Jovićević nije mogao da prisustvuje konferenciji za novinare: „Dana, 6. marta tekuće godine u 10,00 časova održao sam konferenciju za medije povodom učestalih krađa u naseljenim mestima Bačko Petrovo Selo i Bačko Gradište. Na ovu konferenciju za štampu imenovanog novinara nisam zvao, a odluku i obrazloženje iste sam mu saopštio u predhodnoj situaciji“ (…) „Prema izjavama zaposlenih, Jovićević je oko 09.30 minuta ušao u zgradu Opštine Bečej, javio se službenom licu koje se nalazilo u prostoriji za obezbeđenje, rekao da ide u Odeljenje za zaštitu životne sredine i nastavio put do istog odeljenja, što znači da je nesmetano ulazio i izlazio iz nje. U 10,00 časova, kada je hteo zajedno sa snimateljem da uđe na konferenciju za štampu, to mu je onemogućeno iz razloga što nije pozvan na tu konferenciju. Svi ostali novinari su nesmetano ušli i obavili svoj posao. Vest koja je nakon ovoga plasirana putem zvaničnog sajta RTV pod nazivom ’Novinaru RTV zabranjen ulazak u Opštinu Bečej’, ponovo je sadržala neistinite informacije i još jednom je prekršen novinarski kodeks. U okviru teksta navodi se da su poslanici skupštine Bečeja toga dana razmatrali bezbedonosnu situaciju na teritoriji opštine zbog sve učestalijih krađa na imanjima meštana što čitaoce navodi na zaključak da je 06.03 u SO Bečej bilo održano zasedanje lokalne skupštine. Poslednja sednica SO Bečej, održana je 21.02.2012. godine. sa početkom u 09.00 časova. Vest o tome je maksimalno iskrivljena u javnosti koju je Jovićević ponovo obmanuo, plasirajući vest, da se u zgradi održava sastanak na kome poslanici (!) raspravljaju o bezbednosnoj situaciji u opštini. Bečej, sa jedne strane, kao lokalna samouprava, ima odbornike, sa druge strane, nikakav sastanak takve vrste nije održan ni tada ni drugom prilikom u toj zgradi“, itd.
Na kraju Knezi konstatuje i pita se: „Nije istina, da se radi o mom bahatom ponašanju kojim terorišem novinara, odnosno celu struku. Istina je, da sam rekao imenovanom, da ga više neću zvati na moje konferencije za štampu, a za sve druge njegove aktivnosti niti sam uticao, niti imam pravo na to. Jedino zadržavam pravo da radim sa ljudima, sa kojima imam dobru saradnju (od kojih mnogi i kritikuju rad lokalne samouprave), a to mi ni jedan ombudsman, niti bilo kakvo udruženje ne može zabraniti. Posle ovoga, postavlja se pitanje: Ko je kome zaista dužan izvinjenje?“.
I zaista, ko?

K.D.F.

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *