Podržite Bečejski mozaik

Dostupan za sve, finansiran od strane čitalaca

Arhiva |

Impresum |

Kontakt |

Pretražite

Logo Becejski

Poslovanje Potisja u većinskom vlasništvu opštine: Manjinskom vlasniku 8 % od prihoda, većinskom ništa (2.deo)

Poslovanje Potisja u većinskom vlasništvu opštine: Manjinskom vlasniku 8 % od  prihoda, većinskom ništa (2.deo)trg_fontane

Komunalno preduzeće Potisje d.o.o. formirano je 18. aprila 2008. godine, kada su predsednik opštine Bečej Dušan Jovanović i direktor komunalne firme Aliska tera d.o.o. iz Seksarda Ferenc Balaž Telđeši u svečanoj sali opštine Bečej potpisali ugovor na 20 godina o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću Potisje i time formirali preduzeće za gazdovanje smećem u opštini Bečej. Po vlasničkoj strukturi Potisje pripada lokalnoj samoupravi Bečeja (51 posto) i Aliska teri (49 posto). Nova firma je preuzela posao gazdovanja otpadom od Javnog preduzeća Komunalac.

Potisje je počelo da radi u septembru 2008. godine. Za direktora preduzeća imenovan je Laslo Kiralj, rodom iz Ade, koji je do tada bio zaposlen u Aliska teri u Seksardu.
Konsultacije o formiranju zajedničkog preduzeća su trajale godinu dana, vođeni su razgovori sa predstavnicima Komunalca i sindikata u ovom javnom preduzeću, a i odbornici lokalnog parlamenta su izglasali odluku o formiranju komunalnog preduzeća, kazao je Dušan Jovanović prilikom potpisivanja ugovora o osnivanju Potisja, koji se zahvalio gradonačelniku Seksarda i čelnicima firme Aliska tera, koji su „nam nesebično ukazali na put kojim treba da idemo u pravcu rešavanja iznošenja komunalnog otpada“. Jovanović je istakao i da osnivanjem firme sa inostranim partnerom dobija se „nou hau sistem, kako se rukuje komunalnim otpadom u jednoj zemlji koja je već članica Evropske unije“.
Pet godina kasnije građani Bečeja nisu ništa biliži Evropskoj uniji na polju gazdovanja smećem, osim da se sada sa teritorije cele opštine odnosi smeće, a ne, kao kada je Komunalac gazdovao otpadom, samo sa teritorije grada Bečeja. I dalje nije sanirano gradsko smetlište Botra, i dalje nisu sva domaćinstva dobila uniformisane kante za smeće, i dalje se dešava da smeće od ranog jutra do 11-12 sati stoji na ulicama, čekajući da bude odneseno, i dalje nema razdvajanja različitog smeća.
Ima, međutim, mnogo problema, od toga da direktora Potisja ne bira većinski vlasnik, lokalna samouprava, već manjinski, Aliska tera iz Seksarda, da se ne zna zbog čega je napravljen ugovor da manjinskom vlasniku pripada 8 odsto godišnjeg neto prihoda, zbog čega Potisje ne plaća zakup mehanizacije Komunalcu, ima nejasnoća i u vezi sa osnivačkim dokumentima i kapitalom Potisja. Ti problemi nisu rešavani od nastanka Potisja, od 2008. godine, do danas. Doduše, početkom 2013. godine formiran je tim opštine da ispita situaciju u Potisju i da pokuša da reši probleme, međutim, taj tim do kraja godine nije podneo izveštaj o svojim nalazima i predlozima.

Šta piše u strogo poverljivom Sindikalnom sporazumu?

Dana 14. aprila 2008. godine potpisana su tri dokumenta. Ugovor o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću (Potisje) potpisali su direktor Aliske tere Ferenc Balaž Telđeši i predsednik opštine Bečej Dušan Jovanović. O tom dokumentu su imali saznanja odbornici Skupštine opštine Bečej kao osnivači Potisja, čije je opština Bečej većinski vlasnik.
U članu 8 tog ugovora navodi se da se osnivač Skupština opštine Bečej obavezuje da deo nekretnine na adresi Šamu Mihalja 5 u Bečeju (tada i sada sedište JP Komunalac), označenu kao sedište Potisja ustupi na korišćenje toj firmi. Skupština opštine Bečej se obavezala i da će da obezbedi parcelu za novu lokaciju za sedište Potisja na teritoriji Bečeja, a do tog momenta Potisje može da koristi delove nekretnine Komunalca (Šamu Mihalja 5).
U ugovoru o osnivanju Potisja piše i da se za direktora imenuje Laslo Kiralj iz Ade (inače, direktora biraju članovi Potisja na prvoj sednici Skupštine Potisja, osim prvog direktora, koji je određen Ugovorom o osnivanju). Pravo da predlaže direktora ima manjinski vlasnik Potisja, Aliska tera.
Istog dana, 14. aprila 2008. godine, poslovodni direktor Aliska tere Ferenc Balaž Telđeši i predsednik Skupštine opštine Bečej Dušan Jovanović (u ime Skupštine opštine Bečej) potpisali su i Sindikalni sporazum na 20 godina. Redakcija Bečejskog mozaika raspolaže kopijom Sindikalnog sporazuma.
Interesantno je da se u pretposlednjem (14.) članu sporazuma navodi: „Stranke se obavezuju da će sadržinu ovog ugovora i svih informacija povezanih sa istim tretirati strogo poverljivo. Obaveza čuvanja tajne će ostati na snazi još 5 godina nakon prestanka ovog ugovora po bilo kom pravnom osnovu“.
Objavljivanjem dela Sindikalnog sporazuma redakcija krši famozni član 14 o čuvanju tajne, međutim, sporazum ne bi smeo da bude tajan prevashodno zbog toga što je Potisje preduzeće u većinskom vlasništvu opštine Bečej, a građani Bečeja imaju pravo da znaju šta se dešava u preduzeću čiji su većinski vlasnici. Redakcija Bečejskog mozaika pretpostavlja da je „tajnost“ potrebna zbog 11. člana Sindikalnog sporazuma u kom se navodi: „Stranke se sporazumeju da će investitor (firma Aliska tera iz Seksarda; prim. a.) sam ili putem društva koje on odredi (privredno društvo koje je delimično ili u potpunosti u njegovom vlasništvu) za potrebe Društva (Potisje; prim. a.) davati tehničke, privredne, finansijske savete i pružati usluge. U odnosu na sadržinu istih, stranke će da zaključe ugovor o menadžmentu na vremenski period od 20 godina. Za pružanje usluge investitoru ili društvu koje on odredi – u slučaju profitabilnog privređivanja Potisje-Bečej d.o.o Bečej – pripada naknada u visini od 8 % godišnjeg neto prihoda Potisje-Bečej d.o.o. Bečej“.
Ugovor o menadžmentu koji je sastavni deo Sindikalnog sporazuma 14. aprila 2008. godine zaključili su direktor Potisja Laslo Kiralj i poslovodni direktor Aliska tere Ferenc Balaž Telđeši. „Tema“ Ugovora o menadžmentu je naknada Aliska teri za tehničke, privredne i finansijske savete i pružanje usluga. Rok važenja ugovora je 20 godina. Usluge obuhvataju sledeće domene, piše u ugovoru: „tehničko savetodavanje i pružanje usluga“, „administrativno i finansijsko savetodavanje i usluge“ i „domen finansija“. U ugovoru stoji i da Aliska tera „kvartalno sastavlja rezimirani izveštaj o svojim obavljenim uslugama koji će poslovodni direktor Potisje-Bečej d.o.o. Bečej uz ocenjivanje verifikovati“.
Od direktora Potisja tražili smo odgovor na pitanja da li se 8 odsto neto prihoda zaista isplaćuje Aliska teri i za koje usluge, te smo zatražili i kopije dokumenata koje svedoče o izvršenim uslugama, međutim, odgovor na ta pitanja nismo dobili. Ponovili smo pitanja direktoru Potisja, koji je obećao odgovor, međutim, do zaključenja ovog tematskog dodatka nismo ga dobili.
O pojedinim isplatama Aliska teri zna se iz izveštaja budžetske revizorke (revizija se bavila kontrolom propisa u oblasti materijalno-finansijskog poslovanja Potisja od 1.9.2008. do 31.12.2009. godine). U revizorskom izveštaju piše: „Aliska tera, jedan od osnivača, 31.12.2008. godine izdala je račun broj AC7L-A897406 za period od 1.09.2008. do 31.12.2008. godine na iznos od 8.680 evra. U računu stoji da se taj iznos odnosi na privredne, pravne savete po ugovoru. Ovaj iznos od 8.680 evra (769.056 dinara, na dan 31. decembra 2008.) je plaćen 28.01.2010. godine Aliska teri sa deviznog računa Potisja-Bečej. Aliska tera je 31.12.2009. godine izdala račun broj AC7L-A897407 za period od 01.01.2009. do 31.12.2009. godine na iznos od 31.141,70 evra (3.286.290 dinara). U računu stoji da se taj iznos odnosi na privredne, pravne savete po ugovoru. Ovaj račun u momentu kontrole nije bio plaćen. U računu koji je izdala Aliska tera za 2008. godinu iznos koji je obračunat za privredne i pravne savete je 8 posto od godišnjeg neto prihoda Potisja-Bečej d.o.o. u 2008. godini, a za 2009. godinu osam procenata poslovnog neto prihoda Potisja-Bečej d.o.o. u 2009. godini“, stoji u izveštaju eksterne revizije Potisja.
Za ekonomsko-pravne savete i usluge Aliska tera u 2009. godini od Potisja trebalo je da dobije 3,28 miliona dinara. U zapisniku o kontroli rada Potisja navedene su usluge koje je Aliska tera pružila Potisju u 2008. i 2009. godini. Pored saveta i usluga koje su u domenu rada preduzeća, postoje i usluge koje su u najmanju ruku čudne, a Potisje je trebalo da ih platiti „30.3.2009. godine – vrednovanje članka u novinama, priprema podataka“ i „31.7-1.8.2009. godine, prisustvo na proslavi Dana opštine Bečej, susret sa predstavnikom Mađarske ambasade u Beogradu, Martom Papai.“

Firma „jede“ svoj osnivački kapital?

Od proleća 2008. godine do danas u lokalnom parlamentu i na konferencijama za novinare udruženja i političkih partija više puta su postavljena pitanja o zakonitosti osnivanja, a potom i o radu firme Potisje.
Većinskog vlasnika, opštinu Bečej, u Skupštini Potisja danas predstavlja Željko Plavšić, pomoćnik aktuelnog predsednika opštine, koji je nedavno imenovan na tu funkciju. Osim predstavnika opštine u Skupštini Potisja, ulogu „kontrolora“ rada firme igra i tročlani odbor revizora (dva člana delegira opština Bečej). O radu odbora revizora ne zna se mnogo, niti su izveštaji tog tela predstavljeni javnosti, osim izveštaja o radu 2008. godine, u kom je „otvoreno“ niz neprijatnih pitanja u vezi sa poslovanjem Potisja, o sukobu interesa itd.
U izveštaju odbora revizora o radu Potisja 2008. godine navode se veoma interesantni detalji, recimo, o 8 odsto prihoda koji pripada manjinskom vlasniku Potisja.
Revizori su postavili i pitanje o kapitalu Potisja: opštinskom odlukom je predviđeno da osnivački kapital opštine, većinskog vlasnika Potisja, iznosi 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, dok je nenovčani ulog 232.000 evra, a to je imovinsko pravo opštine Bečej na iznošenje smeća sa teritorije opštine na period od 20 godina prema proceni ovlašćenog procenitelja. Ipak, prilikom osnivanja Potisja nije bilo veštačenja, jer u ugovoru o osnivanju Potisja se ne navodi da će veštak proceniti osnivački kapital. Nije procenjen ni osnivački kapital Aliska tere – ukupno 224.000 evra, 168.000 evra u novcu i kamion za iznošenje smeća koji vredi 56.000 evra.
„Na osnovu izvoda i potvrda iz banaka imamo podatke o stanju osnivačkog kapitala. Videlo se da se taj osnivački kapital trošio. Dakle, kada se sve sublimira, sa početnih 168.000 evra koji zaista jesu uplaćeni u roku, stanje je palo na nekih 14.000 evra. Iznosi su uvek skidani okruglo, bez evidencije koje propisuje Zakon o privrednim društvima“, objasnio je član odbora revizora Slobodan Zlokolica i dodao da je o razlozima trošenja osnivačkog kapitala revizorima rečeno „da je to potrošeno na funkcionisanje preduzeća, iako je nejasno šta je tu funkcionisalo, kad recimo, tokom 2008. godine nije nabavljena niti jedna kanta za smeće, niti je bilo investicija“.
Zbog svih nejasnoća, predsednik opštine i Opštinsko veće su zatražili eksternu reviziju poslovanja Potisja, koju je obavila budžetska inspektorka Desanka Tobdžić. Kontrolu propisa u oblasti materijalno-finansijskog poslovanja Potisja u periodu od 1.9.2008. do 31.12.2009. godine budžetska inspektorka je sprovela od 29. aprila do 21. juna 2010. godine. Međutim, zapisnik koji je inspektorka podnela Opštinskom veću je bez konkretnih navoda šta je procesno i materijalno pogrešeno, da li su propusti koji su eventualno počinjeni kažnjivi ili ne, koji su rokovi za otklanjanje nedostataka. Interesantno je da prilikom kontrole budžetske inspektorke, Potisje nije imalo sva dokumenta u svom sedištu.
U zapisniku prosleđenom Opštinskom veću konstatuje se da su novčana sredstva osnivačkog uloga korišćena u poslovne svrhe za obavljanje delatnosti i da kapital nije smanjen. „Osnovni kapital društva iznosi 467.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije. Osnovni novčani ulog iznosi 169.000 evra, a nenovčani 288.000 evra. Opština Bečej upisuje i uplaćuje osnivački kapital u iznosu od 51 procenta od ukupnog osnovnog kapitala u iznosu od 233.000 evra, od čega je novčani ulog 1.000 evra, a nenovčani deo osnovnog kapitala 232.000 evra i predstavlja imovinska prava opštine Bečej na isključivo pravo na iznošenje smeća sa teritorije opštine na vreme od 20 godina, a sve po proceni ovlašćenog procenitelja – veštaka. Osnivač Aliska tera upisuje i uplaćuje osnivački kapital u iznosu od 49 posto od ukupnog osnovnog kapitala u vrednosti od 224.000 evra, od čega je novčani ulog 168.000 evra, a nenovčani, kamion za iznošenje smeća ’Mercedes 950.62’ vrednosti 56.000 evra, a sve prema izveštaju veštaka“. Konstatuje se da su prema prikazanoj dokumentaciji „sredstva trošena za nesmetano poslovanje Potisja, tj. za izmirenje obaveza prema zaposlenima, plaćanje obaveza dobavljačima i izmirenje svih ostalih obaveza za nesmetano funkcionisanje preduzeća što su dokumentovali izvodima iz banaka iz kojih se vidi kako su ta sredstva korišćena. Prema prikazanoj dokumentaciji Aliska tera je prenela ’Potisju’ u 2008. godini na ime osnivačkog uloga 168.000 evra. Novčana sredstva osnivačkog uloga su korišćena u poslovne svrhe za obavljanje delatnosti i kapital nije smanjen“. Inače, u izveštaju se navodi i da je u momentu kontrole na deviznim računima Potisja u poslovnim bankama bio iznos od 13.260,05 evra. Potisje je prema zapisniku eksterne revizije poslovalo pozitivno. U 2008. godini neto dobit je iznosila 161.108,75 dinara (prihodi 10.227.294,74 dinara, rashodi 10.063.480,99 dinara). U 2009. neto dobit je bila višestruko veća i iznosila je 1.366.054,95 dinara (prihodi 41.834.168,62, rashodi 40.346.993,67 dinara). Finansijske izveštaje za 2010, 2011. i 2012. godinu redakcija Bečejskog mozaika pribavila je na osnovu zahteva za slobodan pristup informacijama od javnog značaja. U bilansu uspeha Potisja za 2010. godinu navodi se da su poslovni prihodi firme bili 54.878.000 dinara (krajem 2009. godine 41.716.000 dinara), a poslovni rashodi 54.224.000 dinara (krajem 2009. godine 40.347.000 dinara), poslovni dobitak bio je 654.000 dinara (krajem 2009. godine 1.369.000 dinara), a neto dobitak je bio 418.000 dinara (krajem 2009. godine 1.366.000 dinara). Kapital Potisja bio je 39.113.000 dinara (krajem 2009. godine 38.696.000 dinara), dugoročna rezervisanja i obaveze iznosila su 15.022.000 dinara (krajem 2009. godine 5.821.000 dinara). U bilansu uspeha Potisja za 2011. godinu navodi se da su poslovni prihodi firme bili 63.412.000 dinara, a poslovni rashodi 63.208.000 dinara, poslovni dobitak bio je 204. 000 dinara, a neto dobitak je bio 8.000 dinara. Kapital Potisja bio je 39.120.000 dinara, dugoročna rezervisanja i obaveze iznosila su 18.372.000 dinara. U bilansu uspeha Potisja za 2012. godinu navodi se da su poslovni prihodi firme bili 62.750.000 dinara, a poslovni rashodi 60.478.000 dinara, poslovni dobitak bio je 2.272.000 dinara, a neto gubitak je bio 863.000 dinara. Kapital Potisja bio je 38.018.000 dinara, dugoročna rezervisanja i obaveze iznosila su 20.932.000 dinara.

Potisje ne plaća zakup mašina Komunalcu

U odgovoru na zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja novinara Bečejskog mozaika, direktor Potisja Laslo Kiralj je naveo da iz Ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću (Potisje), Ugovora o menadžmentu i Sindikalnom sporazumu – navedena dokumenta su osnivački ugovori osnivača Potisja, Aliska tere d.o.o. iz Seksarda i Skupštine opštine Bečej – se vidi da se osnivač, Skupština opštine Bečej, obavezao da deo nekretnina na adresi ulica Šamu Mihalja broj 5 (aktuelne prostorije Javnog preduzeća Komunalac) obezbedi bez naknade Potisju, kao sedište, kancelarijski prostor i prostor za parkiranje vozila. U ugovoru se precizira da se Skupština opštine Bečej obavezao da će se obaveza JP Komunalac (obezbeđivanje sedišta za Potisje) precizirati ugovorom o zakupu, odnosno da je Skupština opštine Bečej kao osnivač JP Komunalac garant za realizaciju te obaveze. „Nažalost SO Bečej do dana današnjeg nije obezbedio prostor na adresi JP Komunalac, niti na drugoj adresi, iako je od osnivanja (Potisja; prim a.) prošlo 5 godina“, naveo je direktor Potisja. On je objasnio i da je zbog navedenih razloga Potisje bilo prinuđeno da zakupi prostor za obavljanje delatnosti od septembra 2008. godine do danas za mesečnu zakupninu od 800 evra. Ugovorom o zakupu zaključenog između Komunalca i Potisja 18. aprila 2008. godine kao posebnim kontraktom se Komunalac obavezao da bez naknade obezbedi prostor Potisju, ali tu svoju obavezu nije ispunio. Istim ugovorom Potisje je zakupilo radne mašine Komunalca na 10 godina, pod uslovom da od 1. maja 2008. godine do 30. aprila 2013. godine na ime zakupnine isplati 1.350 evra mesečno, a od 1. maja 2013. do 30. aprila 2018. godine plati mesečnu zakupninu od 650 evra. Prema odredbama ugovora nakon isteka zakupodavnog odnosa, radne mašine bi postale vlasništvo Potisja, piše direktor Potisja u odgovoru na zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Navodi i da je Potisje na ime zakupnine isplatilo Komunalcu ukupno 40.500 evra, međutim, s obzirom na činjenicu da Komunalac nije poštovao svoju ugovornu obavezu, Potisje je prestalo da plaća zakupninu, a tužbu protiv Komunalca nije podneo samo iz razloga, što je takva odluka na Skupštini (koju čine osnivači) Potisja procenjena kao neprimeren potez, jer je Komunalac javno preduzeće čiji je osnivač lokalna samouprava. Skupština Potisja je donela odluku da se ugovor o zakupu raskine, te je u tom cilju zaključen trojni raskid ugovora potpisan od osnivača Potisja, Skupštine opštine Bečej i Aliska tere, međutim, Komunalac je odbio da potpiše ugovor bez obrazloženja, navodi Kiralj.
S druge strane, na osnovu zahteva za slobodan pristup informacijama od javnog značaja, redakcija Bečejskog mozaika je dobila pisani odgovor i iz Komunalca na pitanje o zakupu mašina. Direktor Komunalca Norbert Kovač je naveo da Potisje nije izvršilo plaćanje obaveze po osnovu ugovora o zakupu opreme za pet vozila (jedan autopodizač za transport i pražnjenje kontejnera, dva autosmećara, jedan buldožer i jedan traktor sa prikolicom), za period od 1. marta 2011. do 31. avgusta 2013. godine Potisje je Komunalcu dugovalo 4,89 miliona dinara, napisao je direktor Komunalca i dodao da je na nivou lokalne samouprave formirana komisija za rešavanje odnosa između Potisja i Komunalca, ali Kovač do sredine septembra nije raspolagao informacijama o radu te komisije.

Dva puta direktor

Od 2008. godine Potisje je imalo ukupno tri direktora – dva „prava“ i jednog privremenog, a 2011. godine je dobilo i četvrtog, odnosno prvog.
Prvi direktor Potisja bio je Laslo Kiralj iz Ade, da bi njegovo mesto na jesen 2009. godine zauzeo Mikloš Kevari iz Seksarda (inače penzioner). Krajem 2010. godine, međutim, dolazi do
novog obrta: mesto Kevarija zauzima zaposleni u Potisju, Bečejac Čaba Štefaniga na zahtev predsednika opštine Bečej, koji predstavlja većinskog vlasnika (opštinu) u Skupštini Potisja. Potom
su, u januaru 2011. godine, umesto privremenog rukovodi-
oca, predstavnici Aliska tere postavili novog, odnosno starog
direktora: Lasla Kiralja.

„Zarada“ odbora revizora

Na prvoj sednici Skupštine Potisja (18. april 2008.) doneta je odluka o visini mesečne naknade za rad predsednika i članova nadzornog odbora društva (kasnije preimenovan u odbor revizora). Predsednik dobija neto 10.000, a članovi 7.500 dinara. Izgleda da „zarade“ članova odbora revizora nisu menjane, jer u decembru 2013. godine član Skupštine Potisja Željko Plavšić je naveo da članovi odbora revizora od osnivanja tog tela „ubiraju prihod od 120.000 dinara godišnje za predsednika i po 90.000 dinara godišnje za članove (podaci iz 2012. godine)“.

Redakcija Bečejskog mozaika

Mašine

Na popisnoj listi osnovnih sredstava, nepokretnosti i pokretnih stvari koje čine osnovna sredstva Potisja s kraja 2012. godine (popisna lista za 2013. godinu još ne postoji) pod napomenom tuđa osnovna sredstva navode se (sredstva JP Komunalac) deponija, terenski kontejner sa sanitarnim čvorom, traktor guseničar autosmećari „Mercedes“ i „Fap“, prikolica „Tehnostroj“, autopodizač „Mercedes“ i traktor „Zetor“, tu je zatim i „VW Caddy“ furgon (sredstva firme Porsche Mobiliti d.o.o.). Ista sredstva je Potisje koristilo i 2010. i 2011. godine.
Krajem 2012. u vlasništvu Potisja bila su sledeća osnovna sredstva: „Mercedes Atego“, kompjuter (6 komada), štampači HP LaserJet i Canon, fiskalna kasa i kontejner od 5 m3. Od sitnog inventara Potisje je imao kontejner za PET (25 komada), kontejner od 1.100 litara (79) i kontejner od 240 litara (21).
Godinu dana ranije stanje se razlikovalo utoliko što je Potisje imalo 7 kompjutera.
Krajem 2010. godine stanje se razlikovalo utoliko što je Potisje imalo 6 kompjutera i 58 kontejnera od 1.100 litara.

Tim za rešavanje problema

U januaru mesecu 2013. godine Opštinsko veće (lokalna vlada) opštine Bečej donelo je zaključak kojim su ovlašćeni članovi Opštinskog veća Mikloš Đurčik, Dalibor Kekić, Laslo Friš, Željko Plavšić i predsednik Skupštine opštine Peter Knezi da sa predstavnicima firme Aliska tera iz Seksarda, suvlasnika bečejskog komunalnog preduzeća Potisje, kao i sa predstavnicima grada Seksarda pregovaraju o tome da ubuduće direktora Potisja imenuje i razrešava lokalna samouprava Bečeja, da direktor ima ovlašćenja da samostalno formira menadžment preduzeća, a da Aliska tera imenuje tehničkog direktora (sadašnja praksa nije takva). Trebalo je, zatim, da se izvrši izmena osnivačkih i drugih akata Potisja, kako se navodi u zaključku, „u smislu da se u daljoj saradnji izostavi klauzula ugovora ’8 %’ obzirom da partneri nisu ispunili dogovorene obaveze, odnosno usluge kao ni predviđenu strategiju razvoja“.
U zaključku Opštinskog veća navodi se i da u finansiranju deponije Botra treba da se ulože preostala potrebna sredstva, nakon ulaganja od strane Republike Srbije, u srazmeri vlasničkih udela, odnosno 51 (opština) – 49 (Aliska tera) odsto.
Željko Plavšić, član tima koji treba da reši navedena pitanja u relaciji opština-Aliska tera, a odnedavno i član Skupštine Potisja u ime lokalne samouprave, na pisano pitanje novinara Bečejskog mozaika o tome šta je od osnivanja do početka septembra uradio tim koji je lokalna samouprava formirala kako bi se istražili i rešili problemi u vezi sa poslovanjem firme Potisje, odgovorio je da tim za rešavanje svih tačaka po zaključku Opštinskog veća (na početku teksta nabrojani zadaci tima) još radi na tome, da je održano više sastanaka sa predstavnicima Aliska tere u Mađarskoj i Bečeju, a održan je i sastanak gradonačelnika Seksarda i Bečeja.
Dva i po meseca kasnije, situacija je slična, osim da je u Skupštinu Potisja imenovan Željko Plavšić. On je naveo „na neki način smo prvi put došli u poziciju da stvari zapravo menjamo kroz instituciju Skupštine društva (Potisje; prim. a.) koja je, složićete se, iznad svega u jednom d.o.o.“.

Kratak pregled sna o banji
Novac se troši, izgradnja obećana, investitor odustao

Ideje o izgradnji banje u Bečeju postoje niz godina, ali do sada nijedna vlast nije uspela da je ostvari. U poslednjih osam godina načinjeni su koraci ka ostvarenju tog sna, reč je o organizovanju stručnog savetovanja, o nekoliko planskih dokumenata, pre osam godina urađena je i studija o mogućnosti korišćenja geotermalnih voda u Vojvodini, a iz studije je izrađen separat za opštinu Bečej, jer ovaj grad poseduje najbolje geotermalne vode u Vojvodini. Tokom 2011. godine objavljeno je da će u Bečeju zaista da se gradi banja. U martu te godine u gradskoj kući predsednik Vlade Vojvodine Bojan Pajtić i državni sekretar za privredu Republike Mađarske Žolt Bečei potpisali su Memorandum o namerama kojim je predviđena izgradnja turističko-zdravstvenog banjskog kompleksa. Deklaraciju o zajedničkim namerama (o izgradnji komercijalne banje) potpisali su Peter Knezi, predsednik opštine Bečej i Peter Udud, generalni direktor akcionarskog društva Akvaprofit iz Mađarske. Tako je potvrđen dogovor između opštine Bečej i Akvaprofita o saradnji i realizaciji investicije banje, hotela i ostalih turističkih i vodovodnih projekata, obnovljivih izvora energije i toplotne energije, koja se planiraju na području opštine. Novinarima je saopšteno da će u prvoj fazi realizacije ideje biti izgrađena banja i prateći smeštajni kapaciteti u vrednosti od 30 miliona evra. Opština će za potrebe projekta obezbediti površine koje su potrebne za razvoj i pravo eksploatacije termalne vode, a firma iz Mađarske svoj intelektualni kapital, celokupni menadžment projekta, organizovanje finansiranja i upravljanje kompleksom, saopšteno je novinarima.
Neposredno posle potpisivanja dve deklaracije o namerama 4. marta 2011. godine, došlo je do oprečnih interpretacija o konceptu realizacije buduće banje od strane koalicionih partnera – Demokratska stranka i Savez vojvođanskih Mađara – u opštinskoj vlasti. Osim razmimoilaženja u mišljenjima, bilo je problema s izborom strateškog partnera opštine za ulaganje u projekat izgradnje banje.
U međuvremenu, bilo je u toku i bušenje geotermalne bušotine za potrebe banje u blizini Šlajza.
Potom je raspisan postupak javne nabavke velike vrednosti za pružanje savetodavnih-konsultantskih usluga u vezi sa projektom razvoja banjsko-medicinskog kompleksa u Bečeju, da bi u aprilu 2011. godine predsednik opštine Peter Knezi doneo odluku o obustavljanju postupka javne nabavke. On je tu odluku (uz protivljenje koalicionih partnera iz Demokratske stranke) objasnio nedostatkom novca i slabim punjenjem budžeta. 

Problematičan je bio i izbor strateškog partnera. Naime, postojala su dva dokumenta o namerama. Jedan su potpisali predstavnici Vlade Vojvodine i Republike Mađarske, a drugi predsednik opštine i generalni direktor Akvaprofita. U prvom se ne pominje naziv firme Akvaprofit, u drugom se već pominje.
Do decembra 2011. godine okončan je javni poziv za izbor strateškog partnera za izgradnju banje. Određeno je mesto gde bi banja trebala da bude (na obali Tise, potez oko „hipodroma“), a u junu je raspisan javni poziv za izbor strateškog partnera. Prijavila se samo jedna firma, Akvaprofit, ali je javni poziv poništen, jer se firma prijavila u skladu sa propisima EU. Potom je u oktobru ponovljen javni poziv, koji je zatim i ispravljen, i najzad je 14. novembra okončan i taj postupak: ponovo se prijavila ista firma iz Mađarske. Trebalo je zatim da usledi potpisivanje ugovora sa Akvaprofitom, da lokalni parlament aminuje sve to, da se registruje firma u Agenciji za privredne registre i da počne izgradnja banje. Doduše, i gradnja bi bila diskutabilna, jer, prema nezvaničnim informacijama, lokalna samouprava nije imala projekat.
Prema pismu o namerama koje je potpisano sa predsednikom opštine, opština i Akvaprofit su trebali osnovati zajedničko privredno društvo za realizaciju prvog koraka kompleksnog razvojnog programa, a to je izgradnja termalne banje i hotela. Lokalna samouprava trebala je da obezbedi potrebne placeve i pravo korišćenja termalne vode, a Akvaprofit duhovni kapital za potrebe razvoja. Neduhovni kapital, odnosno novac – konkretno 30 miliona evra – niko nije pominjao do decembra 2011. godine. U decembru 2011. godine je najzad „ozvaničen početak velike investicije, izgradnje banje“, rekli su na svečanom potpisivanju ugovora o osnivanju preduzeća VitalSpa d.o.o. osnivači, predsednik opštine Peter Knezi i izvršni direktor Akvaprofita Tamaš Nadaši. Predstavnik tvorca idejnog projekta, direktor Akvaprofita Peter Udud je rekao da je projekat vredan 30 miliona evra, da će banjski-rekreativni kompleks imati hotel sa više od 200 soba, sale za konferencije, banju, centar za zdravstveni turizam i objekat gde će biti velnes centar, akvapark, elemente zdravstvenog turizma. Rečeno je i da će u budućoj banji biti otvoreno 200 radnih mesta. Što se tiče obezbeđivanja novca za izgradnju, Peter Udud, pokrajinski sekretar za rad Miroslav Vasin i predsednik opštine Peter Knezi su rekli da je ulog opštine građevinsko zemljište (trebalo bi da je reč o oko 7 hektara u vrednosti od oko 2 miliona evra) i pravo korišćenja geotermalne vode, a pokrajina učestvuje u projektu sa oko 3 miliona evra (izgradnja geotermalne bušotine, obezbeđivanje novca za stimulisanje otvaranja novih radnih mesta). Kasnije, u toku predizborne kampanje 2012. godine saopšteno je da će Fond za kapitalna ulaganja obezbediti 165 miliona dinara za banju. Taj novac do decembra 2013. godine niko nije video.
Što se tiče Akvaprofita, prema rečima Petera Ududa, mađarska vlada je obećala da će podržati projekat, „da će sa mađarske strane biti obezbeđeno 5 miliona evra, a pored toga postoji i preliminarni sporazum o 15 miliona evra kredita, a ostatak novca do 30 miliona evra će obezbediti Akvaprofit“.
Zajedničko preduzeće opštine i Akvaprofita trebalo je da funkcioniše pod imenom VitalSpa d.o.o., piše u ugovoru, u kom se detaljno navode i rokovi, prava i obaveze ugovornih strana. Bilo je planirano da osnovni kapital VitalSpa bude milion dinara, opština je trebala da uplati 25%, a Akvaprofit 75%. „Novac za izgradnju banje, reč je o oko 30 miliona evra, trebalo bi obezbediti do 30. septembra ove godine (2012)“, objasnio je tada advokat Miloš Subakov, čija je kancelarija izradila ugovor o osnivanju VitalSpa. Od momenta obezbeđenja finansijske konstrukcije banjski kompleks bi trebalo da se izgradi u roku od dve godine. Akvaprofit je trebalo da obezbedi 6,3 miliona evra, kao kapital firme VitalSpa, a opština 2,1 milion evra (lokacija za banju). Akvaprofit je zatim trebao da obezbedi i 19,7 miliona evra za finansiranje investicione obaveze i investicionog programa, a opština 3 miliona evra za izgradnju banjskog i velnes kompleksa (od republike ili pokrajine), tu je zatim termalna voda, „preseljenje“ Komunalca sa lokacije za potrebe banje, finansiranje izgradnje infrastrukture oko te lokacije.
Firma VitalSpa do danas nije registrovana, a Akvaprofit je odustao od investicije izgradnje banje u Bečeju, jer nije uspeo da obezbedi potreban novac.

Oko 9 miliona dinara za konsultantske i pravne usluge

Što se novca tiče, pozamašna suma je potrošena iz opštinskog budžeta. Naime, u vezi sa banjom raspisano je nekoliko javnih nabavki koje se tiču savetodavnih i konsultantskih usluga.
Plaćanja za advokatske kancelarije Subakov iz Bečeja i Harrison Solicitors iz Londona (zajedno su učestvovale na javnim nabavkama) iz opštinskog budžeta obavljena su u nekoliko navrata: 10. juna 2011. godine plaćeno je 1.050.000 dinara, 21. juna 1.575.000 dinara, 20. jula 525.000 dinara, 23. avgusta 393.750 dinara, 16. septembra 393.750 dinara, 2. novembra 858.340 dinara, 17. novembra 1.287.510 dinara, a 14. februara 2012. godine još 429.170 dinara. Za oko osam meseci zajednički ponuđač Subakov-Harrison Solicitors za pružanje pravnih i konsultantskih usluga u vezi za investicijom banje od opštine Bečej zaradio je ukupno 6.512.520 dinara
Firma Dilojt iz Beograda je, pak, takođe za konsultantske usluge, takođe u vezi sa banjom, u novembru i decembru 2010. godine zaradila 2,9 miliona dinara.
Prvu odluku o pokretanju postupka javne nabavke male vrednosti predsednik opštine Peter Knezi doneo je 27. septembra 2010. godine. Predmet javne nabavke bio je nabavka usluge: pružanje savetodavno-konsultantskih usluga u vezi projekta razvoja banjsko-medicinskog kompleksa u Bečeju. Početkom oktobra predsednik opštine (nakon izveštaja komisije za javne nabavke male vrednosti) posao je dodelio firmi Dilojt. Ponuđena cena je bila 2,9 miliona dinara. Firmi Dilojt je 18. novembra 2010. godine plaćeno 870.000 i 28. decembra 2010. godine 2.030.000 dinara.
Potom, 8. marta je objavljen javni poziv za javnu nabavku velike vrednosti za pružanje savetodavno-konsultantskih usluga u vezi projekta razvoja banjsko-medicinskog kompleksa u Bečeju, koji je okončan 7. aprila. Stigla je samo jedna ponuda, od firme Dilojt, koja je navela cenu od 7,8 miliona dinara za tražene usluge. Tu nabavku je predsednik opštine poništio pozivajući se na slabo punjenje opštinskog budžeta.
U međuvremenu se budžet sigurno počeo bolje puniti, jer je za mesec dana, 24. maja 2011. godine predsednik opštine doneo odluku o pokretanju postupka javne nabavke male vrednosti za pružanje pravnih usluga kod izbora strateškog partnera za zajedničko ulaganje u projekat izgradnje turističko-rekreativnog centra (formulacija je nešto drugačija nego u slučaju Dilojta, ali je suština manje-više ista). Dana 6. juna predsednik opštine je dodelio ugovor grupi ponuđača, advokatu Milošu Subakovu iz Bečeja i Harrison Solicitors iz Londona. Cena ponuđene usluge bila je 3,15 miliona dinara. Za 3,15 miliona dinara Subakov i Harrison Solicitors trebali su da urade: analizu podataka sadržanih u katastru nepokretnosti i relevantnim prostornim planovima; preporuku o koncipiranju transakcije; javni oglas za izbor najboljeg ponuđača, na srpskom i engleskom jeziku; tendersku dokumentaciju koja će biti pravni osnov transakcije, na srpskom i engleskom jeziku; analizu i ocenjivanje prispelih ponuda po objavljenom javnom pozivu, izveštaj i predlog za izbor najpovoljnijeg ponuđača.
Već 2. avgusta 2011. godine predsednik opštine donosi odluku o pokretanju postupka javne nabavke u pregovaračkom postupku, čiji je predmet nastavak pružanja pravnih usluga vezano za prethodnu javnu nabavku usluga u iznosu od 3,15 miliona dinara. Knezi je ugovor o javnoj nabavci male vrednosti u pregovaračkom postupku dodelio ponuđačima Subakov-Harrison Solicitors za 787.500 dinara.
Potom, 29. septembra 2011. godine, predsednik opštine ponovo donosi odluku o pokretanju postupka javne nabavke male vrednosti za pružanje pravnih usluga kod izbora strateškog partnera za zajedničko ulaganje u projekat izgradnje turističko-rekreativnog centra u opštini Bečej. I taj posao je dobio zajednički ponuđač Subakov-Harrison Solicitors, a cena je bila 2,75 miliona dinara. 

Osim novca, ukupno oko 9,4 miliona dinara, koji je potrošen za konsultantske i pravne usluge u vezi sa banjom i investitorom koji je odustao od izgradnje banje, za „projekat banje“ nakon izbora 2012. godine, potrošeno je još oko 7 miliona dinara.
U decembru 2012. godine posao izrade studije opravdanosti banje dobila je firma Mertek d.o.o. iz Budimpešte (podizvođač je bio Horvat kompani), koji je okončan u februaru 2013. godine i za to je iz opštinskog budžeta plaćeno 3,2 miliona dinara. Potom je u maju mesecu 2013. godine zaključen ugovor sa Golden Pinnacle d.o.o. iz Budimpešte o izradi elaborata o finansijskoj analizi izgradnje banjskog kompleksa za 3.655.680 dinara, koji je završen u septembru (u oba slučaja bile su raspisane javne nabavke).
Redakcija Bečejskog mozaika je zahtevom za slobodan pristup informacijama od javnog značaja od nadležnih u opštini Bečej zatražila studiju opravdanosti i elaborat o finansijskoj analizi izgradnje banjskog kompleksa u septembru ove godine, ali ih nije dobila.
Prema rečima nadležnih u lokalnoj samoupravi tržišna analiza je na osnovu rezultata istraživanja sprovedenih tokom prva tri meseca 2013. godine pokazala opravdanost izgradnje banjsko-turističko-rekreativno-sportskog i kongresnog kompleksa u Bečeju, za koji je dat i predlog idejnog rešenja, a na osnovu toga urađena je i finansijska analiza po evropskim standardima, prema kojoj je za realizaciju ovog projekta potrebno investirati oko 23 miliona evra (12 miliona evra za izgradnju velnes i spa centra i 11 miliona evra za izgradnju hotela).
Po predloženom idejnom projektu, na prostoru od 7 hektara bio bi izgrađen hotel sa četiri zvezdice, ukupne površine 4.300 kvadratnih metara, sa 156 soba (sa jednim VIP, četiri direktorska i šest porodičnih apartmana, 40 dvokrevetnih i 106 standardnih soba) ukupnog kapaciteta za 470 gostiju, zatim glavni restoran za 300 gostiju i nekoliko pratećih barova, a predviđen je i veliki konferencijski prostor, jer prema tržišnoj analizi tako nešto nedostaje u ponudi. Pored hotela bi bio izgrađen velnes i spa centar sa otvorenim, zatvorenim i termalnim bazenima, sa toboganima i drugim vodenim atrakcijama, kao i svim vrstama sauna i medicinskim velnes uslugama i drugim pratećim sadržajima.
Izvesno je da trenutno ne postoji investitor koji bi gradio banjski kompleks. Zainteresovanih, prema rečima predstavnika opštinske vlasti, ima, ali ne postoje konkretne ponude.

R.M.

 

Kako se radilo u komunalnom javnom preduzeću?
Ne zna se da li je policija istražila navode o radu Komunalca

Komunalno javno preduzeće Komunalac godinama su pratile sumnjive priče, od nedomaćinskog poslovanja, preko diskutabilnog inventara, do zapošljavanja sina nekadašnje direktorke za vozača cisterne, u vreme kada cisterna u tom preduzeću ne postoji.
U julu 2011. godine bila su veoma aktuelna dešavanja u Komunalcu, tada su, naime, višegodišnje priče o lošem poslovanju, ali i konstatacije o eventualnim nezakonitostima u radu doživele kulminaciju. Sredinom 2011. godine je Upravni odbor Komunalca inicirao smenu direktorice Eržebet Feher (Savez vojvođanskih Mađara) zbog teškog finansijskog stanja u preduzeću, neredovnih plata i poslovanja s gubitkom, kako je saopšteno novinarima. Komentarišući situaciju u Komunalcu, Dragan Mitić, tadašnji predsednik Upravnog odbora, sredinom 2011. godine je rekao da direktorica i dalje povlači „neke kadrovske poteze, smene, imenovanja“, da u prethodne tri godine nije zaposlen niko, a da je samo u poslednjih pet meseci primljeno osmoro radnika, te da mu sve to liči „na neku kampanju i propagandu uoči izbora“ i da direktorica „zloupotrebljava svoje mesto u političke svrhe“. „Posle diskusije na zboru radnika postavljeno je pitanje zašto Upravni odbor i sindikat sad pokreće tako nešto? Ovo je treći put u tri godine, posle izrade bilansa stanja i uspeha, završnog računa i izveštaja o radu za osnivača, da Upravni odbor pokreće takvu inicijativu, na taj način što svako uputi svojoj političkoj grupaciji razloge za smenu“, rekao je Mitić. On je dodao i da „u izveštajima nikad nismo uperili prst ni u koga i ja nisam rekao da je taj i taj nešto ukrao ili odstranio iz firme i napravio štetu, već je rečeno da je organizacija na tako niskom nivou i tako loša da se samo može posumnjati da postoji neka namera. Koliko ja znam, sve takve papire sa dokazima već ima i predsednik opštine, gospodin Knezi i policija, pa neka organi o tome presude, ko je nadležan“.
Nakon glasanja članova Upravnog odbora Dragana Mitića i Magdolne Šlajf iz Demokratske stranke za iniciranje smene direktorke, lokalni vrh Demokratske stranke ih je smenio sa položaja. Time je po ko zna koji put dokazano da je u Srbiji važnija partijska disciplina od zdrave pameti i sopstvenog mišljenja.

Inventar inventara

Popis u Komunalcu se radilo na nadasve interesantan način. Krajem decembra 2009. godine urađen je godišnji popis. Upravni odbor javnog preduzeća nije usvojio izveštaj koji je u januaru 2010. godine prezentovala centralna popisna komisija, jer su utvrđene nepravilnosti u sprovođenju popisa. Posle toga održane su još dve sednice Upravnog odbora Komunalca i tada je doneta odluka da se formira nova komisija za popis osnovnih sredstava i ponovi inventar. Na sednici Upravnog odbora u februaru usvojen je izveštaj o godišnjem popisu koji se bitno razlikovao od prvog, a konstatovano stanje je bilo drugačije od onog koje je Eržebet Feher, direktorka Komunalca, u dva navrata predstavila novinarima Bečejskog mozaika. Naime, Feher je rekla da je ustanovljen manjak od 20.000 dinara, međutim, manjak je ipak bio 329.600 dinara.
Prema izveštaju o inventaru koji je usvojio Upravni odbor Komunalca, manjak osnovnih sredstava 31. decembra 2009. godine, prema procenjenim vrednostima nedostajućih sredstava je bio 329.600 dinara, dok je ta cifra, ako se gleda nabavna vrednost osnovnih sredstava koje nisu nađene u firmi, 1.097.425 dinara.
Na „spisku manjka“ dominirale su razne kosilice, trimeri, motorne testere, motorne kose, ali se na popisu našla i fiskalna kasa (sa pijace), dva mobilna telefona, kalorifer i kvarcna peć.
Manjak osnovnih sredstava nije jedina stvar koju je centralna komisija verifikovala tokom inventara. Naime, popisom je utvrđeno postojanje osnovnih i obrtnih sredstava po procenjenoj vrednosti od 1.585.100 dinara koji nisu bili upisani u knjige.

Ribolovačke dozvole spaljene pre popisa

Upravni odbor je naložio direktorici Komunalca da sačini izveštaj o postupku izdavanja i obračuna ribolovačkih dozvola, preispitivanju odgovornosti komisija za popis za uočene nedostatke i preispitivanju odluke o proglašenju radnice Komunalca (koja je i član Upravnog odbora) tehnološkim viškom. Direktorica Komunalca dostavila je izveštaj članovima Upravnog odbora. Prema izveštaju Upravnog odbora a koji je upućen u opštinu, izveštaj direktorice koji se tiče postupka izdavanja i obračuna ribolovačkih dozvola u prošloj godini nije odgovorio na ključna pitanja – zbog čega su dozvole za ribolov štampane u dve štamparije, zašto one koje su rađene u štampariji i knjigoveznici „AEM“ nisu numerisane na dostavljenom računu, zbog čega su dozvole zadužene preko magacina, zašto je direktorica i sama prodavala dozvole i zbog čega su spaljene pre popisa (13. januara, a popis je urađen 15. januara)? „Nezaduživanjem odgovornog lica za ribolovačke dozvole, direktor je preuzeo odgovornost za zaduženje, prodaju, evidenciju i razduženje tih dozvola. Na pitanje zbog čega su one spaljene pre popisa, od direktora nismo dobili konkretan odgovor. Direktor je po nalogu Upravnog odbora sproveo i postupak disciplinske odgovornosti za sprovedeni popis sredstava za 2009. godinu, ali članovi obora nisu zadovoljni zaključkom da ’pošto nije utvrđena materijalna šteta za preduzeće, niko se ne poziva na odgovornost’. Upravni odbor ima drugačije informacije. Osnovna komisija za popis je radila samo 15. januara, a ne kako u izveštaju piše 31. decembra i od 10. do 15. januara. Komisija nije utvrđivala stvarno stanje brojanjem, merenjem i drugim, nego je stanje utvrdila ’prema evidencijama’. To navodi na zaključak da je osnovna komisija 15. januara samo stavila potpise na već pripremljene izveštaje“, piše u izveštaju Upravnog odbora. Iloni Pastor, koja je radila na mestu rukovodioca stručne službe i koja je bila predsednica centralne komisije za popis, rešenjem direktorke o „prestanku potrebe za obavljanjem poslova na kojima je radila“ prestao je radni odnos u Komunalcu. „Direktor u svom izveštaju navodi da je odluku donela na osnovu zahteva zaposlene i da je zaposlena ’stekla uslove za prijavljivanje na biro za zapošljavanje’. To su termini koje pravni sistem ne prepoznaje i koji ne mogu biti razlog otkaza ugovora o radu kao tehnološki višak. Obzirom da prethodno nije sprovedena reorganizacija ili izmena sistematizacije, kao i činjenice da je zaposlena i član Upravnog odbora ispred radnika, otkaz ugovora o radu je suprotan članu 188 Zakona o radu“, piše u izveštaju Upravnog odbora.

„Slučaj Komunalac“

U izveštaju koji je upućen opštini, Upravni odbor Komunalca konstatuje i da nijedna od planiranih investicija nije realizovana, a u isto vreme gubitak preduzeća u 2009. godini, predstavlja neizmirene obaveze osnivača.
Nakon predočenih stvari, direktorica Komunalca Eržebet Feher ipak nije smenjena na sednici lokalnog parlamenta. Ona je ostala na funkciji do oktobra meseca 2012. godine, nakon formiranja vlasti nakon lokalnih izbora koji su održani u maju 2012. godine.
Inače, prethodno je predsednik Skupštine opštine Peter Knezi najavio da je sredinom 2011. godine podneo prijavu bečejskoj policiji kako bi se istražili navodi u vezi sa radom Komunalca, i da nikoga ko je prekršio zakon neće braniti, niti će smenjivati nekoga samo na osnovu „rekla-kazala“ informacija.
Redakcija Bečejskog mozaika je u septembru 2013. godine uputila direktoru Komunalca zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja, u kom je, između ostalih, tražila informacije u vezi sa prijavom Knezija policiji kako bi se istražili navodi u vezi sa radom Komunalca. U odgovoru redakciji Bečejskog mozaika, sadašnji direktor Komunalca Norbert Kovač je naveo: „Javno preduzeće ne raspolaže podatkom o pokrenutom postupku za utvrđivanje nezakonitog poslovanja Komunalac Bečej, niti nam je do momenta sačinjavanja ovog dopisa (17. septembar 2013; prim. a.) od strane policije dostavljen dokument o rezultatima istrage o nezakonitom poslovanju preduzeća“.

Direktorica zaposlila svog sina

Pre nego što je direktorica Komunalca Eržebet Feher 9. oktobra na sednici lokalnog parlamenta razrešena funkcije, zaposlila je svog sina na nepostojeće radno mesto – vozača cisterne u Komunalcu. Naime, Komunalac nema cisternu.
Tražili smo od direktorice Komunalca da redakciji Bečejskog mozaika dostavi listu zaposlenih radnika, s datumom početka rada u Komunalcu, načinom zaposlenja (na određeno ili neodređeno vreme) i koje poslove obavljaju s kojom stručnom spremom. Feher je na pitanje da li su tačne informacije da je početkom godine zaposlila svog sina u Komunalcu prvobitno na određeno, a potom na neodređeno vreme na nepostojeće radno mesto, Feher je u telefonskom razgovoru rekla: „Nije tačno, to radno mesto postoji do 1995. godine i ništa nije izmišljeno“.
Novinar Bečejskog mozaika je uputio zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja Komunalcu, u kom je tražio iste podatke kao i u telefonskom razgovoru. Na zahtev je dobijen nepotpun odgovor i-mejlom, samo o broju radnika i o tome da li su zaposleni na određeno ili neodređeno vreme, koji je potpisala direktorica Komunalca. Navodi se da na dan 4. oktobra 2012. godine u JP Komunalac zaposleno 58 radnika.
Predsednik sindikata Komunalca, član Upravnog odbora iz redova zaposlenih i rukovodilac sektora Zelenilo Zoltan Feješ je rekao da je direktorica Komunalca Eržebet Feher promenila sistematizaciju radnih mesta, što joj je omogućilo da primi svog sina i još nekoliko ljudi u stalni radni odnos. Prema rečima Feješa cisterna više od dve godine ne postoji u Komunalcu, jer je isečena i prodata na otpadu, „a direktorica je zaposlila svog sina Kalmana Fehera kao vozača cisterne koja ne postoji. Primila ga je u radni odnos na određeno vreme 10. maja 2012. godine, a u julu na neodređeno vreme“.
S obzirom na to da je Feješ u proteklih nekoliko godina, kao predstavnik radnika Komunalca, u više navrata govorio o sumnjama u zakonitost poslovanja ovog javnog preduzeća, očekivano je da nadležni organi (policija i tužilaštvo) istraže poslovanje Komunalca. Feješ o eventualnim istragama nema informacija.
A bilo je mnogo sumnjivih stvari i pitanja, rekao je Feješ, među kojima je, recimo, i kojim je opštinskim funkcionerima direktorka Komunalca poklonila 600 kilograma ribe, kada nije bilo za narodnu kuhinju? „Na to pitanje nikad nismo dobili odgovor. O svemu smo obavestili nadležne organe, zvanično policiju u Bečeju, imamo pisani dokaz da je dokumentacija primljena, ali nikad nismo dobili odgovor“.

Otpuštanje iz javnih preduzeća: nepoznati pojam

U Javnom preduzeću Komunalac 17. oktobra direktoricu Eržebet Feher (SVM) zamenio je njen doskora stranački kolega, a sada član civilne organizacije „Za Bečej-Óbecséért“ (isključeni članovi SVM-a) Norbert Kovač iz Bačkog Petrovog Sela.
Problem u Komunalcu su, rekao je on nedugo nakon imenovanja, i veliki dugovi: „Nisam očekivao tolika dugovanja, s obzirom na to da sam kao odbornik imao uvid u program poslovanja Komunalca za 2011. godinu i zaključio sam da ima oko 4 miliona dinara duga. Stiže jesen i zima kada nam nije sezona i kada ćemo imati manji priliv para, pa za ova dva meseca nećemo uspeti da pokrijemo neke stare dugove i to će uticati na završni račun. Dug koji sam preuzeo sa 30. septembrom je oko 5.180.000 dinara. To su računi koji nisu plaćeni prema dobavljačima“. O skandaloznoj informaciji da je bivša direktorka Komunalca Eržebet Feher zaposlila svog sina u ovom javnom preduzeću Kovač je rekao da će njen sin ostati u Komunalcu, jer je primljen u radni odnos na neodređeno vreme. 

Novinari nisu dobili listu inventara i sistematizaciju radnih mesta

U zahtevu za slobodan pristup informacijama od javnog značaja novinar Bečejskog mozaika, između ostalog, tražio je od direktora Komunalca i sistematizacija radnih mesta (imena zaposlenih, poslovi koje obavljaju i njihova stručna sprema, datum zaposlenja) i listu inventara (pokretne i nepokretne stvari) za 2010, 2011, 2012. i 2013. godinu, međutim, nije dobio traženu dokumentaciju, s obrazloženjem: „Inventarne liste o izvršenom popisu za poslovnu 2010, 2011. i 2012. godinu (popis imovine u 2013. godini će se izvršiti u zakonskom roku) Vam ne dostavljamo, iz razloga što je vođenje evidencije o sredstvima rada, shodno finansijsko računovodstvenim propisima obaveza privrednog subjekta, a kontrola poslovanja je obaveza nadležnih državnim organa“. Ipak, navedeno je da novinar može da izvrši uvid u dokumentaciju iz godišnjih popisa u prisustvu odgovornog lica prostorijama Komunalca. Direktor Komunalca je redakciji novina dostavio samo kopiju lista o sredstvima rada iz obrasca bilans stanja iz rezultata poslovanja za 2010, 2011. i 2012. godinu.
Što se sistematizacija radnih mesta u Komunalcu tiče (imena zaposlenih, poslovi koje obavljaju i njihova stručna sprema, datum zaposlenja), dokumentacija takođe nije dostavljena novinama, osim organizacione strukture iz sistematizacije (šematski prikaz organizacionih jedinica, nazivi radnih mesta i broj radnika, uz koeficijente), uz obrazloženje: „Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova JP Komunalac Bečej i dokumentaciju iz personalnog dosijea zaposlenih Vam ne dostavljamo, iz razloga što je organizacija procesa rada, shodno članu 24. stav 2. Zakona o radu u nadležnosti poslodavca, te smatramo da ovi podaci ne spadaju u informacije utvrđene članom 2. stav 1. Zakon o slobodnom pristupu informacijama“, ali je navedeno da novinar može da izvrši uvid u tražene podatke.
Prebrojavanjem broja zaposlenih iz šematskog prikaza organizacione strukture Komunalca, dolazimo do zaključka, da u septembru 2013. godine u Komunalcu bilo zaposleno 69 osoba – 24 u sektoru u RJ Zelenilo, 34 u RJ Usluga, 9 u Službi računovodstva i finansija, jedna osoba u Službi za pravne i kadrovske poslove i direktor Komunalca.

B.M. i R.M.

Dupliranje gubitka

Komunalac je 2009. godine „ostvario“ gubitak od 7,34 miliona dinara.
Godinu dana kasnije (izvor informacija: bilans stanja Komunalca; bilans uspeha nije dostavljen novinama) gubitak Komunalca je dupliran i iznosio je 14,49 miliona dinara
Gubitak iz 2011. iznosi 13,69 miliona dinara.
Najveći gubitak u Komunalcu u poslednjih nekoliko godina zabeležen je 2012. godine: 15,4 miliona dinara.

 

Anketa o Komunalcu, Potisju i o banji
Žele banju, ali ne veruju u nju

U okviru projekta „Kuda putuje novac iz kožne torbe?“ napravljena je anketa. Građani Bečeja su odgovarali na pitanja o kvalitetu rada Komunalca i Potisja, ali i o tome da li je Bečeju potrebna banja i da li će po njihovom mišljenju bečejska banja ikada biti izgrađena.
U anketi je učestvovalo 110 građana (60 srpske i 50 mađarske nacionalnosti). Na anketna pitanja odgovorilo je 60 muškaraca od 18 do 60 godina i 50 žena od 18 do 65 godina.
Od ukupnog broja ispitanika trećina je imala osnovnu školu, trećina srednju, a trećina visoko obrazovanje.
Što se ocenjivanja rada preduzeća Potisja tiče, čak 67 odsto građana smatra da rad tog preduzeća nije odgovarajući (smeće na ulicama, kante za smeće koje nisu isporučene svim domaćinstvima, firmom upravlja manjinski vlasnik umesto opštine), 20 odsto građana je zadovoljno radom Potisja, a 13 procenata niti je zadovoljno, niti nezadovoljno ili nema mišljenje o radu komunalnog preduzeća.
Radom Komunalca zadovoljno je 45 odsto ispitanika u poslednjih godinu dana, a u ranijem periodu ti ljudi nisu bili zadovoljni radom Komunalca, 25 odsto anketiranih smatra da Komunalac ne radi dobro, a 30 odsto nije želeo da oceni rad javnog preduzeća.
Odgovori anketiranih na pitanje o tome da li je Bečeju potrebna banja, veoma su interesantni: 78 odsto njih smatra da je Bečeju potrebna banja, s tim da 40 procenata od njih misli da ne treba graditi novu banju, već treba rekonstruisati i upristojiti postojeću Jodnu banju, 13 odsto misli da ne treba da ovaj grad ima banju, a 9 procenata ne zna da li je Bečeju potrebna banja.
Na drugi deo pitanja, da li će po njihovom mišljenju bečejska banja ikada biti izgrađena, 30 odsto anketiranih je odgovorilo da će banja biti izgrađena, 23 procenata misli da će umesto izgradnje nove banje biti rekonstruisana postojeća Jodna banja, a 43 procenata je siguran u to da u Bečeju nikada neće biti izgrađena banja, dok 4 procenata ispitanika ne zna da li će biti izgrađena banja.
O budućoj/željenoj bečejskoj banji raspravljalo se i na društvenoj mreži. Na post o tome da li je banja potrebna Bečeju ili ne, za nekoliko dana stiglo je više od 50 komentara. Većina učesnika u diskusiji bila je rezervisana što se tiče mogućnosti izgradnje banje u Bečeju, pre svega zbog finansija.

R.M.

„Ispravke“ opštinskog budžeta
Dva rebalansa na kraju godine

Rebalans opštinskog budžeta predstavnici lokalne vlasti obećavali su od maja meseca, da bi prvi rebalans opštinske kase bio usvojen tek u novembru mesecu. Do kraja 2013. godine biće donet još jedan rebalans opštinskog budžeta: 30. decembra, kada bi trebalo da bude usvojen i budžet opštine za 2014. godinu.
Prvim rebalansom je planirani budžet za 2013. godinu smanjen sa 1,37 na 1,22 milijardi dinara.
U prvom rebalansu opštine trebalo je korigovati aproprijacije, jer očekivani nivo prihoda nije na nivou planiranog, jer kod pojedinih budžetskih korisnika nedostaju sredstva da se obezbedi nesmetano funkcionisanje. Neke pozicije budžeta su smanjene, jer ima sredstva nisu više potrebna u 2013. godini, navodi se u obrazloženju rebalansa.
Masa plata koje se finansiraju iz budžeta opštine Bečej je, prema uputstvu iz nadležnog ministarstva, planirana na način što se isplaćena avgustovska plata iz 2012. godine uvećava za 5% i množi sa 12 meseci. Broj zaposlenih u lokalnoj administraciji, prema uputstvu države, ne sme preći 175 radnika na neodređeno i 18 radnika na određeno vreme. Broj zaposlenih u lokalnoj administraciji na neodređeno vreme je 181, a zaposlenih na određeno vreme ima 18. Tu su još i zaposleni u dečjem vrtiću, gde radi 144 osoba. Dakle, korisnika budžetskih sredstava ima ukupno 343.
Za zaposlene koji prelaze broj određen uputstvom predviđene su otpremnine, kao i reorganizacija koja će obuhvatiti mesne zajednice promenom pozitivnih propisa i prenosom nadležnosti poslova na javna preduzeća. Zaposleni u predškolskoj ustanovi „Labud Pejović“ ne ubrajaju se u lokalnu administraciju, ali njihova masa plata utiče na ukupnu masu sredstava za plate, što je i jedan od razloga za donošenje rebalansa budžeta a po sugestiji Ministarstva finansija.
Za plate je za 2013. godinu planirano ukupno 261,4 miliona dinara: za organe i organizacije vlasti 121,7 miliona, za predškolsku ustanovu 72,3 miliona, za ustanove kulture 24,4 miliona, za ostale ustanove iz oblasti javnih službi 15,2 miliona, za javne preduzeća, direkcije i fondove lokalne vlasti, koje se finansiraju iz javnih prihoda24,6 miliona, a za ostale indirektne korisnike budžeta 3 miliona.
U obrazloženju rebalansa navodi se da je „iznos rashoda i izdataka rebalansa budžeta opštine Bečej usaglašen je sa iznosom prihoda i primanja. Na ovaj način je uspostavljena ravnoteža budžeta, što je i nužan princip planiranja. Budžetskim korisnicima sredstva će se prenositi srazmerno ostvarenim prihodima“.
U rebalansu budžeta planirana je stalna budžetska rezerva u iznosu od 4.000.000 dinara koja će služiti za finansiranje rashoda na ime učešća u otklanjanju posledica vanrednih okolnosti.

B.M.

Prijava DRI protiv predsednika opštine
Za četiri prekršaja 15.000 dinara

Državna revizorska institucija (DRI) je 13. februara 2012. godine, nakon revizije završnog računa opštinskog budžeta za 2010. godinu, Prekršajnom sudu u Bečeju podnela zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv tadašnjeg predsednika opštine Bečej Petera Knezija.
DRI je podnela zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Knezija zbog toga „što je više isplatio plate, dodatke i naknade kao i socijalne doprinose na teret poslodavca u iznosu od 39.544.000 dinara, suprotno članu 56. stav 3. Zakon o budžetskom sistemu“; „što je izvršio nabavku dobara i usluga bez sprovođenja postupka javne nabavke u iznosu od 4.482.000 dinara, suprotno članu 20. Zakon o javnim nabavkama i člana 57. Zakon o budžetskom sistemu“; „što je preneo i evidentirao sredstva budžeta u iznosu od 19.381.000 dinara, bez validne računovodstvene dokumentacije, suprotno članu 58. Zakona o budžetskom računovodstvu i članu 16. Uredbe o budžetskom računovodstvu“; „što je po osnovu zaključenih ugovora o delu utrošila 438.000 dinara, a da predmet ugovora nije van delatnosti lokalne samouprave i da su ugovori o delu zaključivani suprotno članu 199. Zakona o radu i člana 56. stav 3. Zakon o budžetskom sistemu“; „što je izvršio prenos sredstava na račun Sindikalne organizacije Opštinske uprave Bečej po osnovu zaključaka predsednika opštine za isplatu pomoći za školovanje dece zaposlenih u iznosu od 2.700.000 dinara, suprotno članu 15. Zakon o budžetu Republike Srbije za 2010. godinu i članu 56. Zakona o budžetskom sistemu“, piše u zahtevu DRI za pokretanje prekršajnog postupka.
Peter Knezi je novinaru Bečejskog mozaika u vreme pokretanja prekršajnog postupka rekao: „Uglavnom se radi o objektivnoj odgovornosti, dakle nečinjenjem ili propuštanjem nečega od odgovornog lica, nego sistemski. Neke dokumentacije nisu sadržale neke podatke, a to što smo platili više troškova u Opštinskoj upravi, to smo kolektivno radili, Opštinsko veće je donelo odluke oko isplate pomoći zaposlenima u nekoliko navrata godišnje, pred početak i završetak školske godine, za Božić, Uskrs, ali pošto sam ja potpisnik toga, ja nosim odgovornost, ali lične utvrđene odgovornosti, da ja kao ime i prezime nosim, nije bilo. Sve je bilo vezano za korišćenje budžetskih sredstava ili pribavljanje neke dokumentacije ili nedostatak neke prateće dokumentacije uz administrativne isplate nekih korisnika budžetskih sredstava“.
Na osnovu zahteva za pokretanje prekršajnog postupka sudija (Daniela Malešev) Prekršajnog suda u Bečeju 28. februara 2012. godine pokrenula prekršajni postupak protiv Petera Knezija.
Presuda u „ime naroda“ doneta je 19. septembra u Prekršajnom sudu u Bečeju (sudija Đula Morvai). Peter Knezi je proglašen krivim po svim tačkama iz prijave DRI. Osuđen je na plaćanje novčane kazne u iznosu od 15.000 dinara. Knezi je novčanu kaznu i sudske troškove (800 dinara) platio 16. oktobra 2012. godine.
Državna revizorska institucija nije kontrolisala finansijsko poslovanje opštine Bečej od 2010. godine do danas, ili javnost o tome nije obaveštena.

B.M.

Hová kerül a pénz a bőrtáskából? 2. rész

A melléklet megjelenését a Nyílt Társadalomért
Alapítvány tette lehetővé

Hogyan gazdálkodik a többségben községi tulajdonban levő Potisje?
A kisebbségi tulajdonos az évi nettó bevétel 8%-át kapja
A Potisje Kft. közüzemi vállalat 2008. április 18-án jött létre. Ezen a napon írta alá Dušan Jovanović Óbecse polgármestere és Tölgyesi Balázs Ferenc, a szekszárdi Alisca Terra Kft. igazgatója az óbecsei községháza dísztermében a Potisje Kft. megalakításáról szóló, 20 évre vonatkozó szerződést. Így megalakult az óbecsei hulladékgazdálkodó cég. A vállalat 51%-os tulajdonosa az óbecsei önkormányzat, a fennmaradt 49%-os tulajdonrészesedés az Alisca Terráé. A Potisje létrejöttéig Óbecsén a Komunalac Közvállalat foglalkozott hulladékgazdálkodással.
A Potisje 2008 szeptembere óta működik. Első igazgatója az adai születésű Király László lett, aki addig Szekszárdon volt az Alisca Terra foglalkoztatottja.
A közös vállalat megalakításáról egy éven át folytak egyeztetések a Komunalac képviselőivel és a vállalat szakszervezetével, nyilatkozta Dušan Jovanović a szerződés aláírásakor, hozzátéve, hogy a helyi parlament képviselői is megszavazták a közüzemi vállalat létrehozását. Ugyanakkor megköszönte Szekszárd polgármesterének és az Alisca Terra vezetőinek, hogy „önzetlenül megmutatták, hogy mely irányban kell haladnunk a kommunális hulladék elhordásának megoldása felé”. Jovanović azt is hangsúlyozta, hogy a külföldi partnerrel közös vállalat megalakítása „olyan know-how rendszerhez juttatta a községet, amely egy EU-s tagállam hulladékgazdálkodási tapasztalataira épül”.
Öt évvel később sincsenek Óbecse polgárai közelebb az EU-hoz a hulladékgazdálkodás terén, azzal a kivétellel, hogy most a község teljes területéről elviszik a szemetet, míg a Komunalac idejében csupán Óbecse város területéről szállították el. Továbbra sincs szanálva a botrai városi szeméttelep, továbbra sem kapta meg minden háztartás az egyenkukákat, továbbra is megtörténik, hogy a szemét a kora reggeli óráktól 11-12 óráig az utcán várja, hogy elvigyék, továbbra sincs szelektív hulladékkezelés.
Problémából azonban sok van. Például az, hogy a Potisje igazgatóját nem a többségi tulajdonos, vagyis nem a helyi önkormányzat választja meg, hanem a kisebbségi, az Alisca Terra. Továbbá nem tudni, hogy miért áll a szerződésben az, hogy a kisebbségi tulajdonos kapja az évi nettó bevétel 8%-át, hogy miért nem fizet a gépek bérléséért a Potisje a Komunalacnak, de a Potisje alapítóokmányait és -tőkéjét illetően sem minden világos. Ezeket a problémákat senki sem oldotta meg a Potisje létrehozása, azaz, 2008 óta. Igaz, 2013 elején a község egy munkacsoportot hozott létre azzal a feladattal, hogy nézzen utána a Potisje helyzetének és igyekezzen megoldásokat találni, ám ez a csoport az év végéig nem tett jelentést esetleges megállapításairól és javaslatairól.

Mi áll a szigorúan bizalmas szakszervezeti szerződésben?

2008. április 14-én három okmány került aláírásra. A Potisje Kft. létrehozásáról szólót Tölgyesi Ferenc Balázs, az Alisca Terra igazgatója és Dušan Jovanović, óbecsei elnök írta alá. A képviselő-testület tagjainak tudomásuk volt e szerződésről.
A szerződés 8. szakaszában az áll, hogy az óbecsei képviselő-testület alapítóként köteles a Samu Mihály u. 5. alatt levő ingatlan egy részét (akkor is és most is a Komunalac Közvállalat székháza), használatra székházként átengedni a Potisjének. A képviselő-testület továbbá kötelezte magát arra is, hogy a Potisje új székházához biztosítani fog egy telket Óbecse területén, a Potisje pedig annak felépítéséig használhatja a Komunalac ingatlanjának egy részét (Samu Mihály u. 5.).
A Potisje létrehozásáról szóló szerződésbe belefoglalták, hogy a vállalat igazgatója az adai Király László (egyébként az igazgatót a Potisje tagjai választják meg a cég közgyűlésének első ülésén, a kivételt az első igazgató személye jelenti, akinek nevét belefoglalták az alapító szerződésbe). Az igazgatójelölés joga a kisebbségi tulajdonost, vagyis az Alisca Terrát illeti meg.
Szintén 2008. április 14-én Tölgyesi Ferenc Balázs, az Alisca Terra ügyvezető igazgatója és Dušan Jovanović községi elnök aláírták a 20 évre szóló szakszervezeti megállapodást is.
Szerkesztőségünk megszerezte e szerződés másolatát.
Érdekes, hogy az utolsó előtti (a 14.) szakasz értelmében a felek kötelezték magukat arra, hogy e szerződés tartalmát és a vele kapcsolatos információkat szigorúan bizalmasan fogják kezelni, a titoktartási kötelezettség pedig a szerződés lejárta után 5 évig érvényes. A szakszervezeti megállapodás részleges közlésével szerkesztőségünk megszegi a híres 14. szakaszt, amely a titoktartást írja elő. Ám a szerződés nem lehet titkos, elsősorban azért, mert a Potisje többségi tulajdonosa Óbecse község, Óbecse polgárainak pedig jogukban áll tudni, hogy mi történik abban a vállalatban, amelynek ők a többségi tulajdonosai.
A Becsei Mozaik szerkesztősége feltételezi, hogy a „titkosságra” a szakszervezeti megállapodás 11. szakasza miatt van szükség, amelyben az áll, hogy a befektető (vagyis a szekszárdi Alisca Terra – a szerző. megj.) önállóan vagy az általa kijelölt társaság által (a részleges vagy teljes tulajdonában levő gazdasági társaság) technikai, gazdasági, pénzügyi tanácsokat ad vagy szolgáltatásokat végez a Potisje részére. „E szolgáltatások tartalmát illetően, az aláíró felek 20 évre szóló igazgatási szerződést kötnek majd – áll a szerződésben, amely kimondja, hogy a szolgáltatásért – amennyiben a Potisje profitot valósít meg – a befektetőt vagy az általa kijelölt társaságot a Potisje évi nettó bevételének a 8%-a illeti meg.
Az igazgatási (menedzselési) szerződést, amely a szakszervezeti megállapodás szerves része, szintén április 14-én írta alá Király László, a Potisje igazgatója és Tölgyesi Ferenc Balázs, az Alisca Terra ügyvezető igazgatója. E szerződés tárgya az, hogy mi illeti meg az Alisca Terrát a technikai, gazdasági, pénzügyi tanácsokért és szolgáltatásokért. Az igazgatási szerződés 20 évre szól.
A szolgáltatásokat fel is sorolták a szerződésben: technikai tanácsadás és szolgáltatások, adminisztratív és pénzügyi tanácsadás és szolgáltatások, valamint a pénzügyek. A szerződésbe belefoglalták azt is, hogy az Alisca Terra negyedévenként jelentést tesz elvégzett szolgáltatásairól, amelyeket a Potisje ügyvezető igazgatója fog osztályozni és megerősíteni.
A Potisje igazgatójától lapunk megkérdezte, hogy a nettó bevétel 8%-át tényleg kifizetik-e az Alisca Terrának, és mely szolgáltatásokért? Elkértük az elvégzett szolgáltatásokról szóló dokumentációt is, ám nem kaptunk válaszokat. Ismételt megkérésünkre a Potisje igazgatója választ ígért, de válasz nem érkezett e kiadvány megjelenéséig.
Egyes kifizetésekről a költségvetési revizor jelentéséből szereztünk tudomást (a revizor a Potisje 2008.9.1. és 2009.12. 31. közötti pénzügyi tevékenységét vizsgálta). A jelentésben az áll, hogy az Alisca Terra 2008.12.31-én AC7L-A897406 jelzésű számlát adott ki a 2008.9.1. és 2008.12.31. közötti időszakra 8680 eurós összegre. A számlán az áll, hogy megbeszélés alapján elvégzett gazdasági és jogi tanácsadásra vonatkozik. A 8680 eurót (ami 2008.12.31-én 769 056 dinárt ért) 2010.01.28-án fizették ki az óbecsei Potisje devizaszámlájáról. Az Alisca Terra 2009.12.31-én az AC7L-A897407 számlát adta ki, amely a 2009-es év folyamán (január 1- december 31) megbeszélés alapján elvégzett gazdasági és jogi tanácsadásra vonatkozik és 31 141,70 euróra szól (3 286 290 dinár). A revizori ellenőrzés pillanatában ez a számla nem volt törlesztve. A külső revizori jelentés megállapítja, hogy az Alisca Terra által 2008-ra és a 2009-re kiállított számlák a vonatkozó évek nettó bevételének 8%-ára vonatkoznak.

A 2009-ben elvégzett gazdasági és jogi tanácsadásra az Alisca Terrát 3,28 millió dinár illette volna meg a Potisje részéről.
A Potisje tevékenységének ellenőrzéséről szóló jegyzőkönyvben felsorolják az Alisca Terra által 2008-ban és 2009-ben a Potisje számára elvégzett szolgáltatásokat. A vállalat tevékenységi körébe tartozó tanácsok és szolgáltatások mellett vannak enyhén szólva furcsán hangzó szolgáltatások is: „2009.3.30-án újságcikk értékelése, adatok elkészítése” és „2009. július 31-augusztus 1. Óbecse Község Napján való részvétel, találkozás Pápai Mártával, a belgrádi magyar nagykövetség képviselőjével”.

A cég feléli alapító tőkéjét?

2008 tavasza óta a helyi parlamentben és egyesületek, pártok sajtóértekezletein több ízben megkérdőjelezték a Potisje létrehozásának törvényességét és működését is.
Óbecse községet, vagyis a többségi tulajdonost ma Željko Plavšić, a jelenlegi polgármester segédje képviseli, akit nemrég neveztek ki e tisztségre. Rajta kívül ellenőrző szerepe van annak a három tagú revizori bizottságnak is, amelynek két tagját Óbecse község delegálja. E bizottság munkájáról nem sokat tudni, kivéve a 2008-as évi jelentést, amelyben egy sor kellemetlen kérdést tettek fel a Potisje tevékenységéről, az érdekellentétről stb. E jelentésben több érdekes részlet található, például a kisebbségi tulajdonost megillető 8% is.
A revizorok a Potisje alapító tőkéje felől is érdeklődtek: községi döntéssel ugyanis elhatározták, hogy a község, mint többségi tulajdonos, alapító tőkéje 1000 eurónak megfelelő dinárösszeg, míg a nem pénzügyi alapító rész 232 000 euró, ami valójában a község szemételhordási jogának az értéke, 20 évre számítva. Ezt az értéket felhatalmazott személy állapította meg. Ám a Potisje létrehozásakor nem kértek szakértői véleményt, mert az alapító szerződésben nincs szó arról, hogy szakértő becsüli fel az alapító tőkét. Így tehát nem volt szakértői vélemény az Alisca Terra alapító tőkéjéről sem, ami összesen 224 000 euróban lett megállapítva, ebből
168 000 euró pénzben és 56 000 euró szemétkihordó teherautóban.
Slobodan Zlokolica, a háromfős revizori bizottság tagja azt nyilatkozta, hogy banki kivonatok és bizonylatok alapján jutottak az alapító tőkére vonatkozó adatokhoz. „Látszott, hogy fogyott az alapító tőke. Tehát, amikor mindent összevetünk, a kezdeti 168 000 euróról, amely összeget tényleg időben befizettek, az egyenleg
14 000 euróra csökkent. Az összegeket mindig kikerekítve vették fel a számláról, és a gazdasági társaságokról szóló törvénnyel ellentétben, erről nem készült nyilvántartás”. Slobodan Zlokolica hozzátette, hogy az alapító tőke költését illetően a bizottság tagjai azt a választ kapták, hogy „ezt a vállalat működésére költötték”, habár, mint mondta, érthetetlen, hogy mi is működött, amikor például 2008-ban egyetlen kukát nem szereztek be, de más befektetések sem voltak.
A felmerült kérdések miatt a polgármester és a Községi Tanács külső revíziót kértek, amelyet Desanka Tobdžić költségvetési felügyelő el is végezett. A 2008. szeptember 1. és 2009. december 31. közötti időszakra vonatkozó ellenőrzést a költségvetési felügyelő 2010. április 29. és június 21. között végezte el. Ám a Községi Tanácsnak benyújtott jelentésében nem tünteti fel, hogy melyek a konkrét hibák, hogy ezek a hibák büntetést vonnak-e maguk után és hogy melyek a hibák kiküszöbölésének határidői. Érdekes, hogy a költségvetési felügyelő általi ellenőrzés idején a Potisje székházában nem volt meg minden szükséges dokumentum.
A Községi Tanácsnak eljuttatott jegyzőkönyvben az áll, hogy az alapító tőke pénzügyi részét üzleti tevékenységre használták és hogy a tőke nem csökkent. „A társaság alapító tőkéje 467 000 euró ellenértéke a Szerbiai Nemzeti Bank középárfolyama szerint. Az alapító tőke készpénz része 169 000 euró, a nem pénzügyi pedig 280 000. Óbecse község alapító tőkéje 233 000 euró, amiből 1000 euró a pénz, a 232 000 euró pedig – felhatalmazott szakértő becslése szerint – a község kizárólagos szemétkihordási jogainak ellenértéke, 20 évre számítva. Az Alisca Terra alapító az alapító tőke 49%-át jegyezte be és fizette ki, 224 000 euró értékben, amiből
168 000 euró a pénz, a többi pedig az 56 000 euró értékű Mercedes 950.62 szemétkihordő teherautó, mindez szakértői véleménnyel összhangban”.
A jelentésben továbbá az áll, hogy a bemutatott dokumentáció értelmében az eszközöket a Potisje zavartalan működésére költötték, vagyis a foglalkoztatottak és beszállítók iránti kötelezettségek és egyéb kötelezettségek törlesztésére, amit banki kivonatokkal bizonyítottak. A revizor megállapítja, hogy az Alisca Terra befizetett a Potisjenak 168 000 eurót alapító tőke címén, továbbá, hogy az alapító tőke pénzrészét üzleti célokra használták a működés biztosítására és hogy a tőke nem csökkent.
A jelentésben az áll, hogy az ellenőrzés pillanatában a Potisje bankszámláin 13 260,05 euró volt.
A külső revízió szerint a Potisje pozitív egyenleggel működött. 2008-ban 161 108,75 dinár volt a nettó haszon (a bevételek:
10 227 294,74 dinár – a kiadások: 10 063 480,99 dinár). 2009-ben a nettó haszon az előző évi többszöröse volt: 1 366 054,95 dinár (a bevételek: 41 834 168,62 dinár – a kiadások: 40 346 993,67 dinár).
A 2010-re, 2011-re és 2012-re vonatkozó pénzügyi jelentéseket a Becsei Mozaik a közérdekű információk szabad hozzáférését kimondó törvényre hivatkozva szerezte meg.
A 2010-es évi adatok szerint a Potisje üzleti bevétele
54 878 000 dinár volt (2009 végén 41 716 000 dinár), az üzleti kiadások 54 224 000 dinár (2009 végén 40 347 000 dinár), az üzleti haszon pedig 654 000 dinár (2009 végén 1 369 000 dinár), a nettó haszon 418 000 dinár (2009 végén 1 366 000 dinár). A Potisje tőkéje 39 113 000 dinár volt (2009 végén 38 696 000 dinár), a hosszú lejáratú kötelezettségek 15 022 000 dinár (2009 végén
5 821 000 dinár).
A 2011-re vonatkozó adatok: üzleti bevétel 63 412 000 dinár, üzleti kiadások 63 208 000 dinár, üzleti haszon 204 000 dinár, nettó haszon 8000 dinár. A Potisje tőkéje 39 120 000 dinár volt, a hosszú lejáratú kötelezettségek 18 372 000 dinár.
A 2012-re vonatkozó adatok: üzleti bevétel 62 750 000 dinár, üzleti kiadások 60 478 000 dinár, üzleti haszon 2 272 000 dinár, nettó veszteség 863 000 dinár. A Potisje tőkéje 38 018 000 dinár volt, a hosszú lejáratú kötelezettségek 20 932 000 dinár.

Nem fizet gépbérleti díjat a Potisje a Komunalacnak

Újságírónk a közérdekű információk hozzáférhetőségét szabályozó törvényre hivatkozva kapott választ kérdéseire Király Lászlótól, a Potisje igazgatójától. Eszerint a Potisje Kft. megalakításáról szóló szerződés, a menedzselésről szóló szerződés és a szakszervezeti megállapodás kimondják, hogy Óbecse község kötelezte magát arra, hogy a Samu Mihály u. 5. alatti ingatlan (a Komunalac jelenlegi székháza) egy részét térítménymentesen átengedi a Potisjének székházként, irodahelyiségként és parkolóhelyként.

A szerződésben az áll, hogy az óbecsei képviselő-testület kötelezettséget vállalt arra, hogy a Komunalac Közvállalat kötelezettségét (székházat biztosítani a Potisjének) bérbeadási szerződéssel fogják pontosítani, vagyis az óbecsei képviselő-testület a Komunalac alapítójaként garanciát vállalt erre.
„Sajnos az óbecsei képviselő-testület a mai napig nem biztosított helyiségeket (a Potisje számára) – sem a Komunalac címén, sem másik címen, márpedig a Potisje létrehozása óta 5 év telt el”, írta válaszában a Potisje igazgatója.
Közölte azt is, hogy a fenti okok miatt a Potisje kénytelen volt helyiséget bérelni. 2008 szeptembere óta máig havi 800 eurót fizet a bérletért.
A 2008. április 18-án a Komunalac és a Potisje között megkötött bérleti különszerződésben a Komunalac vállalta, hogy ingyen biztosít helyiséget a Potisje számára, ám ezt a kötelezettségét nem teljesítette. Ugyanebben a szerződésben az áll, hogy a Potisje 10 évre bérbe veszi a Komunalac munkagépeit, azzal a feltétellel, hogy 2008. május 1. és 2013. április 30. között havi 1.350 eurót fizet bérleti díjként, majd 2013. május 1. és 2018. április 30. között havi 650 eurót. A szerződés értelmében a bérleti viszony megszűnte, vagyis a 10 év letelte után a munkagépek a Potisje tulajdonává válnak, írta meg a szerkesztőségünk kérdésére adott válaszban a Potisje igazgatója. Állítása szerint a Potisje már kifizetett a Komunalacnak összesen 40 500 eurót a bérleti díj fejében, de mivel a Komunalac nem teljesítette, amit vállalt, a Potisje megszüntette a bérletfizetést. A Potisje azért nem perelte be a Komunalacot – írta Király László –, mert a Potisje Közgyűlése (amelyet a két alapító alkot) úgy értékelte, hogy ez nem lenne helyénvaló, mivel a Komunalac Közvállalat alapítója a helyi önkormányzat. A Közgyűlés úgy döntött, hogy fel kell bontani a bérleti szerződést. A felbontást aláírta a Potisje két alapítója, vagyis Óbecse község és az Alisca Terra, de a Komunalac nem volt hajlandó aláírni és képviselői ehhez nem fűztek magyarázatot, állítja Király.
A másik oldalt is megkérdeztük. Szintén a közérdekű információk szabad hozzáférhetőségére hivatkoztunk, és a Komunalac igazgatójától is írásban kaptunk választ a munkagépek bérletéről szóló kérdésre. Kovács Norbert, a Komunalac igazgatója közölte, hogy a Potisje nem tett eleget fizetési kötelezettségének 5 jármű bérletének vonatozásában (egy autóemelő konténerek szállítására és ürítésére, két szeméthordó jármű, egy kotrógép és egy pótkocsis traktor), mégpedig a 2011. március 1. és a 2013. augusztus 31. közötti időszakra vonatkozóan. Erre az időszakra vonatkozóan a Potisje 4,89 millió dinárral tartozik a Komunalacnak, írta válaszában a Komunalac igazgatója. Hozzátette, hogy önkormányzati szinten bizottság alakult a Potisje és a Komunalac viszonyának rendezése céljából, ám ő szeptember közepéig nem rendelkezett semmiféle információval a bizottság munkájáról.
A Becsei Mozaik szerkesztősége

A gyógyfürdő-álom történetének rövid áttekintése
Költik a pénzt, az építkezés megígérve, a beruházó visszalépett

Sokszor ígértek már modern gyógyfürdő-komplexumot Becsén, azonban eddig egyetlen községi hatalomnak sem sikerült megvalósítani a tervezett beruházást. Az utóbbi nyolc évben voltak próbálkozások, szakmai tanácskozást tartottak a gyógyfürdő kapcsán, kidolgoztak néhány tervdokumentumot, nyolc évvel ezelőtt vajdasági szinten kidolgoztak egy tanulmányt a geotermikus források használatának lehetőségeiről, amelyből azután külön résztanulmányt dolgoztak ki Becsét illetően, ugyanis városunk rendelkezik a legjobb minőségű termálvízzel Vajdaság területén.
Azt, hogy Becsén valóban gyógyfürdőt fognak építeni, 2011 márciusában jelentették be, amikor a községháza ünnepi termében két szándéknyilatkozatot írtak alá. Az egyiket Bojan Pajtić vajdasági kormányfő és Becsey Zsolt, az Orbán-kormány nemzetgazdasági államtitkára, a másikat pedig Knézi Péter községi elnök és Udud Péter, az Aquaprofit vezető embere írták alá. A kormányközi (Vajdaság és Magyarország) szándéknyilatkozatban nem olvasható az Aquaprofit neve, a másikban, a Knézi és Udud által aláírtban viszont az áll, hogy az Aquaprofitot már kiválasztották és hogy a község meg az Aquaprofit közös vállalatot hoz létre.
Az újságírókkal közölték, hogy a terv megvalósításának első fázisában megépítik a fürdőkomplexumot és a szállodát mintegy 30 millió euró értékben. A tervek szerint a községnek kellene biztosítania a szükséges területek hasznosítási lehetőségét és a termálvíz hasznosítási jogát, az Aquaprofitnak pedig a szellemi tőkét, a projekt menedzsmentjét, a finanszírozás megszervezését és a létesítmények üzemeltetését.
A szándéknyilatkozatok aláírását követően (2011. március 4.) a helyi hatalom képviselői – a Demokrata Párt és a Vajdasági Magyar Szövetség – másként értelmezték a gyógyfürdő-projekt koncepcióját, de egyéb kérdésekben sem egyeztek. Emellett problémák adódtak a fürdőt építő stratégiai partner kiválasztása miatt is.
Időközben folyamatban volt a becsei geotermikus kút kiépítése a gyógyfürdő szükségleteire a Tisza folyó partján.
Ezt követően nagy értékű közbeszerzési pályázatot írt ki a helyi önkormányzat tanácsadói-konzultánsi szolgáltatások beszerzésére a gyógyfürdőkomplexum fejlesztési projektumával kapcsolatosan, azonban 2011 áprilisában Knézi Péter községi elnök megsemmisítette a közbeszerzést. Indoklása szerint ezt azért tette, mert a községi büdzsé feltöltődése nem a tervek szerint valósult meg (Knézi döntését koalíciós partnerei élesen bírálták).
A stratégiai partner megválasztása is „problémás“ volt, ugyanis abban a szándéknyilatkozatban, amelyet a vajdasági kormány és Magyarország képviselői írtak alá nem esik említés az Aquaprofit nevű budapesti vállalatról, míg a másikban, amelyet a község és az Aquaprofit képviselői írtak alá említik ezt a vállalatot.
2011 decemberéig mindenképpen befejeződött a nyilvános felhívás a gyógyfürdő-komplexum építésére hivatott stratégiai partner megválasztására. Határozat született arról is, hogy hol lesz megépítve a fürdő (a Tisza partján, a valamikori lóversenypálya környékén). Tehát: júniusban kiírták a stratégiai partner kiválasztására irányuló felhívást, amelyre csupán az Aquaprofit jelentkezett, azonban meg is semmisítették, mert az említett vállalat az EU-s, s nem a szerbiai előírásokkal összhangban jelentkezett. Októberben megismételték a felhívást, amelyben később változtatásokat eszközöltek, s végül november 14-én sikeresen befejeződött a folyamat: ismét csak az Aquaprofit jelentkezett. Az ezt követő időszakban kellett volna megtörténnie a szerződés aláírásának a budapesti vállalattal, a helyi képviselő-testület jóváhagyásának, a közös (a község és az Aquaprofit tulajdonában levő) vállalat bejegyzésének és az építkezés megkezdésének. Azonban, ha az említett dolgokat elvégezték volna is, az építkezés kezdete kérdéses lett volna, ugyanis, meg nem erősített információk szerint, a község nem rendelkezett kidolgozott gyógyfürdő-projekttel.
Ami a közös – a község és az Aquaprofit tulajdonában levő – vállalatot illeti, annak bejegyzése elengedhetetlen lett volna az építkezés (a fürdő és a szálloda) megkezdéséhez.
A községnek biztosítania kellett volna a szükséges telkeket és a termálvíz használati jogát, az Aquaprofitnak pedig a projekthez szükséges szellemi tőkét. A konkrét tőkét – a 30 millió eurót – 2011 decemberéig senki sem emlegette. Végül decemberben a politikusok megszavazták azt a vegyes vállalati és részvénytulajdonosi megállapodást, amely az óbecsei önkormányzat és a magyarországi Aquaprofit Zrt. egymás közötti jogait és kötelezettségeit részletezi. A közös vállalat VitalSpa Kft. néven fog működni, közölték a cégalapítók, Knézi Péter városelnök és Nádasi Tamás, az Aquaprofit végrehajtó igazgatója, míg Udud Péter, a cég igazgatója ismertette, hogy a beruházás értéke 30 millió euró, a Tisza-partra tervezett élmény- és gyógyfürdő-komplexum keretében kb. 200 szobás szálloda épül, konferenciatermekkel, elkülönített wellnessrészleggel, gyógyászati tartalommal és aquaparkkal. A gyógyfürdő a tervek szerint 200 főt fog foglalkoztatni, nyilatkozta Udud.
Az építkezéshez szükséges pénzügyi keretet illetően Udud, Miroslav Vasin tartományi foglalkoztatás-ügyi tiktár és Knézi elmondták, hogy a község a szükséges területek (kb. 7 hektár 2 millió euró értékben) és a termálvíz hasznosítási lehetőségét adja, a tartomány pedig kb. 3 millió eurót biztosít (a geotermikus kút fúrását finanszírozta 44 millió dinár értékben, valamint az új munkahelyek megnyitását tervezi támogatni). A 2012. évi választási kampány idején azt is közzétették, hogy a Tartományi Nagyberuházási Alap165 millió dinárt fog költeni a leendő gyógyfürdőre. Ezt a pénzösszeget 2013 decemberéig senki sem látta.
Udud Péter elmondása szerint Magyarország kormánya megígérte, hogy „ötmillió eurót a magyar kormány biztosít, további 15 millió eurót hitelből fedeznek, a hiányzó összeget pedig az Aquaprofit fogja adni“.
A VitalSpa Kft. tulajdonosai, Becse község és az Aquaprofit, a következőképpen osztoztak volna a tulajdonjogon: a község része 25%, az Aquparofité pedig 75%.
A beruházáshoz szükséges források – 30 millió euró értékben – biztosításának határideje 2012. szeptember 30. – ahogy a VitalSpa megalapításáról szóló szerződést tető alá hozó ügyvédi iroda képviselője, Miloš Subakov mondta. Az említett összeg biztosításának pillanatától számítva az élmény- és gyógyfürdő-komplexum kiépítésének határideje két év. Az Aquaprofitnak 6,3 millió euró kell befektetnie a VitalSpa cégbe, a községnek pedig 2,1 millió eurót (a szükséges telkek). Az Aquaprofitnak ezen felül 19,7 millió eurót kell biztosítania a beruházás finanszírozásához, a községnek pedig 3 millió eurót (a köztársaság, illetve a tartomány biztosítaná), ezen felül itt van még a termálvíz, a Komunalac Közvállalat eltávolítása jelenlegi székhelyéről, az infrastruktúra kiépítése azon a helyen, ahol a fürdőkomplexum épülne.
A VitalSpa vállalat a mai napig nem lett bejegyezve, az Aquaprofit pedig úgy döntött, hogy nem kezdi meg a beruházást, mert nem tudta biztosítani a szükséges pénzt.

Kilenc millió dinár jogi-tanácsadói szolgáltatásokra

Annak ellenére, hogy Becsén nem épült és nem épül gyógyfürdő, több tízezer eurót költöttek el a községi büdzséből a fürdővel kapcsolatos tevékenységekre.
A község a fürdővel kapcsolatban ugyanis több közbeszerzési eljárást írt ki jogi és tanácsadói szolgáltatások beszerzésére.
A kis értékű közbeszerzési pályázatok egyikén a belgrádi Deloitte tanácsadói cég győzött, amelynek a község 2010 novemberében és decemberében összesen 2,9 millió dinárt fizetett ki. Azután egy nagy értékű közbeszerzési pályázatra – 7,8 millió dinár – szintén csak a Deloitte jelentkezett, de a községi elnök, pénzhiányra és a községi büdzsének nem a tervezett ütemben való töltődésére hivatkozva, megsemmisítette az eljárást. Azután hirtelen mégis lett pénz, mert néhány kis értékű közbeszerzési pályázatot írt ki a község jogi és tanácsadói szolgáltatások beszerzésére. Mindegyik pályázaton a közös pályázó, a becsei Subakov ügyvédi iroda és a londoni Harrison Solicitors ügyvédi iroda győzött.
E közös pályázónak az említett szolgáltatásokért összesen
6 512 520 dinárt fizettek ki a községi büdzséből, mégpedig: 2011. június 10-én 1 050 000 dinárt, június 21-én 1 575 000 dinárt, július 20-án 525 000 dinárt, augusztus 23-án 393 750 dinárt, szeptember 16-án 393 750 dinárt, november 2-án 858 340 dinárt, november 17-én 1 287 510 dinárt, majd 2012. február 14-én még
429 170 dinárt.
A 9,4 millió dináron kívül, amelyet az előző felállású helyi hatalom költött a jogi és tanácsadói szolgáltatásokra, mindezt azzal a beruházással kapcsolatban, amelyből nem lett semmi, a 2012. évi májusi választásokat követően még mintegy 7 millió dinárt költöttek dokumentumok kidolgozására.
A közbeszerzési pályázaton 2012 decemberében a magyarországi Mérték Építészeti Stúdió Kft-nek (alvállalkozó: Horváth Company) ítélték oda a majdani becsei fürdőkomplexum indokoltsági tanulmányának kidolgozását 3,21 millió dinárért. A tanulmány 2013 februárjában készült el.
Ezt követően a fürdőkomplexum pénzügyi megvalósíthatósági tanulmányának kidolgozására irányuló közbeszerzési pályázatot 2013 májusában a budapesti Golden Pinnacle Kft. nyerte meg 3,65 millió dinárért. A tanulmány kidolgozását a cég szeptemberben fejezte be.
A Becsei Mozaik szerkesztősége idén szeptemberben a közérdekű információk szabad hozzáférhetőségére hivatkozva kérelmezte a községi illetékesektől a fürdőkomplexum indokoltsági és pénzügyi megvalósíthatósági tanulmányának másolatát, azonban nem kapta meg azokat.
A községi illetékesek szavai szerint a piackutatás eredményei (2013 első három hónapjában végzett kutatások alapján) szerint indokolt az élmény- és gyógyfürdő-beruházás, amely keretén belül sport és kongresszusi komplexum is lenne. Ehhez létezik egy ötletterv is, amelyhez azután, az EU-s mércék szerint, kidolgozták a pénzügyi megvalósíthatósági tanulmányt. Eszerint a projekt megvalósításához 23 millió euróra lenne szükség (12 millióra a wellness és spa központ kialakításához és 11 millióra a szálloda felépítéséhez).
A legújabb terv szerint a fürdőkomplexum 7 hektárnyi területen lenne: a szálloda (4 csillagos) 4300 m2 területű lenne, 156 szobával (egy VIP, 4 igazgatói és 6 családi lakosztállyal, 40 kétágyas és 106 szokásos szobával), amelyben összesen 470 vendéget tudnának elhelyezni. A központi éttermet 300 személy számára tervezték, de lenne még néhány bár, nagy konferenciaterem, ugyanis a piackutatás szerint ez az, ami „hiánycikk“ ezeken a területen. A hotel mellett spa és wellnes központ épülne, nyílttéri, fedett és termálvizes medencékkel, csúszdákkal és egyéb vízi attrakcióval, valamint szaunával és egészségügyi tartalmakkal stb.
Jelenleg nem tudni olyan beruházóról, aki fürdőkomplexumot szeretne építeni Becsén. A községi hatalom képviselői szerint érdekeltek vannak, de konkrét ajánlatok nincsenek.

R.M.

 

Nem tudni, hogy kivizsgálta-e a rendőrség a vállalat tevékenységével kapcsolatos állításokat
Hogyan dolgoztak a Komunalacban?

A Komunalac Közvállalatot évekig homályos történetek övezték, sok kérdés felvetődött, a nem megfelelő gazdálkodástól, a kétes és kérdéses leltáron át, az egykori igazgató fiának munkába állításáig, akit ciszternakezelőnek vettek fel akkor, amikor nem volt ciszternája a cégnek.
2011 júliusában volt a csúcspont: a rossz üzleti politikáról, illetve a lehetséges szabálytalanságokról szóló információk kulminációja. 2011 derekán, a cég rossz pénzügyi helyzetére, a fizetések rendszertelen kifizetésére és a vállalat veszteségére hivatkozva, a közvállalat igazgatóbizottsága kezdeményezte Fehér Erzsébet (Vajdasági Magyar Szövetség) leváltását a Komunalac igazgatói posztjáról. Dragan Mitić, a közvállalat igazgatóbizottságának elnöke 2011 közepén kijelentette, hogy az igazgatónő továbbra is „személyi kérdésekben dönt, illetve levált és kinevez“, hogy az elmúlt három évben senki sem lett alkalmazva, de az elmúlt öt hónapban nyolc munkást vettek fel, és hogy mindez szerinte „kampány és reklámhadjárat a választások előtt“ , majd hozzáfűzte, hogy az igazgatónő „pozícióját politikai célokra használja fel“. „A munkásokkal való megbeszélés után az a kérdés merült fel, hogy az igazgatóbizottság és a szakszervezet most miért tartja fontosnak az igazgatónő leváltását? Ez a harmadik alkalom, három év alatt, hogy az év végi mérleg és az eredménykimutatás után az igazgatóbizottság elindítja az igazgatónő leváltására vonatkozó kezdeményezést, úgy, hogy mindenki a saját politikai képviselőcsoportjához utalja a leváltás okait“, mondta Mitić. Elmondta, hogy „a jelentésekben senkire sem mutattunk ujjal, és én azt sem mondtam, hogy valaki ellopott valamit, vagy esetleg eltávolított és ezzel kárt csinált a cégnek. Csak azt lett kimondva, hogy a szervezés olyan alacsony szinten van és olyan rossz, hogy az a gyanú, hogy ennek valami célja van. Amennyire tudom, ezeket az okmányokat a bizonyítékokkal együtt a polgármester és a rendőrség is megkapta, tehát a hatóságoknak kell ítéletet hozniuk a felelősről“. Az igazgatóbizottság szavazása után, amelyen Dragan Mitić és Slajf Magdolna, a Demokrata Párt tagjai, az igazgatónő leváltása mellett szavaztak, a Demokrata Párt mindkettőjüket eltávolította pozíciójukról. Ezzel sokadszorra is bebizonyosodott az, hogy Szerbiában a pártfegyelem sokkal fontosabb, mint a saját vélemény.

A leltár leltára

A Komunalac Közvállalatban az év végi leltárt igen érdekes módon végezték el. A 2009. december végén készített leltárt az igazgatóbizottság 2010 januárjában nem fogadta el, mert szabálytalanságokat fedezett fel. Ezután még két ülést tartott a Komunalac igazgatóbizottsága, amelyen úgy döntött, hogy egy új leltárbizottságot nevez ki. Az igazgatóbizottság februári ülésén fogadták el a második nekifutásból készített éves leltárt, ami jelentősen eltért az elsőtől. Ebből a leltárból derült ki az is, hogy a helyzet egészen másképpen festett, mint ahogy azt Fehér Erzsébet, a Komunalac igazgatónője kétszer is bemutatta a Becsei Mozaik újságírójának. Pontosabban, Fehér azt mondta, hogy a megállapított hiány
20 000 dinár, miközben a hiány 329 600 dinár volt. A leltár szerint, amelyet az igazgatóbizottság elfogadott, 2009. december 31-én az alapeszközök hiányának becsült értéke 329 600 dinár volt, míg ez az összeg, ha az eszközök beszerzési árát veszik figyelembe,
1 097 425 dinárt tett ki. A „hiányok listáján“ különböző fűnyírók, gépek, láncfűrészek és kaszák voltak, de hiányzott egy pénztárgép (a piacról), két mobiltelefon, kvarckályha és melegítő is. Az alapeszközök hiánya mellett az újonnan kinevezett leltárbizottság az ellenőrzés során olyan eszközöket is talált, amelyek nem szerepeltek az eddigi leltárak során. Ezek értéke 1,58 millió dinárt tett ki.

A halászengedélyeket elégették az összeírás előtt

Az igazgatóbizottság utasította a Komunalac igazgatónőjét, hogy készítsen jelentést a halászengedélyek kiadásáról és azok elszámolási módjáról, vonja felelősségre a leltárbizottságot, amelynek munkája hiányos volt, illetve vizsgálja felül azt a döntését, hogy egy foglalkoztatott (aki az igazgatóbizottság tagja) miként lett munkafelesleg. Az igazgatónő elkészítette a jelentést az igazgatóbizottságnak, amit az önkormányzat vezetői is kézhez kaptak. Ebben a horgászengedélyek kiadásával és elszámolásával kapcsolatos legfontosabb kérdésekre nem kapott választ az igazgatóbizottság: miért két nyomdában készültek a horgászengedélyek, azok, amelyek az AEM nyomdában készültek, miért nem voltak megszámozva a számlán, az igazgatónő miért maga árulta az engedélyeket, és főként: az engedélyek miért lettek megsemmisítve (elégetve) január 13-án, az összeírás előtt (az összeírás január 15-én készült)?
„Arra a kérdésre, hogy miért égették el az engedélyeket a leltár előtt, nem kaptunk konkrét választ. Az igazgatónő az igazgatóbizottság rendeletére fegyelemi eljárást indított a leltárbizottság ellen, amely a 2009-es az összeírást végezte. Az igazgatóbizottság tagjai azonban nem voltak elégedettek a határozattal, miszerint: ’mivel a céget nem érte kár, senki sem vonható felelősségre’. Az igazgatóbizottságnak azonban másmilyen információi vannak. Az összeíró bizottság csak január 15-én dolgozott, nem pedig, ahogyan a jelentésben szerepel, hogy január 10-e és 15-e között. A bizottság nem számolással és méréssel határozta meg az aktuális leltárt, hanem a ’nyilvántartás szerint’. Ez arra utal, hogy az összeíró bizottság január 15-én csak aláírta a már előre elkészített jelentést“, áll az igazgatóbizottság jelentésében.
Pásztor Ilona, aki a szakmai szolgáltatások vezetője és a leltárbizottság elnöke volt, az igazgatónő döntése értelmében „munkafelesleggé vált és megszűnt a munkaviszonya a Komunalac Közvállalatban“. „Az igazgatónő jelentésében az áll, hogy a döntését a munkavállaló kérésére hozta meg, és hogy a munkavállaló ’eleget tesz a feltételeknek, hogy a munkaügyi hivatalba jelentkezzen be munkanélküliként’. Ezt a kifejezést a jogrendszer nem ismeri és a munkafelesleg nem lehet oka a felmondásnak. Mivel korábban nem történt meg az átszervezés, illetve nem változtatták meg a rendszerezést, valamint az a tény szerint, hogy a munkavállaló az igazgatóbizottság tagja, akit a munkások soraiból választottak meg, a munkaviszony megszűnése ellentétes a munkatörvény 188-ik szakaszával“, áll az igazgatóbizottság jelentésében.

„A Komunalac-ügy“

A jelentésben, amelyet eljuttatott az önkormányzatnak, a Komunalac Közválallat igazgatóbizottsága megjegyzi, hogy a tervezett beruházásokból egy sem valósult meg, és a 2009-ben bejegyzett veszteség abból ered, hogy az alapító (a község) nem tett eleget kötelezettségeinek.
A Komunalac igazgatónőjét, Fehér Erzsébetet, mégsem menesztették a községi képviselő-testület ülésen. Egészen 2012-ig a hivatalában maradt. 2012 októberében a helyhatósági választások után alakult új hatalmi koalíció váltotta le.
Knézi Péter korábbi községi elnök kijelentette, hogy 2011 derekán a rendőrségen feljelentést tett, és kérte a becsei rendőrséget, hogy vizsgálja ki a Komunalac Közvállalat munkájával kapcsolatos információkat és kijelentéseket. Knézi akkor kijelentette, hogy nem fogja védeni azt, aki a törvényt megszegte, de a helyi parlament senkit sem fog leváltani „szóbeszéd“ miatt.
A Becsei Mozaik szerkesztősége 2013 szeptemberében kérelmet nyújtott be a Komunalacnak a közérdekű információkhoz való hozzáférésról szóló törvényre hivatkozva, amelyben többek között kérte a vállalat igazgatóját, hogy adjon információt a Knézi által tett feljelentésről. A válaszban Kovács Norbert, a Komunalac jelenlegi igazgatója közölte, hogy a közvállalat nem rendelkezik adattal az esetleges rendőrségi eljárásról a Komunalac munkájával kapcsolatban, valamint, hogy 2013. szeptember 17-ig nem rendelkezett semmilyen rendőrségi dokumentációval a közvállalat esetleges törvénybe ütköző tevékenységével kapcsolatban folytatott vizsgálatról sem. 

Az igazgatónő munkába állította fiát

A Komunalac igazgatónője a községi képviselő-testület október 9-ei ülése előtt, mielőtt menesztették funkciójából, munkába állította fiát – egy nem létező munkahelyre, ciszternavezetőnek. A Komunalac Közválallatnak ugyanis nem volt ciszternája.
A Becsei Mozaik szerkesztősége kérte az igazgatónőt, hogy adja meg a közvállalatban alkalmazottak listáját, azt, hogy mikor kezdtek dolgozni, illetve hogy meghatározott vagy meghatározatlan időre vannak-e felvéve, és hogy milyen feladatokat végeznek, milyen fokú képzettséggel. Az igazgatónő arra a kérdésre, hogy igazak-e azok az állítások, miszerint az év elején fiát a Komunalacba először meghatározott, majd meghatározatlan időre felvette egy nem létező munkahelyre, Fehér azt mondta egy telefonos nyilatkozatban: „Ez nem igaz. Ez a munkahely 1995-től létezik és semmi sincs kitalálva”.
A Becsei Mozaik újságírója kérelmet nyújtott be a Komunalacnak, amelyben kérte ugyanazt az információt, amit a telefonos interjúban. A kérelemre egy e-mail érkezett, amelyben az igazgatónő leírta a foglalkoztatottak számát, és azt, hogy a munkások meghatározott vagy meghatározatlan időre vannak-e alkalmazva. A levélben az áll, hogy 2012. október 4-én a Komunalac Közvállalatban 58 munkás dolgozott.
A Komunalac szakszervezetének elnöke Fejes Zoltán, aki a Komunalac igazgatóbizottságának is tagja, s többek között a zöld-részleg vezetői tisztségét is betölti, kijelentette, hogy a Komunalac igazgatónője megváltoztatta a munkaköri besorolást, amely lehetővé tette, hogy munkaviszonyba állítsa fiát és még néhány munkást. Fejes szerint a közvállalat ciszternáját több mint két éve feldarabolták és hulladékként értékesítették. „Az igazgatónő fiát, Fehér Kálmánt ciszternavezetőként alkalmazta, amely nem is létezik. 2012. május 12-től meghatározott időre vette fel, majd júliustól meghatározatlan időre“. Tekintettel arra, hogy Fejes Zoltán, az elmúlt években, mint a munkavállalók képviselője, többször vitatta a közvállalat munkájának jogszerűségét, várható volt, hogy a hatóságok (rendőrség és az ügyészség) feltárják a Komunalac tevékenységét. Fejesnek az esetleges vizsgálatokról nincs információja.
Volt egy csomó gyanús dolog és kérdés, mondta Fejes, beleértve például azt, amikor az igazgatónő az önkormányzat vezetőinek 600 kilogramm halat adományozott, miközben a népkonyhának nem jutott hal. „Erre a kérdésre soha nem kaptunk választ. Az illetékes hatóságokat értesítettük, a becsei rendőrségről hivatalosan megkaptuk azt, hogy a dokumentációt a bizonyítékokkal átvették, de nem kaptunk választ“, mondta Fejes.

Elbocsátás a közvállalatokból – ismeretlen fogalom

A Komunalac élén 2012. október 17-től Fehér Erzsébetet (VMSZ) a péterrévei Kovács Norbert váltotta fel, aki előzőleg a VMSZ, jelenleg pedig a Óbecse Községért Polgári Csoport tagja (a VMSZ-ből kizárt, illetve kilépett tagok).
A közvállalat problémája a tartozások, mondta Kovács kinevezése után. „Nem vártam ekkora adósságot, tekintettel arra, hogy a képviselő-testület tanácsnokaként belátásom volt a Komunalac 2011-es üzleti programjába és magamban leszögeztem, hogy mintegy 4 millió dinár adóssága van a közvállalatnak. Jön az őszi és a téli időszak, amikor nem tudunk az idényjellegű munkákkal foglalkozni, kevesebb lesz a bevételünk, ebben a két hónapban nem tudjuk a régi adósságokat törleszteni, amely hatással lesz a zárszámadásra is. Az adósság, amellyel szeptember 30-án átvettem a vállalatot, 5,18 millió dinár volt. A kifizetetlen számlákról van szó“, mondta Kovács, majd arra a kérdésre, hogy mi lesz a korábbi igazgatónő fiával, aki a közvállalat alkalmazottja, Kovács azt felelte, hogy a Komunalacban marad, mert meghatározatlan időre van alkalmazva.

Az újságírók nem kapták meg a leltári lapot és a munkahelyi rendszerezést

A Becsei Mozaik újságírója kérte a Komunalactól a munkahelyek rendszerezését (a munkások neve, munkahelyek, iskolai végzettség, munkába állás dátumát), valamint a leltári lapot (ingó és ingatlan vagyon) a 2010-es, 2011-es, 2012-es és 2013-as évre, de ezeket nem kapta meg, mert a közvállalat igazgatója szerint a munkaügyi ellenőrzés az állami szervek feladata, azonban, közölte, hogy lapunk újságírója betekintést nyerhet ezekbe a dokumentumokba a közvállalat által megbízott alkalmazott jelenlétében. Válaszként szerkesztőségünk a Komunalac 2010-re, 2011-re és 2012-re vonatkozó pénzügyi jelentésének egy részét kapta meg.
A munkahelyi besorolást sem kapta meg szerkesztőségünk, csak a szervezeti struktúrát, mert az illetékesek szerint a munkafolyamat megszervezésével kapcsolatos adatok a munkaadó hatáskörébe tartoznak, s nem tartoznak azon információk közé, amelyek közzétételét előlátja az információk szabad hozzáféréséről szóló törvény. E kérdés kapcsán is fennáll a lehetőség, hogy lapunk újságírója betekintést nyerjen a dokumentumokba a közvállalat által megbízott alkalmazott jelenlétében.
A foglalkoztatottak száma, a sematikus ábra szerint, amely a Komunalac szervezeti struktúráját mutatja be, 2013 szeptemberében 69 fő. Ebből 24-en a zöld-övezeteken dolgoznak, 34-en szolgáltatásokat végeznek, 9-en a számvevőségen dolgoznak, egy személy a jogi és emberi erőforrásokkal dolgozik, valamint egy fő a Komunalac igazgatója.

A veszteség megduplázása

Komunalac Közvállalat a 2009-es évet 7,34 millió dinár veszteséggel zárta. Egy évvel később (forrás: a Komunalac 2010-es évi mérlege, az eredménykimutatást nem kapták el az újságírók) a Komunalac vesztesége megduplázódott és elérte a 14,49 millió dinárt. 2011-ben a veszteség 13,69 millió dinárt tett ki, míg az elmúlt évek legnagyobb veszteségét a közvállalat a 2012-es évben jegyezte: 15,4 millió dinárt.

B.M. i R.M.

 

Objavljivanje dodatka omogućila je Fondacija za otvoreno društvo

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *