Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

NESREĆA U BAČKOM GRADIŠTU: Koban ribolov u Ilidži

NESREĆA U BAČKOM GRADIŠTU: Koban ribolov u Ilidžitrg_fontane

Nekoliko dana uoči Nove godine, četrdesetogodišnji Gradištanac Jovan Marić se udavio u Ilidži – bari kod Bačkog Gradišta prema Srbobranu, kada se prevrnuo čamac u kome su se nalazili on i Zoran Gucunski.

Naime, Marić i Gucunski su otišli na gradištansku baru, popularnu Ilidžu, da bi upecali koju ribu kako bi ublažili nemaštinu. Na nesreću, Marić, inače neplivač, u jednom trenutku je poremetio ravnotežu čamca koji se prevrnuo. I Marić i Gucunski su se našli u ledenoj vodi, a natopljena odeća je otežavala njihovu borbu da se izvuku na sigurno. I pored velike borbe Gucunski nije uspeo da spase prijatelja. Štaviše i sam je teškom mukom zbog velike hladnoće uspeo da se dokopa obale i nekako dovuče do pruge gde je iznemogao legao pored šina i poslednjim atomima snage počeo da doziva pomoć. Na njegovu sreću čuo ga je Stevica Vukadinov.
– Došao sam tada iz sela. Kuća mi se nalazi blizu pruge i čuo sam zapomaganje, po glasu osetiš da se neki čovek muči. Prvo sam pogledao kroz prozor, ali nisam video ništa. Tada sam krenuo prugom i video sam da čovek leži na daskama. Svakog trenutka je tako izmoren mogao da upadne u jedan od dubokih jendeka. Prišao sam mu i video sam da je to Gucunski, čovek sa kojim sam išao i u zabaviše i u školu. Nekako sam ga dovukao do moje kuće, skinuo mu odeću i zagrejao ga. Hitna pomoć je došla tek pola sata posle, a policija je dosta kasnila. Bio je štrajk i oni su reagovali tek na drugi poziv – ispričao je Stevica Vukadinov, koji je rekao i da Gucunski dva dana nije mogao da se oporavi od šoka i pored medicinske intervencije.

Deca ostala bez oca

Bez Jovana Marića su ostali supruga Slađana, trinaestogodišnji sin Dalibor i sedmogodišnja ćerka Jovana. Stradali Marić je bio bez posla.

– Posećivao sam ga da vidim kako je i on mi je sam rekao da ga ja nisam dovukao do kuće i da mu nisam pomogao, verovatno sada ne bi bio živ, jer je tada gubio poslednju snagu i za govor. Poslednjeg čega se seća je to da me je video i posle toga ničega se više ne seća – rekao je Vukadinov. On je objasnio i da mu je bilo teško da sam vuče svog školskog druga do kuće, pa potom da ga presvlači i zagreva tuširanjem i ćebadima, a da pri tom poziva i hitnu pomoć, ali da je srećan što je uspeo da spreči tragediju.

Milen Vesović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *