Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Zelena pijaca ili „buvljak“

Zelena pijaca ili „buvljak“trg_fontane

Od pre nekoliko meseci na gradskoj pijaci u Bečeju počele su da bujaju tezge preprodavaca polovne odeće i obuće i svakojakih starih stvari. Istina, oduvek je u jednom delu pijace bilo prodavaca ovakvih polovnih predmeta, ali u poslednje vreme oni zauzimaju sve veći prostor ne samo kod ulaza u pijacu već i neposredno pored tezgi na kojima se prodaje povrće i drugi poljoprivredni proizvodi ostavljajući sve manje mesta za prodavce prehrambenih proizvoda.

Ne treba ni reći koliku potencijalnu opasnost od kontaminacije ovakva praksa predstavlja za bezbednost hrane kojom se na pijaci snabdevaju građani. Polovna odeća i obuća očigledno je rezultat nelegalnog, dakle nekontrolisanog uvoza ili prometa. Već na prvi pogled na tu robu jasno je da ona ne ispunjava ni najelementarnije higijenske zahteve i da prema tome predstavlja otvorenu opasnost od širenja štetnih mikroorganizama, plesni, insekata, kao i prisustva štetnih materija. Izlaganje, manipulacija, lagerovanje ovih predmeta u neposrednoj blizini pa i u kontaktu sa prehrambenim proizvodima apsolutno je neprihvatljivo i opasno. To je i izričito suprotno odredbama Pravilnika o minimalnim tehničkim uslovima za obavljanje prometa robe i vršenje usluga u prometu robe. Član 28 tog pravilnika dozvoljava prodaju neprehrambene robe na pijacama, ali odvojeno, u posebnom delu pijace „ako je za tu vrstu proizvoda uređen poseban prostor na zelenoj pijaci u skladu sa propisima o uređenju pijace“.
Kada se radi o polovnoj robi odredba čl. 30 st. 3 zahteva odvajanje prostora za tu robu od prostora na kojem se prodaju zanatski (novi ) proizvodi („Prostor robne pijace za prodaju polovne robe ima poseban ulaz, ograđen je i odvojen od prostora za prodaju industrijsko-neprehrambenih proizvoda“).
Iz ovoga je jasno da uslovi na pijaci u Bečeju bitno odstupaju od propisanih i jedino je otvoreno pitanje zbog čega inspekcijski organi koji su za to zaduženi odredbama Zakona o bezbednosti hrane mesecima mirno posmatraju rastuću opasnost po zdravstvenu bezbednost potrošača.
Najzad, valjda je dužnost i javnog preduzeća koje upravlja pijačnom delatnošću da obezbedi poštovanje propisa u vršenju svoje delatnosti.

Nikola Dolinka, Bečej

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *